Ponešto iz Istanbula – 1. dio

Površinski rudnik bakra Asarel istočno od Sofije

Crtice iz New Yorka

Već pri dolasku iskusili smo poznate čari njujorške podzemne željeznice. Srećom, bila je to samo vrišteća hispanoamerikanka, a ne poremećeni migrant s nožem. 

Bregenz

Kako sam većinu važnijih stvari o ređenju i prvoj misi patera Stjepana napisao u prošlim postovima, ovdje ću ostaviti samo par fotografija i nekoliko kratkih crtica o ostalim iskustvima na tom putovanju.

U Rim za jubilej

Pretprošle nas je nedjelje vlč. Borna prije propovijedi obavijestio da se vratio s hrvatskog nacionalnog hodočašća i potaknuo da, ako ikako možemo, i mi posjetimo Rim za trajanja jubileja. Premda nisam planirao ove godine ići u Rim, pomislio sam da bi bilo dobro poslušati ovaj savjet. Ionako mi ta žrtva ne bi posebno teško pala, ali sjetio sam se riječi Naamanovih slugu "da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio?"

Crkva sv. Mihaela u Lucci

Crkva sv. Mihaela Arkanđela u Lucci zove se na talijanskom chiesa di San Michele in Foro jer je, kao što znate (što ste čitali na ovom blogu!?), izgrađena na mjestu foruma antičkog rimskog grada Luce. Započnimo s nekoliko vanjskih fotografija crkve. 

Lucca: muzeji

Osim katedralnog, najvažniji muzej koji treba posjetiti u Lucci je Museo Nazionale di Villa Guinigi. 

Lucca: ostale crkve

U ovom nastavku proletjet ćemo kroz neke od crkava koje još nismo vidjeli. Preciznije rečeno, pored njih jer se u većinu nije moglo ući. Ovo nisu ni približno sve crkve u starom dijelu Lucce, samo sam jedno prijepodne odlučio pomoću google karti prošetati među crkvama koje su mi se učinile blizu. 

Lucca ima i drugih svetaca

Crkva sv. Leonarda ovaj je put otvorena, a takvu priliku ne smije se propustiti. 

Lucca: katedrale

U ovom postu proći ćemo katedralni muzej, katedralu sv. Martina te crkvu sv. Ivana i Reparate gdje je bila prva katedrala Lucce. S istom ulaznicom koja košta 10 eura može se popeti i na zvonike tih dviju crkava. Različite lokacije moguće je obići u više dana, pa mi se ova objedinjena ulaznica čini dosta isplativa. 

Lucca: putevima sv. Gemme Galgani

Na početku ovoga teksta navodim važnija mjesta vezana uz sv. Gemmu koja sam posjetio u Lucci. Najprije, evo karte Lucce na kojoj su numerirane lokacije gdje je Gemma boravila, molila se i primala sakramente. 

kliknite na sliku za uvećanu verziju s boljom rezolucijom

Lucca: Početak

Nakon slijetanja na aerodrom u Pisi, planirao sam se prošetati do željezničkog kolodvora. No kasnili smo dvadesetak minuta, pa sam se bojao da ću propustiti vlak. Idući je išao tek sat vremena kasnije, a u smještaju su već računali da ću doći prije 20 sati. Zato sam otišao na automatski vlakić Pisamover koji za pet minuta spore vožnje od aerodroma do željezničkog kolodvora cijepa 6 i pol eura. 

Ferrara

Evo nas u drugom dijelu našega puta, u Ferrari.

Venecija

Nastavljamo s raščišćavanjem arhiva, pa je na red došlo putovanje u Italiju. 

Prije godinu dana krenuli smo na put. Prva postaja bila je Venecija. 

Nadopunimo

Put me krajem lipnja nanio u Dubrovnik. S obzirom da sam prije tri godine pisao nadugačko i u više nastavaka o svom posjetu tom lijepom gradu i okolici (1, 2, 3), ovaj ću put samo ažurirati te tekstove. 

Najprije nekoliko nevezanih fotografija samo tako. 

Na kirbaj

Kad mi je tetka poslije nedjeljne mise u crkvi sv. Blaža predložila da idućeg dana odemo na kirbaj u Mikanovce, mislila je da ću je odbiti (ili kako je to ona živopisno rekla "da ću popljuvati" njen prijedlog). Iznenadila se kada sam rekao "može". 

Krenuli smo na put vrlo rano, barem za moj pojam. 

Kroz Križ do Vida

Kad već više nemam volje pisati dulje izvještaje sa svojih putovanja (slike iz Italije čekaju skoro godinu dana bez teksta), mogu barem zabilježiti povremeni kratki izlet. 

Crkva svete Marije na Škrilinah kraj Berma

Crkvu svete Marije kraj Berma u Istri oslikao je u 15. stoljeću Vincent iz Kastva. Najpoznatije zidne slike ove grobljanske crkve prikazuju ples mrtvaca. 

Dok čekamo gospođu s ključevima, prošećimo se oko crkve. 

Petrovsko

Danas nosimo ime Petrovsko, a stoljećima se mjesto zvalo Konoba. Tragičan 28. studenoga 1943. kao da je izbrisao naše sjećanje na prošlost. U požaru su spaljena 94 domaćinstva, a ujedno su u spaljenom župnom dvoru nestali dokumenti i knjige koje su govorile o nama. Postali smo ne samo pogorelci, nego i ljudi bez prošlosti. Predanim radom, posebno franjevca i svećenika oca Paškala Cvekana prikupljeni su i sažeti mnogi povijesni podaci. [...] Razlog da se Petrovsko izvorno zvalo Konoba treba tražiti u inače poznatoj činjenici iz povijesti krapinskog kraja da su plemići iz Krapine i Kostela na području današnjeg Petrovskog na svojim posjedima imali vinograde, a uz njih i svoje ladanjske kurije, gdje se u podrumima čuvalo i dozrijevalo vino. Više takvih prostorija konoba na Petrovskom brijegu bile su i posebno poznate konobe pa je i taj prikladan brijeg zvan Konoba.

Konoba se spominje 1334.g. u najstarijem sačuvanom popisu župnih crkava u Zagrebačkoj biskupiji. Mjesto se svakako spominje i prije jer inače Arhiđakon Gorički Ivan ne bi u svojoj knjizi Statuta 1334.g. mogao zapisati: “ITEM ECCLESIA SANCTI PETRI DE CONOBA”. Na žalost, arhivska građa ne postoji za Konobu sve do 17.st.

Na današnjem mjestu u samom Petrovskom sagrađena je župna crkva u čast svetog Petra, a po nekim značajkama građena je u stilu gotike. Od 1661.g. se uz crkvu spominje i župni dvor. Nedaleko od same župne crkve na brdu iznad mjesnog groblja koje je na toj lokaciji od 1710-1730 g. nalazi se kapela svetog Benedikta, a sagrađena je između 1749. i 1758.g. U široj okolici nalazi se još nekoliko manje važnih kapelica.

[...] Pod konac 19. st. osnovana je općina Konoba sa sjedištem u Krapini. Dugo se vodila borba da Konoba postane samostalna općina sa sjedištem u Konobi, odnosno Petrovskom. Do odcjepljenja je došlo 1904. g. i u novooblikovanoj općini prvi načelnik je bio Mijo Hršak. Prijelomna je godina 1943. kada je u požaru spaljena i općinska zgrada, a općina je formalno dokinuta 1956. g. Općina Petrovsko je ponovno ustrojena 20. travnja 1993. g. u slobodnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj kao dio Krapinsko-zagorske županije.

(izvor)

K don Boscu

Nakon što sam (zahvaljujući blogu Murus inexpugnabilis) objavio već tri članka za redom s citatima iz djela sv. Ivana Bosca, zaključio sam kako je krajnje vrijeme da ponovno posjetim toga svetca. Neću vas zasipati fotografijama jer većinu toga možete naći u mom opisu puta od prije devet godina (1, 2, 3), doduše u nešto lošijoj kvaliteti. Idući tjedan je blagdan don Bosca, pa sam kupio i nekoliko svetih sličica, koje sam položio blizu relikvija toga svetca, kako možete vidjeti na fotografiji: 

Pomolio sam se za sve čitatelje ovoga bloga. Ostavit ću ove nedjelje te sličice na stoliću gdje obično budu misalčići i letci za tradicionalnu misu,  pa ako želite (i stignete), slobodno se poslužite. Prvo sam namjeravao sakriti sličice ispod kutija s malim misalima tako da vidim koliko ljudi pozorno čita moje postove, ali učinilo mi se da bi to bilo predjetinjasto tako da će ipak biti na vidljivom mjestu. 

S obzirom da je moj posjet Torinu bio vrlo kratak, planirao sam samo dvije obavezne lokacije: svetište Gospe od Utjehe, gdje se nalazi meni jedan od najdražih likova Blažene Djevice Marije te baziliku Marije Pomoćnice u Valdoccu. Od muzeja sam se dvoumio između poznatog egipatskog muzeja koji je 2015. još bio zatvoren zbog obnove i galerije Sabauda u sklopu kraljevske palače. Iskreno sam si priznao da me za razliku od europske klasične umjetnosti, ona staroegipatska baš i ne zanima (što bih radije imao doma na zidu?), pa je odluka pala na savojsku galeriju iako sam kroz nju već jednom prošao.  Evo za kraj deset slika ili detalja po mom izboru iz te galerije. 

Cernik

Povodom skore 800. obljetnice bule Solet Annuere kojom je papa Honorije III. potvrdio pravilo svetog Franje koje je u franjevačkom redu i danas na snazi, odlučili smo posjetiti našeg dragog franjevca, p. Roberta. On je već nekoliko mjeseci na službi u Cerniku, pa smo se vlakom zaputili u Novu Gradišku i odande prošetali do samostana.