Ljudi se tukli u prsa, kajali se i skrušivali

IZ PROŠLOSTI SVETIŠTA

GOSPA SINJSKA - UTJEHA ŽALOSNIH

2. srpnja 1898. zadesio je Sinj i neka sela Sinjske krajine jak potres. Za svoga desetodnevnog trajanja počinio je velike materijalne štete. Bilo je i ljudskih žrtava. Najviše su stradale župe: Turjaci, Trilj, Vojnić i Čaporice. U samom Sinju nije bilo ljudskih žrtava, ali je bilo dosta materijalne štete, osobito u donjem dijelu varoša.

Dopisnik „Katoličke Dalmacije", o. fra Petar Baćić, u času, kad su se osjetili prvi i najjači udari potresa, služio je sv. misu na oltaru Gospe Sinjske. I evo kako je proživio te stravične trenutke.

„Onoga časa, kad je potres zemljom gibao, svetu sam misu pred Prilikom Gospinom govorio. „Svet" počeo govoriti, a pred očima tužni mi se prizor predočuje. Bih rekao: propade krasni oltar, propade crkva; stupovi, kipovi anđela, nadstupice - sve to, rek bi, u gromilu ode. Kako je crkva prostrana i visoka, odjek podzemnog tutnja bio je sličan odjeku pod nogama grmećih topova. Misleć da će oborine na me, uzmakoh. Povratim se opet da proslijedim misu. Ja na oltar, zadrma drugi trus podzemnom tutnjavom. Sađoh i drugi put. Kleknem i molim „Zdravu Kraljicu". Uziđoh opet te, preporučiv se Majci čudotvornoj, proslijedio sam misu. Dotle je bio cvijel i plač pobožnog naroda u crkvi, osobito ženskih. Bilo svijeta u crkvi dosta, jer je bio Gospin dan (tj. subota, m. o.). Na prvi udarac doletilo u crkvu još druge čeljadi, da vapiju pomoć od svoje Odvjetnice. Slegli se i pali ničice, vapijuć nebesku zaštitu. Na drugi trus protrnule mnoge duše, misleć e nema Sinja više. Crkva još se odziva odjekom pobožnih duša. Ja onog časa kruh posvetio; držeć kalež u ruci, treći jaki trus uzdrma crkvom i oltarom. Ruke mi oslabiše, ali mi Bog dade pomoći da sam ... mogao proslijediti i dovršiti Posvetilište".

Toga dana, piše dopisnik dalje, narod je, vrlo uplašen, vrvio u crkvu. Ljudi se tukli u prsa, kajali se i skrušivali. To više što su udarci potresa bili jači. Toga se dana u Sinju nije čula nijedna psovka. Mnogi, do tada vjerski indiferentni, dolazili su u crkvu i na koljenima vapili od Gospe pomoć i zaštitu. Slijedeće noći nitko od varošana nije spavao u kući, nego vani pod vedrim nebom.

Osmi dan, točno u isti sat kad se potres pojavio, župljani Gospine župe, varošani i seljaci, priredili su svečanu misu zahvalnicu u zahvalu Bogu i Gospi što su bili pošteđeni od ljudskih žrtava i težih posljedica. Svetu je misu zahvalnicu služio na Gospinu oltaru o. fra Petar Baćić. Odaziv je vjernika bio neobično velik. Dopisnik „Katoličke Dalmacije" računa da ih je bilo preko 4.000, tako da su mnogi morali ostati na trgu ispred crkve. Takva se masa svijeta, prije toga, mogla vidjeti samo na Veliku Gospu i u rijetkim crkvenim zgodama, a toga je dana bila subota, obični radni dan. Nakon mise pjevane su Lauritanske litanije. Vjernici su srdačnije nego ikada prije ponavljali referen: „Moli za nas!" Od tada ljudi se nisu toliko plašili potresa, uvjereni da ih štiti njihova moćna Odvjetnica.

13. srpnja 1898. korporativno su došli u Sinj Gospi na poklon i vjernici unesrećenih župa: Turjaci, Trilj, Vojnić i Čaporice. Priredili su pokorničko hodočašće da se pokorom i molitvom preporuče Majci Božjoj i preko nje izmole od Boga milost da ih unaprijed poštedi od teškog biča potresa. Predvođeni od svojih župnika, za križem su stupali mladići i djevojke, muževi i žene, djeca i starci. Uglavnom bosonogi. Žurili su se u Sinj da se Gospi izjadaju u svojoj nesreći i da od nje traže utjehu i pomoć ojađenoj duši.

Kad su bili nadomak Sinju, zazvonila su sva zvona na Gospinoj crkvi i svojim skladnim zvucima pratila ih sve do ulaska u crkvu. Uz zvonjavu zvona i pjevanje Gospinih litanija ulazila je u crkvu župa za župom. Kad su ušli posljednji, crkva je bila ispunjena do posljednjeg kuta. U 7,30 sati župnici su izišli pred Gospinu Priliku i predmolili krunicu i litanije. Nakon toga je triljski župnik i dekan Šimunić pjevao svečanu trojnu misu na glagoljici. Poslije mise sinjski je župnik o. Špika blagoslovio nazočne sa Presvetim.

Vjernici, duhovno ojačani, ponovno su se svrstali u svoje župske procesije i s molitvom na usnama krenuli svojim kućama u čvrstoj nadi da će ih Bog, po zagovoru Majke Božje, unaprijed poštedjeti od potresa i njegovih žalosnih posljedica.

K. KOSOR

(Gospa Sinjska 30.3.1975.)