Hodočašće tradicije u Vadstenu

Naslov ovog posta govori o hodočašću. No ono je trajalo samo dva dana i premda je bilo povod i vrhunac našeg puta u Švedsku, na početku donosim i nekoliko fotografija s ostatka našeg boravka u toj lijepoj zemlji, točnije u Göteborgu. Ovo je samo izbor nekih manje privatnih fotografija s putovanja, a ako vas ovaj "neslužbeni" dio ne zanima, slobodno preskočite do fotografije prve crkve gdje počinje pravi izvještaj o hodočašću.

U Švedsku smo se uputili na poziv naših prijatelja Ivana i Renate Kovačić. Ivana ste mogli već upoznati na ovom blogu po tekstovima koje je objavio kao gostujući autor, a uživo na jednoj od nekoliko misa u sv. Martinu gdje nam je pjevao. Renata i Ivan su nas stvarno lijepo primili, ugostili i gostili, ali se i trudili da dobivene kile ipak utrošimo raznoraznim aktivnostima. Hvala im!

Kao što napisah, povod ovog puta bilo je kratko hodočašće u Vadstenu na grob svete Brigite koje je organizirala švedska udruga podupiratelja Instituta Krista Kralja, a duhovno ga je vodio vlč. Marcus Kunkel. Za one koji možda ne znaju, samo ću spomenuti da svećenici koji pripadaju ovoj zajednici služe svete mise i općenito svu liturgiju isključivo po starom obredu.

Dosta je puste priče, počnimo s fotografijama, a ubacivat ću se svojim komentarima i tumačenjima.

Vrijeme nas je lijepo poslužilo. Dva dana kada je padala kiša smo i planirali provesti u zatvorenim prostorima. Inače je bilo sunčano i ugodno (za skandinavske pojmove) s temperaturama koje su se znale popeti čak i iznad 20 °C.

U Švedsku smo došli preko Norveške. U povratku smo jedan dan prenoćili u Mossu u Norveškoj gdje smo se prošetali i iščuđavali cijeni od 180 kn za srednje veliku pizzu. Srećom, imali smo sa sobom sendviče.

U Göteborgu se svake nedjelje služe tradicionalne mise na dva mjesta. Prve nedjelje bili smo kod franjevaca u predgrađu. Kod simpatičnih franjevaca smo ostali i na ručku.

Švedska je sva zelena, a Göteborg je pun parkova i šuma. Evo jednog pogleda na grad.

Jedan park:

Iz botaničkog vrta koji je inače izvrsno uređen:

Obišli smo i nekoliko muzeja. Najprije Universeum koji je teško zapravo nazvati muzejem jer je toliko zabavan. Evo npr. mog superheroja kojeg sam sastavio sakupivši različite "moći iz prirode" (kao i uvijek, kliknite na sliku za uvećani prikaz):

Priroda se u svim svojim oblicima prostire na nekoliko katova te zgrade:

(Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Iz 11,8)

Marko je rekao da je ova gore fotografija mene ispred akvarija izvrsno uspjela. Ne znam što je time mislio.

Bili smo i u muzeju umjetnosti odakle donosim samo ovu sliku koja se Marku jako svidjela. Meni baš i nije nešto. Što vi kažete?

Konačno smo po ultrakratkom postupku obišli i prirodoslovni muzej odakle samo ovo jer su na zanimljivijim fotografijama razne face koje nisu za javnu objavu na internetu:

Ne morate se brinuti, neće više biti takvih gadosti.

Evo jedan ružičnjak i park da se malo oporavite:

Jedan dan išli smo se voziti po kanalima i moru u niskom širokom čamcu koji zovu Paddan što bi bila, ako sam dobro upamtio, debela žaba (krastača?).

Vodič kojeg vidite gore lijevo bio je izuzetno uživljen u svoj posao, pa je i brdo od 80-ak metara predstavljao kao "najvišu planinu Göteborga".

Na drugoj slici dolje vidi se ratni brod koji je dio izvrsnog pomorskog muzeja (sastavljenog od desetak različitih tipova plovila):

Zbog visokog vodostaja morali smo se u jednom trenutku doslovno spustiti na sve četiri kako bismo prošli ispod vrlo niskog mosta. Gospodin u prvom planu na slici zamalo je pri prolasku izgubio svoj karakteristični čuperak:

 

Evo i nekoliko fotografija s otoka Vrångö:

***

Prijeđimo konačno na samo hodočašće koje je započelo u petak 7. rujna misom u staroj crkvi u Skänningeu.

Da, dobro ste vidjeli, ne trebate se čuditi. Premda je crkva u vlasništvu protestanata, tj. švedske donedavno državne crkve, izgleda da njima ne smeta oltar ad orientem i pričesna ograda kao tolikim katoličkim modernistima. I to nije usamljen slučaj, nego i druge stare crkve koje su ugrabili protestanti izgledaju katoličkije od 95% novih crkava koje se grade recimo u Hrvatskoj.

S obzirom da je to bio prvi petak u mjesecu vlč. Kunkel služio je pjevanu zavjetnu misu Srca Isusova:

Marko je nakon mise greškom ministranata ili svojom snalažljivošću uspio slikati ove ekskluzivne fotografije vrlo lijepe misnice:

Bacimo još zadnji pogled po crkvi, a onda (nakon ručka) krećemo pješačiti nešto više od 20 km.

Nakon vrlo kratke šetnje zaustavljamo se kod ostataka samostana koji je u 13. stoljeću utemljila dominikanka blažena/sveta Ingrid.

Nastavljamo kroz prelijepe krajolike obilježene zelenilom, jezercima, a kasnije i njivama:

Putem smo pjevali litanije i čitavu krunicu na latinskom.

Naišli smo i na ovce, konje...

Zastali smo kod jedne crkve na pola puta, predahnuli i pojeli sendviče.

Marko se sprijateljio s nekoliko malih dječaka. Jedan kojemu je baka iz Pakistana, pa govori vrlo dobar engleski, prevodio je drugima. Morali su naučiti brojati do pet na hrvatskom. Jednome se baš nije dalo, ali Marko mu je pedagoški objasnio da će ostati bez večere ako to ne učini.

Nastavili smo dalje...

Kako smo se približavali Vadsteni mala grupica Hrvata (nas četvero iz Hrvatske + Ivan i Renata + još dvoje Hrvata iz Švedske) zapjevala je razne crkvene i hodočasničke pjesme. Neki su pokušali započeti i s bećarcima, ali sam ih brzo zaustavio.

Na horizontu se pojavio toranj crkve u Vadsteni:

Konačno smo pred večer stigli u grad.

Predvođeni velečasnim Kunkelom, stigli smo pred crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji i svetoj Brigiti

i ušli se nakratko pomoliti i primiti blagoslov.

 (sv. Brigita u ekstazi)

(zazidani bivši prolaz iz jednog od samostana)

Gore je nekoliko fotografija iz crkve te večeri.

Zatim smo se uz zalazak sunca iznad velikog jezera Vättern...

...zaputili u bivši samostan, a danas hotel (slike od idućeg dana):

(bivše žensko krilo)

 (bivše muško krilo, bio je to dvojni samostan, kako propisuju pravilo svete Brigite)

(zgrada u kojoj smo imali doručak, gore su bivše ćelije brigitinki, sada muzej o kojem nešto kasnije)

Naša je soba bila vrlo blizu crkvi, i to baš onom kutu u kojem su relikvije sv. Brigite:

(prozori lijevo i desno od vrha stupa na slici)

Iduće jutro nakon okrepljujućeg odmora, imali smo pjevanu misu. Bio je to blagdan Male Gospe i pjevanje je bilo vrlo lijepo.

 (zanimljivo da je vlč. Kunkel skinuo ne samo manipul, nego i misnicu prije propovijedi)

Molili smo poslije mise svi pred grobom sv. Brigite njezine litanije na švedskom.

a nakon toga neki su od nas molili sedam, a neki petnaest molitava svete Brigite. Izgleda da su te molitve puno poznatije među Hrvatima, nego među švedskim katolicima.

Evo još nekih fotografija iz crkve.

 (glavni oltar)

Iza glavnog oltara je spušteni prostor gdje se nalazi stari oltar koji vidite na prethodnoj i idućoj slici.

(narisani čovječuljak u sredini fotografije je autoportret arhitekta)

Malo smo se prošetali uokolo crkve.

Jezero Vättern izgleda kao more:

Ulaz u novi samostan brigitinki pedesetak metara od starog, možda ga prepoznajete iz prvog videa u jednom davno objavljenom tekstu s ovog bloga.

Obišli smo i muzej smješten u jednom dijelu starog samostana. Kapitularna dvorana:

Pogledajte na maketi koliko je mnoštvo oltara bilo u crkvi u Vadsteni i kako je praktično riješen problem sigurnosti i otvorenosti za hodočasnike te odvojenosti monahinja i monaha.

Lijes u kojem je preneseno tijelo svete Brigite iz Rima u Vadstenu godine 1373. u bivšoj kapelici:

Ovo gore je nažalost samo lutka. U Vadsteni sam sreo samo jednu brigitinku koja je prolazila kraj hotela, vjerojatno na putu prema staroj crkvi. Pozdravio sam je "Laudetur Jesus Christus!", a ona se nasmiješila i projurila svojim poslom.

U muzeju je bila i soba s različitom odjećom za isprobati, Marko je odlučio iskoristiti priliku:

Za kraj ovog izvještaja s hodočašća ostavljam vam fotografije liturgijskog ruha koje nisu najbistrije jer su uslikane u polumraku prostorije gdje ga čuvaju:

I konačno za sam kraj ovog dugog posta, fotografija iz župne crkve u Göteborgu gdje smo bili na misi druge nedjelje. Četiri tradicionalne mise u tjedan dan na različitim lokacijama, molitva pred grobom sv. Brigite i još puno divnih doživljaja... nije loše, uopće nije loše!

Deo gratias.