Gostujući autor - Veliki tjedan u Dalmaciji (2)

Prvi dio uz kratku bilješku o autoru možete pročitati ovdje. Ponavljam istu preporuku kao i prije: predlažem da najprije pročitate "prijevod", a zatim i original.

***

VELA I SVETA SUBOTA

Jutri vele subote kad pasaš kalon joli rivon neš čut ni muvu kako zuji. Svi su se iscrpli procesjunima, kantanjen parićovanjen i činenjem rarznovrsni obligacjuni za ove svete dane kako crikveni tako i ofićjalni. Sve spi, ponistre su zaklopjene i zastašelane, škure pritvorene na libar, vrata zakveštana, samo tice veselo pivadu i čokaju cer ča se ocidi sa vuštani svić od sinoća, jerbo je dekapoto pramaliće vej zastupilo odavna. Oko podnie čuje se didi da čagod zaklapa, kogod vata aštu, a jošćerc kako je post ne parićoje se vele ništa špecjalno za obid vengoc sve ča se čini čini se za sutra za uskrs. Takože zafonjadu u niko doba profumi od pinci-sirnic ča se peku, a ponajveće o' jaj kojo se poza podne pituraju. Digod češ ćut kojeg muškega ča je sinoća bi u procesjune a friško se diga da brontula i ronje na profumi o jaj, i na klapanje dice u črgajice kojo namisto zvon oglašiju podne, da nemere živit od boli tešte i kako vej neće lokat za veli petak (Užanca je da se potegne kapja vina jerbo vo tradiciji naroda se kaže da se ovega dana vino pritvara vo krv, no niki to svate ko ozbiljnu medićinu pa povuku i pobumbe bokun veće ter postanu bokun dežbjego joli zamantani, a dikoji kantadur postane ''Placido Domingo''). Dunkve ovo bokun vrimena slobodnega je zatišje prin nega ča slidi uveče. Vo crikvami se i daje stražari ali ni neka navala, stoji oni koga je red za dežurat od žudij i dikoja baba joli dite. Cilo misto rče i spi. Didi se kogod i zatašela vo kasno jutro proštit foje i popit makjato vo kafić ali sve ikognito da nebi ga zakalamitale oči od koje pobožite none da čini vergonju nad mrtvin Isukrston, ali sveudilj ninder muzike ni buke nima. Iza 4 bota parone kad opreme po kući ča jemadu i postivaju spizu za sutra gredu pomalo put crikve poj ''Gospi u konšelacjune''. Tj Gospi u žalovanje. Obajdu i oblizu greb kolinin sa ruzarijen u ruci, promrmju koju molitvu, a usput zeru i proćakuladu kako je sve bilo lipo, kako su prošli i kega su vidili ovi dan da je bi u mistu, ča je ko čini i nosi... uveče užežin vižije uskrsa, najprin uspnu se dica u kampanel i vrtu tri puta škrgajice ko ča imadu užancu zvona zvonit za misu. Remeta parićo prid vrat o' crikve hrebe i drivo teri pomalo užge vazemni ogonj na koji če poslin pop užgot vazemno svitlo na svići o cera i unit je vo crikvu. Vanka parićo tamjana, kandil, sudić sa kršćenon vodon i 5 zrn o tamjana na gvanterici kojo će zadit pop u sviću vazamnicu kad blagoslovi nju i ogonj. Za svo vrime vele šetimane nima vode u kamenici za znamenovanje. Kad se ulize vo crikvu ne znamenuje se vengoc se klekne su oba dva kolina na marćapijede i učini se duboko poklonstvo. Vo zgodno vrime prin mise navuku se bili kuverturi na pokrojnje oltore i vratidu se kandiliri sa vuštani svić koje se užgu od sveteg ognja kad se pronese crikvon, ali nikako se ne skidaju veli.Vižija obično počne oko deset ura uveče ter se gleda da se gloria izrešta punto vo ponoća. Crikva se drži vo tmini, sve je mrkla noćina samo greb svitli obo iluminacjuni i lumina. Noćna guardija o' žudij atento se meškolji i ćini fintu da paradira oko greba. Narod pomalo dolazi i zauzimje svoja mista. Vo sakristiji se oblačidu žaknji i bratimi, kantaduri zauzimju svoja mista vo bankadi. Svi požimente u sabranosti molidu. I daje crikva je potpuno ogoljena ali se iza velog oltara parića sve da kasnije pop more opivat svečanu misu. Tot je bili kuvertur o svile, najsvečanji ča jema i 2 prisvlake, 12 kandiliri sa velin vuštanin svićami, 2 mala kandilira s vuštanican za tihu misu, libar o' mise na postamentu, kanonske table ter kalež sa pripadajućon opremon za reć misu. Na popovu sediju se meti bila montura za popa i djake ako ji jema koju će kasnije obuć poza glorion kad oglasidu zvona Uskrsnuće. Prid oltar na dostojno misto postavi se bigunac s vodon i na gvanteri sol koja će se kasnije egzorcirat i s njon će se učinit blagosovjena voda. Kantadurima, bratimima i miništrantin podilidu se male vuštane sviće ala kandalorske, kojo držu vo rukami i kasnije i užgu o sviće vazemnice kad se badne u poštamenat. Prin vengoc je došla letrika a kad se živilo po kominin i ognjišćin ugasi bi se ogonj na veli četvrtak i vej nebi se užigala vatra doklen nebi finila vižija uskrsa. Viza vi mise metilo bi se garbure i žerave u potiće o' late joli bidu se užgale pitrolejke i sveti plamen bi se nosi vo kuće i ponovo bi se užiga novi ogonj vo ognjišću. Dunkve oko deset ura zaklapo črgajica i pop vo plaštu viola boje, čineći kuco sa poslugon i miništrantima pokloni se grebu i tako naprid križen izajde prid crikvu di je parićon ogonj. Blagosivje novi ogonj štijući molitvu iz obrednika vizavi tega ga poškropi tri puta ne zboreć ništa. Jedan od žoknji vazme klešće i meti u kandil blagosovjene garbure a pop iz ladjice doda tamjana blagosloveć ga po užanci (onaj te blagoslovio+ u čiju ćeš čast gorit. Amen) i okadi oganj tri puta. Kad se učini tako žakonj joli bratim donese sviću vazamnicu prid popa koji lapišen učini križ meju krajnin bužan parićonin da se umetnu baline o' tamjana. Povrj križa učini grško slovo alfa a šoto njeg omega a meju kracin četir numere koje označuju godišće koje je i mejutin govori: KRIST JUČER I DANAS, POČELO I SVRŠETAK, ALFA, I OMEGA, NJEGOVA SU VRIMENA I VIKOVI, NJEMU SLAVA I VLAST, PO SVE VIKE VIČNOSTI. AMEN. Kad je ovo rečeno umetni baline o' tamjana govoreći: PO SVOJIN SVETIN RANAMA SLAVNIM, ČUVAO NAS I SAČUVAO KRIST GOSPODIN. AMEN. Tad žakonj joli remeta užge vo ognju malu sviću s kojon zapali vazemnicu a pop govoreć proslidi: SVITLO SLAVNOG USKRSLOG KRISTA RASPRŠILO TMINE PAMETI I SRCA. Vizavi tega pop blagoslovi sviću i govoreć ''Gospodin s vama'', odgovore žaknji : '' I s duhon tvojin'' i reče propisanu molitvu iz obrednika. Poton pop skine viola plašt i meti bili, ako jema djak on je vo biloj dalmatiki i on nosi sviću, urede procesjun naprid s tamjanon i križen ulizu vo mrklu crikvu. Čin ulize vo crikvu omar vo busoli zapiva '' SVITLO KRISTOVO'' našta svi pokleknuvši prema svići odvrate '' Bogu hvala''. Žakonj užge malu sviću na vazemnoj i projde ki kapeli, di od njega užgu kantaduri i bratimi i držu ji pobožito vo rukami. Hodeć do sridine crikve bokun većin glason opet zapiva '' SVITLO KRISTOVO'' našta narod prigevši kolina isto odgovori. Po sridini kapele zapiva isto jošćerc većin glason i po treći put ''SVITLO KRISTOVO'' a žakonj prižge opeta malu vuštanu i nosi svitu u banke da užge svoje sviće. Vo mejuvrime zadije pop u postamenat vazamnicu sviću , križonoša sa križen stoji po strani evađeja, žaknji se poredaju naprin bankade s live i desne strane kako je užanca. Pop meti tamjana u kandil, vazme libar i reče ''Gospodin bio u mom srcu i na mojim ustima da dostojno i prikladno navistin njegove uskrsne pohvale, amen''... Parića se leturin pokriven vo bilo, naprin sviće, desno od otara a livo od ladje crikve. Na njega meti libar i obajde sviću kadeć je. Svi se dignu, ki na evanđelje a pop joli djak poćnu kantat ''Pohvale svići vazamnici'' tj ''exultet''. Poslin pohvala pop skine bili plašt kojo je meti nase prin vengo je bi poče kantat i opeta meti nase viola kolure. Viza vi tega slidu štenja koja se pivaju brez naslova i ''Bogu fala'' kad finidu. Svi slušaju sideći. Viza vi svakog štenja poju se graduali, vizavi tega digne se prvi pop na noge na povik padnu na kolina svi i pomole se čineći kuco, viza vi tega pop ispoje molitvu ferijalnin tonon. Kad se ispivaju štenja dva kantadura pivadu prvi dil litanija ''Svi sveti'' do zaziva ''milostiv budi'', svi klečidu i odgovaraju. Sa strane pištule iznese se bigunac sa vodon koja će se blagoslovit tako da popu s desna bude svića a s liva narod žakonj s križen. Prvo kad se ovrši ovi dil litanija reče molitvu zazivajući i kantajući ''pomolimo se'' a poton vo tonu prifacije ka prid himan ''svet'' vo misi piva ''predslovlje'' ter nastavi molitvu sa ''uistinu je dostojno i pravedno''...vo odrejeno vrime naznačenom u libru razdili vodu križajuć je rukon pa pa posli odma otare ruke šugamanon koji mu žakanj pruži iz ruk. Dopo, jošćerc dodije se enkrat vode moleći, ter isto tri puta učini znamen križa pa rukon dili vodu i izlije bokunić na 4 strane svita. Isto kad mu piše vo libru, vo redu molitve, udane vo vodu na način križa ter viza vi tega vazme žakonj sviću sa postamenta a ovi je utopi bokun vo vodu, pa pivajuć molitvu bokun većin glason dubje je roni i treći put je uroni propia do dna. Opeta dane vo vodu trikrat pa se izdavi iz vode svića i vrati na postamenat. Odma se vazme vode vo sudić o' blagoslova i parića sa strane dopo za blagoslov naroda. Žakanj omar nosi i ulije vo kamenicu za znamenovanje, blagosovjene vode na vratin o crikve. Vo ten vrimenu pop ulije katekumenskog uja vo vodu križajuć jasnin glason govori molitvu ''da ulje spasenja posveti i plodnin učini ovaj studenac za one koji se preporađaju iz njega na život vični. Amen.'' Vizavi tega ulije krizmu govoreć ''ulivanje krizme Gospodina našega Isukrsta i Duva svetoga utišitelja da bude vo ime Svete Trojice. Amen. Viza vi tega vazme obe bučice te iz obiju zajedno trikrat ulije govoreći '' miešanje krizme za posvećenje uja i za pomazanje krsne vode isto tako da bude u ime O + ca, i Si + na, i Duha + Svetoga. Amen. Tada miša uje i vodu kako je užanca. Tad se ova voda nosi do krstionice isprid koje gre tamjan i križ i ulije se vo kamenicu o krstionice (bapisterija). Vo to vrime kantaduri pivaju psalam '' Kao što čezne jelen za izvorima voda''... Viza vi tega pop ispiva molitvu koja mu slidi vo libru i okadi krstionicu. Tada se vratu svi čineći kuco vo kapelu i slidi obnova krsnega zavita. Pop svuče viola monture i obuče bilu pokadi vazemnu sviću, viza vi tega uspne se na predikaonicu i propitije narod kako već slidi u libru o zavitu i odreknuću. Kad ovrši propitivanje sađe i uzme sudić s blagosovjenon vodon i poškropi narod. Vo ten vrimenu kantaduri a i narod privati zapoju pisam ''Vidjeh vodu di izlazi s desne strane hrama alejuja''... Kad se ovršilo škropjenje naroda vodon, kantaduri počnu drugi dil litanija, pop odlaže plašt i oblači svečanu bilu planitu za misu, isto tako i širvicija. Postamenat sa svićon se učini sa strane o' evanđelja a pivači počnu odma viza vi litanija ''Gospodi pomiluj'', tj misu. Vo ten vrimenu remeta sa žaknjin joli bratimin pomalo postavja dostojno i brez panike kandilire na oltar, pali sviće, meće cviće i urese, stavja bili najsvećanji kuvertur. Pop se uspne ki oltaru i ispusti psalam ''sudi mi''-''judica me'', ispovid, cjeliva ga posredini učini poklonstvo i pokadi ga. Kad se ovrši odma zapoje svečano '' slava va višnjih bogu''. Tad upali se letrika, otkriju se štature i litrati svetac, di je užanca prosvira organjvo svin ređistrin da se cila crikva prene o' veseja koje zastupi ovin činon. Sva zvona slavidu ter navišćuju Uskrsnuće Isukrstovo. Žudija popada izbezumjena na saližu ter konfujožasta bižeći izleti iz crikve na dvor. Bratimi u bilin tunigami unesu na postamentu vo malen procesjunu od ulazni vrat ''Redentura'' pokriju mrtvo tilo i postave ga prid raku. Poslin slidi užana misa o' vižije uskrsa. Omar se štije tj. kanta pištula bl.pavla ap. Kološanima a vizavi omar pop začme a kantaduri private alaluja uz koji gre gradual ps. 116. I uskrsna poslidnica ''Svetoj žrtvi vazamnici dajte falu krštenici''. Dopo se štije evanđelje po Mateju. Ne poje se veruju, ispušta se svet i aganče božji. Greb se otvori te se poza pričesti presveto prinese opeta vo oltar. A vo mejuvrimenu kantaduri pivaju laude i matutin ''Nedije uskrsnuća Gospodnjega'' sa alelujon i ps 150, na zadnji vers ''Slava ocu''... privati narod ''kako bijaše u počelu''... i antifonu aleluja, vizavi tega slidi ''pisam Zakarije''. Vizavi na kraju mise ispoje se krajice neba vo svi šešnest... Blagoslovi se spiza di je užanca sad joli na jutrnjoj misi tako da cila crikva vonja o jaj i pinci. Kako kaže Roko prč u malen mistu: '' bude prava fešta o jaj''. Viza vi blagoslova i otpusta čestita se jedno drugen ''Uskrsnuće Isukrstovo''. Piva se pisma ''Na dan Božjeg Uskrsnuća, radujmo se aleluja'' . Uskrs je blagdan ozbiljnosti, ni ka i Božić da se očituje velon alegrijon. Vizavi mise gre se kućan i pozaspije sve umorno od pasalih dan... Ujutru na sami dan Uskrsa čitaju se opeta svečane mise, obajdu se grebi naši mrtvi. Tad dojdu većinon godišnjaci koji samo o većin svecin gredu vo crikvu. Na Uskrsni ponedijak u bratimskoj kući činidu se marende ''fraje'' jur, lipo se zakanta i u braskoj slogi izide i popije mladi ''šijež''- jaganjac sa zelenon kapulicon. Pripovidu se sve zgode i nezgode ti dan a poza tin vrati se život ofićjalnin svagdanjin obavezan''. Eto dragi štioče, a prvenstveno tebi dragi Toma i Brate Blizance svima želin ''NA DOBRO VAN DOJDE OVO USKRSNUĆE ISUKRSTOVO 2010-ega GODIŠĆA, VAŠIN ŽIVIN ZDRAVJA ,MIRA I BLAGOSTANJA A VAŠIN MRTVIN POKOJ VIČNJI'' Eto dragi profešure Tomek, sad bokun vo tvom stilu, iako sam ima jedinice iz matematike od prvog do četvrtog srednje... Najednostavnja matematička jednadžba po Božjen zakonu kaže. ''ALFA +OMEGA=ŽIVOT VIČNJI'' A to je''Bog će jednom svima dati samo triba virovati'' Molimo braćo, ufajmo se i volimo jedni druge jerbo dobro se dobrim rodi a nesloga sve razori. Molimo za našeg papu Beneđita da ga Bog poživi i vodi vo ovin teškin momentin, nedajmo da izginne baština naša. Budi faljeno po sve vrime Isusa Marije Josipa slavno ime. Amen!!!

***

Prijevod i tumačenje

Dragi čitatelju
Evo usljed mojih obaveza ai aktivnosti velikog tjedna u kući božjoj, jedvo završih ovo moje pisanje. Mislio sam da neću uspjeti, ali ipak žao mi da ovaj kraj ne iziđe do Uskrsa. Poslje nebi imalo nikakvog značaja ni efekta kad bi se čitalo na ''pecibokune'' o liturgijskom vremenu kojeće tada biti iza nas. Ovako možda se nekome otvore se oči, pa zapazi neke stvari tokom obreda koji sljede ovih dana koje dosad nije vidio, ili u neznanju ispustio. Neke stvari možda sam i ja preskočio, možda se potkrala i neka pogreška. Po župama postoje razne varijacije i obrasci ovih starih obreda. No, nemoguće je jednim mahom u kratko vrijeme opisati jedno minulo vrijeme koje se proteže stoljećima a nestalo je nekih 25 godina prije mog rođenja i četrdesetak godina od današnjih dana. Ovo je bio moj osobni entuzijazam i izlet u nepoznato, te želja da se obnovi sakralnost i ljepota ovih dana u Hrvatskom narodu. Negdje su se neke stvari očuvale, posebno na otocima i priobalju, negdje polovično, a nažalost dobrim djelom negdje nisu nikako. Posebno me na ovaj poduhvat ponukao zov savjesti da se kao David protiv Golijata suprostavim ''velikim modernim katolicima'' koji uvelike prakticiraju svoju vjeru tako da pljuju po Svetom ocu i njegovoj nesebičnoj žrtvi da očisti crkvu od kukolja kojega je donijelo vrijeme desakralizacije, pada vjere i kontemplativnosti šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pas kojega pustiš iz vežnje, divlji je i želi se iživit bez obzira koliko ga gazda dresirao da bude poslušan. Goni ga životinjski instikt. Tako i svećenici koji su se okrenuli ovim poganskim idejama nametnutih šezdesetih godina ''braće kršćana iz Washingtona, čije skriveno oko iz trokuta preko ''ujedinjenih naroda'' sve kreira, nadgleda i lansira''. Odbacili su kontemplativnost, poslušnost, poštivanje hijerarhija i otačkih predanja te reda i poredka koji ih je čuvao u čistoći i ljubavi. Okrenuli su se raznim krivovjernim naucima kojima je sama sotona začetnik, a taki nauk oživio je onaj životinjski instikt koji je donio ovako stanje u nekim crkvenim a i civilnim krugovima. Nažalost takvi pad morala, molitve i posvećenog života doveo je do ovog stanja koje je danas izišlo na vidjelo a to su pedofilije i ostali razvrati. Gdje Bog kuću ne sagradi, uzalud se trude graditelji, kuća moja, kuća molitve! Svi mi imamo u sebi urođenu životinju kao i savjest, humani smo onoliko koliko je uspijemo pobjedit. Tako gdje nema stege, molitve, pokore i discipline sakramenata, gdje se moći nazivaju hrpom kostiju i radi svak što ga je volja, gdje se ruše i pale oltari, uvode razne električne gitare i pljeskanje od kojih uzavru hormoni, normalno je da se ova spomenuta životinja u osobi razvija. Ona izaziva ovakve razvratne pojave. Kao plod utjelovljenja tih pojava najviše se očituje manifestiranje napada na nas tradicionaliste, te bilo koje malo više pobožne udruge poput ''Opusa Dei'' i ostalih. Njima mi i naša molitva smetamo u lagodnom životu i njihovom olakšanom takozvanom slavljenju Boga kao na nekoj svadbi, padanja u duhu iza kojeg se krije razna magija, hipnoza i slične pentekostalno- metodističke hereze, koje se kriju iza pod i imaju temelj u takozvanim blagoslovom drugog vatikanskog sabora. Napadi ovakih skupina na nas koji samo živimo u čudoređu i ne diramo se u nikoga, toliko su jaki da bi ih usporedio kao simptome i napadaje opsjednute osobe pred vršenje egzorcizma. Najopasnji su postali tzv.novoobraćenici koji su cijeli život živjeli kao nevjernici i onda usljed neke nesreće doživjeli kao neko obraćenje a u biti su se još više izvitoperi. Takvi sad meni i mojoj braći kroje norme morala i vjeronauka po kojima bi se morali ravnati i osjećat neku samo njima znanu duhovnost. Pa pitam se ponekad sam sa sobom gdje su naspram toga nestale puste godine moga vjeronauka što školskog što župnog, gdje je moje djetinstvo u samostanu dok su me časne čuvale po cjeli dan, kad sam naučio peglat oltarnike i molit salve regina prije nego pisat i čitat.Osjećam se ponekad tako bespomoćno kao da mlatim praznu slamu. Sad će meni neki novinar Pisel, raskolnik pop Grubišić a i ostali kolumnisti ''najčitanjeg katoličkog medija križa života'' koji prizivaju papinu abdikaciju, preispitivanje celibata i ređenje žena i slične novotarije, krojit moju a i tuđu duhovnost kao neka osobna prelatura?... U svoj ovoj mojoj buntovnosti na koncu sažaljavam se nad mišlju kako ovi spomenuti i ini drugi navlače sami sebi kanonsko izopćenje. Samo što je žalosno da zavode mase poput jehovinih svjedoka i raznih sekti... Narod jadan izmučen raznim problemima koje je donio suvremen život traži pomoć na raznoraznim stranama, nažalost pojedini to dobro iskorištavaju za širenje krivih nauka koji cvatu u ovakvim turobnim vremenima, no zakratko jer vrlo brzo se ofucaju kako i neki polovni šlager hit na top ljestvici neke radio postaje. Kada je umro moj voljeni sv. Jerolim, Dalmoš, sv. Augustin je izjavio ''umro je škorpion'' Potrudit ću se da skupim što više škorpiona koji će svojim uzornim krščanskim životom i ponašanjem nenametljivo izjesti poput hrđe anarhiju i bezvlašće te raditi na spašavanju duša radi njihovog vlastitog boljitka kako duhovnog , intelektualnog tako i materijalnog.

Nemam sad previše vremena prevoditi cijeli tekst no mislim da nema ni poterbe jer se može polaganim čitanjem sve dokučiti, neke izraze možemo naći i u prijašnjem prijevodu prvog dijela teksta a sad ću navesti najbitnje djelove za razumjevanje: vo- veznik u, jerbo- jer je, joli- ili, kapela- prezbiterij, svetište, redentur- kip Uskrslog Krista, tešta- glava, pohvale vazemnoj svići- uskrsni hvalospjev, marćapijede- pločnik, cer-vosak, pištula- poslanica, montura- odorora,ofićjalno- ovdje znači svakodnevno ali pravi prijevod je službeno, foje-novine, vergonja- sablast, razvrat, nečudoređe, užežin- uoči, vižija uskrsa- uskrsno bdijenje, vižija je općenito izraz za bdjenje lat.vigilija,znamenovat se-prekrstit se, kampanel-zvonik, kuvertur- starinski svečani prekrivač za oltar tj. oltarnik, uist- ući, parićat- propremit vizavi- iza, bigunac- mala drvena kaca, vjedro, činit kuco- bit u tišini,šutit, kandilir-svijećnjak, štenje- čitanje, leturin- štionik, stalak za čitanje, predika-propovjed, začet- počet, konfujožasto- zbunjeno, činit ... glagol kao kod talijana ''fare'' a označava neku predradnju glavnoj npr.''činit potribu''- (uradio) potrebno a kao takva nemože se doslovno prevest u standardnom jeziku.

Hvala vam dragi čitatelji što ste imali strpljenja čitati ovemoje pobude i opise. Molimo se da ne padnemo u napast. Ne sudimo da nebudemo osuđeni ali imajmo snage i sankcionirati one koji izazivaju raskol i krivovjerje. Ukoliko kao katolici hoćemo nešto doprinjeti obnovi crkve, ispravak postojećih nepravilnosti je obaveza za svakog katolika od prvorazrednog značenja. Pozivam i drage svećenike da ne stvaraju '' hibride '' i ''genetski modificirane obrede'' . Sjetimio se one Isusove, ''Zar i pola sata nemožete probdjeti samnom'' za njihovo obraćenje kao i za sve svećenike, molio sam večeras u ''getsemanskoj uri''... Ukidanje 40-satnog klanjanja, odvajanje svetohraništa od oltara i njegovo odbacivanje negdje u neki kut, otavilo je toliku prazninu ovih dana patnje za Kristom u srcima naroda. Narod ne ide uopće u crkvu tih dana od cvjetnice do velike srijede jer mu se čine po novom kleričkom nauku neobavezni ovi dani ''tuge početka velikog tjedna''. Prostom čovijeku je nametnuto da misli da su to normalni svagdani. Ti isti o kojima govorim koji nameću ovakav nauk, jedvo dočekaju manjak svijeta i ukidaju sve što se da ukinut da se ''jadni'' narod iz nekih pastoralnih razloga ne preoptereti a zapravo iza stoji misao da se njihov lagodni život ne optereti s obredima koje osjećaju kao sebi nametnute. Tako se u ljepe proljetne dane ne može ići na bočanje, nogomet i koje kakve aktivnosti nevezane za crkvu koje se uvelike prakticiraju kao novi oblik duhovnosti a označuju se nekom rječju ''pastoral'' ovog ili onoga . Iz ovih vidljivih novotarijskih aspekata vidljivo je da se počinilo teško svetogrđe. Živimo braćo kršćani sveti kalendar a ne slavimo ga! Najveća umjetnost o Bogu je sveta misa na žrtveniku pred njim samim u svetohraništu. Dalmatinski popi, pozivam vas da ne izbacujete pučke napjeve i ne namećete neki novi koral ili još gore šansone i razne crnačke pjesmice koje je teško pravilno usadit u mediteranski melos, Ne stvarajte od mise mumljanje i nesvejsno gutanje teksta od iznemoglosti i neznanja. Prihvatimo obred onako kako je došao do nas, a narod pustimo da pjeva onako kako izražava svoju vjeru. Lani u ovo doba razočaran uvođenjem novotarija u svoju župu, duhovno slomljen i iscrpljen zahvalio sam se na službi sakristana koju sam ponizno obavljao 12 godina od svoje 13 godine i za koju sam odlikovan od dvojice papa. Naletom krivovjerja, ogorčen i s čirom na želucu, počeo sam se agresivno ponašat i bit sam sebi nenormalan pa sam odlučio da je bolje u miru otići i zadržati dostojanstvo. Narod je plakao i naricao, plakao sam i ja, u glavi mi je zvučao samo soundtrack sa titanika... one violine kako tužaljućim tonom sviraju ''Bliže o Bože moj'' dok se narod utapa... Osjećao sam se izgubljeno kao apostoli nakon Isusove smrti, uplašen, izbezumljen, tješeći se u alkoholu (a nikad nisam pio ni uživao u tome).Kako se bavim aktivno glazbom i tomi je zanimanje, otišao sam dali slučajno ili po Božjem promislu svirati u disko u Pučišća na otok Brač gdje sam izučio srednju školu za kamenoklesara. Nikad nisam htio svirat tih dana a nisam imao ni vremena jer sam bio angažiran u crkvi. Lanjske godine učinio sam to iz revolta da pobjegnem šta dalje od bilo čega što ima veze crkvom... Htio ne htio, završih opet u moja draga Pučišća gdje sam ispekao ne samo klesarski već i ovaj zanat tradicionalizma.Tu sam zagrizao u tradiciju, i ta Pučišća i običaji tog mjesta oblikovali su najviše ovo stanje u meni koje osjećam i dan danas, koje me uvelike vodi kroz život. Namontirao sam razglas i instrumente te tužno gledao put crkve kako narod hrli na misu. Taj isti narod očekivao sam kasnje na zabavi. Tako se i ostvarilo, ja sam pjevao i vrhunska je bila gaža. Mladost luduje, ali meni u srcu tuga, jad, i čemer koju je s vremena na vrijeme gasila koja čašica votke. Ujutro ustah mamuran, probuđen od silne zvonjave izađoh na rivu popit kavu, kao najveći kounjara i ateist zasjedoh u štekat za vrijeme mise. No kopkalo me da obađem kalu tj. ulicu u kojoj sam živio a ona je uz samu crkvu. Gazdarica, žena koja nikad nije ušla u crkvu nepokrivene glave faculetom otišla je Bogu prije dvije godine, ali ostale susjede nadao sam se da ću zateći ondje gdje sam ih ostavio 2001. godine kad sam maturirao. Prođoh još tom uličicom naprijed malo dalje, pogledah svoje oronule dvore gdje sam živio. Suze me opališe sa svih strana kao suze sina razmetnoga. U to prođe žena od sakristana koji je vršio službu dok sam bio tamo i uvelike me podučio o ovim stvarima oko oltara a sada je i taj pokojan blažene uspomene pogleda me malo bolje i prepozna. Izljubimo se i kaže mi: ''E moj sinko vej ti voder ni niko živ''... Popadne me strašna tuga i sjeta, kao da sam na samrti. Uvjek sam bio snažan i jak ali u ovom momentu potonule su mi sve lađe. Svi moji nonoti i none, moji ''profesori liturgije'' i narodne etnologije su pomrli. Nigdi nikog živa. Popadale škure tj. prozorski kapci, trava iz zidova, kao da nikad niko tu živio nije. U crkvi je bivala taman uskršnja misa, ja se sakrih u jedan kantun iza zvonika, šćućrih se i počeh nabrajat od jecaja i plača. U taj momenat opali zbor uz pratnju prekrasnih venecijanskih orgulja pjesmu '' O Bože nisam vrijedan da pristupim oltaru tvom''. Proželi su me trnci, osjećao sam se kao izdajnik, kao sv. Petar kad je zanjekao Isusa. Uhvatim snage i zaputim se na mjesno groblje. Pronađoh nešto proljetnog cvijeća, pomolim se svakon na ponaosob i ostavih po kitu cvijeća uzdisajući govoreć ''hvala vam svima za sve divne molitve, za sva anđeoska pozdravjenja, krunice i novene tj, devetnice koje smo činili, hvala vam za molitve sv. josipu za dobru smrt, za vjenčić svete brigite, za zlatnu krunicu... dragi bog vam bio nagrada. Poslje nekog vremena opet sam počeo radit u jednoj starinskoj samostanskoj crkvi u kojoj je manje više koliko je moguće zastupljena disciplina bogoštovlja. Dosta više putujem i krećem se, a što je najbitnje informatički sam se opremio i naučio baratat s netom kojega sam jednako mrzio kao i matematiku. Bog mi je providio da se namirim na prekrasne ljude prvenstveno na mog dragog Tomeka, koji mi je omogućio da se okušam u pisanju na ovom blogu, drugog bi spomenio mog dragog bjelovarskog ''pratrinu'' i njegovu kompaniju, zatim oca Piniusa Lateranskog sa Kustošije kojega ovom prigodom pozdravljam i čestitam mu blagdane te poručujem da me više doda na fejsu. Moje Splićane i Zadrane neću posebno ni spominjat, njih vidim svaki dan ali eto kako kaže pjesma ''Neka vide da nas ima''. Pozdravljam i časnu braću ''djela'' posebno mog Hrvoja koji me posebno duhovno hrane u teškim trenutcima. Posebno bih spomenio, moju braću u Kristu po svijetu, g. Sesara u Brazilu, dr. Krešu Veselića- Štrosmajera naših dana u Njemačkoj, ''Petra Zrinjskog'' U Berlinu. Pogledajte njegov kanal na ''youtube'' sa pravom kršćanskom glazbom. Hranite dušu i tjelo, ko pjeva dvostruko moli. Posebno pozdravljam autora meni dragog bloga ''Splendor Domini'' Splendora i pozivam ga da mi se javi ako je moguće (ostavio sam ti mail u pretincu na križ života). Lakše je papu u Rimu pronaći nego tebe. Braćo kršćani, budimo hrabri i prenimo se. Nedajmo da nas čizma manjine gazi kao što je uvijek slučaj bio u ovoj državi. Došlo je vrijeme da iziđemo iz katakombi. Nadam se da će doći vrijeme da se nećemo morat skrivat iza ovih pseudonima i lozinki, da ćemo svi jednog dana naći se slobodni bez straha poruge i zastrašivanja u nekoj crkvi na ostvarenom našem zajedničkom cilju a to je Tradicionalna sveta misa. S tom mišlju sve vas pozdravljam u ove dane kada nebo i zemlja drhte i strepe pred Gospodinom. Želim vam svima Sretan Uskrs, molimo za našeg papu da ga Bog poživi, da ustraje u onom što je započeo za duhovnu korist i spasenje svih duša.

Na dan ustanove svete euharistije, Veliki četvrtak, Godine Gospodnje 2010. vaš IVAN.

Vrati se na originalni tekst.