subota, 15. listopada 2011.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 1

Danas započinjemo novi serijal s temom iz naslova. Svake subote trebali biste moći ovdje pročitati kratko razmatranje o Presvetoj Euharistiji. Razmatranja su zapravo uzastopni ulomci iz djela svetog Petra Julijana Eymarda, svećenika poznatog po golemoj ljubavi prema Euharistiji i velikom širitelju pobožnosti prema Gospodinu prisutnom u Euharistiji. O Eymardu ukratko pročitajte ovdje ili ovdje. Razmatranja su kratka tako da ih što više ljudi pročita, ali ipak dovoljno sadržajna da se zaustavite nekoliko minuta i usmjerite svoje misli prema Bogu. U tom smislu ovaj serijal se lijepo nadovezuje i pripomaže kod razmatrajuće molitve o čemu smo nedavno pisali na ovom blogu.

Osim ovog prvog nastavka, neće biti omogućeno komentiranje pod dotičnim postovima, a ako primjetite kakvu pogrešku, možete nas upozoriti pod ovim postom ili preko maila. Ove tekstove prevodi za nas s francuskog jedna članica Društva Benedictus na čemu smo joj svi zahvalni.

Eto, pozivam vas da se svaki tjedan uoči ili na sam dan Gospodnji nakratko zaustavite i otkrijete još jedan poticaj o tom neiscrpnom blagu koje je Euharistija.


EUHARISTIJA I SPASITELJEVA SMRT

Uistinu, svaki put kada jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok On ne dođe. (1 Kor 11, 26)

I

Iz kojega god pogleda da razmatramo Euharistiju, ona nas na doista iznenađujuć način podsjeća na smrt našega Spasitelja.

Ustanovio ju je večer prije svoje smrti, u samoj noći u kojoj je bio predan.

Nazvao ju je oporukom utemeljenom u njegovoj krvi: "Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi" (1 Kor 11, 25).

Isusovo stanje u euharistiji stanje je smrti. Kada se 1290. i 1369. godine ukazao u Bruxellesu i Parizu, pojavio se s ranama, kao naša božanska žrtva.

U euharistiji je bez pokreta, bez volje, kao mrtvac kojega treba nositi.

Oko njega vlada mrtva tišina; njegov je oltar grob koji čuva kosti mučenika.

Nad njim je Križ, a osvjetljava ga svjetlo kao ono koje osvjetljava grobove; korporal koji omata svetu hostiju novo je mrtvačko platno. Kada se svećenik priprema za Presvetu Žrtvu, na sebi nosi znakovlje smrti: svi dijelovi njegova svetog ruha, i sprijeda i straga, nose znak Križa. Samo smrt, samo Križ; takva je Euharistija kada je razmatramo samu za sebe.

3 komentara:

  1. Čitam starije postove, prošao sam letke vezane uz TLM, i piše da osoba koja prima pričest ništa ne odgovara svećeniku,pa sam malo googlao vezano uz "novu" misu;
    Pričesnik odgovara: "amen". "Ovaj amen ovdje znači: da, hoću, pričešćujući se pravim Kristovim Tijelom, doprinijet ću izgradnji i jedinstvu njegova tijela, koje je Crkva."

    Može li mi netko objasnit tu razliku?

    OdgovoriIzbriši
  2. U davnini je navodno bilo ovo sto su uveli i reformatori mise: svecenik kaze "Corpus Christi", na sto mu vjernik odgovara "Amen."
    Ipak je stoljecima formula bila i ostaje na tradicionalnoj misi "Corpus Domini nostri Iesu Christi custodiat animam tuam in vitam aeternam Amen." To je ujedno i blagoslov, a vjernik svoju spremnost da primi Tijelo Kristovo izrazava svojim pristupanjem i primanjem. To je posebno jasno kad prima klececi.

    Inace, pravo znacenje ovog "Amen" u novom obredu je ispovijedanje vjere u zbiljsku prisutnost Kristovu pod prilikama kruha i vina.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.