nedjelja, 25. travnja 2010.

Nedjeljna blog preporuka 29

Danas je na redu jedan blog koji sam već davno zapazio, ali ga ipak još nisam predstavio. Kako bih se opravdao, navest ću najprije nekoliko dobronamjernih primjedbi koje su me navele da ga tek sad predstavljam.

Najprije, ime autora, odnosno bloga je Arhangel. Sorry, ali kad pročitam takav pseudonim, pa još na blog.hr-u, ne pada mi na pamet sv. arkanđeo Mihael, nego prije nekakav new age mistik. Kad bacim pogled na desni stupac gdje se preporučuju knjige, prva tri naslova su Iscjeljitelj, Iscjeljitelj iz Zaragoze, Šaman. Hmm... odmah pomišljam na Paula Coelha, Celestinska proročanstva, Carlosu Castanedu i slične gluposti. Ne gledam dalje, a crna pozadina bloga i mutne slike, a da i ne govori o pomičnom tekstu naslova automatski mi vode strelicu pokazivača na x-ić pri vrhu ekrana.

Eto, to pokazuje da sudim knjigu prema koricama. A i kako bih drugačije?

Da sam se malo potrudio, vidio bih da na blogu ima dosta tekstova koji se dotiču interesantne tematike. Nije da se uvijek slažem (recimo kad piše o transeksualnosti ili Baracku Obami), ali tekstovi su očito promišljeni, a ponekad i studiozno napisani. Ima dosta tekstova religiozne tematike i ono što je za nas sine qua non, čine se pravovjerni (ono što sam pročitao), a i poticajni.

Zašto sam na početku rekao da sam već odavno primjetio ovaj blog? Pa, upišete li u google izraz tridentska misa jedan od prvih (a u vrijeme kad sam ja to upisao vjerojatno i prvi) linkova koje vam tražilica ponudi je upravo post na blogu Arhangel. I ono što je osvježavajuće je da autor na takvu misu gleda vrlo blagonaklono. Jest da citira neke rečenice članka Zašto i pretkoncilska liturgija? Bernardina Škunce (Glas Koncila je odlučio nedavno ukinuti besplatni internetski pristup svojoj arhivi, pa vam link ne bi puno vrijedio) u kojemu autor pokušava dati svoju "ne talasaj" analizu motuproprija Summorum Pontificum. Ali, i to je ono bitno, barem nema starih olinjalih fraza poput misa s leđima okrenutim narodu, mrmljanje nerazumljivih molitava sebi u bradu, isključenost naroda iz bogoslužja, bakice koje mole krunicu za vrijeme mise, formalizam koji guši duh, itd. Konačan pogled je, uz sve autorove ograde koje bi se lako mogle staviti u pitanje (primjerice, ona o broju ljudi koji bi željeli prisustvovati tradicionalnoj misi, vidi npr. ovo ili ovo), pozitivan.

E, sad, mogao bi mi netko prigovoriti, pa što onda baš danas preporučuješ ovaj blog kad stalno imaš neki ali, no, ipak i slične ograde? Ponajprije zbog lijepog teksta o papi Benediktu koji je objavljen prošlog tjedna. Autor iznosi neke predrasude protiv Benedikta. Ne znam je li i on tako mislio prije nego je upoznao lik i djelo našeg dragog pape ili je to interpretacija ljudi s kojima se susretao. I na te predrasude odgovara s ispravnim stavom.

Zato je moja osnovna poruka autoru: Samo naprijed! I ne dopustite da vas uvriježeno shvaćanje okoline sprječava u tome da stvari kažete kakve doista jesu. Bez suvišnih ali :-)
E da, i napravite nešto s tim dizajnom! Ako blog.hr nema prikladne template, prebacite se na blogger ili nešto slično.

Sancte Marce, ora pro nobis!


Deus, qui beatum Marcum Evangelistem tuum evangeliscae praedicationis gratia sublimasti: tribue, quaesumus; ejus nos semper et eruditione proficere, et oratione defendi. Per Dominum nostrum.

Bože, koji si blaženog Marka, svog evanđelistu, uzvisio milošću evanđeoskog propovijedanja; podaj, molimo, da nam njegovo znanje korisiti i njegova nas molitva brani. Po Gospodinu...
(Zborna molitva blagdana svetog Marka)


Dragom bratu Marku sve najbolje u životu uz dvije pjesme želi brat Toma!

petak, 23. travnja 2010.

Fra Marijan Mandac


Nedavno je predstavljen zbornik u čast fra Marijana Mandaca, prevoditelja brojnih djela crkvenih otaca na hrvatski. Evo nekoliko riječi o tom vrijednom i samozatajnom franjevcu od urednika zbornika, prof. dr. Ivice Raguža:
Gledajući njegov golemi prevodilački rad i teološko djelo (28 zasebnih knjiga i 40 studija i članaka u znanstvenim časopisima), usudili bismo se reći [...] „da se on 'zarazio' ljepotom, dubinom, oštroumnošću i duhovnošću crkvenih otaca. Prijevode mnogobrojnih otaca nije mogao činiti netko hladnoga duha, nezainteresiranoga za Boga, Crkvu i teologiju. U hrvatskoj teologiji svojim je prijevodima crkvenih otaca i drugih teoloških i duhovnih spisa prvih stoljeća ostavio neizbrisiv trag. Mnogi su teolozi svojim promišljanjima i djelima doprinijeli razvoju teologije i duhovnosti, ali nijedno se to djelo ne može usporediti s teološkom i duhovnom mišlju svetih otaca koje nam je svojim prijevodima fra Marijan podario. Skoro da bismo mogli reći da su prijevodi fra Marijana važniji i bit će utjecajniji od mnogobrojne teološke literature koja svake godine ugleda svjetlo dana u Hrvatskoj.
Podsjetilo me to da bi bilo dobro s čitateljima našeg bloga podijeliti neke knjige koje je preveo fra Marijan Mandac. Spomenut ću da sam ja ove knjige na internetu samo našao, nisam ih ondje stavio (u zagradi je veličina datoteke koja je u pdf formatu). Poredak je prema godini izdanja.


PS. Institut Krista Kralja organizira duhovni buket za papu. Među ostalim, sutra (subota 24.4.2010.) započinje molitvena devetnica kojoj se možete, ako želite, pridružiti.

Više o različitim inicijativama potpore papi možete čitati kod Splendora koji je posvetio čitav niz postova papi Benediktu XVI., a meni se posebno sviđa ovaj najnoviji o svjedočanstvu jedne karmelićanke.

nedjelja, 18. travnja 2010.

Najvažnija pravila i tekstovi ovog bloga

Ovom tekstu uvijek ćete moći pristupiti preko poveznice ispod slike svetih Ćirila i Metoda uz lijevi rub stranice. U prvom dijelu ću navesti kratko objašnjenje što je blog Toma Blizanac (i brat Marko) i kakvi komentari su poželjni i dopušteni na ovom blogu.

Ova pravila i popis najvažnijih tekstova bit će povremeno obnavljani.
Datum posljednje obnove: 16. prosinca 2013.

Ovaj blog nastao je kao projekt dvojice braće (na blogu se potpisuju kao Toma i Marko) koji žele zapisati neka svoja razmišljanja, upozoriti na teme koje su im zanimljive i važne te prenijeti neke informacije koje su pronašli na internetu ili su ih primili od prijatelja, suradnika i ostalih. Nijedan tekst, slika ili video ne predstavlja službeni stav autora kao zaposlenika tvrtke ili ustanove za koju radi, predstavnika ili člana udruga i društava kojima pripada. Nijedan link koji se nalazi na ovoj stranici ne podrazumijeva prihvaćanje svih ili ikojeg dijela sadržaja kojemu se preko tog linka može pristupiti. Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorā ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.

Ovaj blog, u principu, nije mjesto za rasprave i prepirke. Za to vam mogu poslužiti druge stranice poput, primjerice, internetskih foruma. Na nekim temama bit će dopuštena slobodnija diskusija u granicama određenim od autora i urednika ovog bloga. Prihvaćanje ili odbijanje komentara čitatelja može biti uvjetovano sljedećim okolnostima čije stanje utvrđuju autori bloga:
  • Nije dopušteno nepristojno izražavanje i vrijeđanje drugih osoba.
  • Nisu dopušteni komentari kojima je cilj poticanje svađe i polemike.
  • Komentari kojima je cilj prikriveno ili otvoreno podrivanje vjere ili morala bit će obrisani.
  • Nije preporučljivo iznošenje osobnih podataka, a ukoliko su ti podatci o maloljetnoj osobi, bit će obrisani.
  • Komentator mora navesti neko ime ili nadimak radi lakšeg razaznavanja sugovornika.
Ukoliko je vaš komentar obrisan, pokušajte utvrditi jeste li prekršili neku od prethodnih točaka. Ako mislite da vam je nanesena nepravda, pomolite se za autore ovog bloga i pokušajte im oprostiti.
Svoje stajalište i mišljenje uvijek možete u potpunoj slobodi iznositi na vlastitom blogu.


Uputa kako staviti link u komentar:
1. Upišite sljedeće: <a href=
2. Upišite ili kopirajte adresu stranice u dvostrukim navodnim znakovima
(npr. "http://www.vatican.va/")
3. zatvorite desni kraj: >
4. Stavite tekst koji želite da se pokazuje kao tekst linka (npr. Vatikanska stranica)
5. Stavite završni dio naredbe - </a>;

Na kraju imate sljedeće:
<a href="http://www.vatican.va/">Vatikanska stranica</a>

a to izgeda ovako:
Vatikanska stranica

***

U nastavku donosim linkove na izabrane tekstove koji su do sada objavljeni na ovom blogu. Potpuni popis tekstova poredanih po datumu objave možete pronaći pri vrhu lijeve margine bloga, a tematski indeks koji će povremeno biti reorganiziran nalazi se na dnu lijeve margine. Imajte u vidu da su neki tekstovi stari po više mjeseci ili više od godine dana te da bi neke od njih trebalo dopuniti ili ispraviti.

Ovaj ću popis ponekad obnavljati.




Najvažniji tekstovi bloga:

Liturgija:

Kritički komentari:

Gostujući autori:

Serijali:

Razno:

četvrtak, 15. travnja 2010.

Sveta Agata i sveti Januarije, molite za nas!

Sveta Agata, moli za nas!

Sveti Januarije, moli za nas!

nedjelja, 11. travnja 2010.

Križ lijevog razbojnika

Prije desetak dana razmišljali smo intenzivnije o muci našeg Gospodina, slušali smo kako je za nas trpio i podigli svoje oči prema njegovu križu. Jedna od najpotresnijih scena je razgovor između dvojice razbojnika i Isusa:
A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
...
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
Lijevi je razbojnik, koga predaja naziva Gestas, obično na slikama prikazan glave okrenute od Isusa, a desni razbojnik, kojemu je po predaji ime Dizma, upire svoj pogled prema Isusu. I jedan i drugi prikovani su kao i Isus uz svoj križ, ali dok Dizma taj križ prihvaća i upire svoj pogled s pouzdanjem u Isusa, Gestas se bijesno od njega trga i tako još više i, što je gore, još besmislenije pati. Preostaje mu samo da proklinje Isusa zbog svoje sudbine. Vrijeđa Isusa koji trpi neizrecive muke i poniženje. Dizma pak brani Isusa i s pouzdanjem se okreće k njemu i pred njim se kaje za svoje grijehe. Zato je zavrijedio da samo njemu Isus u tom času tame pokaže svoje božanstvo, a ne ni svjetini ni lijevome razbojniku koji ponavljaju očajne riječi sotone, čak ni svojoj svetoj majci i najdražem učeniku.

Mnogi i danas napadaju Gospodina i Crkvu koja je rođena iz njegova probodena boka. Oni gledaju rane na njegovu tijelu i mjesto da te rane liječe, posipaju ih solju da ih tobože očiste, nude žuć i ocat ne bi li se tako, gledajući još malo duže kako patnik izdiše, oni osjećali živi i čak milosrdni. Nemojmo se zavaravati, svatko je od nas u srcu čas lijevi, a čas desni razbojnik. I u svakom životu ima razdoblja kada osjećamo ne samo da nas križ pritišće, nego da smo uz njega i pribijeni. Lakše je tada spustiti glavu, zapasti u samosažaljenje i bijes što je život i svijet koji nas okružuje tako nepravedan. Ali, sveti Dizma nam pokazuje da se naš jedini spas krije u tome da iskreno pogledamo prema raspetome Kristu i njemu zavapimo za pomoć. Usto, iako je i sam zločinac, Dizma se nije libio braniti nevinog od napada svoga druga.

Gledamo li Kalvariju, vidimo ondje i današnji svijet: svetci, pokornici, raskajani grešnici, tuđinci koji sa strane gledaju što se događa od kojih će neki poći dalje svojim putom, neki će se narugati, a neke možda potrese ono što vide, razjarena svjetina koja traži krv, rezignirani i razočarani ljudi koji svoje probleme vide u drugima...

***

Razbojnika mudroga si u jednom trenu dostojnim raja učinio,
Gospode, i mene drvom križa prosvijetli i spasi me.
(1, 2, 3, 4)


***

Nedavno je započela na internetu rasprava o portalu Križ života koji sebe definira kao "najčitaniji vjerski portal". Najprije je na stranici katolik.hr objavljen članak Križ života – virtualni glasnik sekularističkog pseudokatolicizma. Zatim je u ime Križa života odgovorio Drago Pilsel u komentaru naslovljenom Katolički smušenjaci, mutikaše i bezglavnici..., a u međuvremenu se na forumu Križa života pojavila rasprava o toj temi koja je brzo uklonjena, vjerojatno zato što su se reakcije uglavnom priklanjale mišljenju katolik.hr-a. Na katolik.hr-u su objavili i članak s pismima čitatelja: Pisma čitatelja o sekularističkom pseudokatolicizmu.

Evo i nekoliko mojih misli o ovoj tematici. Slobodno se priključite raspravi u komentarima ako možete zadržati pristojnost u izražavanju. Najprije da iznesem pozitivne strane internetske stranice Križ života. Stranica je izvrsno grafički uređena, redovito i često se objavljuju članci, ima prilično velik broj suradnika, obuhvaća mogućnost pisanja vlastitog bloga, sudjelovanje na dobro posjećenom forumu i komunikaciju sa članovima putem privatnih poruka. Mislim da bi to bilo to, ako sam nešto zaboravio, dodat ću naknadno.

Prije nego prijeđem na sam sadržaj stranice, imam i neke tehničke primjedbe koje nisu nebitne, neke od njih čak zadiru u samu koncepciju tog portala. Prije godinu-dvije forum je potpuno redizajniran. Pri tome je izgubio neke od funkcija koje se obično podrazumijevaju na internetu. Nema mogućnosti naglašavanja riječi podebljavanjem ili pisanjem u kurzivu, nema mogućnosti stavljanja "živih linkova", već je moguća jedino copy&paste metoda s navođenjem adrese dane stranice. Nije moguće čak ni citirati tekstove na ikoji upotrebljiv način. Uz ove restrikcije, uveden je i mračni sistem kartona o kojem je čak i službeno zabranjeno pisati. Zeleni (pohvala) te žuti (opomena) i crveni (zabrana pisanja) kartoni se članovima foruma navodno dodjeljuju na osnovi aritmetičke sredine ocjena koje im anonimno daju ostali članovi, a moderatorima je omogućeno da kartone daju i na svoju ruku. Na taj način se, tobože demokratski, upozoravaju, a zapravo cenzuriraju ili prisiljavaju na autocenzuru ne samo oni korisnici koji ne poštuju pravila pristojne komunikacije, već i oni koji ne dijele ideološke poglede vlasnika i upravitelja foruma. Da je tome tako, lako će ustvrditi svatko tko je barem nekoliko mjeseci pratio korelaciju između stavova članova i boje kartona koji im se uz ime pojavljuju.
Još ću spomenuti da se blogovi čine poprilično nefunkcionalni ako ih usporedimo sa servisima poput Bloggera, iako ideja o okupljanju blogova vjerske tematike sama po sebi nije loša.

Vrijeme je da ocijenim sadržaj koji se objavljuje na portalu Križ života. Ukratko rečeno, ocjena je čista jedinica. U samoj analizi sadržaja članaka se gotovo u potpunosti slažem s tekstom na katolik.hr-u. Jedino bih autorima blago prigovorio da su se mogli nešto više potruditi oko stila samog pisanja te uskladiti teološku argumentaciju s kritikom konkretnih elemenata koje dobro uočavaju na Križu života. Također je u takvim analizama dobro, i više nego inače, jasno razlučivati između osoba i stavova koje one zastupaju.

No, vratimo se Križu života. S obzirom da nemam puno za dodati općem pogledu na taj portal koji su dali autori s katolik.hr-a, zadržat ću se na nekoliko više-manje nasumce odabranih članaka koji ilustriraju usmjerenje i idejnu vodilju začetnika i urednika portala.
  • Najprije da riješimo stvar koja je vjerojatno bliska čitateljima ovog bloga. Jedini medij koji je objavio vijest o tradicionalnoj latinskoj misi koju je prije godinu dana služio u Zagrebu don Ante Sumić je upravo Križ života. No čini se da je to tekst nekog od suradnika i zgodan povod da se kritizira crkvenu hijerarhiju, a ne iskrena briga za tradiciju jer nekoliko mjeseci kasnije u članku Kardinal Rode, sramite se! čiji je autor osnivač i glavni urednik portala Hrvoje Cirkvenec, čitamo doslovno:
    Iako fotografije zorno pokazuju kako vatikanski dužnosnik kardinal Rode, inače slovenskog porijekla, podržava te voli liturgiju i običaje koji nemaju veze s Drugim vatikanskim koncilom i suvremenim svijetom u kojem djeluje Katolička crkva, to isto se ne bi moglo reći i za prijevozno sredstvo koje spomenuti kardinal koristi.
    Inače, taj članak je napisan osam mjeseci nakon što su se pojavile fotografije s jednog ređenja po tradicionalnom obredu, a "inkriminirajuća" je fotografija koja prikazuje kardinala Rodea kako sjeda u automobil za koji se ne zna ni tko ga posjeduje ni koliko zapravo košta (čak ni red veličine).
  • Pismo Judi – autor se solidarizira s Judom Iškariotskim jer ljubav "ne smije imati granice", a Judu su eto svi ružili, i Dante i apostoli, pa čak i Isus. On navodno nije imao nikoga da se nad njim sažali, a nije imao ni "Petrovu sreću, koji je nakon trostrukog zatajivanja Učitelja ipak susreo njegov pogled koji ga je ganuo te je gorko zaplakao". Valjda nije gledao u Isusa dok ga je ljubio. Tipično krivo milosrđe koje završava s "Judo, ne znam gdje će te ovo moje pismo zateći. Pozdravljam te, i nadam se, da će Bog imati obzira prema tebi!" Barem je autor uz Judu, kad već u Boga možda neće naći obzira. Preporučam autoru da si zamisli kako ovakvo pismo piše nekome tko je napravio veliko zlo njemu ili njemu dragim osobama. Ako se ne može u to uživiti, neka mijenja svoj odnos ili prema Isusu ili prema Judi.
    Ovaj je autor i prije imao nebuloznih izjava poput sugestije da je žena uhvaćena u preljubu kojoj je Isus oprostio možda uhvaćena u tom činu s drugom ženom.
  • Zašto je Josipović bolji od Bozanića? – "I dok je s jedne strane Josipović na početku mandata predstavio javno svoje suradnike, pa čak pretrpio i napade zbog određenih imena, kardinal Bozanić nema takvih obaveza. On nije bio na izborima, nije odgovoran svojim glasačima, nema se kome ispričavati i dokazivati. On je zagrebački nadbiskup i točka. Sviđa li se to nekome ili ne, radi li dobro ili loše, radi li išta ili ništa. Citirao bih ovdje kolegicu iz britanskog Timesa Ruth Gledhill koja je sličnim riječima opisala Papinu moć. Njegovu odgovornost prema ljudima svela se na nulu, a moć koju ima u Katoličkoj crkvi nazvala je monarhističkom."
    Tipična borba za demokratizaciju Crkve koju Križ života konstantno promovira po uzoru na liberalne novine na zapadu (poput The Tablet ili National Catholic Reporter).
  • Ivan Žutelija: Moj bed, moj preveliki bed – svećenik se raspopio i oženio i odlučio napisati o tome knjigu. Urednik portala hvali taj roman i preporučuje ga kao "obaveznu literaturu bogoslovima, svećenicima i vjernicima". Još jedan u nizu tekstova koji promovira ukidanje celibata za svećenike. Pretpostavljam da bi urednik preporučio i mladim ljudima da pročitaju roman u kojem se opisuje nemogućnost života sa samo jednom ženom ili jednim mužem koji je napisao preljubnik koji se zbog toga "sam sebi uopće ne sviđa kao takav" (citat iz knjige).
  • Brisanje onoga u što se ne vjeruje ... – Evo jedan malo duži citat koji, čini mi se lijepo sažima pogled i usmjerenje koje portal Križ života promiče i priželjkuje:
    No, želio bih se vratiti na problematiku vezanu uz limb, koja je aktualizirana ovih dana. Naime, Međunarodna teološka komisija ukinula je ono u što danas više nitko ne vjeruje. Po tom modelu Crkva bi mogla odgovarati i na ostala pitanja. Ona bi mogla u budućnosti reformirati nešto tek kada se u to više ne bi uopće vjerovalo.

    Drugi vatikanski koncil imao je drugačiju metodu. On je, mogli bismo to tako nazvati, nametnuo nove teme, od okretanja prema ekumenizmu, do okretanja prema vjernicima laicima. Crkveni oci, na čelu sa začetnikom Koncila papom Ivanom XXIII., usudili su se biti korak ispred, a sada kao da je ta odvažnost splasnula, i kao da se čeka da nešto potpuno iščezne iz Crkve, kako bi se onda i izbrisalo ili 'reformiralo'.

    Po tom novom 'receptu' djelovanja naučiteljstva i teoloških institucija u Crkvi, gubi se nada kako bi Crkva primjerice mogla dati dopuštenje svećenicima, prije nego što prime sakrament svetog reda, primanje i sakramenta ženidbe, dakle, djelomično ukidanje celibata; ili pak omogućavanje rastavljenima i civilno oženjenima pristup svetoj pričesti.
    Same teme predstavljaju tipičnu modernističku formulu kako provoditi reformu Crkve, a koja bi se po uzoru na pitalice iz časopisa mogla postaviti u obliku
    Nastavi niz: ukidanje zapadne discipline celibata u korist istočne, pripuštanje osoba u objektivno teškom grijehu k pričesti,...
    Ali, interesantnije je primjetiti takozvanu hermeneutiku diskontinuiteta (na zapadu ništa novo) koja predstavlja 2. vatikanski koncil, ne zamarajući se, naravno, pri tome samim dokumentima, kao odskočnu dasku za svoje fantazije o tome kakva bi Crkva trebala biti. Jasno je da se u takvom shvaćanju one stvari u koje suvremeni čovjek ne vjeruje trebaju brisati bez obzira na nekakve dogme ili učenja koja su, ionako, samo povijesni relikti, ali treba imati "odvažnosti" i "nametati nove teme" koje će onda obični vjernici pomalo prožvakati i probaviti, ako se pri tome ne uguše. Inače, suvremeni čovjek ili "običan čovjek" kako ga naziva članak, znači u ovom kontekstu ili autora i njegove sumišljenike ili pak statističku većinu u pojedinoj zajednici, ovisno o tome što je praktičnije.
  • Mogao bih s ovakvim primjerima nastaviti dalje i dalje, ali nema previše smisla. Ipak, spomenuo bih još jednu aktualnu temu koja zahtijeva puno opširniju obradu, a za sada bih ta zbivanja sažeo u jednu rečenicu: "Preko pokvarenih (uglavnom homoseksualnih) svećenika zlostavljača, preko vlastohlepnih (uglavnom liberalnih i modernističkih) biskupa napasti papu koji se najviše od svih borio protiv "prljavštine u Crkvi, i to baš među onima koji bi, u svećeništvu, trebali potpuno pripadati" Kristu."

    Križ Života pridružio se u toj hajci brojnim svjetovnim medijima i tako ima gotovo neograničeni teren za promicanje svojih stavova. U tom smislu dostajat će da navedem nekoliko naslova iz specijalnog odjeljka portala pod nazivom Pedofilski skandali:
    Ratzingeru ugled važniji od žrtava

    Podrška Papi, ali ne i sućut žrtvama: Neprijatelji postali oni koji pišu o pedofiliji, a pozitivci oni koji su zataškavali jedan od najvećih grijeha klera

    Može li Papa dati ostavku?: Pitanja čitatelja (!)

    Joseph Ratzinger znao za pedofila

    Placebo pismo pape Benedikta

    Hans Küng: Papa je odgovoran

    Papa o pedofiliji: Sramim se!

    Papa upleten u pedofilski skandal?

    Kardinal Schönborn: Celibat je problem

    Celibat je kriv za pedofiliju u Crkvi

subota, 10. travnja 2010.

Христос Воскрес!

Putem Creative Minority Reporta donosim vam vrlo lijep događaj sa utakmice moskovskog Dinama i Lokomotive.
Prije par godina, dok sam još išao na Maksimiru, na utakmicama ovog našeg zagrebačkog Dinama i Hajduka morao sam se domišljati različitim načinima za doći i otići sa južne (gostujuće) tribine... za mene navijanje nekako izgubi čar kad te gađaju bocama i kamenjem i zato mi je ovaj video izmamio veliki osmjeh.

ponedjeljak, 5. travnja 2010.

"Utopijski projekt" "bez ekonomske računice"


Vrlo zanimljiv razgovor voditelja Leonarda Kovačevića s urednikom izdavačke kuće Ex Libris Zoranom Grozdanovim i umirovljenim profesorom KBF-a u Zagrebu i ravnateljem Kršćanske Sadašnjosti vlč. Adalbertom Rebićem možete poslušati preko interneta. Snimku razgovora koja je emitirana 3. travnja na 3. programu Hrvatskog radija možete skinuti odavdje (oko 27 MB) ili direktno poslušati ovdje (traje 1 sat). Mislim da u ovom modernističkom časkanju s temom "Novi teološki časopis Concilium" poprilično otvoreno govore i Rebić koji je prije morao "imati obzira prema crkvenom učiteljstvu" i Grozdanov koji takvih problema nikad nije imao. Uvijek je ljepše kad se stvari jasno postave i kad se zna tko gdje stoji.

Dodano (11.10.2010.) Stavio sam ovu emisiju na youtube u 4 dijela (zbog ograničenja na duljinu videa).

Put u Emaus


"Dvojica braće išli su tužni
što Isus umrije,
kad priđe Isus uskrsli k njima,
tuga ih minu u tren."



subota, 3. travnja 2010.

Gostujući autor - O papi

Jedan naš čitatelj napisao je za blog kratki tekst o papi. Prema njegovoj želji, članak ostavljam nepotpisanim, a podsjećam sve naše buduće suradnike da sami mogu odabrati koji stupanj anonimnosti žele zadržati. Ne treba gajiti iluzije da je išta na internetu stvarno anonimno, ali isto tako bi bilo besmisleno ne iskoristiti prednost interneta da se slobodno i bez straha iznesu mišljenja i stavovi koje treba braniti ili obarati prema njihovoj vlastitoj vrijednosti, a ne prema položaju koji autor ima u društvu ili pojedinoj zajednici.

U tekst sam kao i prije unio poveznice (linkove) na mjestima gdje sam smatrao da bi mogle našim čitateljima koristiti.


 ***

Što danas za „Hrvata-katolika“ znači vjernost sv. Ocu, namjesniku Isusa Krista na zemlji i nasljedniku prvaka apostola sv. Petra? Poznato je na široko i daleko da su Hrvati kroz svoju povijest uvijek bili bliski i odani Apostolskoj Stolici, te da su i svojom vlastitom krvlju branili katoličku vjeru. U novije vrijeme iz našega su naroda izrasla dva cvijeta na kojima se prepoznavala istinska ljubav, pobožnost i vjernost osobi i djelu Rimskoga biskupa. To su bl. Ivan Merz, laik, vrhunski katolički intelektualac i bl. Alojzije Stepinac, nadbiskup i mučenik, oličenje pravovjerja i katoličke svećeniičke duhovnosti. Naša je Domovina u prošlom stoljeću u toj dvojici zaljubljenika u „slatkog Isusa na zemlji“, kako je Sv. Katarina Sienska voljela nazivati Svetoga Oca, dala ogroman doprinos svetosti cjelokupne Katoličke Crkve. Čitajući njihove mnogobrojne tekstove o ulozi ili službi Rimskog biskupa možemo uvidjeti s kolikom ljubavlju, strašću i strahopoštovanjem govore o Petrovim nasljednicima. Bl. Ivan Merz u svojoj je ljubavi prema Papi premašio mnoge, a njegove riječi i danas napunjaju vjerničku dušu onime što su neki nazvali „romanità“, duhom rimskog katolicizma kojim su bili prožeti velikani poput Stepinca, von Galena, Wyszynskog ili Fultona Sheena. Merz je ovako pisao: „U Katoličkoj Crkvi vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog“. Upravo se u ovoj Merčevoj vjeroispovjesti, koja nije ništa drugo nego tradicionalni nauk katoličke vjere, pronalazi utemeljenje naše gorljive ljubavi, vjernosti i evanđeoske podložnosti Svetome Ocu. Onaj tko ovako ispovijeda, sukladno s tom vjerom i djeluje. Po onoj Akvinčevoj agere sequitur esse. Katolik ljubi Papu jer u njemu vidi Isusa. Papu se ne sluša samo kada on govori ex cathedra proglašujući neku dogmu, nego i onda kada on vrši svoju redovitu službu Učitelja vjere i morala koju mu je Gospodin Isus povjerio. U vremenu u kojem je živio naš bl. Ivan Merz nije bila proglašena niti jedna dogma, a ipak je naš blaženik svaku, pa i papinu najmanju riječ, prihvaćao, pohranjivao u srce i dalje prenosio.

Na žalost svjedoci smo širenja nekog čudnog i smrtonosnog po katolički duh otrova, koji ne samo da postavlja u pitanje, već i ismijava službu Petrovog nasljednika. Taj se duh, koristeći riječi Sluge Božjega Pavla VI., probio u hram Božji, te dobro proširio kod nekih vjernika, pa čak i kod klera. Javili su se neki prosvijetljeni i napredni katolici, novinari i teolozi, koji više ne slušaju Papine govore i ne čitaju njegove tekstove kao što su to gorljivo činili Merz, Stepinac, Wojtyla i drugi, već oni sami naređuju Papi da On sam sluša njih jer oni znaju što danas treba, što bi danas Isus učinio. Čak pozivaju Papu da razmisli o mogućnosti podnošenja ostavke na službu na koju ga je Duh Sveti koji vodi Crkvu pozvao. Jadni i opaki pokušaji neprijatelja Kristove lađe. Pa zar zaboravljaju onaj san koji je sv. Ivan Bosco sanjao. O onoj lađi u nemirnom moru kojom upravlja čovjek u bijelom. Nemojmo se čuditi što takvi tako djeluju. Nisu imali sreću zavoljeti Papu. Hranili su se modernom relativističkom teologijom Hansa Kunga, Schillebeeckxa i drugih modernih prosvjetitelja. Sekularizirani i „prosvijetljeni“ katolik ne razumije Papu i iz tog nerazumijevanja postaje njegov kritičar i protivnik. Koliki su se takvi digli na Benedikta XVI. u zadnjih pet godina. No Benedikt poput Petra-Stijene čvrsto stoji. Ne samo da stoji nego i „izvrsnim darom mudrosti i hrabrosti obavlja u Crkvi i svijetu Petrovu službu“ (Kardinal Bozanić na Veliki Četvrtak ove godine). U valu nasrtaja na našeg vrhovnog pastira želimo mu izraziti odanost te na poseban način obnoviti našu molitvenu blizinu. Moliti i žrtvovati se za Papu kao odgovor bijesnim farizejima današnjega vremena koji pišu i kleveću protiv njega te si tako kopaju dubok grob iz kojega je teško izaći. Mi Papu ne samo da volimo, već i pomno pratimo njegovo Učiteljstvo koje je svojom dubinom već sada zadužilo Crkvu. Crkvi danas ne treba neki drugi obnovitelj, nego Benedikt XVI. kojega je Bog htio i nama darovao. Kako aktualno zvuče riječi bl. Ivana Merza: „U uzburkanom moru zabluda i strasti, koje tresu čovječanstvom, Petrova je stolica sidro nade i luka spasa za koju se valja uhvatiti i u kojoj moramo naći zaklonište ako ne želimo i mi nastradati“. Možda od nas Svevišnji neće zatražiti, kao od bl. Alojzija Stepinca, da žrtvujemo svoj život za vjernost Papi, ali svakako stoji da svaki istinski katolik to mora biti spreman učiniti. Do tada pozvani smo pratiti rad Pape naših dana, podržavati ga svojim molitvama i žrtvama i prenositi drugima poruku spasenja i nade koju On u Kristovo Ime naviješta svijetu.

petak, 2. travnja 2010.

Gostujući autor - Veliki tjedan u Dalmaciji (2)

Prvi dio uz kratku bilješku o autoru možete pročitati ovdje. Ponavljam istu preporuku kao i prije: predlažem da najprije pročitate "prijevod", a zatim i original.


***






VELA I SVETA SUBOTA

Jutri vele subote kad pasaš kalon joli rivon neš čut ni muvu kako zuji. Svi su se iscrpli procesjunima, kantanjen parićovanjen i činenjem rarznovrsni obligacjuni za ove svete dane kako crikveni tako i ofićjalni. Sve spi, ponistre su zaklopjene i zastašelane, škure pritvorene na libar, vrata zakveštana, samo tice veselo pivadu i čokaju cer ča se ocidi sa vuštani svić od sinoća, jerbo je dekapoto pramaliće vej zastupilo odavna. Oko podnie čuje se didi da čagod zaklapa, kogod vata aštu, a jošćerc kako je post ne parićoje se vele ništa špecjalno za obid vengoc sve ča se čini čini se za sutra za uskrs. Takože zafonjadu u niko doba profumi od pinci-sirnic ča se peku, a ponajveće o' jaj kojo se poza podne pituraju. Digod češ ćut kojeg muškega ča je sinoća bi u procesjune a friško se diga da brontula i ronje na profumi o jaj, i na klapanje dice u črgajice kojo namisto zvon oglašiju podne, da nemere živit od boli tešte i kako vej neće lokat za veli petak (Užanca je da se potegne kapja vina jerbo vo tradiciji naroda se kaže da se ovega dana vino pritvara vo krv, no niki to svate ko ozbiljnu medićinu pa povuku i pobumbe bokun veće ter postanu bokun dežbjego joli zamantani, a dikoji kantadur postane ''Placido Domingo''). Dunkve ovo bokun vrimena slobodnega je zatišje prin nega ča slidi uveče. Vo crikvami se i daje stražari ali ni neka navala, stoji oni koga je red za dežurat od žudij i dikoja baba joli dite. Cilo misto rče i spi. Didi se kogod i zatašela vo kasno jutro proštit foje i popit makjato vo kafić ali sve ikognito da nebi ga zakalamitale oči od koje pobožite none da čini vergonju nad mrtvin Isukrston, ali sveudilj ninder muzike ni buke nima. Iza 4 bota parone kad opreme po kući ča jemadu i postivaju spizu za sutra gredu pomalo put crikve poj ''Gospi u konšelacjune''. Tj Gospi u žalovanje. Obajdu i oblizu greb kolinin sa ruzarijen u ruci, promrmju koju molitvu, a usput zeru i proćakuladu kako je sve bilo lipo, kako su prošli i kega su vidili ovi dan da je bi u mistu, ča je ko čini i nosi... uveče užežin vižije uskrsa, najprin uspnu se dica u kampanel i vrtu tri puta škrgajice ko ča imadu užancu zvona zvonit za misu. Remeta parićo prid vrat o' crikve hrebe i drivo teri pomalo užge vazemni ogonj na koji če poslin pop užgot vazemno svitlo na svići o cera i unit je vo crikvu. Vanka parićo tamjana, kandil, sudić sa kršćenon vodon i 5 zrn o tamjana na gvanterici kojo će zadit pop u sviću vazamnicu kad blagoslovi nju i ogonj. Za svo vrime vele šetimane nima vode u kamenici za znamenovanje. Kad se ulize vo crikvu ne znamenuje se vengoc se klekne su oba dva kolina na marćapijede i učini se duboko poklonstvo. Vo zgodno vrime prin mise navuku se bili kuverturi na pokrojnje oltore i vratidu se kandiliri sa vuštani svić koje se užgu od sveteg ognja kad se pronese crikvon, ali nikako se ne skidaju veli.Vižija obično počne oko deset ura uveče ter se gleda da se gloria izrešta punto vo ponoća. Crikva se drži vo tmini, sve je mrkla noćina samo greb svitli obo iluminacjuni i lumina. Noćna guardija o' žudij atento se meškolji i ćini fintu da paradira oko greba. Narod pomalo dolazi i zauzimje svoja mista. Vo sakristiji se oblačidu žaknji i bratimi, kantaduri zauzimju svoja mista vo bankadi. Svi požimente u sabranosti molidu. I daje crikva je potpuno ogoljena ali se iza velog oltara parića sve da kasnije pop more opivat svečanu misu. Tot je bili kuvertur o svile, najsvečanji ča jema i 2 prisvlake, 12 kandiliri sa velin vuštanin svićami, 2 mala kandilira s vuštanican za tihu misu, libar o' mise na postamentu, kanonske table ter kalež sa pripadajućon opremon za reć misu. Na popovu sediju se meti bila montura za popa i djake ako ji jema koju će kasnije obuć poza glorion kad oglasidu zvona Uskrsnuće. Prid oltar na dostojno misto postavi se bigunac s vodon i na gvanteri sol koja će se kasnije egzorcirat i s njon će se učinit blagosovjena voda. Kantadurima, bratimima i miništrantin podilidu se male vuštane sviće ala kandalorske, kojo držu vo rukami i kasnije i užgu o sviće vazemnice kad se badne u poštamenat. Prin vengoc je došla letrika a kad se živilo po kominin i ognjišćin ugasi bi se ogonj na veli četvrtak i vej nebi se užigala vatra doklen nebi finila vižija uskrsa. Viza vi mise metilo bi se garbure i žerave u potiće o' late joli bidu se užgale pitrolejke i sveti plamen bi se nosi vo kuće i ponovo bi se užiga novi ogonj vo ognjišću. Dunkve oko deset ura zaklapo črgajica i pop vo plaštu viola boje, čineći kuco sa poslugon i miništrantima pokloni se grebu i tako naprid križen izajde prid crikvu di je parićon ogonj. Blagosivje novi ogonj štijući molitvu iz obrednika vizavi tega ga poškropi tri puta ne zboreć ništa. Jedan od žoknji vazme klešće i meti u kandil blagosovjene garbure a pop iz ladjice doda tamjana blagosloveć ga po užanci (onaj te blagoslovio+ u čiju ćeš čast gorit. Amen) i okadi oganj tri puta. Kad se učini tako žakonj joli bratim donese sviću vazamnicu prid popa koji lapišen učini križ meju krajnin bužan parićonin da se umetnu baline o' tamjana. Povrj križa učini grško slovo alfa a šoto njeg omega a meju kracin četir numere koje označuju godišće koje je i mejutin govori: KRIST JUČER I DANAS, POČELO I SVRŠETAK, ALFA, I OMEGA, NJEGOVA SU VRIMENA I VIKOVI, NJEMU SLAVA I VLAST, PO SVE VIKE VIČNOSTI. AMEN. Kad je ovo rečeno umetni baline o' tamjana govoreći: PO SVOJIN SVETIN RANAMA SLAVNIM, ČUVAO NAS I SAČUVAO KRIST GOSPODIN. AMEN. Tad žakonj joli remeta užge vo ognju malu sviću s kojon zapali vazemnicu a pop govoreć proslidi: SVITLO SLAVNOG USKRSLOG KRISTA RASPRŠILO TMINE PAMETI I SRCA. Vizavi tega pop blagoslovi sviću i govoreć ''Gospodin s vama'', odgovore žaknji : '' I s duhon tvojin'' i reče propisanu molitvu iz obrednika. Poton pop skine viola plašt i meti bili, ako jema djak on je vo biloj dalmatiki i on nosi sviću, urede procesjun naprid s tamjanon i križen ulizu vo mrklu crikvu. Čin ulize vo crikvu omar vo busoli zapiva '' SVITLO KRISTOVO'' našta svi pokleknuvši prema svići odvrate '' Bogu hvala''. Žakonj užge malu sviću na vazemnoj i projde ki kapeli, di od njega užgu kantaduri i bratimi i držu ji pobožito vo rukami. Hodeć do sridine crikve bokun većin glason opet zapiva '' SVITLO KRISTOVO'' našta narod prigevši kolina isto odgovori. Po sridini kapele zapiva isto jošćerc većin glason i po treći put ''SVITLO KRISTOVO'' a žakonj prižge opeta malu vuštanu i nosi svitu u banke da užge svoje sviće. Vo mejuvrime zadije pop u postamenat vazamnicu sviću , križonoša sa križen stoji po strani evađeja, žaknji se poredaju naprin bankade s live i desne strane kako je užanca. Pop meti tamjana u kandil, vazme libar i reče ''Gospodin bio u mom srcu i na mojim ustima da dostojno i prikladno navistin njegove uskrsne pohvale, amen''... Parića se leturin pokriven vo bilo, naprin sviće, desno od otara a livo od ladje crikve. Na njega meti libar i obajde sviću kadeć je. Svi se dignu, ki na evanđelje a pop joli djak poćnu kantat ''Pohvale svići vazamnici'' tj ''exultet''. Poslin pohvala pop skine bili plašt kojo je meti nase prin vengo je bi poče kantat i opeta meti nase viola kolure. Viza vi tega slidu štenja koja se pivaju brez naslova i ''Bogu fala'' kad finidu. Svi slušaju sideći. Viza vi svakog štenja poju se graduali, vizavi tega digne se prvi pop na noge na povik padnu na kolina svi i pomole se čineći kuco, viza vi tega pop ispoje molitvu ferijalnin tonon. Kad se ispivaju štenja dva kantadura pivadu prvi dil litanija ''Svi sveti'' do zaziva ''milostiv budi'', svi klečidu i odgovaraju. Sa strane pištule iznese se bigunac sa vodon koja će se blagoslovit tako da popu s desna bude svića a s liva narod žakonj s križen. Prvo kad se ovrši ovi dil litanija reče molitvu zazivajući i kantajući ''pomolimo se'' a poton vo tonu prifacije ka prid himan ''svet'' vo misi piva ''predslovlje'' ter nastavi molitvu sa ''uistinu je dostojno i pravedno''...vo odrejeno vrime naznačenom u libru razdili vodu križajuć je rukon pa pa posli odma otare ruke šugamanon koji mu žakanj pruži iz ruk. Dopo, jošćerc dodije se enkrat vode moleći, ter isto tri puta učini znamen križa pa rukon dili vodu i izlije bokunić na 4 strane svita. Isto kad mu piše vo libru, vo redu molitve, udane vo vodu na način križa ter viza vi tega vazme žakonj sviću sa postamenta a ovi je utopi bokun vo vodu, pa pivajuć molitvu bokun većin glason dubje je roni i treći put je uroni propia do dna. Opeta dane vo vodu trikrat pa se izdavi iz vode svića i vrati na postamenat. Odma se vazme vode vo sudić o' blagoslova i parića sa strane dopo za blagoslov naroda. Žakanj omar nosi i ulije vo kamenicu za znamenovanje, blagosovjene vode na vratin o crikve. Vo ten vrimenu pop ulije katekumenskog uja vo vodu križajuć jasnin glason govori molitvu ''da ulje spasenja posveti i plodnin učini ovaj studenac za one koji se preporađaju iz njega na život vični. Amen.'' Vizavi tega ulije krizmu govoreć ''ulivanje krizme Gospodina našega Isukrsta i Duva svetoga utišitelja da bude vo ime Svete Trojice. Amen. Viza vi tega vazme obe bučice te iz obiju zajedno trikrat ulije govoreći '' miešanje krizme za posvećenje uja i za pomazanje krsne vode isto tako da bude u ime O + ca, i Si + na, i Duha + Svetoga. Amen. Tada miša uje i vodu kako je užanca. Tad se ova voda nosi do krstionice isprid koje gre tamjan i križ i ulije se vo kamenicu o krstionice (bapisterija). Vo to vrime kantaduri pivaju psalam '' Kao što čezne jelen za izvorima voda''... Viza vi tega pop ispiva molitvu koja mu slidi vo libru i okadi krstionicu. Tada se vratu svi čineći kuco vo kapelu i slidi obnova krsnega zavita. Pop svuče viola monture i obuče bilu pokadi vazemnu sviću, viza vi tega uspne se na predikaonicu i propitije narod kako već slidi u libru o zavitu i odreknuću. Kad ovrši propitivanje sađe i uzme sudić s blagosovjenon vodon i poškropi narod. Vo ten vrimenu kantaduri a i narod privati zapoju pisam ''Vidjeh vodu di izlazi s desne strane hrama alejuja''... Kad se ovršilo škropjenje naroda vodon, kantaduri počnu drugi dil litanija, pop odlaže plašt i oblači svečanu bilu planitu za misu, isto tako i širvicija. Postamenat sa svićon se učini sa strane o' evanđelja a pivači počnu odma viza vi litanija ''Gospodi pomiluj'', tj misu. Vo ten vrimenu remeta sa žaknjin joli bratimin pomalo postavja dostojno i brez panike kandilire na oltar, pali sviće, meće cviće i urese, stavja bili najsvećanji kuvertur. Pop se uspne ki oltaru i ispusti psalam ''sudi mi''-''judica me'', ispovid, cjeliva ga posredini učini poklonstvo i pokadi ga. Kad se ovrši odma zapoje svečano '' slava va višnjih bogu''. Tad upali se letrika, otkriju se štature i litrati svetac, di je užanca prosvira organjvo svin ređistrin da se cila crikva prene o' veseja koje zastupi ovin činon. Sva zvona slavidu ter navišćuju Uskrsnuće Isukrstovo. Žudija popada izbezumjena na saližu ter konfujožasta bižeći izleti iz crikve na dvor. Bratimi u bilin tunigami unesu na postamentu vo malen procesjunu od ulazni vrat ''Redentura'' pokriju mrtvo tilo i postave ga prid raku. Poslin slidi užana misa o' vižije uskrsa. Omar se štije tj. kanta pištula bl.pavla ap. Kološanima a vizavi omar pop začme a kantaduri private alaluja uz koji gre gradual ps. 116. I uskrsna poslidnica ''Svetoj žrtvi vazamnici dajte falu krštenici''. Dopo se štije evanđelje po Mateju. Ne poje se veruju, ispušta se svet i aganče božji. Greb se otvori te se poza pričesti presveto prinese opeta vo oltar. A vo mejuvrimenu kantaduri pivaju laude i matutin ''Nedije uskrsnuća Gospodnjega'' sa alelujon i ps 150, na zadnji vers ''Slava ocu''... privati narod ''kako bijaše u počelu''... i antifonu aleluja, vizavi tega slidi ''pisam Zakarije''. Vizavi na kraju mise ispoje se krajice neba vo svi šešnest... Blagoslovi se spiza di je užanca sad joli na jutrnjoj misi tako da cila crikva vonja o jaj i pinci. Kako kaže Roko prč u malen mistu: '' bude prava fešta o jaj''. Viza vi blagoslova i otpusta čestita se jedno drugen ''Uskrsnuće Isukrstovo''. Piva se pisma ''Na dan Božjeg Uskrsnuća, radujmo se aleluja'' . Uskrs je blagdan ozbiljnosti, ni ka i Božić da se očituje velon alegrijon. Vizavi mise gre se kućan i pozaspije sve umorno od pasalih dan... Ujutru na sami dan Uskrsa čitaju se opeta svečane mise, obajdu se grebi naši mrtvi. Tad dojdu većinon godišnjaci koji samo o većin svecin gredu vo crikvu. Na Uskrsni ponedijak u bratimskoj kući činidu se marende ''fraje'' jur, lipo se zakanta i u braskoj slogi izide i popije mladi ''šijež''- jaganjac sa zelenon kapulicon. Pripovidu se sve zgode i nezgode ti dan a poza tin vrati se život ofićjalnin svagdanjin obavezan''. Eto dragi štioče, a prvenstveno tebi dragi Toma i Brate Blizance svima želin ''NA DOBRO VAN DOJDE OVO USKRSNUĆE ISUKRSTOVO 2010-ega GODIŠĆA, VAŠIN ŽIVIN ZDRAVJA ,MIRA I BLAGOSTANJA A VAŠIN MRTVIN POKOJ VIČNJI'' Eto dragi profešure Tomek, sad bokun vo tvom stilu, iako sam ima jedinice iz matematike od prvog do četvrtog srednje... Najednostavnja matematička jednadžba po Božjen zakonu kaže. ''ALFA +OMEGA=ŽIVOT VIČNJI'' A to je''Bog će jednom svima dati samo triba virovati'' Molimo braćo, ufajmo se i volimo jedni druge jerbo dobro se dobrim rodi a nesloga sve razori. Molimo za našeg papu Beneđita da ga Bog poživi i vodi vo ovin teškin momentin, nedajmo da izginne baština naša. Budi faljeno po sve vrime Isusa Marije Josipa slavno ime. Amen!!!





***

Prijevod i tumačenje


Dragi čitatelju
Evo usljed mojih obaveza ai aktivnosti velikog tjedna u kući božjoj, jedvo završih ovo moje pisanje. Mislio sam da neću uspjeti, ali ipak žao mi da ovaj kraj ne iziđe do Uskrsa. Poslje nebi imalo nikakvog značaja ni efekta kad bi se čitalo na ''pecibokune'' o liturgijskom vremenu kojeće tada biti iza nas. Ovako možda se nekome otvore se oči, pa zapazi neke stvari tokom obreda koji sljede ovih dana koje dosad nije vidio, ili u neznanju ispustio. Neke stvari možda sam i ja preskočio, možda se potkrala i neka pogreška. Po župama postoje razne varijacije i obrasci ovih starih obreda. No, nemoguće je jednim mahom u kratko vrijeme opisati jedno minulo vrijeme koje se proteže stoljećima a nestalo je nekih 25 godina prije mog rođenja i četrdesetak godina od današnjih dana. Ovo je bio moj osobni entuzijazam i izlet u nepoznato, te želja da se obnovi sakralnost i ljepota ovih dana u Hrvatskom narodu. Negdje su se neke stvari očuvale, posebno na otocima i priobalju, negdje polovično, a nažalost dobrim djelom negdje nisu nikako. Posebno me na ovaj poduhvat ponukao zov savjesti da se kao David protiv Golijata suprostavim ''velikim modernim katolicima'' koji uvelike prakticiraju svoju vjeru tako da pljuju po Svetom ocu i njegovoj nesebičnoj žrtvi da očisti crkvu od kukolja kojega je donijelo vrijeme desakralizacije, pada vjere i kontemplativnosti šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pas kojega pustiš iz vežnje, divlji je i želi se iživit bez obzira koliko ga gazda dresirao da bude poslušan. Goni ga životinjski instikt. Tako i svećenici koji su se okrenuli ovim poganskim idejama nametnutih šezdesetih godina ''braće kršćana iz Washingtona, čije skriveno oko iz trokuta preko ''ujedinjenih naroda'' sve kreira, nadgleda i lansira''. Odbacili su kontemplativnost, poslušnost, poštivanje hijerarhija i otačkih predanja te reda i poredka koji ih je čuvao u čistoći i ljubavi. Okrenuli su se raznim krivovjernim naucima kojima je sama sotona začetnik, a taki nauk oživio je onaj životinjski instikt koji je donio ovako stanje u nekim crkvenim a i civilnim krugovima. Nažalost takvi pad morala, molitve i posvećenog života doveo je do ovog stanja koje je danas izišlo na vidjelo a to su pedofilije i ostali razvrati. Gdje Bog kuću ne sagradi, uzalud se trude graditelji, kuća moja, kuća molitve! Svi mi imamo u sebi urođenu životinju kao i savjest, humani smo onoliko koliko je uspijemo pobjedit. Tako gdje nema stege, molitve, pokore i discipline sakramenata, gdje se moći nazivaju hrpom kostiju i radi svak što ga je volja, gdje se ruše i pale oltari, uvode razne električne gitare i pljeskanje od kojih uzavru hormoni, normalno je da se ova spomenuta životinja u osobi razvija. Ona izaziva ovakve razvratne pojave. Kao plod utjelovljenja tih pojava najviše se očituje manifestiranje napada na nas tradicionaliste, te bilo koje malo više pobožne udruge poput ''Opusa Dei'' i ostalih. Njima mi i naša molitva smetamo u lagodnom životu i njihovom olakšanom takozvanom slavljenju Boga kao na nekoj svadbi, padanja u duhu iza kojeg se krije razna magija, hipnoza i slične pentekostalno- metodističke hereze, koje se kriju iza pod i imaju temelj u takozvanim blagoslovom drugog vatikanskog sabora. Napadi ovakih skupina na nas koji samo živimo u čudoređu i ne diramo se u nikoga, toliko su jaki da bi ih usporedio kao simptome i napadaje opsjednute osobe pred vršenje egzorcizma. Najopasnji su postali tzv.novoobraćenici koji su cijeli život živjeli kao nevjernici i onda usljed neke nesreće doživjeli kao neko obraćenje a u biti su se još više izvitoperi. Takvi sad meni i mojoj braći kroje norme morala i vjeronauka po kojima bi se morali ravnati i osjećat neku samo njima znanu duhovnost. Pa pitam se ponekad sam sa sobom gdje su naspram toga nestale puste godine moga vjeronauka što školskog što župnog, gdje je moje djetinstvo u samostanu dok su me časne čuvale po cjeli dan, kad sam naučio peglat oltarnike i molit salve regina prije nego pisat i čitat.Osjećam se ponekad tako bespomoćno kao da mlatim praznu slamu. Sad će meni neki novinar Pisel, raskolnik pop Grubišić a i ostali kolumnisti ''najčitanjeg katoličkog medija križa života'' koji prizivaju papinu abdikaciju, preispitivanje celibata i ređenje žena i slične novotarije, krojit moju a i tuđu duhovnost kao neka osobna prelatura?... U svoj ovoj mojoj buntovnosti na koncu sažaljavam se nad mišlju kako ovi spomenuti i ini drugi navlače sami sebi kanonsko izopćenje. Samo što je žalosno da zavode mase poput jehovinih svjedoka i raznih sekti... Narod jadan izmučen raznim problemima koje je donio suvremen život traži pomoć na raznoraznim stranama, nažalost pojedini to dobro iskorištavaju za širenje krivih nauka koji cvatu u ovakvim turobnim vremenima, no zakratko jer vrlo brzo se ofucaju kako i neki polovni šlager hit na top ljestvici neke radio postaje. Kada je umro moj voljeni sv. Jerolim, Dalmoš, sv. Augustin je izjavio ''umro je škorpion'' Potrudit ću se da skupim što više škorpiona koji će svojim uzornim krščanskim životom i ponašanjem nenametljivo izjesti poput hrđe anarhiju i bezvlašće te raditi na spašavanju duša radi njihovog vlastitog boljitka kako duhovnog , intelektualnog tako i materijalnog.

Nemam sad previše vremena prevoditi cijeli tekst no mislim da nema ni poterbe jer se može polaganim čitanjem sve dokučiti, neke izraze možemo naći i u prijašnjem prijevodu prvog dijela teksta a sad ću navesti najbitnje djelove za razumjevanje: vo- veznik u, jerbo- jer je, joli- ili, kapela- prezbiterij, svetište, redentur- kip Uskrslog Krista, tešta- glava, pohvale vazemnoj svići- uskrsni hvalospjev, marćapijede- pločnik, cer-vosak, pištula- poslanica, montura- odorora,ofićjalno- ovdje znači svakodnevno ali pravi prijevod je službeno, foje-novine, vergonja- sablast, razvrat, nečudoređe, užežin- uoči, vižija uskrsa- uskrsno bdijenje, vižija je općenito izraz za bdjenje lat.vigilija,znamenovat se-prekrstit se, kampanel-zvonik, kuvertur- starinski svečani prekrivač za oltar tj. oltarnik, uist- ući, parićat- propremit vizavi- iza, bigunac- mala drvena kaca, vjedro, činit kuco- bit u tišini,šutit, kandilir-svijećnjak, štenje- čitanje, leturin- štionik, stalak za čitanje, predika-propovjed, začet- počet, konfujožasto- zbunjeno, činit ... glagol kao kod talijana ''fare'' a označava neku predradnju glavnoj npr.''činit potribu''- (uradio) potrebno a kao takva nemože se doslovno prevest u standardnom jeziku.

Hvala vam dragi čitatelji što ste imali strpljenja čitati ovemoje pobude i opise. Molimo se da ne padnemo u napast. Ne sudimo da nebudemo osuđeni ali imajmo snage i sankcionirati one koji izazivaju raskol i krivovjerje. Ukoliko kao katolici hoćemo nešto doprinjeti obnovi crkve, ispravak postojećih nepravilnosti je obaveza za svakog katolika od prvorazrednog značenja. Pozivam i drage svećenike da ne stvaraju '' hibride '' i ''genetski modificirane obrede'' . Sjetimio se one Isusove, ''Zar i pola sata nemožete probdjeti samnom'' za njihovo obraćenje kao i za sve svećenike, molio sam večeras u ''getsemanskoj uri''... Ukidanje 40-satnog klanjanja, odvajanje svetohraništa od oltara i njegovo odbacivanje negdje u neki kut, otavilo je toliku prazninu ovih dana patnje za Kristom u srcima naroda. Narod ne ide uopće u crkvu tih dana od cvjetnice do velike srijede jer mu se čine po novom kleričkom nauku neobavezni ovi dani ''tuge početka velikog tjedna''. Prostom čovijeku je nametnuto da misli da su to normalni svagdani. Ti isti o kojima govorim koji nameću ovakav nauk, jedvo dočekaju manjak svijeta i ukidaju sve što se da ukinut da se ''jadni'' narod iz nekih pastoralnih razloga ne preoptereti a zapravo iza stoji misao da se njihov lagodni život ne optereti s obredima koje osjećaju kao sebi nametnute. Tako se u ljepe proljetne dane ne može ići na bočanje, nogomet i koje kakve aktivnosti nevezane za crkvu koje se uvelike prakticiraju kao novi oblik duhovnosti a označuju se nekom rječju ''pastoral'' ovog ili onoga . Iz ovih vidljivih novotarijskih aspekata vidljivo je da se počinilo teško svetogrđe. Živimo braćo kršćani sveti kalendar a ne slavimo ga! Najveća umjetnost o Bogu je sveta misa na žrtveniku pred njim samim u svetohraništu. Dalmatinski popi, pozivam vas da ne izbacujete pučke napjeve i ne namećete neki novi koral ili još gore šansone i razne crnačke pjesmice koje je teško pravilno usadit u mediteranski melos, Ne stvarajte od mise mumljanje i nesvejsno gutanje teksta od iznemoglosti i neznanja. Prihvatimo obred onako kako je došao do nas, a narod pustimo da pjeva onako kako izražava svoju vjeru. Lani u ovo doba razočaran uvođenjem novotarija u svoju župu, duhovno slomljen i iscrpljen zahvalio sam se na službi sakristana koju sam ponizno obavljao 12 godina od svoje 13 godine i za koju sam odlikovan od dvojice papa. Naletom krivovjerja, ogorčen i s čirom na želucu, počeo sam se agresivno ponašat i bit sam sebi nenormalan pa sam odlučio da je bolje u miru otići i zadržati dostojanstvo. Narod je plakao i naricao, plakao sam i ja, u glavi mi je zvučao samo soundtrack sa titanika... one violine kako tužaljućim tonom sviraju ''Bliže o Bože moj'' dok se narod utapa... Osjećao sam se izgubljeno kao apostoli nakon Isusove smrti, uplašen, izbezumljen, tješeći se u alkoholu (a nikad nisam pio ni uživao u tome).Kako se bavim aktivno glazbom i tomi je zanimanje, otišao sam dali slučajno ili po Božjem promislu svirati u disko u Pučišća na otok Brač gdje sam izučio srednju školu za kamenoklesara. Nikad nisam htio svirat tih dana a nisam imao ni vremena jer sam bio angažiran u crkvi. Lanjske godine učinio sam to iz revolta da pobjegnem šta dalje od bilo čega što ima veze crkvom... Htio ne htio, završih opet u moja draga Pučišća gdje sam ispekao ne samo klesarski već i ovaj zanat tradicionalizma.Tu sam zagrizao u tradiciju, i ta Pučišća i običaji tog mjesta oblikovali su najviše ovo stanje u meni koje osjećam i dan danas, koje me uvelike vodi kroz život. Namontirao sam razglas i instrumente te tužno gledao put crkve kako narod hrli na misu. Taj isti narod očekivao sam kasnje na zabavi. Tako se i ostvarilo, ja sam pjevao i vrhunska je bila gaža. Mladost luduje, ali meni u srcu tuga, jad, i čemer koju je s vremena na vrijeme gasila koja čašica votke. Ujutro ustah mamuran, probuđen od silne zvonjave izađoh na rivu popit kavu, kao najveći kounjara i ateist zasjedoh u štekat za vrijeme mise. No kopkalo me da obađem kalu tj. ulicu u kojoj sam živio a ona je uz samu crkvu. Gazdarica, žena koja nikad nije ušla u crkvu nepokrivene glave faculetom otišla je Bogu prije dvije godine, ali ostale susjede nadao sam se da ću zateći ondje gdje sam ih ostavio 2001. godine kad sam maturirao. Prođoh još tom uličicom naprijed malo dalje, pogledah svoje oronule dvore gdje sam živio. Suze me opališe sa svih strana kao suze sina razmetnoga. U to prođe žena od sakristana koji je vršio službu dok sam bio tamo i uvelike me podučio o ovim stvarima oko oltara a sada je i taj pokojan blažene uspomene pogleda me malo bolje i prepozna. Izljubimo se i kaže mi: ''E moj sinko vej ti voder ni niko živ''... Popadne me strašna tuga i sjeta, kao da sam na samrti. Uvjek sam bio snažan i jak ali u ovom momentu potonule su mi sve lađe. Svi moji nonoti i none, moji ''profesori liturgije'' i narodne etnologije su pomrli. Nigdi nikog živa. Popadale škure tj. prozorski kapci, trava iz zidova, kao da nikad niko tu živio nije. U crkvi je bivala taman uskršnja misa, ja se sakrih u jedan kantun iza zvonika, šćućrih se i počeh nabrajat od jecaja i plača. U taj momenat opali zbor uz pratnju prekrasnih venecijanskih orgulja pjesmu '' O Bože nisam vrijedan da pristupim oltaru tvom''. Proželi su me trnci, osjećao sam se kao izdajnik, kao sv. Petar kad je zanjekao Isusa. Uhvatim snage i zaputim se na mjesno groblje. Pronađoh nešto proljetnog cvijeća, pomolim se svakon na ponaosob i ostavih po kitu cvijeća uzdisajući govoreć ''hvala vam svima za sve divne molitve, za sva anđeoska pozdravjenja, krunice i novene tj, devetnice koje smo činili, hvala vam za molitve sv. josipu za dobru smrt, za vjenčić svete brigite, za zlatnu krunicu... dragi bog vam bio nagrada. Poslje nekog vremena opet sam počeo radit u jednoj starinskoj samostanskoj crkvi u kojoj je manje više koliko je moguće zastupljena disciplina bogoštovlja. Dosta više putujem i krećem se, a što je najbitnje informatički sam se opremio i naučio baratat s netom kojega sam jednako mrzio kao i matematiku. Bog mi je providio da se namirim na prekrasne ljude prvenstveno na mog dragog Tomeka, koji mi je omogućio da se okušam u pisanju na ovom blogu, drugog bi spomenio mog dragog bjelovarskog ''pratrinu'' i njegovu kompaniju, zatim oca Piniusa Lateranskog sa Kustošije kojega ovom prigodom pozdravljam i čestitam mu blagdane te poručujem da me više doda na fejsu. Moje Splićane i Zadrane neću posebno ni spominjat, njih vidim svaki dan ali eto kako kaže pjesma ''Neka vide da nas ima''. Pozdravljam i časnu braću ''djela'' posebno mog Hrvoja koji me posebno duhovno hrane u teškim trenutcima. Posebno bih spomenio, moju braću u Kristu po svijetu, g. Sesara u Brazilu, dr. Krešu Veselića- Štrosmajera naših dana u Njemačkoj, ''Petra Zrinjskog'' U Berlinu. Pogledajte njegov kanal na ''youtube'' sa pravom kršćanskom glazbom. Hranite dušu i tjelo, ko pjeva dvostruko moli. Posebno pozdravljam autora meni dragog bloga ''Splendor Domini'' Splendora i pozivam ga da mi se javi ako je moguće (ostavio sam ti mail u pretincu na križ života). Lakše je papu u Rimu pronaći nego tebe. Braćo kršćani, budimo hrabri i prenimo se. Nedajmo da nas čizma manjine gazi kao što je uvijek slučaj bio u ovoj državi. Došlo je vrijeme da iziđemo iz katakombi. Nadam se da će doći vrijeme da se nećemo morat skrivat iza ovih pseudonima i lozinki, da ćemo svi jednog dana naći se slobodni bez straha poruge i zastrašivanja u nekoj crkvi na ostvarenom našem zajedničkom cilju a to je Tradicionalna sveta misa. S tom mišlju sve vas pozdravljam u ove dane kada nebo i zemlja drhte i strepe pred Gospodinom. Želim vam svima Sretan Uskrs, molimo za našeg papu da ga Bog poživi, da ustraje u onom što je započeo za duhovnu korist i spasenje svih duša.

Na dan ustanove svete euharistije, Veliki četvrtak, Godine Gospodnje 2010. vaš IVAN.





Vrati se na originalni tekst.