Prikazani su postovi s oznakom drugi blogovi. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom drugi blogovi. Prikaži sve postove

četvrtak, 16. ožujka 2017.

Nerazumne i štetne teze

Što biste mislili o ovakvim naslovima u hrvatskim novinama:
Na Kaptolu tvrde: Zemlja je ipak ravna ploča!

Ugledni zagrebački svećenik: Lagali su nam o okrugloj Zemlji, lagali su nam o slijetanju na Mjesec, a lažu nam i o jasenovačkim žrtvama!

Svećenik, doktor crkvene povijesti i arhivist Zagrebačke nadbiskupije: Zemlja je ravna ploča i imam dokaze za to!

Visoko pozicionirani zagrebački klerik: Djecu ćemo podučavati da je Bog stvorio Zemlju kao ravnu ploču, a znanstvenici su lažljivci!

Naravno, rekli biste: žuti tisak, bome su smećari ovaj puta pretjerali!

Premda dijelim takvo mišljenje o većini hrvatskih novina, u ovom bi slučaju, nažalost, novinari imali itekakvo uporište u činjenicama.

Riječ je o svećeniku koji je magistrirao i doktorirao crkvenu povijest u Rimu i obavlja ugledne službe u arhivu Zagrebačke nadbiskupije, Društvu za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić, Hrvatskom književnom društvu svetog Jeronima itd.

Sudeći laički prema njegovim ostalim upisima, nema naznaka da je psihički obolio, pa se ne libim iznijeti neke od tekstova s njegove Facebook stranice koji su, dakako, javno dostupni:











Prije nekoliko mjeseci jedan je čitatelj ovog bloga htio raspravljati o tezama koje se iznose na jednom osebujnom hrvatskom blogu gdje se hereze miješaju s teorijama zavjere, a kao potka se provlači ideja da Zemlja nije kugla, nego je ravna ploča (ili pak udubljena kao unutrašnjost zdjele, nije mi se dalo čitati plahte i plahte teksta koje se ondje redovito pojavljuju).

Reći će netko, pa što ne odgovoriš znanstvenim argumentima, što ne opovrgneš njegove tvrdnje. Najprije, svatko tko razumije neke osnove matematike i fizike i zna barem malo engleskog, lako će za svaki od argumenata pobornika "ravne zemlje" naći uvjerljivije i potpunije protuobjašnjenje jednostavnom pretragom po internetu. Mnoge od njihovih teorija su smiješne u svojem nepoznavanju osnovnih podataka koje imamo o svijetu.

No, mnogo važniji razlog je što osoba koja zaista prihvaća te tvrdnje, ne samo kao prolazni hir, nego ih čak i širi te ulaže svoje vrijeme u gledanje beskrajnih video snimki na kojima neki amater objašnjava zašto je zemlja ravna, takva osoba mora sebe uvjeriti da joj sa svih strana lažu, lažu znanstvenici, lažu tehničari, astronaut i snimatelji, svi joj lažu. Iako nisam ljubitelj Chestertona, prenosim jedan njegov odlomak iz Pravovjerja u prijevodu koji sam našao na internetu. To je na neki način ilustracija zašto nemam volje raspravljati s ljudima koji promiču teoriju "ravne zemlje".
Svaki onaj tko je imao nesreću da razgovara sa ljudima na rubu ili pak u samome srcu duševne poremećenosti, zna da je njihova najzlokobnija odlika užasna jasnoća detalja, povezivanje jedne stvari s drugom na zemljovidu pomnije razrađenom nego labirint. Ako raspravljate s luđakom, iznimno je vjerojatno da ćete izvući kraći kraj, jer u mnogo slučajeva njegov um radi brže upravo zato jer ga ne usporavaju stvari koje idu zajedno s dobrom prosudbom. Njega ne ometa smisao za humor ili milosrđe ili proste iskustvene činjenice. On je tim više logičan što je izgubio određene zdravo razumske osjećaje. Zaista, opća fraza kojom se opisuje umobolnost u ovom slučaju zavarava. Luđak nije čovjek koji je izgubio razum. Luđak je čovjek koji je izgubio sve osim razuma.

Luđak uvijek objašnjava stvar u potpunosti a često i zadovoljavajuće, u čisto racionalnom smislu. Ili, da se točnije izrazimo, objašnjenje umobolnika, ako i nije uvjerljivo, u najmanju ruku je nepobitno. Ovo naročito vrijedi za dva ili tri najčešća oblika umobolnosti. Ako na primjer neki čovjek kaže da su se svi urotili protiv njega, jedini način da to pobijete jest taj što ćete reći kako svi ljudi poriču da su urotnici, a to je upravo ono što bi istinski urotnici učinili. Njegovo objašnjenje pokriva činjenično stanje jednako kao i vaše. Ili, ako neki čovjek kaže da je zakoniti kralj Engleske, onda nije dovoljno kazati mu kako ga postojeće vlasti nazivaju luđakom; jer da on jest kralj Engleske, to bi moglo biti najmudrije što postojeća vlast može učiniti. Ili, ako neki čovjek kaže da je Isus Krist, onda nije rješenje reći mu kako svijet poriče njegovo božanstvo, jer svijet je nijekao i Kristovo.

Unatoč tome on je u krivu. No, ako pokušamo odrediti njegovu zabludu točnim izrazom, otkrit ćemo da to nije baš tako lako kao što smo pretpostavljali. Možda to najpribližnije možemo izraziti ako kažemo da se njegov um kreće u savršenom, ali ograničenom krugu. Mali je krug jednako beskonačan kao i veliki, no mada je posve jednako beskrajan, nije jednako prostran. Na isti je način objašnjenje umobolnika sasvim potpuno baš kao i ono zdrava čovjeka, no nije toliko opširno. Puščano zrno okruglo je poput zemaljske kugle, ali ono nije Zemlja. Postoji nešto takvo kao što je ograničena univerzalnost. Postoji nešto takvo kao što je mala i sputana vječnost. Možete to vidjeti u mnogim modernim religijama. Dakle, govoreći sasvim površno i empirijski možemo kazati da je najjači i najsigurniji znak ludila kombinacija logičke potpunosti i duhovne skučenosti. Teorija umobolnika objašnjava mnoge stvari, ali ih ne objašnjava na opširan način.

Zašto mislim da su teze koje navedeni svećenik iznosi štetne?

Zato što Crkva nikada u povijesti nije naučavala da je Zemlja ravna ploča. To je tumačenje koje u novije vrijeme promiču prvenstveno američki protestantski fanatici. Dakle, svijet će ismijavati Crkvu ne zbog onoga čime bi se mi katolici ponosili (Kristova nauka i njegova križa), nego zbog izmišljotina koje šire zabludjeli članovi Crkve.

Nadalje, u ovom konkretnom slučaju sasvim se opravdano postavlja pitanje: kakav je to znanstvenik koji ne može razlučiti između amaterskih video snimki s youtubea i tekstova po blogovima te utemeljenih i potvrđenih znanstvenih teorija i opažanja. Ako može tako teško zabludjeti u egzaktnijoj stvari kao što je fizika planeta Zemlje (makar mu to i ne bila struka), zašto bi itko prihvaćao zaključke koje izvodi u mnogo manje sigurnim interpretacijama povijesnih događanja. A s obzirom da je on jedna od perjanica revizije komunističke slike hrvatske povijesti, lako je zamisliti kako će protivnici te revizije reagirati.

utorak, 16. kolovoza 2016.

Kratko i nejasno

Na blogu Christus Rex objavljen je danas članak naslovljen Povremena uzdržljivost i regulacija začeća (arhiv). Većina stvari koje se ondje iznose su mi poznate, ali ipak imaju dvije točke koje bi možda trebalo razjasniti.
[...] Pio XII. utvrđuje pobliže da bračni drugovi mogu biti ispričani od obveze rađanja potomstva iz vrlo ozbiljnih razloga medicinske, eugeničke, gospodarske ili društvene vrste.
[...] Ali u području razmnožavanja se Božja volja bračnim drugovima očituje kroz sve okolnosti kućnog života, koje se prepoznaju kroz teškoće medicinske ili gospodarske naravi. Sve dok te okolnosti, koje ispričavaju od novog poroda, traju, smiju bračni drugovi u slijedu rađanja držati razmak, budući da im Bog kroz to pokazuje da novi porod sada nije Njegova volja.
Mislim da bi ove ozbiljne razloge trebalo detaljnije razložiti. Primjerice, p. Jordan Kuničić u članku Bračna plodnost i agenezijanska metoda objašnjava da to moraju biti zaista važniji razlozi, pa je bitno da se supružnicima ta ozbiljnost naglasi i pojasni:
Roditelji mogu upotrijebiti svoju roditeljsko-stvaralačku snagu samo u doba fiziološkog steriliteta ako za to imaju dovoljna razloga. Vrijeme naime, u koje će se oni poslužiti svojim pravom nije im određeno. Postupak roditelja u tom slučaju ne zadire u »opus naturae«. Potrebno je međutim da i »onus personae« bude ispravan. Moraju imati čistu nakanu, dovoljne razloge. Ne bi bio dovoljan razlog taj da neće iskrivljivati prirodni čin te da će pokazati spremnim primiti dijete ako dođe do začeća. Traži se više. Razlog mora biti izvana, tako važan da čovječanstvo ne bi od pojedinih roditelja tražilo da preuzmu na sebe dužnost rađanja djece.

Činjenica je da Ogino-Knausova metoda zaustavlja širenje ljudskog roda. Činjenica je da je teško pretpostavljati da bračni drugovi mogu objektivno izvagnuti razloge radi kojih im može biti dopušteno služiti se tom metodom. Nije dovoljno reći da opstoje indikacije. Potrebno je ispraviti nakanu. Potrebno je da te indikacije budu stvaran, izvanjski razlog, neovisan o raspoloženju bračnih drugova, a nikako plod njihove samovolje.

Shvaćamo kako je ta metoda za neke moraliste »male sonans«. Häring uzima slučaj kada roditelji pribjegavaju toj metodi iz straha pred djecom pa je naziva »zatrovanim izvorom protuprirodnih postupaka«. Uostalom, naturalisti ubrajaju tu metodu jednostavno među kontracepcijska sredstva. Neki teolozi govore da tu metodu treba predlagati »caute, valde caute« a Noldin je smatrao da se nikad ne bi mogla preporučiti kroz čitav život.

Uvaženi moralisti izvode iz ovoga zaključak. Metoda se može »caute insinuare«, oprezno natuknuti, i to samo u pojedinim slučajevima. Tako je odgovorila sv. Penitencijarija 16. VI 1880. Metoda se ne smije širiti, piše Noldin. Opravdano Nola: »Kolikogod je ova metoda dozvoljena, ona ostaje uvijek kao jedno iznimno sredstvo, a ne redoviti postupak.« [...]



Druga, problematičnija, točka u članku odnosi se na ove rečenice:
Uvijek je dopušteno uzeti razmak od 2-3 godine između rađanja; potom izbjeći sljedeći porod je laki grijeh, koji može postati smrtnim grijehom kada se prirodne metode još duže koriste bez opravdanog razloga.

Kada pak roditelji već imaju 5-6 djece, može se promatrati da su ispunili svoju obvezu naspram društva i Crkve.
Može li mi itko dati neke službenije reference (teološki priručnici ili slično) u kojima se navode ove brojke koje nisam nikada prije susreo. Znači li to da roditelji sa šestero djece smiju do kraja života koristiti periodičnu uzdržljivost?

srijeda, 22. siječnja 2014.

Rorate Caeli - Poziv na jedinstvo


"Podjela tradicionalnog katoličkog svijeta bila je majstorski udar neprijatelja misala iz 1962. i Rimskog katekizma. Uspjelo im je posijati razdor među prijatelje i uglaviti bratoubilačku mržnju među svećenike koji su koračali jedan uz drugoga. Prva skupina je počela postupati sa svojom braćom kao s radikalima, a druga ih je zauzvrat prozvala prodanim dušama. Prvi su bili uvjereni da će oni koji su ostali pod nadb. Lefebvreom uskoro upasti u potpuni raskol, a potonji su sasvim izvjesnim smatrali da će njihova bivša braća napustiti i Misu i Katekizam.

Što možemo kazati više od četvrt stoljeća kasnije, nego da su prosudbe obiju strana uvelike bile pretjerane.

Sa svoje strane, usprkos svim svojim poznatim problemima, Piovo bratstvo nije postalo ni raskolničko ni usporedna 'crkva'. Uvijek je čuvalo kontakte s Rimom i činilo što je smatralo potrebnim s ciljem regularizacije svoje situacije sa sljedećim papama, čak ako, iz razloga koje njegovi glavari smatraju razboritima (a s čim se mi razborito možemo ne složiti), regularizacija dosada nije postignuta. S druge strane, zajednice 'Ecclesiae Dei' nikada nisu napustile tradicionalnu misu, a niti tradicionalnu katehezu.

Mora se sasvim iskreno reći: Piovu bratstvu još preostaje Papino priznanje i još postoji želja da rad Bratstva bude priznat- prema različitim mjerilima koja variraju od osobe do osobe. Na strani zajednica 'Ecclesiae Dei' ostaje neodobravanje nove mise (bez obzira na činjenicu da je smatraju valjanom i zakonitom) i izmjene tradicionalnog nauka- oboje se dakako različito izražava od osobe do osobe. Iznimke u spomenutim skupinama potvrđuju pravilo u obje zajednice.

Problem je bio u tomu što su neki vjerski auktoriteti tijekom godina- dok je situacija po sebi ostala već dovoljno konfuzna- proglašavali 'fatve', dogmatizirali stavove koji bi zahtijevali određenu prilagodljivost i mnogo razumijevanja. Primjerice, čuli smo: 'Pohoditi piovce? I ne razmišljajte o tom ili ćete biti izopćeni'! Ili također: 'Ići na misu tim prodanim dušama? Tamo ćete izgubiti vjeru'!

U dokumentarcu o životu nadb. Lefebvrea koji je nedavno objavljen u Americi, slavni profesor i novinar, J. Madiran, koji se distancirao od Piova bratstva 1988., dao je ipak sljedeću hrabru izjavu glede Lefebvreovih posveta: 'Danas mi je teško reći da je bio u krivu'. Kako je prošle godine preminuo, to je unekoliko njegova oporuka. Trebamo se zamisliti nad tim kad je najslavniji francuski laik tradicionalne borbe bio voljan to potvrditi malo pred smrt. Mnogi vjernici mlađe generacije odbijaju tu međusobnu demonizaciju čija je jedina motivacija, čini se, strah da neke ovce ne pobjegnu na susjedni pašnjak.

Napokon, je li ovaj tekst apel k tomu da se sve pomiješa? Apsolutno ne. Neka svatko nastavi napredovati na vlastitom mjestu. Scenarij koji se javio prošlih nekoliko desetljeća, čak i više nakon motuproprija 'Summorum Pontificum' Benedikta XVI., najgori je koji su progresivci mogli zamisliti s obzirom na prestrašne okolnosti razdoblja od 1969. do 1988.; Piovo bratstvo koje ostaje još unekoliko jako i koje ustraje iznoseći Rimu svoje doktrinarne zamjerke, te zajednice 'Ecclesiae Dei' koje proširene diljem svijeta, polako no ustrajno, vrlo odlučno i svakodnevno predočuju biskupima što je to Crkva uvijek htjela i zastupala, osobito u liturgijskim stvarima. Nisu li obje skupine na svoj način baštinici nadb. Lefebvrea koji je nepokolebljivo tražio da se dopusti 'iskustvo Tradicije'?

Što, dakle, treba činiti ubuduće? Snažno naviještati vjeru i raditi bez mrmljanja 'cum et sub Petro'! Neka 'fanovi' 'Ecclesiae Dei' i 'Summorum Pontificuma' ne budu u strahu da prvi reagiraju. I neka se oni iz Piova bratstva ne ustežu od druge reakcije. U vremenima nemirnih voda i nepoznatih zapreka, bitno je jedinstvo svih tradicionalnih katolika istomišljenika, uz međusobnu snošljivost i prihvaćanje."

Izvor: http://rorate-caeli.blogspot.com/2014/01/opinion-call-for-unity.html
Foto: http://www.lmschairman.org/2013/08/latin-course-2013-report.html, http://dominicansisterswanganui.blogspot.com/2010/01/feast-of-epiphany-2010.html.

ponedjeljak, 5. kolovoza 2013.

Kamenčići



Svim Hrvatima sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, svim Snježanama (Nives) koje čitaju blog sretan imendan, a svima koji slave Gospin rođendan po međugorskom kalendaru, želim ugodnu zabavu!

***

Evo jednog članka o mladoj misi vlč. Tilošanca koji bi vas mogao zanimati. Ako link iz nekog razloga ne radi, samo kopirajte QUAND FLEURISSENT D’EXTRAORDINAIRES PREMIÈRES MESSES EN FRANCE, EN ITALIE, EN CROATIE… u google.

***

Jučer smo imali također veliku radost, ali tom šutim (a nemojte ni vi javno)!

***

Ako koristite Facebook, lajkajte stranicu Hrvatska katolička blogosfera, možda vam je to zgodan način za praćenje novih tekstova.

***

Bijah tjedan dana na hodočašću, prje svega sv. Mihaelu, ali posjetio sam i padre Pia i blaženog Augustina Kažotića. Pomolih se za sve čitatelje bloga, a kod blaženika posebno za članove Društva Benedictus kojemu je on jedan od suzaštitnika. Ne vjerujem da će biti detaljnijih izvještaja na blogu jer osobne duhovne stvari nisu pogodne za javnu diskusiju, a već sam "dobio po prstima" zbog opisivanja toga što sam jeo ili doživio jednom prije, pa bolje da ne ponavljamo.

***

Rasplamsala se po blogosferi zadnjih desetak dana rasprava vezana uz događanja s franjevcima Bezgrješne. Ja nemam nešto posebno pametno i poticajno za dodati. Pravo mjesto za najnovije informacije je blog Splendor Domini, a možete pogledati i blogove Caritas et Veritas te Christus Rex. U krajnjoj liniji tu je i forum...

***

Knjiga Mons. Gambera Reforma rimske liturgije dostupna je u engleskoj verziji i pdf formatu. Našao ju je u bespućima interneta Blog jednog farizeja.

***

Nisam neki ljubitelj (F)SSPX-a (F je tu da umirim dugotrpećeg Kikiija), ali kad vidim ovakve stvari, pitam se kakvim se mi stvarima bavimo dok se svetogrđa samo nižu jedno za drugim. Inače papine govore i događanja uglavnom ne pratim jer bi me uznemirili. Bolje je pomoliti se za Svetog Oca i naravno ne propustiti važnije dokumente poput nedavne enciklike.

***

Ne znam jeste li primjetili čime sam se poslužio u prethodnom odlomku. Ne sjećam se više gdje sam o tome čitao (možda ovdje), ali odmah mi se svidjelo objašnjenje. Radi se o pozicioniranju. Dakle, da pokažem kako je moje mišljenje razumno i uravnoteženo, s jedne strane sam stavio Bratstvo sv. Pija X., a s druge strane liberalne liturgijske zloporabe. I onda ja u sredini mogu objektivno prosuđivati jer očito nisam ekstreman u svojim stajalištima. Ako ste u FSSPX-u, onda možete s jedne strane staviti sedevakantiste, a s druge "mlake" tradicionaliste (Ecclesia Dei skupine i slično) ili čak konzervativce. Ako ste neokonzervativnog usmjerenja, onda s jedne strane stavite tradicionaliste, a s druge moderniste itd. Uglavnom, shvatili ste poantu. Spominjem to jer sam zapazio da se ovaj trik sve češće rabi na hrvatskim blogovima, forumima, u komentarima itd.

***

Kad smo već kod komentara, bolje da ponovim jer neki nikako da shvate. Ja se nisam dužan nikome na blogu opravdavati. Pročitate neki post i dođete do ovakvog ili onakvog zaključka o autoru. Naravno, slobodni ste postaviti pitanje ili zatražiti razjašnjenje. Ali možda autor teksta smatra da je bio dovoljno jasan ili da se odgovori mogu naći u nekom od stotina prethodnih postova i tisuća prethodnih komentara koje vi možete u svoje slobodno vrijeme čituckati umjesto da on po n-ti put troši svoje vrijeme na odgovaranje. U tom slučaju nema potrebe za ponavljanjem stalno istih teza i optužbi. Slobodni ste otvoriti svoj blog i pokazati svu širinu duha i duboko poznavanje materije.

***

Završit ćemo s najavom hodočašća tradicije u Rimu krajem listopada. Ja neću ići, ali prošle je godine bilo vrlo lijepo, pa vjerujem da ni ove neće biti lošije. Pročitajte provizorni program ovdje (ako bude problema s linkom, kliknite na "Hrvatska verzija")

nedjelja, 9. lipnja 2013.

Nedjeljna blog preporuka 34

Pojavilo se nekoliko novih blogova prikladnih za uvrštavanja u ovu rubriku.


Prvi je Christus Rex (Krist Kralj) o čijoj koncepciji pročitajte u uvodnom tekstu. U tek nešto više od mjesec dana skupilo se već mnoštvo vrijednih članaka. Sudeći prema tekstovima i poveznicama, blog je blizak Svećeničkom bratstvu sv. Pija X.


Iako je blog Ad Dominum (Ka Gospodinu) star tek nekoliko dana, sudeći prema predstavljanju i planovima koncizno izloženim u podnaslovu, smatram da treba podržati ovu inicijativu u susjednoj nam državi.

***

Tu su i četiri bloga koje vrijedi spomenuti: Caritas et Veritas, Quo vadis Croatia?, Blog jednog farizeja, Kao Marija.

***

Autorima blogova želim upornost u radu i (izuzetno važnu) redovitost objavljivanja, a našim čitateljima preporučujem da kliknu, pogledaju i pribilježe si ako ih što privuče.

nedjelja, 21. listopada 2012.

Nedjeljna blog preporuka 33


Danas navodim samo nekoliko stranih blogova koje, čini mi se, nisam preporučivao u prethodnim epizodama nedjeljnih blog preporuka.
  • TradiNews - francuski blog koji prenosi vijesti vezane uz tradicionaliste, najbolji sakupljač takvih informacija na francuskom jeziku,
  • Vatican Insider - Sacri Palazzi - često prvi objavljuje vijesti o zbivanjima u Rimu, ali isto tako često su "vijesti" zapravo priželjkivanja autora Andree Torniellija i zato obojane progresivističkim nijansama,
  • Blog Washingtonske nadbiskupije - Mons. Charles Pope redovito lijepo i originalno objašnjava tekstove iz Svetog pisma ili aktualna kulturna i politička zbivanja,
  • Fr Hunwicke's Mutual Enrichment - vrlo učena i zanimljiva razlaganja o liturgijskim i drugim katoličkim temama koje se na većini ostalih mjesta obrađuju površno i bez povijesnog konteksta, čitao sam ovaj blog i prije, ali ga ne preporučih jer je autor bio anglikanski svećenik. Unazad godinu-dvije postao je katolik i zaređen je za pravog svećenika.
  • Unam Sanctam Catholicam - blog i nova stranica - puno vrlo kvalitetnih članaka iz pera jednog tradicionalista (vjernog papi).
Ako imate neke svoje favorite koji još nisu spomenuti, slobodno ostavite link u komentarima.

nedjelja, 14. listopada 2012.

Nedjeljna blog preporuka 32

Mlađi čitatelji vjerojatno se i ne sjećaju da sam kroz rubriku nedjeljnih blog preporuka (NBP) običavao istaknuti neke blogove koje sam smatrao vrijednima pozornosti. Odlučio sam danas sabrati neka nova imena blogova koji su se od zadnjeg puta pojavili. Većina ih je već dostupna u popisu na lijevoj margini ovog bloga.

Ove nedjelje ću se usredotočiti na hrvatske blogove, a iduće na strane (dakako u puno užem opsegu). Zanimljivo je primjetiti da su svi blogovi koje sam predložio u prvom postu s hrvatskim autorima,  NBP 14, u međuvremenu ugasnuli. To nije neobično jer prosječan blog navodno ima životni vijek vinske mušice (oko mjesec dana). Neki su na to dodali da je i inteligencija prosječnog bloga takva. Ipak, anegdotalni uzorci govore o životu od oko tri godine za "kvalitetnije" blogove. Usto, velik broj ljudi premjestio se zadnjih godina s blogova na socijalne mreže poput Twittera i posebice Facebooka.

Bilo kako bilo, evo mojih preporuka koje se do sada, koliko sam vidio, nisu pojavljivale u NBP rubrici:
Možda nije zgorega spomenuti na ovom mjestu i tri katolička portala koji su u međuvremenu nastali:  Bitno.net, Raskrižje i laudato.hr. Samo prvi od njih ima RSS feed (neobično, zar ne?), pa se nalazi u popisu s najnovijim člancima lijevo.

Sigurno sam nešto propustio?

nedjelja, 11. prosinca 2011.

Red za redom

Još me prije dva tjedna podsjetio post na blogu Rorate Caeli koliko je zapravo logičnije imati jednogodišnji, a ne trogodišnji ciklus nedjeljnih čitanja na misi. Možda su se reformatori ugledali na reprodukcijski ciklus nekih borova, ali meni se čini da većina stvari u ljudskom životu i prirodi slijedi godišnji ciklus.

Bilo kako bilo, ako želite izračunati za neku godina pripadno slovo (A, B, C) možete se voditi ovim pravilom:
  • ako je ostatak pri dijeljenju s 3 jednak 1, onda je to godina A,
  • ako je ostatak pri dijeljenju s 3 jednak 2, onda je to godina B,
  • ako je "ostatak" pri dijeljenju s 3 jednak 3 (zapravo 0), onda je to godina C.
Ostatak pri dijeljenju broja s 3 uvijek je isti kao i ostatak pri dijeljenju sume njegovih znamenaka s 3 (usput, isto vrijedi i za 9). Pri tome imajte na umu da se za liturgijsku godinu uzima broj one kalendarske godine u kojoj većim dijelom leži. Primjerice trenutno smo u liturgijskoj godini 2011./2012., a to je zapravo godina 2012. Budući je 2+0+1+2=5, što daje ostatak 2 pri dijeljenju s 3, trenutna godina je godina B. Još jedan primjer: godina 2088. bit će zbog 2+0+8+8=18, 1+8=9, godina C. Naravno, možemo se nadati da će do tada ovaj sistem biti ukinut.

***

Nemojte se samo praviti pametni :-) pa mi na prethodnu točku citirati onu izreku koja se može naći po internetu, a pripisuju je svetom Augustinu:
Dobar kršćanin bi se trebao čuvati matematičara i svih onih koji čine prazna proročanstva. Opasnost već postoji, pošto su matematičari napravili ugovor s vragom da ocrne duh i zadrže čovjeka u sponama Pakla.
To je već odavno prokazano kao jako loš engleski prijevod (s kojeg i ovaj hrvatski) latinskog originala, vidi ovo i ovo.

***

Prije otprilike dva mjeseca počeo je s radom novi portal kršćanskog usmjerenja bitno.net. Ovdje pogledajte kako se sami definiraju. Mislio sam ga i prije spomenuti, ali poučen prijašnjim iskustvom da često preporučim neki blog neposredno prije nego se počne gasiti (valjda to nema veze sa mnom?), pričekao sam neko vrijeme da vidim kakav će biti ritam i profil članaka koje objavljuju. Za sada se čini vrlo pristojno, nisu samo prenositelji vijesti s IKA-e, Radio Vatikana i drugih novinskih izvora, nego imaju i vlastitih prijevoda i tekstova. Za razliku od jednog drugog (naglašenije katoličkog) portala kojeg nikad nisam stigao predstaviti, pa čak i same Informativne katoličke agencije, ovaj ima i RSS feed, što je meni poprilično važno.

***

Kako izvještava IKA, 3. prosinca je blagdan svetog Franje Ksaverskog svečano proslavljen kod trećoredaca glagoljaša na zagrebačkom Ksaveru. Članak završava rečenicom: "Na kraju svečane mise biskup je blagoslovio novi, tri metra visok kip sv. Franje Asiškog, izrađen u bronci, rad akademskog kipara Josipa Poljana." Hm, nešto mi tu ne štima. To je kao da dođete na rođendan jednom djetetu i onda darove date njegovu bratu. Ne čini mi se baš u redu (dobro, osim ako su blizanci!). Da to nije franjevački prst u oko isusovcima?

***

Da, opet je ono vrijeme u godini kada se radujemo Gaudete nedjelji (v. ovo i ovo). Ljubaznošću vlasnika misnice, imali smo danas na tradicionalnoj misi ružičasto ruho. Kako je jedan vjernik primjetio (prenosim po sjećanju): "Misnica je tako lijepa da čovjeku dođe uzeti je doma i cijeli je tjedan gledati i uživati." S obzirom da to nije moguće, evo barem nekoliko fotografija da se na trenutak izbavite iz sadašnje žalosti i naužijete vječne radosti. Nadam se da ćemo se tako razveseliti i na nedjelju Laetare u korizmi.

***

Imam vam za preporučiti dvije knjige o anđelima. Obje je izdao Verbum.

Prva pod nazivom Sve o anđelima izvrstan je opis nauka o anđelima začinjen mnoštvom primjera anđeoskog djelovanja u životima svetaca i običnih ljudi. Zanemarite neprikladnu sliku na naslovnici, knjiga zaista zaslužuje biti u vrhu top ljestvice najprodavanijih Verbumovih naslova. Neće vas začuditi da ovo nije nova knjiga nego je napisana u prvoj polovici 20. stoljeća. Kratku autorovu biografiju pročitajte ovdje. Vjerojatno ću si nabaviti i ostale njegove knjige jer se potpuno slažem s ovom karakterizacijom (koja je obilježje i drugih dobrih duhovnih pisaca):
After finishing one of his books the reader either will take Fr. Paul's advice or- feel guilty for not doing so.
Khm-khm (ili kako se već piše nakašljavanje), Božić se bliži...

Druga knjiga, koja znatno manje uzdiže dušu, ali je svejedno korisna i potrebna zove se Sotona i njegove zamke. Vrlo uravnotežen prikaz sotone koji ne zastranjuje od pravovjernog tumačenja doktrine prema senzacionalističkom stilu koji tako često prati ovu tematiku čak i u katoličkim publikacijama. Ipak, ima mnoštvo životnih primjera, među ostalim i iz rada autora koji je egzorcist, pa tekst nije suhoparan. Ove teme smo se detaljnije već dotakli u jednom postu, ali ako bih vam trebao preporučiti samo jednu knjigu o demonima i njihovu djelovanju, onda je to sigurno ova.

***

Predgovor upravo spomenutoj knjizi velečasnog Gillesa Jeanguenina napisao je biskup Mario Oliveri u čijoj biskupiji on djeluje kao službeni egzorcist. Pohvalne riječi ovog biskupa i ime biskupije Albenga-Imperia na sjeverozapadu Italije uz granicu s Francuskom, podsjetile su me da sam već čitao o njima. I zaista, nekoliko sekundi na googleu, polučilo je sljedeće članke koje vam preporučujem da pogledate:
An Oasis for the Usus Antiquior in Italy
Pontifical Mass of Bishop Oliveri
Albenga-Imperia: a fine Italian diocese to join...
The Ordinary Form of the Bishop of Albenga-Imperia
La riscoperta di Romano Amerio
Straordinaria importanza del Motu Proprio Summorum Pontificum di Benedetto XVI
Interventi di Mons. Mario Oliveri, vescovo alla Tre giorni del Clero della Diocesi di Albenga-Imperia
Presentazione
I definitivno:
Letter of Rev. Fr. Jehan to Mgr Oliveri (ima i na drugim jezicima), nakon čega je uslijedilo ovo (vidi i ovo)!
Nisam mislio stavljati fotografije u ovaj post, ali jednu definitvno nisam mogao propustiti:


***

Jedan naš čitatelj je primjetio na kraju članka o molitvenom bdjenju s papom u Madridu, ovu fotografiju mladih koji spavaju u vrećama na tlu i uputio nas na fotografiju koja prikazuje buđenje (s ovog bloga).

***

Konačno mogu i s vama podijeliti lijepu vijest:
Mi iz Sarajevu smo zadnja dva mjeseca već organizirali dvije tridentinske mise u Gospinom svetištu u Olovu. Do sad to nismo javno objavljivali, ali je mladi svećenik koji je služio misu ipak odlučio hrabro istupiti i objaviti tu vijest. Neka ga Bog dragi čuva i nek mu da snage da se nosi s potencijalnim nerazumjevanjima od strane nekih kolega. Do sad nije bilo nekih negativnih reakcija. Nadam se da će tako i ostati.
Mi ovu misu nećemo imati redovito, za sada je to realno gledajući nemoguće, ali se nadamo nekoliko puta godišnje ako uspijemo organizirati to bi bilo veliki uspjeh i velika milost za nas.
Izvještaj pročitajte na blogu Sve mogu u onome koji me jača.

Svakako se pomolite za p. Danijela Rajića i sve ostale svećenike na ovim prostorima koji javno ili privatno služe tradicionalnu misu.

srijeda, 14. rujna 2011.

Pomalo


Vjerujem da naši čitatelji znaju za trenutna zbivanja vezana uz SSPX. Splendor nas ažurno izvještava, a tu je i Rorate Caeli "za one koji žele znati više". Za razliku od zemalja poput Francuske ili SAD-a, razvoj situacije u ovom ili onom smjeru neće imati direktnog utjecaja na hrvatsku stvarnost, ali svakako se možemo i kao katolici i kao vjernici privrženi katoličkoj tradiciji nadati pozitivnom ishodu ovih razgovora. Bilo bi dobro prisjetiti se tog cilja i u molitvi, makar i strelovitoj.

***

Ova anegdota o klečanju na misama koje je za svjetskog dana mladih slavio nadbiskup New Yorka Timothy Dolan savršeno se slaže s riječima Svetog Oca na zaključenju talijanskog nacionalnog euharistijskog kongresa, riječima koje neki ne bi željeli da čujemo.

***

Ususret beatifikaciji drinskih mučenica:
Imao sam 11 godina kada sam uvečer čuo njihove jauke. Naša je kuća u Goraždu bila vrlo blizu vojne kasarne (200 metara), a kako je kuća bila prostrana u njoj su stanovali četnički oficiri. To je mene i moju obitelj spasilo te i mi nismo zaklani i otplovili niz Drinu. Majka nas je probudila te večeri kada su časne došle u Goražde i bili smo spremni da pobjegnemo jer smo čuli časne kako zapomažu: - Marijo, Isuse, Josipe! Zimska noć, studen, samo je mrakom odzvanjao taj jauk. I danas mi je toliko živ i bolan, premda je prošlo 70 godina. Kako sam pronašao časne na Drini? Naime, imao sam silno neustrašivu ideju da među leševima koji su ležali na obali Drine idem tražiti svojega oca, bojeći se da je i on ubijen. Tako sam i toga jutra, 16. prosinca, otišao među unakaženim tijelima tražiti svojega tatu. Tek je svitalo, a ja sam s četničkom kapom (koju mi je sašila jedna Srpkinja kako bi me spasila od četničkog pokolja) krenuo na obalu Drine i ondje ugledao četiri ženska leša, kako sam opisao u svojoj knjizi „Drinske mučenice“. Ležale su kao zaklani anđeli. Svaka je imala 10-15 rana na tijelu. Drhtao sam, gledao, plakao i otišao sam majci ispričati što sam vidio. Vratio sam se u još nekoliko navrata kasnije bojeći se da ih netko ne bi oskvrnuo. Majka je otišla moliti četničkog komandanta da se ubijene časne pokopaju u katoličko groblje. Međutim, on ju je otjerao rekavši da bi i ona mogla završiti u Drini. Kada je majka vidjela da je bitka izgubljena te da je neizbježno da časne završe kao i svi ostali ubijeni, a to znači da će im grob postati hladna Drina, poslala me po grobara Blaška kako bismo časne odgurnuli niz Drinu...
(Razgovor s don Antom Bakovićem, jedinim živućim svjedokom stravične smrti sestara Drinskih mučenica)

***
Jedna vrlo lijepa priča tematski vezana uz zadnji Markov post. Podsjetilo me to na knjigu Sjene smrti - svjetlo utjehe. Slobodno ostavite i svoje preporuke na tekstove takvog tipa.

***

Kardinal Schönborn opet snažnim i nedvosmislenim argumentima brani pravu katoličku vjeru u Austriji:
Kardinal Schönborn je u više intervjua objasnio da je "poziv na neposluh" protiv legitimne crkvene hijerarhije ne samo neopravdan nego je i povod sablažnjavanju katolika. Brojni se radnici pitaju kako je moguće da Crkva nagovara na širenje i primjenu neposluha, jer znaju da bi odmah ostali bez posla kad bi na radnom mjestu pokrenuli sličnu inicijativu, istaknuo je kardinal u pismu promicateljima pothvata. Nije uvijek potrebno slagati se sa svim crkvenim odlukama, posebno glede crkvene stege, čak je u nekim slučajevima dopušteno odlučiti drukčije, priznao je kardinal. Ali kada Papa ponavlja jasne odrednice, pozivajući se na važeći nauk – primjerice glede službi – onda poziv na neposluh dovodi u pitanje svekoliko crkveno zajedništvo.

"U konačnici svaki svećenik, kao i svi mi, mora odlučiti želi li nastaviti hod zajedno s Papom, biskupom i Crkvom ili ne želi. Zacijelo je teško odreći se nekih ideja i perspektiva, ali onaj tko proglašava ništavnim načelo posluha raskida jedinstvo", izjavio je kardinal.
Ili ne.

***
Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti.
(Iz prve poslanice sv. Pavla apostola Timoteju 5,23)
Stvarno je zanimljivo kako sv. Ivan Zlatousti čiji se spomendan slavio po novom kalendaru jučer tumači ove riječi:
...in writing to Timothy, to bid him take refuge in the healing virtue of wine drinking. Not that to drink wine is shameful. God forbid! For such precepts belong to heretics; [...] For [Paul] does not simply say, “use a little wine;” but having said before, “drink no longer water,” he then brings forward his counsel as to the drinking of wine. And this expression “no longer” was a manifest proof, that till then he had drunk water, and on that account was become infirm. But since our discourse has now turned to the subject of blasphemy, I desire to ask one favor of you all, in return for this my address, and speaking with you; which is, that you will correct on my behalf the blasphemers of this city [i.e., blaspheming against God by saying that wine is evil.]. And should you hear any one in the public thoroughfare, or in the midst of the forum, blaspheming God; go up to him and rebuke him; and should it be necessary to inflict blows, spare not to do so. Smite him on the face; strike his mouth; sanctify your hand with the blow, and if any should accuse you, and drag you to the place of justice, follow them thither; and when the judge on the bench calls you to account, say boldly that the man blasphemed the King of angels! For if it be necessary to punish those who blaspheme an earthly king, much more so those who insult God. [...]
Moram priznati da sam se nasmijao kad je svećenik jučer u uvodnoj "mini-propovijedi" govorio o tome kako je sv. Ivan Zlatousti bio čovjek blagih i milih riječi, a ne riječi koje ranjavaju (nešto u tom stilu). Možda nije zgorega spomenuti uz ovu temu i jedan post s novog i obećavajućeg bloga Katolik S Dna Kace (originalno ime, nema što).

nedjelja, 7. kolovoza 2011.

I lijepo i ružno

Počnimo najprije s vrlo lijepom viješću koju sam danas primio:
Od 1.9. ove godine, u Osijeku se ponovno počinje služiti latinska misa, prema obredu bl. Ivana XXIII. Svete mise će se služiti svake nedjelje u isusovačkoj rezidenciji, a mise će služiti p. Ignacije Čižmešija. ... Što se tiče tajminga mise, još nije točno utvrđeno, ali će svakako biti nedjeljom prijepodne.

Iako je u Osijeku služena tradicionalana misa već duže vremena (na drugom mjestu i od drugog svećenika), koliko znam, to je bilo vrlo rano ujutro i samo radnim danom. Mislim da možemo biti sretni što uz Zagreb i Dubrovnik sada i Osijek dobiva redovitu nedjeljnu tradicionalnu misu. Daljne informacije ću vam proslijediti čim ih dobijem.

***

Samo da napomenem kako vas ne bi zbunio natpis na crkvi sv. Martina u Zagrebu: tradicionalne latinske mise u sv. Martinu se normalno održavaju nedjeljom u 11:30 i kroz kolovoz. Najvjerojatnije nećemo imati misu na Veliku Gospu, ali o tome ćete biti na vrijeme obaviješteni ako ste pretplaćeni na grupu Tradicionalna Misa.

***


Španjolski kardinal Antonio Cañizares Llovera preporučuje da katolici primaju pričest klečeći na jezik. Lijepa vijest, ali s obzirom da je dotični kardinal pročelnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata koja je izravno zadužena za te stvari, ostaje pitanje: Zašto naprosto ne povuku indult, tj. dopuštenje za primanje pričesti na ruku?
 

***

Novine su pune "slučaja Dajla". Ja imam svoje mišljenje, ali ga još neću djeliti s vama. Ono što mogu reći je da je ovo samo još jedna epizoda u nizu katastrofalno loših odnosa Crkve u Hrvatskoj s medijima. Sve reakcije je mogao predvidjeti bilo koji čovjek s ulice i trebalo je unaprijed pripremiti odgovor i obrazloženje za medije i one koji ih prate, a to je 99% građana Hrvatske. Ne kažem da bi medijski napadi bili manje žestoki, ali bi barem (praktični) katolici i ljudi dobre volje mogli procijeniti argumente i sami donijeti odluku. Čini mi se da neki kod nas na žalost ne razlikuju posljedice aljkavosti i nesposobnosti od pravog trpljenja (i mučeništva).

Bilo kako bilo, preporučio bih crkvenim ljudima da se obrate npr. udruzi katolik.hr koja je objavila pristojan članak o ovoj materiji, a ima i iskustva iz otpora zastrašivanjima homoseksualnih udruga preko Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (kakvim se sve glupostima ta žena bavi!).

***

Da ne ostanete s gorkim okusom u ustima, zabavite se gledajući kakve sve budalaste torte ljudi znaju napraviti - Cake Wrecks. Još dva bloga za zabaviti se i ponešto naučiti: Broken Secrets, How to be a Retronaut. Posebno vam preporučujem ovaj zadnji!

petak, 1. travnja 2011.

Pratite novac

Naletio sam prije nekoliko dana na blog upis "američkog papiste" Thomasa Petersa koji me donekle zaintrigirao svojim umjerenim tonom :)
Volim tu i tamo pročitati Thomasove tekstove čiji je otac cijenjeni kanonski pravnik Ed Peters. Moj brat, koji je cijenjeni blizanac Toma, je u svojoj vrlo popularnoj nedjeljnoj blog preporuci obradio i Thomasov i ćaćin mu blog.
Uglavnom, u članku Thomas govori o knjižici koju je izdala grupa "New way ministry" pod nazivom "Bračna jednakost: pozitivni katolički pristup". Ovo jednakost se naravno odnosi na želju za jednakošću onoga što nikako ne može biti jednako: brak "kako Bog zapovida" i nekakvih homoseksualnih zajednica. Sintagma "pozitivni pristup" je otprilike kao kad ekonomisti kažu imamo "negativan rast", znači direktno suprotno od katoličkog učenja.
U odgovoru na ovu knjižicu Donald kardinal Wuerl, nadbiskup Washingtona i predsjednik Odbora za doktrinu biskupske konferencije SADa je prilično jasan, prenosim odgovor u potpunosti da bude lakše našim biskupima dok u budućnosti budu slagali slične govore (o tome više kasnije):

New ways ministry je nedavno kritizirala zalaganje Crkve u obrani tradicionalne definicije braka između jednog muškarca i jedne žene te je poticalo katolike da podrže izborne inicijative za stvaranje istospolnog "braka". Nitko ne bi trebao biti zavaran njihovom tvrdnjom kako New ways ministry pruža autentično tumačenje katoličkog nauka i autentične katoličke pastoralne prakse. Njihova tvrdnja da su katolici samo zbunjuje vjernike u svezi autentičnog učenja i prakse Crkve u vezi osoba sa homoseksualnim sklonostima. Dakle, želim biti jasan da isto kao i ostale grupe koje tvrde da su katoličke ali niječu centralne aspekte Crkvenog učenja, New way ministry nema nikakvo odobrenje od Katoličke Crkve i da ne mogu govoriti u ime katolike u SAD-u.

Reklo bi se na zapadu ništa nova, ali poslije ovoga slijedi zanimljivi dio. Thomas objašnjava kako je NWM primio gotovo 100.000 dolara (po srednjem tečaju HNB-a na današnji dan gotovo 518.746 kuna) od Arcus fondacije u 2009oj. Arcus fundaciju je osnovao Jon Sryker, prijatelj Tima Gilla, homoseksualnog milijardera iz Kolorada koji je obećao potrošiti cjelokupni svoj ogromni imetak na redefiniranje braka u SAD-u. Sve te veze između homoseksualnog milijardera i kvazi katoličke organizacije mlađi Peters objašnjava i podkrepljuje. Onda slijedi lista podrivačkih "katoličkih" organizacija koje su omastile svoj pokvaren brk na novcu organiziranog homoseksualnog lobija kroz Arcus fundaciju čija je misija "promicati LGBT jednakost" (navodim samo nekoliko radi ilustracije):
 (2010) Dignity USA - 200.000 dolara da pojačaju utjecaj katoličke pro LGBT promocije u SAD-u kroz rad "Equally Blessed", koalicije pro LGBT "katoličke" organzacije
(2010) Fairfield sveučilište - 100.000 dolara da održe i distribuiraju informacije u nizu foruma na četiri akademske institucije kako bi proširili trenutnu diskusiju o homoseksualnosti unutar rimokatolicizma i uključili različita mišljenja progresivnih katolika od vođa do teologa
(2008) Mainstream Media Project - 23.000 dolara za kako bi MMP radio sa četiri vodeće katoličke LGBT organizacije i održao kampanju te zakazao intervjue u medijima koji promiču pro LGBT poruku u svezi dolaska pape Benedikta 16. u Washington i New York u travnju 2008.
Opa bato, reklo bi se u parafrazi izreke "ne pada snijeg..." da ne dijele se novci da se potakne ekonomija, nego da bi zvijeri pokazale svoje tragove. Thomas onda dalje slijedi trag novca i pokazuje kako su ove donacije imale stvarni utjecaj te je npr. Fairfieldsko sveučilište stvarno organiziralo četiri tribine gdje su gadili mlade umove sa plaćenim otrovom.
Sve je to samo dijelić ukupnog iznosa od nemalih 6 i pol MILIJUNA dolara koje Arcus dao svim "kršćanskim" organizacijama od 2007. Jasno je također da se svake godine donira sve više i više novca. Zašto? Zato jer djeluje. Homoseksualni lobij je lukav, najprije su išli na "lake" mete: liberalne i progresivne kršćanske grupe koje nije bilo preteško/preskupo nagovoriti da podrže homoseksualni plan. Sad kada ove grupe u potpunosti napuštaju privrženost tradicionalnom braku, možemo očekivati još više novca usmjerenog "omekšavanju" katoličkog otpora.
Ide Thomas dalje i navodi tri stvari:
1) Mark Stricherz je istaknuo kako stupanj privrženosti odnosno redovitost odlaska u crkvu među kršćanima pokazuje snažnu korelaciju sa njihovom podrškom za tradicionalni brak. Ukratko što više se živi svoja vjera, više se podržava jedan od temelja - svetost braka između jednog muškarca i jedne žene.
2) Daje primjer ne katoličkih svećenika koji se zalažu za homoseksualni brak iz "biblijske" perspektive
3) Daje primjer "katoličkog" tjednika National Catholic Reporter koji promiče knjižicu New Way Ministry-a što smo je prije spominjali. Onda pro-homoseksualni blog prenese tu priču i napiše "pozitivno prihvaćanje katoličkog tjednika...". Znači princip je jasan - "katolička" progresivna novina podrži otpadničko mišljenje, homoseksualna zajednica prenese te stavove i upotrijebi ih kao dokaz da njihovo stajalište pobjeđuje dok se vjerni Katolici osjećaju demoralizirani i obeshrabreni... ovakva koordinacija nije slučajna!

Dobro brate (Marko) kakve to veze ima sa nama, možda se pitate?
Ima apsolutno sve veze sa nama. Još uvijek nema poznatijih "katoličkih" grupa/udruga koje služe kao paravan za pro-homoseksualni lobij u Hrvatskoj (ispravite me u komentarima ako sam u zabludi). Ovdje ne računam Križ života i slične portale i blogove koji trkeljaju i truju po internetu nego mislim na konkretne udruge koje se predstavljaju kao katoličke, a šire hereze.
Scenarij je vrlo jasan i čak su i kockice posložene. Kad bih trebao raditi predviđanje rekao bih da ćemo vidjeti takvu udrugu prije nego Dobropas deset puta obiđe sunce. Onda bih predvidio da će ono što je u americi Arcus fond, u Hrvatskoj biti Soroševci iz "otvorenog društva". Znam da su zatvorili lokalni ured, ali još uvijek itekako financiraju u Hrvatskoj svakakve Iskorake. Usput, pogledajte tko još financira i Iskorak i Kontru - ooo da, hrvatska vlada. Mislim, pretpostavljam da je to ulaznica za EU, ali nek mi samo još netko spomene financiranje Katoličke crkve u Hrvatskoj.
No, prava bitka protiv Crkvenog učenja neće se voditi u udrugama, već u školskim klupama. Pogledajte, na primjer, ovu listu projekata koje su financirali Soroševci preko Instituta za razvoj obrazovanja. Da li vam se jedan projekt ističe između silnih "Studentskih informacijskih centara" i "Network scholarship programa"? Pomoći ću vam: počinje sa "LICE - Lezbijski informacijski centar...".
Pristup je jasan, sa jedne strane učiniti sve što je moguće da se izbaci iz škola vjeronauk što smo mogli vidjeti i u nedavnim zbivanjima. Čak i ogorčeni protivnici Crkve priznaju rezultate istraživanja koji pokazuju da je vjeronauk u školama povećao udio mladih u populaciji vjernika:
„Povećanje udjela mladih u populaciji vjernika već je detektirano, a može se objasniti općim društvenim promjenama i posebno uvođenjem vjeronauka u škole te efektom sustavne religijske edukacije" (Črpić i Zrinščak, 2010, 17).
Znači, izbaciti vjeronauk, ubaciti trovanje mladeži u škole, osnovati i podupirati disidentske kvazikatoličke udruge i to je to... put prema njihovoj jednakosti u kojoj svi jednako propadamo je zacrtan... i mi sa TBiBM imamo nešto za reći na to:
 E pa nećeš seko!!!!

petak, 24. prosinca 2010.

Ugodna iznenađenja

Tražio sam neki dan po internetu koji su zapovijedani blagdani u hrvatskim biskupijama. Kako je i iz Zakonika kanonskog prava jasno:
Kan. 1247 - Nedjeljom i drugim zapovijedanim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi; osim toga, neka se uzdrže od onih radova i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duše i tijela.
Isti dokument kaže u prethodnoj točki:
Kan. 1246 - § 1. Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovijedani blagdan. Isto tako treba da se obdržavaju blagdani Rođenja Gospodinova našega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog Tijela i Krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnog začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih.
§ 2. Biskupska konferencija ipak može, pošto prije dobije odobrenje Apostolske Stolice, neke od zapovijedanih blagdana ukinuti ili prenijeti na nedjelju.
Problem nastaje ako u pojedinoj biskupskoj konferenciji nije jasno rečeno koji su to zapovijedani blagdani na snazi na njezinu teritoriju. Onda se javljaju svakojake situacije. Naravno da je pohvalno i izrazito preporučljivo slušati misu (tj. sudjelovati na misi) na sve navedene blagdana. Ali ipak nije svejedno da li katolik koji to ne učini čini (teški) grijeh ili ne. Na žalost, nisam uspio naći takvu sitnicu na nekoj od službenih stranica naših biskupija ili biskupske konferencije, ali iz pisanja na forumu Križa Života i jednoj župnoj stranici proizlazi da su u Hrvatskoj zapovijedani blagdani na koje se odnosi gore citirani kanon 1247 sve nedjelje, Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti. Tko ima službenu informaciju neka nam slobodno citira gdje se može pronaći te ovaj popis potvdi ili ispravi. Po mom mišljenju prilično jadan i kratak popis za jedan "katolički narod", ali dobro, bolje da znamo, nego ne.

DODANO (4.1.2011.) Jedan čitatelj poslao nam je izvatke iz službenih dokumenata:
Dopunske odredbe partikularnog prava koje je Biskupska konferencija Jugoslavije donijela uz opće norme crkvenog Zakonika:
...
Kan. 1246, par. 2.
Kao zapovijedani blagdani slave se: Rođenje Gospodina našega Isusa Krista (Božić), svetkovina Tijela i Krvi Kristove (Tijelovo), Uznesenje svete Bogorodice Marije (Velika Gospa) i Svi Sveti. Ostali se blagdani slave kao nezapovijedani na vlastiti dan.
...
(Norme usvojene na plenarnom zasjedanju BKJ, 9.-11. listopada 1984. stupile na snagu 1. siječnja 1985.)

---

DOPUNSKE ODREDBE BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE UZ ZAKONIK KANONSKOGA PRAVA
...
Kan.1246,§2
Kao zapovjedni blagdani slave se: Rođenje Gospodina našega Isusa Krista (Božić), svetkovina Tijela i Krvi Kristove (Tijelovo), Uznesenje svete Bogorodice Marije (Velika Gospa) i Svi Sveti. Ostali se blagdani slave kao nezapovijedani na vlastiti dan.
...
(Norme usvojene na zasjedanju 14. srpnja 1999., i stupile na snagu odmah.)

***

U potrazi za informacijama naišao sam na jedno neočekivano pojavljivanje papinog motuproprija Summorum Pontificum. Stvarno sam mislio da ga naši biskupi nisu ni spominjali osim ono kad ga je papa objavio. Ali u Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici koji je HBK izdala prije dvije godine piše u točki 90.:
Različiti oblici liturgijskog slavlja. – Euharistijsko slavlje ima različitih oblika i izražajnih mogućnosti. Potrebno je da svećenik pozorno prouči Misal i njegovu Opću uredbu, da pozna te moguć­nosti, kao i one što ih preporučuju drugi dokumenti s područja liturgije, sve do nedavno objavljene posinodalne apostolske po-budnice Pape Benedikta XVI. Sacramentum caritatis (Sakrament ljubavi), i napokon motu proprio Summorum Pontificum.
Ne znam je li to bio neki previd dežurnih liturgičara što je motuproprij uopće uključen i preporučen za upoznavanje svećenicima, ali ovo "i napokon motu proprio Summorum Pontificum" mi zapravo jako dobro zvuči, iako možda nije tako zamišljeno. Čak mislim da bi se moglo staviti kao citat u letku kojim se poziva na prve slobodne tradicionalne Mise kad ih jednom dočekamo. Recimo nešto ovog tipa:

"...napokon motu proprio Summorum Pontificum"
(Hrvatska biskupska konferencija)

***

Naišao sam tijekom tumaranja tim internetskim bespućima i na poprilično opširnu stranicu o svetoj Ispovijedi. Nisam baš detaljno gledao jer ima puno materijala, ali koliko sam vidio, dosta je korisnih stvari poput preporuka kako obaviti dobru ispovijed i razjašnjenja najčešćih problema koje vjernici imaju s ispovijedanjem. Vjerujem da su se naši čitatelji koji nisu vrlo teškim razlogom spriječeni već ispovijeđu pripremili za Božić, ali ako niste, zašto još ovo čitate? Trk u crkvu!

***

Skrenuta mi je pozornost nedavno na dva vrlo zanimljiva teksta. Prvi je vrlo prigodan jer se bavi utjecajem izvana uvezenih običaja na naš hrvatski Božić. Drugi se bavi temom za koju znam da je zanimljiva nekim našim čitateljima, a i meni osobno - glagoljaštvom. Oba teksta i još vrijednih materijala (poput recimo ovog Božićnog kantuala) naći ćete na blogu Ars celebrandi.

***

Mislim da jednom pjesmom koju "posuđujem" s upravo spomenutog bloga možemo završiti ovaj pregled. Svim našim čitateljima na dobro došlo Isusovo Porođenje!
Isuse svih Spasitelju,
kog ravna slavi Očevoj,
prije postanka svitlosti,
Roditelj Višnji porodi.

Ti Očev sjaju svitlosti,
ti vična nado svačija,
čuj molbe što ti uzdižu
tvoji po svitu vjernici.

Njega sva zemlja i more,
sve zvizde i sve stvorenje,
ko ishod novog spasenja
u novoj pismi pozdravlja.

Slava ti budi, Isuse,
kog Majka Diva porodi,
s Ocem i Duhom Presvetim
u vikovične vikove. Amen.

nedjelja, 25. travnja 2010.

Nedjeljna blog preporuka 29

Danas je na redu jedan blog koji sam već davno zapazio, ali ga ipak još nisam predstavio. Kako bih se opravdao, navest ću najprije nekoliko dobronamjernih primjedbi koje su me navele da ga tek sad predstavljam.

Najprije, ime autora, odnosno bloga je Arhangel. Sorry, ali kad pročitam takav pseudonim, pa još na blog.hr-u, ne pada mi na pamet sv. arkanđeo Mihael, nego prije nekakav new age mistik. Kad bacim pogled na desni stupac gdje se preporučuju knjige, prva tri naslova su Iscjeljitelj, Iscjeljitelj iz Zaragoze, Šaman. Hmm... odmah pomišljam na Paula Coelha, Celestinska proročanstva, Carlosu Castanedu i slične gluposti. Ne gledam dalje, a crna pozadina bloga i mutne slike, a da i ne govori o pomičnom tekstu naslova automatski mi vode strelicu pokazivača na x-ić pri vrhu ekrana.

Eto, to pokazuje da sudim knjigu prema koricama. A i kako bih drugačije?

Da sam se malo potrudio, vidio bih da na blogu ima dosta tekstova koji se dotiču interesantne tematike. Nije da se uvijek slažem (recimo kad piše o transeksualnosti ili Baracku Obami), ali tekstovi su očito promišljeni, a ponekad i studiozno napisani. Ima dosta tekstova religiozne tematike i ono što je za nas sine qua non, čine se pravovjerni (ono što sam pročitao), a i poticajni.

Zašto sam na početku rekao da sam već odavno primjetio ovaj blog? Pa, upišete li u google izraz tridentska misa jedan od prvih (a u vrijeme kad sam ja to upisao vjerojatno i prvi) linkova koje vam tražilica ponudi je upravo post na blogu Arhangel. I ono što je osvježavajuće je da autor na takvu misu gleda vrlo blagonaklono. Jest da citira neke rečenice članka Zašto i pretkoncilska liturgija? Bernardina Škunce (Glas Koncila je odlučio nedavno ukinuti besplatni internetski pristup svojoj arhivi, pa vam link ne bi puno vrijedio) u kojemu autor pokušava dati svoju "ne talasaj" analizu motuproprija Summorum Pontificum. Ali, i to je ono bitno, barem nema starih olinjalih fraza poput misa s leđima okrenutim narodu, mrmljanje nerazumljivih molitava sebi u bradu, isključenost naroda iz bogoslužja, bakice koje mole krunicu za vrijeme mise, formalizam koji guši duh, itd. Konačan pogled je, uz sve autorove ograde koje bi se lako mogle staviti u pitanje (primjerice, ona o broju ljudi koji bi željeli prisustvovati tradicionalnoj misi, vidi npr. ovo ili ovo), pozitivan.

E, sad, mogao bi mi netko prigovoriti, pa što onda baš danas preporučuješ ovaj blog kad stalno imaš neki ali, no, ipak i slične ograde? Ponajprije zbog lijepog teksta o papi Benediktu koji je objavljen prošlog tjedna. Autor iznosi neke predrasude protiv Benedikta. Ne znam je li i on tako mislio prije nego je upoznao lik i djelo našeg dragog pape ili je to interpretacija ljudi s kojima se susretao. I na te predrasude odgovara s ispravnim stavom.

Zato je moja osnovna poruka autoru: Samo naprijed! I ne dopustite da vas uvriježeno shvaćanje okoline sprječava u tome da stvari kažete kakve doista jesu. Bez suvišnih ali :-)
E da, i napravite nešto s tim dizajnom! Ako blog.hr nema prikladne template, prebacite se na blogger ili nešto slično.

nedjelja, 21. veljače 2010.

Nedjeljna blog preporuka 28

Blog The Skeptical Doctor okuplja na jednom mjestu linkove na članke Theodorea Dalrymplea. To je pseudonim Anthonyja Danielsa koj je prije odlaska u mirovinu radio kao psihijatar. Iako Daniels nije vjernik, ipak u svojim analizama vrlo dobro (i s britkim sarkazmom) ocrtava stanje današnjeg društva i različite ličnosti iz prošlosti. Naravno, iz svoje agnostičke perspektive ne može ponuditi prave odgovore, ali može vrlo dobro analizirati uzroke i dati točnu dijagnozu.

Već vidim da se neki čitatelji mršte na ovaj uvod, pa bih bez daljnjeg objašnjavanja ponudio nekoliko članaka koji se meni čine posebno zanimljivi. S obzirom da je  Dalrymple vrlo produktivan autor, savjetujem vam da pretražite arhivu bloga Skeptical Doctor i prolistate teme koje vam privuku pažnju.

The Architect as Totalitarian – o arhitektu Le Corbusieru
Suicide of the West 
Ayn Rand: engineer of souls – o književnici i filozofkinji Ayn Rand

nedjelja, 13. prosinca 2009.

Gaudete

Treća nedjelja došašća naziva se Gaudete (=radujte se) nedjelja prema ulaznoj pjesmi koja ističe radost u Gospodinu. Ova tema provlači se kroz čitavu liturgiju, pa i liturgijsko ruho umjesto pokorničkog ljubičastog može biti svjetlije, tj. ružičasto (1, 2).

***

Liturgija svete mise ove nam nedjelje donosi preporuku koju sveti Pavao stalno upućuje prvim kršćanima u Filipima: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" I odmah apostol daje i glavni razlog za ovu duboku radost: "Gospodin je blizu!" To je i razlog adventske radosti, kao i one svakodnevne: Isus nam je jako blizu. I svakim nam je danom sve bliži. Sveti Pavao nam tako daje ključ za razumijevanje izvora naših žalosti: žalosni smo kada nas naši grijesi ili mlakosti udaljavaju od Boga.

Gospodin nam uvijek dolazi u radosti, ne u tuzi. "Njegova otajstva su sva radosna otajstva; žalosna otajstva smo mi izazvali."

"Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" "Zdravo...": grčki tekst doslovno kaže "Raduj se...". Božja blizina razlog je radosti Blažene Djevice. I Ivan Krstitelj, još nerođen, u utrobi Elizabetinoj pokazat će svoju radost zbog blizine Mesije. Anđeo će reći pastirima: "Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se rodio Spasitelj..." Radost je posjedovati Isusa, žalost je izgubiti ga.
...
Veselje svijeta je slabašno i prolazno. Veselje kršćanina je duboko i sposobno izdržati posred poteškoća. Spojivo je s boli, bolesti, neuspjesima i nevoljama. "Ja ću vas opet vidjeti i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće", obećao je Gospodin. Nitko i ništa nam ne će oduzeti ovaj radosni mir, ako se ne odvojimo od njegova izvora.
...
U mnogim okolnostima, kao u ovom trenutku molitve, bit će potrebno da mu se obratimo u intimnom i dubokom razgovoru pred svetohraništem; i da otvorimo svoju dušu u ispovijedi, u osobnom duhovnom vodstvu. Tu ćemo pronaći izvor radosti; naša zahvalnost pokazat će se u življoj vjeri, u većoj nadi koja će ukloniti tugu, i u boljem davanju za druge.
...
Žalosna duša prepuštena je mnogim napastima. Koliko grijeha je počinjeno u sjeni tuge! Kad je duša radosna, ona se otvara prema drugima, potiče ih; tuga potamnjuje okružje i nanosi mu štetu. Tuga se rađa iz sebičnosti, iz brige o samome sebi koja zaboravlja na druge, od nemara u poslu, slabog mrtvljenja, traganja za zadovoljstvima, neurednosti u odnosu s Bogom. Zaboraviti sami sebe, ne dati se posve zaokupiti vlastitim interesima, neophodan je uvjet za upoznati Krista, predmet naše radosti, i služiti mu.

Tko je pretjerano zaokupljen samim sobom, teško će pronaći radost otvaranja Bogu i drugima. A da bismo došli do Boga i rasli u krjepostima, moramo biti veseli.
...
Pripravimo Božić zajedno s Marijom. Nastojmo ga pripraviti u svojoj sredini stvarajući ozračje kršćanskog mira i darujmo mnogo malih pažnja i izraza ljubavi onima koji su oko nas. Ljudi trebaju dokaze da je Krist rođen u Betlehemu, a malo je dokaza toliko uvjerljivo kao što je stalna radost kršćanina, pa i onda kada se pojave bol i poteškoće.

Blažena Djevica ih je imala mnogo na putu u Betlehem. Umorna od duga putovanja nije nalazila dostojna mjesta na kojem bi se rodio njezin Sin; ali zbog ovih problema nije izgubila radost promatranja Boga koji "tijelom postade i nastani se među nama".

***

Većina ljudi koji su posjetili zagrebačku katedralu u jutarnjim satima radnim danom primjetili su da je pred jednom ispovjedaonicom malo duži red koji se ne prekida ni u trenutku kada je određen kraj termina za ispovijedanje. Ako su prišli bliže, mogli su na vratima primjetiti pločicu s imenom J. Ramos. Velečasni Jorge Ramos je vikar Opusa Dei u Hrvatskoj. Evo i nekoliko intervjua s njime ako vas zanima više: 1, 2, 3, 4, 5. Pater Ramos je jedan od najpopularnijih ispovjednika u Zagrebu, a i šire, jer je uvijek na raspolaganju za ispovijed i uvijek ima vremena za saslušati onoga koji se ispovijeda te daje dobre savjete.

Spominjem pater Ramosa jer vam želim preporučiti njegova kratka tjedna razmatranja koja možete poslušati na internetu. Možda nije zgorega spomenuti da se preko internete može slušati i Hrvatski Katolički radio i Radio Marija.

***

Ukoliko se, poput mene, ne interesirate previše za politička zbivanja, mogu vam pri nadolazećim izborima za predsjednika države pomoći odgovori kandidata na nekoliko pitanja koje je postavio Glas Koncila: prvi dio, drugi dio. Sigurno da sve te odgovore treba uzeti sa šakom soli, ali ako netko primjerice čak i u odgovoru pripremljenom za katolički tjednik jasno kaže da se zalaže za pravo na pobačaj, onda za takvu osobu ja u savjesti ne mogu glasati. Naravno, to nije jedini kriterij, ali je sigurno eliminirajući.

***

Moram priznati da me obradovala sljedeća rečenica iz teološkog osvrta o svećeništvu i euharistiji:
Zabrinjavajuća činjenica da određeni broj svećenika odbija koncelebraciju u ime »tradicije« ili pak da euharistiju slave sami u ime »funkcionalnosti«, dovoljno govori o oslabljenom stanju crkvenosti euharistije, a tako i o nedozreloj svijesti o općem svećeništvu svih vjernika.
Iako je koncelebracija bila kroz povijest Crkve česta i na istoku i na zapadu, stoljećima prije 2. vatikanskog sabora na zapadu je ta praksa gotovo iščezla osim u slučaju ređenja svećenika i biskupa, a i tada u drugačijem obliku od ovog kojeg sada poznajemo. Tko je god bio na istočnoj liturgiji, lako će primjetiti da koncelebracija najčešće izgleda puno drugačije od onoga što smo navikli gledati u novom obredu latinske crkve. Dok je u božanskoj liturgiji zadržana transcendentnost i uzvišenost otajstva koje se slavi (čemu sigurno pridonosi smjer slavljenja i usklađeno pjevanje), na novoj misi se koncelebracija najčešće prepoznaje po zbrci i improvizacijama koje su gotovo neizbježne: svećenici se na licu mjesta dogovaraju i pokazuju tko će gdje stati, tko će što pročitati, tko treba reći imena kojih pokojnika i slično, a to sve, naravno, okrenuti prema puku.

Poseban problem su masovne mise kada stotine svećenika koncelebriraju tako da neki od njih jedva i vide oltar na kojemu su darovi koje posvećuju. Potrebno je nešto u tom smislu promijeniti i "nužno je vratiti se izvornom smislu koncelebracije, a to je znak jedinstva svećenstva".

Ja se slažem s pater Z.-om koji kaže da bi koncelebracije trebale biti "sigurne, legalne i rijetke". U svakom slučaju ne bi se smjelo nekog svećenika prisiljavati da koncelebrira iz bilo kakvog razloga. Uostalom i Zakonik kanonskog prava kaže:
Kan. 902 - Svećenici mogu euharistiju koncelebrirati, osim ako drukčije traži ili savjetuje korist vjernika; ipak je svaki posve slobodan slaviti euharistiju pojedinačno, ali ne u vrijeme kad se u istoj crkvi ili kapeli slavi koncelebracija.

***

Za kraj vam ostavljam dvije verzije popularne adventske pjesme - Rorate Caeli desuper - Nebesa, odozgor rosite (prva verzija, druga verzija, prijevod). Ako hoćete, možete i vi ostaviti link na omiljenu pjesmu iz došašća.