Molitva blaženog Augustina Kažotića prije mise

Ako pred tvoje oči, Gospodine, iznesemo grijehe što smo ih počinili i muke koje nas snađoše, onda trpimo manje nego što smo zaslužili. Osjećamo kaznu zbog grijeha, a ipak u svojoj tvrdoglavosti ne prestajemo griješiti. Tvoji bičevi šibaju našu slabost, ali naša zloća ne uzmiče. Naše se ranjeno srce muči, ali još ne prigi­bamo oholu glavu. Uzdišemo u bolima, ali u životu ne postajemo bolji. Ako nas potičeš, onda ispovijedamo što smo loše učinili, a čim prestaneš, zaboravljamo što smo oplakivali. Ako podigneš ruku, obećajemo činiti dobro, a čim povučeš mač s naše glave, ne ispunjamo svoja obećanja. Ako nas udariš, vapimo za oproštenjem, a kad nam oprostiš, izazivamo da nas ponovno kazniš. Ako dođu nevolje, tražimo vremena da se pokajemo, a kad nam se smiluješ, zlorabimo tvoju strpljivost koja nam oprašta. Jedva nam zacijele zadobivene rane, a već se nezahvalno naše srce ne sjeća što je podnijelo. Ako nas brzo uslišiš, postajemo objesni, a ako oklijevaš, nestrpljivo mrmljamo. Priznajemo, Gospodine, krivi smo: oprosti po svojoj blagosti. Znamo, ako i ne oprostiš s pravom ćeš nas kazniti. Ali u tebe je veliko milosrđe i obilno smilovanje. Udijeli nam, što te nevrijedni moli­mo, jer si ni iz čega stvorio one koji ti vape: smiluj nam se, Gospodine! Neka tvoju ruku pokrenu smjerni i bolni vapaji te ona blagost od koje se svemu nadamo. Ne oba­ziri se na naše grijehe, dok ti se s pouzdanjem molimo. Što je strašnija naša bijeda, neka bude veća tvoja bla­gost. Smjerno molimo tvoju pomoć, iznoseći preda te boli i zloće svoje grešnosti, utječemo se tvome milosr­đu koje smo grijesima izgubili. Onima za koje znaš da se [ne] uzdaju u svoju pravednost, neka tvoja blagost udijeli ono što mole. Upravljaj nas svojim milosrđem, Gospo­dine, Bože naš, da se, dok se sami želimo spasiti, u vjeri i ljubavi radujemo spasu svih naroda. Po Kristu Gospo­dinu našemu. Amen.