Osobito me zaštiti u času moje smrti, da budem pripušten rajskim radostima, gdje ću sa svim anđelima vječnim hvalama slaviti Boga

Crkva nadalje moli sv. Mihaela u ime svih nas vjernika da nas na času smrti brani od demona, kako ne bismo podlegli njihovim napadajima i propali: „Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju da ne propadnemo na strašnom sudu.”

Ah, moj sveti arkanđele, pakao ima mnogo oružja za borbu protiv mene u času moje smrti. To oružje jesu moji grijesi, kojima me tada namjerava dovesti do očaja. Priprema također velike navale napasti kako bi me tada naveo da ponovno padnem u grijeh.

Ti koji si ga pobijedio i protjerao s neba, pobijedi ga ponovno za mene i protjeraj ga od mene u času moje smrti. Molim te to za ljubav onoga Boga koji te toliko ljubi i kojega ti toliko ljubiš.

O Marijo, Kraljice neba, zapovjedi sv. Mihaelu da mi pomaže na času moje smrti.

(izvor)

Crkva sv. Mihaela u Lucci

Crkva sv. Mihaela Arkanđela u Lucci zove se na talijanskom chiesa di San Michele in Foro jer je, kao što znate (što ste čitali na ovom blogu!?), izgrađena na mjestu foruma antičkog rimskog grada Luce. Započnimo s nekoliko vanjskih fotografija crkve. 

m&m

Svi koji dulje vremena prate ovaj blog znaju da na njemu posebno častimo velikog i slavnog vojskovođu bestjelesnih sila, arkanđela Mihaela. Danas je blagdan njegova ukazanja na Monte Garganu. Nemojte propustiti izmoliti sv. Mihovilu barem kratku molitvu koju redovito ponavljamo na kraju tihih misa. Vjerujem da i danas sv. Mihael sa svojim mačem stoji nad Vatikanom kao ono nekoć za pape Grgura Velikog koji ga je ugledao nad obližnjim Hadrijanovim mauzolejom. Je li mu mač isukan ili spremljen u korice, hoće li se pošast nastaviti ili milostivo ublažiti, vidjet ćemo uskoro kada začujemo "habemus papam". 

***

Danas je ujedno jedan od dva dana u godini kada se u podne moli Molbenica Kraljici sv. Krunice. Sjetio sam se toga u zadnji čas i brže bolje potražio tekst na internetu. Iz nekog razloga nisam uspio na webu naći letak kojeg su izdali dominikanci i iz kojega sam obično molio. Tim bolje, jer sam našao stariju verziju, recimo pretkoncilsku, iako je izdana 1965. Još jednom sam se uvjerio koliko su smišljeno mijenjane starije molitve i pjesme kako bi se, recimo to iskreno, promijenila vjera običnog puka. Čini mi se da su reformatori u tome većinom i uspjeli. Iako i stari prijevod nije u svemu vjeran originalu (ako je ono što sam našao na talijanskom zaista originalni tekst), noviji talijanski tekst i hrvatski prijevodi očito su promijenili upravo one izraze koji su vrijeđali nepobožna modernistička ušesa. 

Stariji tekstovi: talijanski, malo posuvremenjen talijanski, hrvatski s imprimaturom. 

Noviji tekstovi: talijanski, hrvatski (s dominikanskog letka?) prvi ili drugi, hrvatski sa stranica svetišta, hrvatski s bitno.neta.

Pogledajmo nekoliko primjera (koristim stariji i noviji hrvatski tekst koji su izdali dominikanci). 

(staro) Uzvišena kraljice pobjeda, / djevo, vladarice raja, / na čije moćno ime raduju se nebesa, / dršću od straha ponori pakleni; / slavna Kraljice presvetoga Ružarija, / mi svi, tvoja sretna djeca, / prostrti ovdje pred tvojim nogama, / u ovaj svečani dan tvojih novih pobjeda / nad neprijateljima tvojim, / tvoga Sina i njegove Crkve, / suzama izlijevamo čuvstva svoga srca / i sinovskim pouzdanjem prikazujemo ti nevolje naše. 

(novo) Uzvišena kraljice pobjeda, vladarice neba i zemlje na čije se moćno ime raduju nebesa, slavna Kraljice svete krunice, mi tvoji sinovi i kćeri, okupljeni ovdje pred tobom u ovaj svečani dan izlijevamo ti čuvstva svoga srca i sinovskim pouzdanjem prikazujemo ti naše nevolje.

Novija verzija je očito puno manje pjesnička i manje dirljiva od stare. Pučke pobožnosti trebalo je očistiti od onoga što hladni racionalisti smatraju neprikladnim osjećajima. Kao i liturgija, sve je trebalo slijediti komisijski uglavljene ideje i sheme. Neizdrživa hladnoća postkoncilskih obreda i jalovih crkvenih interijera potjerala je obične vjernike na kojekakve krive staze poput karizmatizma, praćenja "ukazanja", sentimentalnih pjesama itd. gdje su barem mogli osjetiti malo topline i ljudskog zajedništva.  

Iz nove verzije izbačeno je da "dršću od straha ponori pakleni" jer je po reformatorima strah ili sam spomen pakla nezdrav i u suprotnosti s nadom u sveopće spasenje koju trebamo gajiti. 

Nismo više ni prostrti pred Marijinim nogama, nego okupljeni oko nje jer stara slika može uvrijediti protestante s kojima modernisti često dijele mišljenje o marijanskim pobožnostima. Također, klečati ne bismo smjeli ni pred Bogom npr. primajući pričest, a kamoli pred Bogorodicom jer je za reformatore to čista poganština. 

Iz "svečani dan tvojih novih pobjeda nad neprijateljima tvojim, tvoga Sina i njegove Crkve" otpao je cijeli drugi dio jer je govor o neprijateljima Gospe, njezina Sina i njegove Crkve potpuno neumjestan. Ne smijemo priznati da i danas ima takvih neprijatelja jer Crkva mora biti svima otvorena, najviše što se može reći je da su neki malo bliže, a neki malo dalje od nje. Ali, kako smo i od pokojnog Franje naučili, često su ovi dalji, na periferijama, zapravo pravi uzori za vjernike. A oni koji su do jučer bili (i ostali) neprijatelji Crkve sada su uvaženi partneri za dijalog. Neprijateljima se eventualno može zvati one koji su ostali rigidni i drže se starih pogleda. Ali i takve je bolje ne spominjati u molitvama. 

Više ne "izlijevamo suzama čuvstva svoga srca" prostrti pred Marijinim nogama, nego, kako kaže bitno.netovski prijevod, okupljeni "izražavamo osjećaje našega srca". Dakle, sve fino i pristojno: evo, izvolite poštovana  gospođo popis u kojemu su izraženi osjećaji našega srca. Ako biste bili ljubazni staviti svoj paraf na označeno mjesto. Tko je još vidio da se pred Blaženom Djevicom Marijom pušta suza, svašta!

(staro) O Majko, / pridrži desnicu pravde svojega rasrđenog Sina, / a svojom blagošću / svladaj srce grešnika. / Oni su ipak naša braća i tvoja djeca, / koji su cijena Isusove krvi / i probadanja mačem / tvoga prenježnoga srca.

(novo) Izmoli nam milost od svoga božanskog Sina, a svojom blagošću obrati srca grešnika. Oni su naša braća i tvoji sinovi.

Reći će netko da mu bolje paše manje sentimentalan jezik novijih molitava. U redu, nitko vas ne tjera da molite stare molitve. Ali nemojte izmišljati da je ono što molite molitva kako je bila napisana ili čak pokušavati sakriti starije verzije. Ne radi se ovdje samo o tome da su neki arhaizmi osuvremenjeni. Ovdje se radi o značajnim teološkim prevratima. Više se ne smije govoriti da Majka Božja pridržava desnicu pravde rasrđenog Sina. Više se ne smije reći kao u staroj molitvi uz litanije Krvi Kristove da je Bog htio biti izmiren krvlju svoga Sina. Ako se i spominje otkupljenje, mora se šutiti o otkupnini, cijeni tog čina, kome je plaćena i zašto. 

Malo sam oduljio, a sve ovo je tek prije prve molitve Zdravo Kraljice. U novoj verziji je umjesto toga Zdravo Marija.  Zašto promjena? Jer im se može, jer i neznatne stvari treba često mijenjati kako se vjernici nikada ne bi uljuljkali u rutinu. Kako ne bi slučajno mislili da ima nešto stabilno i nepromjenjivo, utješno u vjeri. Treba promijeniti i riječi važnijih molitava, npr. pretvorbe u Misi, Očenaša itd. Da im stručnjaci pokažu kako su ipak puno toga krivo shvaćali slijedeći zastarjele prijevode i ideje. 

(staro) Koliko te stoji, o Marijo, da nas uslišiš? / Koliko te stoji, da nas spasiš? / Nije li Isus u tvoje ruke postavio / blago svojih milosti i svoga milosrđa? / Ti si okrunjena kraljica / i sjediš s desne svojega Sina, / ovjenčana neumrlom slavom / nad svim korovima anđeoskim. / Tvoja se vlast prostire / dokle sižu nebesa. / Tebi je podložna zemlja i svi stvorovi, / koji na njoj stanuju. / Tvoja se vlast do pakla proteže, / te nas iz ruku sotone / ti sama otimlješ, o Marijo. / Ti si svemoćna po milosti, / ti nas, dakle, možeš spasiti /I ako rečeš, / da nam ne ćeš pomoći zato, / što smo nezahvalni sinovi i nedostojni tvoje obrane, / reci nam barem / komu drugom ćemo se uteći, / da budemo oslobođeni od tolikih bičeva. / O, ne! tvoje majčinsko srce ne će trpjeti, / da vidi nas, svoju djecu, izgubljene. 

(novo) Udostoj se dobrostivo uslišati nas, Marijo! Isus je u tvoje ruke postavio bogatstvo svoje milosti i milosrđa. Ti si okrunjena kraljica s desne svojega Sina ovjenčana slavom nad svim korovima anđeoskim. Tvoja se vlast prostire dokle se protežu nebesa. Tebi je podložna zemlja i svi stvorovi koji na njoj stanuju. Obraćamo se tebi jer smo sigurni da nećeš dopustiti da ti se sinovi izgube.

I ova novija okrljaštena verzija izaziva u protestanata i modernista pad sistema. A da začuju pjesničke izraze pobožne duše sadržane u starijoj molitvi, vjerojatno bi im se oči zavrtile kao na onim automatima u kasinima dok im para šiklja iz ušiju. 

Izmolite originalnu verziju, makar je i prošlo podne!

Ovo je arhanđeo Mihovio, vojskovođa anđeoske vojske, na čiju se molitvu ulazi u kraljevstvo nebesko

Sv. Mihovio vodi duše u nebo. Kad ga je Bog učinio zaštitnikom cijele Crkve, povjerio mu je i duše svih vjernika. Stoga i upravlja danas sv. Crkva u ime Božje na nj riječi: »Arhanđele Mihovile, postavio sam te za poglavicu nad svim dušama, koje se imadu primiti u nebo.« Osobito je lijepo ta istina izražena u slici, kako se obično slika sv. Mihovio. On drži u ruci vagu (tezulju) i mjeri duše, koje se rastanu s tijelom. One duše, čiji grijesi pritegnu na vagi, baca u pakao, a one, kojih dobra djela pritegnu na vagi, vodi u raj.

Zamislimo se, predragi, u značenje ove slike. Pitajmo se već sada: što će pritegnuti u našoj duši na vagi sv. Mihovila, kad k njemu iza smrti dođemo? Hoće li pritegnuti grijesi ili dobra djela? Dosljedno tome: Hoćemo li od sv. Mihovila biti bačeni u pakao ili odvedeni u raj?

Molimo se ovom svetom i moćnom Arhanđelu, da nam isprosi od Boga milost, da se čuvamo grijeha i da činimo dobro, pak da umremo u milosti Božjoj i tako se spasimo.

(izvor)

Čudo

Bizantski obred slavi blagdan povezan s hramom u Frigiji, u zapadnoj središnjoj Maloj Aziji. U Koni, blizu grada Kolose (kršćani toga mjesta primili su pismo od svetog Pavla), sveti Mihovil se ukazao ocu nijeme djevojke, uputivši ga da odvede svoju kćer do obližnjeg izvora, gdje je ona čudesno progovorila. Crkva je potom izgrađena iznad izvora, što je privuklo mnoge kršćane i dovelo do brojnih obraćenja. Lokalni pogani pokušali su uništiti crkvu preusmjeravanjem dviju obližnjih rijeka prema njoj, ali je sveti Mihovil došao osobno braniti svoj hram. Kada je udario u obližnju stijenu, u njoj se otvorila pukotina koja je progutala navalu vode. Blagdan "Čudo svetog Mihovila Arkanđela u Koni" slavi se 6. rujna. Čudov samostan u Moskvi, nekada važan centar učenja, ali sada uništen, nazvan je po tom čudu.

(izvor)

Nije li to vrijeme došlo danas, kad ogroman broj ljudi živi samo za ovaj svijet?

Kad dakle promatramo, braćo, a i ne govorimo o drugim slučajevima, onda uistinu možemo reći, da je lud svaki onaj, koji ne računa s nevidljivim svijetom, odakle nam prijete tolike pogibelji, ali odakle nam jedino može doći sigurna pomoć u svim zbivanjima zemaljskog života. Srcem dakle punim zahvalnosti prema Bogu Stvoritelju podigosmo ovu župnu crkvu i otvaramo danas ovu župu na čast sv. Mihovila Arkanđela, da u ovo bezbožno vrijeme bude na pomoć svima župljanima, i našoj nadbiskupiji, i gradu Zagrebu, i čitavoj našoj domovini.

Pomolimo se dakle danas u Svetoj Misi od svega srca i preporučimo sebe i sve svoje zaštiti sv. Mihovila Arkanđela, kako nas to lijepo uči Sveta Mati Crkva, kad na koncu Mise svaki dan moli: »Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju, od pakosti i zasjeda đavolovih budi nam zaklon!« Neka nam brani dar sv. vjere, »bez koje, po riječima apostolovima, nije moguće ugoditi Bogu!« (Heb 11,6). Neka nas brani od zasjeda đavolovih, da nam grijeh nikad ne rani duše. Neka štiti napose ovu malu dječicu, da im srca ostanu čista i nevina. Neka nam svima bude u pomoć u najteži čas, kada bude valjalo poći na sud Božji, da se na vagi Božje pravde vagne sve što smo u životu mislili, radili, govorili ili činili, da taj sud ispadne povoljno za nas, te zajedno s njime, vođom nebeske vojske, uzmognemo hvaliti i slaviti Trojedinoga Boga, kroz sve vijeke vjekova.

(iz propovijedi nadbiskupa Alojzija Stepinca prigodom blagoslova župne crkve sv. Mihovila u naselju Dubrava u Zagrebu, 1. siječnja 1942.)

Imade taj knez nebeski također zadaću, one duše koje imadu u nebo doći, dovesti u raj radosti.

Anđeli su čisti dusi, koji mogu uzeti i vidljivu priliku

Svi anđeli su dusi (Hebr. 1, 14.) i bića bez tijela. (sv. Gr. Nz.) Anđeli imadu samo duh, a ljudi duh i tijelo zajedno. (sv. Gr. Nz.) 

— Mogu si anđeli uzeti iz zraka eterička tjelesa. (sv. Gr. Nz.) 

Tako je n. pr. arkanđel Rafael, pratilac mladoga Tobije, uzeo spodobu odličnoga židova Azarije. (Tob. 5, 18.) Na grobu uskrsnuloga Spasitelja javili se anđeli u spodobi mladića (Mark. 16. 5.), kod uzašašća Kristova u spodobi muževa. (Dj. ap. 1, 10.) 

— To tijelo samo je prividno tijelo. Ono nije združeno s duhom, kako je ljudska duša s tijelom; to prividno tijelo samo je kao koprena postavljena na anđela, koja odmah opet pane, čim je anđeo izvršio svoj posebni nalog. 

Anđeli su uzvišeniji od ljudi; jer imadu veliko spoznanje i veliku silu. 

Anđeli po odličnosti nadmašuju sva ostala bića, koja je Bog stvorio. (sv. Aug.) Krist je rekao, da ni anđeli ne znadu dana ni ure zadnjega suda (Mat, 24, 36.); po tomu znadu anđeli više od ljudi. 

— Anđeo smrti ubio je u Egiptu prvorođence. Drugi je učinio, da je jedne noći do 200.000 asirskih vojnika umrlo u taboru kralja Senaheriba, koji je pogrdio pravoga Boga. (Is. 37.)  

Anđeli imadu osobitu moć nad elementima (počelima); to je stoga, što Bog po višim silama djeluje na niže. Anđeli dakle imadu osobitu moć na vatru; jedan anđeo štitio je tri mladića u Babilonu u plamenu užarene peći. (Dan. 3, 49.) Anđeli imadu osobitu moć nad vodom; jedan anđeo bi zamutio jezero i učinio, da je svaki ozdravio, koji je prvi sašao u jezero poslije uzgibanja. (Iv. 5, 4) Anđeli imadu osobitu moć nad zrakom; jedan anđeo nošaše proroka Habakuka brzo poput strijele k Danijelu u lavlju jamu, da mu donese jelo. (Dan 14, 35.) Nešto slična se dogodilo đakonu Filipu poslije krštenja dvoranina etiopskoga. (Djel. ap. 8, 39.) Anđeli imadu osobitu moć nad zemljom; zemlja se potresla, kad je anđeo sašao ka grobu uskrsnuloga Spasitelja. (Mt. 28, 2.) Stoga anđeli moraju imati veliku moć i sv. Pismo ih naziva "moći i sile". (1. Petr. 3, 22.) 

Bog je stvorio anđele na svoju slavu i na svoju službu i na njihovu vlastitu blaženost. 

Anđeli služe na slavu Božju. Jer su oni među svima stvorovima Bogu najsličniji, to u njima odsijeva najviše Božja savršenost. Kao što je lijepa slika u čast slikaru, tako su anđeli, ta sjajna slika Božja, u čast Bogu. Slave oni Boga u nebu također neprestanim slavospjevom. 

— I na službu Božju anđeli su stvoreni. Svi anđeli su službujući dusi; njih naime šalje Bog u tu svrhu da budu ljudima na pomoć u stjecanju vječne blaženosti. (Hebr. 1, 14.) Već njihovo ime znači, da su sluge Božji; jer "anđeo" znači poslanik. Razmotri i treću prošnju u Očenašu. 

— I zli dusi služe na proslavu Božju; jer Bog njihove napadaje obraća u svoju čast, a na naše dobro. S pravom naziva Goethe đavla "silom, koja neprestano zlo hoće, a neprestano dobro čini". 

Broj anđela je neizmjerno velik. 

Danijel opisuje prijestol Božji i govori: "Tisuću puta tisuća služilo mu i 10.000 x 100.000 stajahu pred njim." (Dan. 7, 10.) Sv. Pismo govori često o nebeskim četama. (Luk. 2, 13.; 3. Kralj. 22, 19.; 2. Dn. 18, 18.) A Krist govori na Maslinskoj gori, da bi mu Otac mogao poslati više od 12 legija (= 12 x 6.000) anđela u pomoć. Broj anđela prekoračuje broj svih tjelesnih stvari (sv. T. Akv.), stoga i broj svih ljudi, koji su ikada živjeli ili će živjeti. "Broj anđela je veći od broja zvijezda na nebu, pijeska u moru i lišća na drveću." (sv. Dion. Areop.) 

Nijesu svi anđeli jednaki; imade devet korova ili redova anđeoskih. 

Devet planeta se kreće oko našega sunca; samo mjesto petoga ima 280 manjih planeta. I među službenicima crkvenim opstoji neki stanoviti red, koji se ravna prema različnosti službene vlasti: vrhovna glava u crkvi je papa; uz njega je 70 kardinala; od pape postavljeni biskupi vladaju biskupijama, a njihovi pomoćnici, svećenici, pojedinim župama. 

— Red anđela ravna se po darovima od Boga dobivenim i od Boga im određenim službama. Neki anđeli Boga više proslavljuju, a neki mu služe. (Dan. 7, 10.) U najvećoj blizini Božjega prijestolja su serafini, t. j. goreći, jer oni od ljubavi do Boga kao da gore; poslije njih su herubini, koji se odlikuju velikim znanjem. Sv. Pismo spominje napose arkanđele, osobito: Mihaela (borioca s nevjernim anđelima u nebu), Gabrijela (navjestitelja rođenja Kristova i sv. Ivana Krstitelja) i Rafaela (pratioca Tobijina). Dakako, i među palim anđelima ima redova (najviši Lucifer) (Ef. 6, 12), jer su pali iz svih devet korova. 

(izvor)

Poleti slika

Kršćani kažu, da je tu bila nekoć crkva, pa kad je Bosna fet učinjena (zauzeta od Turaka), onda su oni od nje napravili džamiju, a od zvonika munaru. Kad su oni orili (rušili) crkvu, u jedan čas poleti slika sv. Mihovila arkangjela sa oltara, koji je bio istom posvećen i uleti, kao munja, u jedan dolaf, za kojim se odmah vrata od dolafa zatvore, tako da se više nikad ne mogu otvoriti bez božijeg dopuštenja. Turci su poslije i silom i milom htjeli otvoriti taj dolaf, te su same fratre silili, da oni, pošto je to njihov sveti, otvore taj dolaf. No fratri toga nijesu htjeli učiniti, za to su mnogi i bili skresani na pače (rasječeni) i preko špilja bačeni u Neretvu. I taj dolaf ni dan danas nije otvoren, niti će se dotle moći otvoriti, dok se opet džamija ne pretvori u crkvu, onda će istom iz dolafa izići sveti Mihovil. Kad su tako turci razorili crkvu i napravili džamiju, odmah je došao vrag i zavrgao ljuljajku u jednome kubetu, te se ne prestano od dragosti ljulja, što su turci razorili crkvu, a namještili džamiju. 

(O postanku Karagjoz-begove džamije u Mostaru)

Na ugodan miris

Benedicite dominum omnes angeli ejus potentes virtutes qui facitis verbum ejus ad audiendam vocem sermonum ejus. (Blagoslivljajte Gospodina svi anđeli njegovi, silni krepošću koji izvršavate riječ njegovu slušajući glas besjeda njegovih.)

Per intercessionem beati Michaelis Archangeli, stantis a dextris altaris incensi, et omnium electorum suorum, incensum istud dignetur Dominus benedicere, et in odorem suavitatis accipere. ( Po zagovoru blaženoga Mihovila Arkanđela koji stoji zdesna kadionoga žrtvenika i svih izabranika svojih, udostojao se Gospodin blagosloviti ovaj kâd i primiti ga na ugodan miris.)

Dirigatur, Domine, oratio mea, sicut incensum, in conspectu tuo. (Neka se upravi, Gospodine, molitva moja kao kâd pred lice Tvoje.)

Stetit angelus iuxta aram templi, habens thuribulum aureum in manu sua: et data sunt ei incensa multa: et ascendit fumus aromatum in conspectu Domini. (Stade anđeo uz žrtvenik hrama držeći zlatnu kadionicu u svojoj ruci, i dadoše mu mnogo tamjana, i uziđe dim od mirisa pred lice Božje.)

Mač svetog Mihovila

Neobična je, ali već dosta poznata činjenica da najvažnija svetišta posvećena sv. Mihaelu Arkanđelu leže otprilike na jednoj liniji koja se proteže u sjeverozapadno-jugoistočnom smjeru. Oko polovišta spojnice Mont Saint-Michela i Monte Sant'Angela nalazi se Sacra di San Michele, ali tu liniju možemo nastaviti i prema sjeverozapadu do otočića Saint Michael’s Mount kod engleske obale i impresivnog otoka Skellig Michael kod zapadne obale Irske. Ista se linija može nastaviti i jugoistočno prema jednom grčkom otoku i samostanu na brdu Karmelu, ali je poveznica sa svetim Mihaelom u tom smjeru puno nategnutija. 

Evo nekoliko tekstova o toj zamišljenoj spojnici koju se pomalo melodramatično naziva mačem sv. Mihaela:

• 7 Sanctuaries linked by a straight line: The legendary Sword of St. Michael 
• Understanding the Mysterious Sword of St. Michael 
• Priča o legendarnom maču sv. Mihaela: sedam samostana, od Irske do Izraela, čine savršenu liniju 
• Legendarni mač svetoga Mihaela 
• Sedam samostana, od Irske do Izraela, spaja tajanstvena zamišljena linija - slučajnost? 
• Mistični put od Irske do Izraela
• Don Alvaro saznavši za liniju "mača svetog Mihaela" proputovao više od četiri tisuće kilometara

Evo i nekoliko karti na kojima se opaža spomenuta linija. 

Na Mercatorovoj projekciji crta izgleda otprilike kao dužina što bi značilo da se na zemljinoj kugli radi o loksodromi (krivulji koja siječe meridijane pod jednakim kutom)

a ne ortodromi (najkraćoj spojnici dviju točaka na površini Zemlje, luku glavne kružnice) 

Posebno je zanimljivo da je linija "mača" vrlo blizu smjeru zalaska sunca na ljetni solsticij, što možete provjeriti npr. ovdje. 

Sve ovo vjerojatno ne bih spominjao da gornja, priznat ćete pomalo intrigantna, činjenica nije inspirirala jednog autora na stvaranje stripa pod nazivom Finnian and the Seven Mountains. U 9. stoljeću mladić Finnian kojemu su Vikinzi ubili roditelje i spalili selo odlučio je osvetiti im se. Za to mu treba legendarni artefakt, mač o kojem se priča da je skriven na monaškom otoku uz jugozapadnu obalu Irske. Tako počinje avantura o kojoj su do sada izdana tri nastavka stripa. Ja sam pročitao samo prvi dobrotom Ivana iz Švedske koji mi ga je poklonio i preporučio. Strip možete nabaviti na stranicama izdavača ili amazona. Već iz prve epizode koju sam proučio mogu ga preporučiti. Radi se o kratkom, ali zabavnom i poučnom te kvalitetno ilustriranom štivu. 

Prikaži naše molbe Svevišnjemu, sveti Mihovile!

Molitva svetom Mihovilu Arkanđelu

Preslavni vojvodo nebeske vojske, sveti Mihovile arkanđele, brani nas u boju protiv knezova tmine i njenih svjetskih upravljača. Dođi u pomoć ljudima, što ih je Bog na svoju sliku i priliku stvorio i od đavolskog silništva za veliku cijenu otkupio. Moli se Bogu mira, neka satare sotonu našim nogama, da nam ne može škoditi. Prikaži naše molbe Svevišnjemu, da nas brzo preteče milosrđe Gospodnje, i da ti uhvatiš zmaja, staru zmiju, i svezana ga baciš u bezdan. Amen.

(iz molitvenika Kruh nebeski izdanog u Rimu 1961. kao zadnje pretkoncilsko izdanje i kojeg još kratko, dok ne nestane zaliha, možete nabaviti nakon tradicionalnih misa na Mirogoju, a koji molitvenik bi trebala imati svaka obitelj)

Prigodne svete sličice

Imao sam nedavno priliku pogledati jednu privatnu zbirku svetih sličica. U nastavku prenosim neke od njih koje se nimalo ne ističu kvalitetom izrade, ali su prigodne za ove dane.

Svetu Tereziju od djeteta Isusa i svetog Lica slavimo prekosutra, ali sličice stavljam već danas za braću katolike koji slijede novus ordo kalendar.

Sutra je blagdan anđela čuvara. Prilika da se upitamo: Koliko sam zahvalan svom anđelu čuvaru?

I konačno, jedna koja je u našem narodu nažalost uvijek prigodna.

Sveti Mihovile, pomozi nam da branimo čast Imena Božjeg

BORAC ZA ČAST BOŽJU

»Tko je kao Bog? — Michael«. Ovo je ime arkanđela, koji je zametnuo boj s oholim anđelima, kad su se pobunili proti samoga Gospodina Boga. Zli anđeli na čelu s Luciferom ustali su i rekli: »Neću, da ti služim.« Ali na čelu dobrih i vjernih anđela stajao je Mihovil — »Tko je kao Bog?« I kaže nam Sv. Pismo: »I posta rat na nebu. Mihovil i anđeli njegovi su ratovali sa zmajem. Zmaj ratova i njegovi anđeli. I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta na nebu« (Odkr. 12, 7). Odtada je njihovo mjesto pakao. Mjesto groze i muka. Bog ih je kaznio strašno, jer se usudiše povriediti Njegovu čast. Tko je kao Bog?

I na zemlji ima ljudi, koji se drzko usuđuju vrieđati Božju čast. To su veliki grješnici, koji poput anđela na nebu govore: »Neću, da ti služim.« Ali to su osobito bogopsovači i bogohulnici. Oni svojim jezikom ratuju proti svemogućem Bogu rigajući i bljujući sav smrad svoga srdca na Božje Veličanstvo. Izazivaju oni na sebe srčbu i pravdu Božju. I za njih će se ako uztraju u griehu morati reći: »I ne nađe im se mjesta na nebu«. Bog će ih odbaciti, jer su psovali i ružili sveto Ime Njegovo. Tko je kao Bog?

Ali kao što je sv. Mihovil arkanđeo na nebu ustao s dobrim anđelima, da brani čast i slavu Božju, tako i svi prijatelji Božji na zemlji moraju stupiti u boj proti psovci a za čast i slavu imena Božjega. Svi smo mi borci Božji. To neka zapamti svatko, tko ima makar malo kršćanskog ponosa u sebi. Bio ti tko mu drago: gospodin ili seljak, radnik ili trgovac, častnik ili vojnik, mladić ili djevojka ili diete, brani odvažno čast Imena Božjeg. Ne samo nemoj ti psovati, nego ne daj, da se pred tobom pogrđuje i vrieđa Bog. Budi kao anđeo Božji na zemlji, koji brani njegovu čast. Kao sv. Mihovil, arkanđeo. Neka ti on bude uzor i zaštitnik.

S.

(Glasnik Srdca Isusova, rujan 1944.)

Sveti Mihaele, štiti Crkvu Božju!

Među nebeskim anđelima nijedan ne nadilazi sv. Mihaela u slavi (Sv. Alfons Marija de Liguori)

Među nebeskim anđelima nijedan ne nadilazi sv. Mihaela u slavi, a po sv. Baziliju i ostalima, niti mu je ravan i to iz više razloga. Prvo jer je sv. Mihael bio izabran da sruši oholost Lucifera i svih pobunjenih anđela i izbaci ih iz Neba. Dušo moja, ako ljubiš ovog sv. Arkanđela, koji toliko ljubi ljude, raduj se uzvišenosti koju on uživa u Raju, a budući da je on zaštitnik cijele Crkve i svih vjernika, moli ga da bude tvoj posebni zaštitnik kod Boga, koji ga jako ljubi i uživa kada vidi da svi slave ovog arkanđela koji je njemu tako vjeran i gorljiv u službi.

U misi za pokojne Crkva moli: Neka se udostoji sv. Mihael uvesti vas u svjetlost vječnu. Bogoslovci objašnjavaju ovu molitvu tako što kažu da sv. Mihaelu pripada čast službe dovođenja svih duša Isusu Kristu sucu, koje odlaze s ovog svijeta u stanju milosti. Štiti me, moj dragi Arkanđele i učini moju dušu dostojnom da se na dan moje smrti po tvojim rukama pokaže pred Gospodinom urešena Božjom milošću.

Crkva moli sv. Mihaela u ime svih vjernika da ih u času smrti brani od napadaja đavla kako ih ne bi nadvladali i tako bi bili zauvijek izgubljeni. Sv. Mihaele, brani nas u času smrti, da ne propadnemo na strašnom sudu. Ah, dragi moj Arkanđele, Pakao ima puno oružja za borbu protiv mene u času moje smrti. Ta oružja su moji grijesi, s kojima će tada nastojati da me dovede do očaja. Pakao sprema velike napasti kako bi me naveo da padnem u grijeh. Ti si pobijedio đavla i izgnao ga iz Neba, pobjedi ga i za mene, i otjeraj ga od mene u času moje smrti, molim te iz ljubavi prema Bogu kojega ti tako ljubiš. O Marijo, Kraljice anđela, zapovijedi sv. Mihaelu da mi pomogne u času moje smrti. Amen.


http://www.monfortanci.com/sites/default/files/pdf/Prirucnik-katolickih-poboznosti.pdf (str. 749)

Sancte Michael, defende nos in proelio ut non pereamus in tremendo iudicio

Michaelem veneremur

Et in Deo gloriemur

Pro sua victoria.

Saint-Michel d'Aiguilhe

Ova impresivna stijena visoka osamdesetak metara nalazi se pored starog dijela grada Le Puy i vulkanskog je podrijetla.

Mons. Fulton Sheen: „O lažnom proroku i antikristu“

Američkog biskupa Fultona Sheena sjećamo se ne samo kao čuvenog i dubokog teologa, nego i kao izvrsnog komunikatora preko radija, tiska i televizije. Držao je predavanja koja su se svugdje pratila, i u domovini i u inozemstvu, u kojima je oduševljavao i osvajao slušateljstvo. Godine 1930. na NBC-u držao je nedjeljom uvečer emisiju Katolički sat.

Nasta muk na nebu

Factum est silentium in caelo

dum committeret bellum draco

cum Michaele archangelo.

R. Dering: 1, 2, 3; 

J. Mouton: 4; 

N. Greenhow: 5.

Dječja hodočašća na Mont Saint Michel

In Gottes Namen fahren wir,

zu Sankt Michael wollen wir

Dječja hodočašća u 14. i 15. stoljeću mogu se promatrati kao jedna od posebnosti, možda i najspektakularnija, hodočašća na Mont Saint-Michel. Od srednjeg vijeka crkveni i svjetovni kroničari, poznavatelji i povjesničari ih opisuju ističući iznimnost tih masovnih kretanja koja su izazivala kako divljenje tako i osudu.

***

Godine 1393. Nicolaio di Bonacorso, pišući iz Avignona toskanskom trgovcu Francescu di Marco Datiniju, u dva navrata spominje hodočašća djece. U pismu od 16. rujna govori o svojevrsnoj epidemiji opisujući sabiranje mladih dječaka iz više zemalja francuskog kraljevstva:

100 ili 200 dječaka nosi barjake kojima je s jedne strane naslikan anđeo sv. Mihael, a s druge grb Francuske, Bretagne ili zemalja iz kojih su došli bez da su dobili dopuštenje oca ili majke, bez novaca, bez kruha i vina... uputili su se prema Mont Saint Michelu koji je na moru unutar granica Bretagne i gdje se nalazi crkva posvećena sv. Mihaelu. Ondje ostaju kraće ili duže vremena i onda se vraćaju. Ovaj se pokret proširio po čitavome kraju i odavde, iz Avignona, od prekjučer do danas se oko 200 djece, manje i veće, zaputilo onamo sa zastavama... Da samo vidite kako ta djeca trče! Sretni što bježe i odlaze na put! Kažem vam da je to doista nevjerojatna stvar onome tko ju nije vidio. Kažu da se događaju velika čuda, da su očevi i majke koji nisu htjeli pustiti svoju djecu vidjeli ove kako umiru... Procijenjuju da je iz brojnih zemalja do danas na tisuće djece otišlo onamo.

***

Anonimni kroničar iz Kölna u rubrici iz 1455. godine spominje hodočašće na Mont dajući određene pojedinosti o trajanju ovog fenomena, godištu djece, njihovom porijeklu, organiziranosti, odlasku, njihovu stijegu i povratku: ova su događanja trajala dvije godine, u njima su sudjelovala djeca od 8 do 12 godina, koja su dolazila iz gradova i sela čitave Njemačke (kao i drugih zemalja); lik svetog Mihaela i grbovi mjesta iz kojih su krenuli bili su naslikani na zastavama, a usprkos tomu što su otišli bez sredstava i protivno volji svojih roditelja, vraćali bi se zdravi i čitavi.

Tertium in medio positum

Danas je blagdan ukazanja sv. Mihaela Arkanđela na Monte Garganu, o tome sam kao i o Mont Saint Michelu već pisao (1, 2, 3), a sigurno ćemo se u buduće ponovno navraćati tim svetištima. Ovaj puta ću pak ukratko opisati svoj izlet anđeoskom svetištu koje se nalazi točno na pola puta između gore spomenutih. Na to ukazuje i naslov ovog teksta koji sam pokupio iz jedne knjige.

Radi se o opatiji posvećenoj anđeoskom vojvodi koja se uzdiže na brdu Pirchiriano a zove se Sacra di San Michele. Evo jednog spektakularnog pogleda koji nađoh na internetu, malo da vam potakne maštu. Nije začuđujuće ako je Umberto Eco, kako neki kažu, kad je pisao Ime ruže bio inspiriran ovim zdanjem.