Sljedeći kratki prilog ima prije svega za cilj prenijeti nadasve zanimljiva svećenička svjedočanstva o poteškoćama u provedbi liturgijske reforme te vezanosti puka za tradicionalni rimski obred na krajnjem jugu Hrvatske...
This Is Not Good
Prije jedan sat
Hvala autoru ovog vrlo interesantnog teksta. Pridruzujem se njegovu poticaju iz uvoda clanka.
OdgovoriIzbrišiMislim da se iz ovakvih primjera moze jako dobro uvidjeti u kojoj je mjeri reforma predstavljala "silovanje" stvarnosti i navada, a ne proklamiran uzlet ka Bogu i narodu...
OdgovoriIzbrišiDoista, lijep tekst - dubrovačka biskupija je navodno najviše pretrpila po pitanju liturgijske reforme - valjda zbog tolikih uništenih oltara, crkvih i svetišta da bi se sve to priklonilo novom obredu.
OdgovoriIzbrišiSjećam s jedne priče kako je jedna časna u "duhu Koncila i liturgijske obnove" popalila sve stare misnice na otocima..
Predobar tekst. Čiste činjenice.
OdgovoriIzbrišiVidimo koliko je reforma pridonijela rađanju novih zvanja...
Ali neka, netraži Bog da današnji svećenik bude dobar, nego da teži savršenstvu. Biti dobar nije dovoljno za Kraljevstvo Nebesko.
Svećenik treba biti odlučan, braniti Svetinju. Treba biti pravi vojnik Kristov, blag i oštar.
Vidimo našeg prijatelja arkanđela, koji nam je uzor, kako se treba boriti za Kraljevstvo Nebesko.
Lijep tekst, zanimljivo bi stvarno bilo čuti kako se ta promjena odvijala u drugim mjestima kod nas. Nedavno sam pitala baku o tome (koja se itekako sjeća 'latinske' mise), ali ona se baš u to doba udala i odselila k djedu u selo, gdje je išla na misu samo za velike blagdane. Primijetila je da je "kod njih drukčije", ali je to pripisala njihovom običaju :) Zato njoj samoj to nije bio neki šok. Kasnije je čula da se tako "odredilo" pa su se svugdje uvele promjene. Nažalost nije imala više podataka o samoj promjeni, ali je zaključila slično kao u članku: ljudi su dosta dobro prihvatili narodni jezik, ali je bilo onih kojima je "falio" latinski. Eto, čisto lingvistički.
OdgovoriIzbrišim.