subota, 28. travnja 2012.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 28



KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

III

Christus imperat: Krist vlada.

Nijedan kralj ne zapovijeda čitavom svemiru, već dijeli prostor s drugim kraljevima. No Bog Otac rekao je Isusu Kristu: dat ću ti sve narode u baštinu. I Naš je Gospodin rekao svojim narednicima, kada ih je poslao po svem svijetu: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i naučavajte, vladajte svim narodima.

Njegove su naredbe izašle iz dvorane Posljednje večere. Euharistijski je tabernakul njezin nastavak koji joj nebrojeno umnaža plodove, on je zapovjedni stožer Kralja nad kraljevima. U njemu primaju zapovijedi svi koji biju dobar boj.

Pred Isusom-Euharistijom svi su podanici, svi poslušni - od Pape, Kristova namjesnika na zemlji, do svakoga pojedinog vjernika. Krist vlada.

srijeda, 25. travnja 2012.

Ja sam samo mislio...


Naslov mi je ironično predložila jedna osoba koja je rekla da kad vidim da nema dovoljno aktivnosti na blogu, ubacim neku bubu s bezazlenim riječima poput gornjih, a onda se ljudi počnu prepirati u komentarima, što bi kao bio moj cilj od početka. To naravno nije istina :-)

Ipak, često se u komentarima nađu zanimljive rasprave koje ste možda propustili jer nije praktično provjeravati jedan post za drugim i gledati ima li što novo. Zato vam zgodno može poslužiti rss feed s komentarima koji za ovaj blog možete naći ovdje. Prirodnom promjenom navedene adrese možete pratiti komentare i na drugim blogovima koji su vam od interesa, a pisani su na blogger platformi.

***

Prva slika uz ovaj post preuzeta je odavdje, a podsjeća na pobožnost BD Mariji Božanskoj Pastirici naših duša s kojom nas je upoznao Splendor (1, 2). Njezin blagdan slavi se dan prije nedjelje Dobrog Pastira, pa smo ga mi koji slijedimo tradicionalni kalendar proslavili prošle subote, a po novom kalendaru bit će za one koji ga obilježavaju iduće subote.

***

Izvadak iz jednog ni po čemu posebnog članka u Večernjem listu, bitnu rečenicu sam naglasio:
Lani su sve tri [službenice] stegovno kažnjavane. Jedna jer je kasnila na posao i nije predmete iz arhive dostavljala u rad. Druga zbog kašnjenja na posao, vrijeđanja nadređenog i građanina, zloupotrebe interneta i još zbog krađe slike. Treća je kažnjena jer je bila nadređena službenicama koje su neovlašteno otvorile poštu pa je poništen natječaj koji je financirala Svjetska banka.

Sindikalist Kuhar na sve to kaže da nisu svi ljudi savršeni, a posebno je to vidljivo u velikim sustavima. – Ako problematične bacite na cestu, može se dogoditi da ispadnu još veći teret društvu – zaključio je sindikalni tajnik.

***

Jedan prekrasan niz tekstova koji bih vam svakako preporučio je Crkve New Yorka na blogu Društva svetog Huga iz Clunyja. Do sad su objavljena 23 posta obilno ilustrirana fotografijama.

***

Počeo sam čitati Youcat - Katekizam Katoličke Crkve za mlade. U nekom trenutku ću napisati svoje viđenje ove knjige, pa onda možemo o njoj raspravljati, ali u međuvremenu vam ostavljam samo jednu ilustraciju (str. 38 u hrvatskom izdanju). Popratio sam je citatom pisca Ogdena Nasha iz 1930-ih.


Sure, deck your lower limbs in pants;
Yours are the limbs, my sweeting.
You look divine as you advance
— Have you seen yourself retreating?

***


Sretan imendan bratu Marku!

subota, 21. travnja 2012.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 27



KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

II

Christus regnat: Krist kraljuje.

Isus ne kraljuje nad teritorijima, već nad dušama, a to čini putem Euharistije. Kralj kraljuje zahvaljujući zakonima i naklonosti koju mu iskazuju podanici. Euharistija je za kršćane zakon, zakon ljubavi objavljen na Posljednjoj večeri u Isusovim divnim riječima: "Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!" (Iv 15, 12) "Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi." (Iv 15, 10)

Taj se zakon objavljuje u Pričesti: poput učenika iz Emausa, kršćanin u njoj uviđa i shvaća puninu zakona. Upravo je lomljenje kruha prvim kršćanima davalo toliku snagu usred progona i toliku vjernost u izvršavanju zakona Isusa Krista: oni su ustrajali u lomljenju kruha.

Zakon je Isusa Krista jedan, svet, univerzalan i vječan. U njemu se ništa neće promijeniti, kao što ga ništa neće ni oslabiti. Sam Isus Krist, njegov božanski tvorac, čuva ga i svojom ga ljubavlju upisuje u naša srca. Zakonodavac sam u dušu svakoga od nas upisuje svoj božanski zakon.

To je zakon ljubavi. Koliko kraljeva kraljuje ljubavlju? Jedino jaram Isusa Krista nije nametnut silom. Njegova je vladavina sama blagost; njegovi pravi podanici predani su mu i u životu i u smrti; oni čak odlaze u smrt da bi mu ostali vjernima.

subota, 14. travnja 2012.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 26



KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat. Christus ab omni malo plebem suam defendat.
Krist pobjeđuje, Krist vlada, Krist kraljuje. Neka od svakoga zla izbavi svoj narod.

Papa Siksto V. naredio je da se te riječi urežu na obelisk podignut usred Trga svetog Petra u Rimu. Te su divne riječi u sadašnjosti, a ne u prošlosti, kako bi nam pokazale da je Isusov trijumf uvijek aktualan, ostvarujući se u Euharistiji i po Euharistiji.

I

Christus vincit: Krist pobjeđuje.

Naš je Gospodin poveo bitku, zavladao bojnim poljem i na njega postavio svoj barjak, svoje obitavalište: svetu hostiju, svoje euharistijsko svetohranište.

Pobijedio je Židova i njegov hram: Njegovo je svetohranište na Kalvariji, kamo mu se svi narodi dolaze pokloniti pod prilikama Sakramenta.

Pobijedio je poganstvo: za svoju je prijestolnicu izabrao Rim, grad careva. Njegovo je svetohranište u Jupiterovu hramu.

Pobijedio je lažnu mudrost mudrih: pred božanskom Euharistijom, koja natkriljuje svijet i svojim zrakama obujmljuje čitavu zemlju, tmine su iščeznule kao što tama noći bježi pred izlaskom sunca. Razbijeni su idoli i ukinute žrtve. Isus-Euharistija osvajač je koji se nikada ne zaustavlja, koji uvijek vodi naprijed. On čitav svemir želi podložiti svojemu divnom carstvu.

Svaki put kada osvoji koju zemlju, u njoj postavi svoj euharistijski šator. Podizanje svetohraništa znak je njegova osvajanja.

I u današnje vrijeme odlazi prema divljim narodima, te svugdje kamo stigne Euharistija, ljudi se obraćaju na kršćanstvo.

U tome je tajna trijumfa naših katoličkih misionara i neuspjeha protestantskih propovjednika. Kod njih je riječ o ljudskim borbama, a u radu katoličkih misionara bori se sam Isus – On i pobjeđuje.

Komentar uz SSPX-ov posjet Zagrebu

Kako smo i najavili, danas, u petak 13.4.2012., održao je svećenik iz austrijskog distrikta Svećeničkog bratstva svetog Pija X. u hotelu Dubrovnik u Zagrebu predavanje, a nakon toga i misu. Ja ću ovdje nabaciti samo nekoliko dojmova, a tko hoće, može se uključiti u komentarima sa svojim doživljajima.

Bilo je negdje 30-40 ljudi (neki su otišli nakon predavanja, a neki došli). Dvorana Zrinski je vrlo prikladna za skup takve veličine. Bila su dva germanska svećenika SSPX-a i jedan bogoslov Hrvat. U dnu sale na stolovima su bili izloženi različiti besplatni materijali o tradicionalnoj misi te SSPX-u. Bilo je i raznih knjiga na engleskom i njemačkom za kupiti.
Sve pohvale organizatorima na uređenju vrlo lijepog oltara kojeg možete vidjeti na sljedećoj fotografiji:


Predavanje je počelo oko 16:15 i završilo oko 17:40. Bilo je OK, ali ništa posebno. Svećenik je na njemačkom izlagao o životu nadbiskupa Marcela Lefebvrea, osnivača bratstva, a bogoslov je to povremeno sažeto prevodio na hrvatski. Ništa spektakularno niti posebno kontroverzno nije rečeno, no mislim da se predavanje malo previše odužilo. Možda bi bilo zgodnije da su govorili na engleskom, ali i ovako je bilo u redu.

Na žalost, nakon predavanja nije bilo predviđeno nimalo vremena za postavljanje pitanja. To me malo razočaralo jer sam pripremio nekoliko kratkih pitanja, ali što je tu je. Takva je valjda bila koncepcija.
Iznijet ću ipak ukratko svoja pitanja na ovom mjestu čisto da vidite o čemu se radi:

1.) Ispovijed i ženidba kod SSPX-ovih svećenika su ne samo nedopuštene nego i nevaljane jer nemaju potrebnih ovlasti. Pretpostavljam da se suprotna pozicija u SSPX-u tumači "izvanrednim stanjem" u Crkvi, ali što je s onim biskupijama gdje su dostupni svećenici koji te ovlasti imaju od mjesnih biskupa, a voljni su koristiti tradicionalne oblike ovih sakramenata?
(Samo da primjetim da je drugi svećenik SSPX-a bio na raspolaganju za ispovijed tijekom predavanja, a nekoliko ljudi se tom mogućnošću i okoristilo. Jesu li te ispovijedi bile valjane?)

2.)  Po mišljenju SSPX-ovih svećenika, je li npr. konkretno u Zagrebu većina ili barem velik broj novus ordo misa nevaljan?

3.) Što je s drugim tradicionalnim zajednicama koje su u punom jedinstvu s papom? Dosta njih je poteklo iz SSPX-a, ali u predavanju nisu spomenute ni jednom riječju. Zašto ne priznati da i one imaju velik broj zvanja i da obavljaju vrlo dobar posao?

4.) Kakav je nastavak djelovanja SSPX-a u Zagrebu i Hrvatskoj? Hrvatski bogoslov trebao bi, ako Bog da, biti zaređen za dvije godine. Ima li kakvih konkretnih planova bratstva u međuvremenu ili nakon toga?

5.) Ne bi li bilo vrijeme da se SSPX vrati u puno jedinstvo Katoličke Crkve? Nove generacije odrastaju i ni ne poznaju kako je to biti stvarno unutar Crkve. Zar se ne stvara jedan opasan mentalitet odvojenosti, pa čak i sektaštva? (Ovo pitanje bih postavio samo ako bi bilo vremena.)

***

U 18 sati je započela misa koja je trajala nešto više od sat i pol. 

Bila je to lijepa pjevana misa i moram pohvaliti ministrante koji su se stvarno uvježbali, sve je bilo dobro koordinirano i skladno. Svećenik je služio misu kako se i pristoji iako me malo razočarao njegov talijanski izgovor latinskog jezika. Čovjek bi očekivao da će upotrebljavati tradicionalni izgovor koji  se odvajkada koristi na prostoru Hrvatske i germanskih zemalja. 

Zbor je bio tako-tako. Bio je to muški zbor i bili su dolično obučeni, a misu de Angelis su pjevali također dolično. Nažalost, nisu pjevali ništa od proprija, nego samo hrvatske uskrsne pjesme, a osobno mislim da to nije najsretnije rješenje. Također ne razumijem zašto su razdvajali Sanctus i Benedictus za čim nije bilo nikakve potrebe, sve su mogli otpjevati dobrano prije pretvorbe. No dobro, i ovo je za naše prilike jako puno, a mora se priznati i da im akustika dvorane nije išla na ruku.

Najslabiji dio je bila propovijed. (Jasno mi je da je uvijek misa kao Božja stvarnost jača od propovijedi koja je više ljudsko djelo, ali razumijete o čemu govorim.) Trajala je predugo jer je trebalo istu stvar reći na njemačkom (svećenik) i hrvatskom (bogoslov), ali to bih još nekako i oprostio. Slika koju je propovjednik koristio je vrlo lijepa – Crkva kao most koji spaja čovjeka s njegovim Spasiteljem. I nije loše razviti tu sliku kako je propovjednik i učinio govoreći da most mora biti 100% čvrst i stabilan, da nije dovoljno samo 90%, da krajolici oko mosta mogu izgledati privlačno, ali samo se preko mosta (ne skrećući ni lijevo ni desno) može sigurno stići na drugu stranu itd. itd. Uglavnom, mislim da i sami shvaćate o čemu se radi, ali i kamo sve ovo vodi. Cijela propovijed je zasnovana na opoziciji: mi i oni. Puna istina vs. "drugovatikanska Crkva" (moja sintagma, ali mislim da dobro sažima stvari). Neću ulaziti ponovno u rasprave, u mnogo toga se i slažem s njihovim tezama. Ali, kako je i Marko primjetio, strategija im je totalno neefikasna. Mnoštvo citata iz dokumenata pretkoncilskih papa zastrlo je radost istine koju žele ponuditi svijetu. Da kažem potpuno pojednostavljeno, cijeli stav se može sažeti u rječcu "ne". Slažem se, treba reći što kršćanstvo, što katolička Crkva nije. Ali treba prije svega ponuditi ono što ona jest. To je, čini mi se, ipak teže. 

Znam da se neki neće složiti s mojim viđenjima stvari, ali zato imate na raspolaganju komentare, pa izvolite (ali samo pristojno).

Žao mi je što sam nakon mise morao požuriti (oteglo se sve skoro četiri sata, a trebao sam nešto obaviti), ali iz onoga što sam vidio i čuo, mogu zaključiti o dvojici svećenika SSPX-a i bogoslovu da su pošteni i vrijedni svećenici, da se trude oko rada u Božjem vinogradu i da se nadam da će se cijela situacija sa SSPX-om što skorije riješiti.

četvrtak, 12. travnja 2012.

N. Milićević - Mala lamentacija

Mala lamentacija

O moj bože, o moj bože,
krvavi smo ispod kože,
jad nas bije, jal nas prože.

O moj bože, o moj bože,
posvuda se laži množe,
podmukle se vatre lože.

O moj bože, o moj bože,
svi se gone, svi se glože
u trci za prve lože.

O moj bože, o moj bože,
kad se pasja srca slože
i tebe se pljunut može.

O moj bože, o moj bože,
sve je teže, sve je strože,
nerazbor nam dušu ože.

O moj bože, o moj bože,
raj je kad se imat može
naslonjač od tuđe kože.

O moj bože, o moj bože,
slože, glože, lože, ože,
šta se može, šta se može!


Nikola Milićević (1967.)

utorak, 10. travnja 2012.

Gostujući autor - Ljepotom vodimo ljude prema Bogu

U ljeto 2004. nadbiskup Marseillea, kardinal Panafieu, povjerio je župu les Réformés, koja je ubrzano gubila vjernike, ocu Michelu-Marieu Zanottiju-Sorkineu, tadašnjem vikaru župe Sacré-Coeur du Prado, kao zadnju priliku za spas: "Računam na tebe. Otvori što više možeš prozore i vrata te crkve".

Čim je preuzeo službu, novi je župnik najavio svoj plan: misna će se žrtva odsada prikazivati svaki dan, i to ne više u kripti, nego na gornjoj razini, u samoj crkvi. Crkva će biti otvorena dvanaest sati dnevno bez prekida. Osim toga, zamolio je da se jave dobrovoljci koji će temeljito očistiti crkvu. Sljedeće nedjelje na misu je, umjesto uobičajenih 50, došlo 200 osoba, među kojima su bili i neki vjernici iz njegove bivše župe, a u sljedeća tri mjeseca taj broj se popeo na 500 vjernika. Sébastien, tridesetogodišnji umjetnik koji je više nego rijetko ulazio u crkvu, sjeća se kako je jednom slučajno ušao i susreo župnika, koji mu je rekao: "Dođi sa mnom, sve ćemo promijeniti". Ostao je, i jedan je od prvih osoba koje su ocu Zanottiju-Sorkineu pomogli da župu les Réformés učini jednom od najposjećenijih u Marseilleu, u čijoj se crkvi, za velike blagdane, okupi i do 800 vjernika.

Nedjeljom, pola sata prije mise, polovica redova već je zauzeta. I pored novih stolica koje se donose, deseci osoba uvijek ostanu stajati. Među vjernicima koji sabrano čekaju početak mise nalaze se ljudi svih generacija, iz raznih sredina i različitog porijekla.

Što sve te ljude privlači ovamo? Prije svega, izgled slavlja. U crkvi se često upriličuju svečane procesije, ministranti su besprijekorno odjeveni, župnik često koristi kadionik, uvijek sviraju velike orgulje, glavne molitve su na latinskom i pomno se biraju pjesme za misu. Župnik, perfekcionist, pazi na svaki detalj. "Ljepotom vodimo ljude prema Bogu", kaže. "U stoljeću slike, trebamo u našim crkvama pokazati njihovu ljepotu. Bogatstvo liturgije dopada se i najsiromašnijima, baš zato što ih izvlači iz njihove svakodnevice". Ni vjernici ne skrivaju da ih kvaliteta propovijedi velečasnog Zanottija-Sorkinea potiče na ustrajnost u dolascima. Ništa nije plod slučajnosti: župnik se za njih, priznaje, priprema satima.

Tijekom dana, crkva svetog Vinka Paulskog mjesto je tišine. Klanjanje Presvetom Sakramentu, krunica, ispovijedi: tradicionalni katolički običaji ovdje se veoma poštuju. "Oni mijenjaju naš život", kaže jedna župljanka. "Kako mjeseci i godine prolaze, sve više organiziramo svoj život tako da možemo otići po potrebnu snagu u župnu crkvu". U 8 sati ujutro župnik otvara crkvu i već ispovijeda. U 17 sati opet počinje ispovijedati. A u 20 sati, nakon večernje mise, klanjanja i krunice, opet prima vjernike za ispovijed bez najave, što se ponekad produži i do 22 ili 23 sata.

Nemoguće je ne vidjeti kojem staležu pripada velečasni Michel-Marie Zanotti-Sorkine: on nosi reverendu. "To je moja uniforma", kaže uz smiješak. "Kada sam stigao u župu, vlasnik kafića nasuprot crkve zamolio me da mu krstim dijete – po mojoj je odjeći odmah znao tko sam. Reverenda doista podsjeća na starija vremena, ali to je, protivno prevladavajućem mišljenju, velika prednost jer čini razliku. Svećenik treba biti prepoznatljiv. Svatko, bio on kršćanin ili ne, ima pravo vidjeti svećenika i izvan Crkve."

prijevod teksta s portala Le Salon Beige
sažetka članka preuzetog iz lista Le Figaro od 6. travnja 2012.

nedjelja, 8. travnja 2012.

Resurrexit sicut dixit


Ovaj je dan početak drugoga stvaranja.

subota, 7. travnja 2012.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 25



PRESVETI SAKRAMENT NIJE LJUBLJEN

IV

Treba znati da svijet čini sve što je u njegovoj moći kako bi nas spriječio da ljubimo Isusa u Presvetom Sakramentu pravom i istinskom ljubavlju, kako bi nas spriječio da ga posjećujemo i onemogućio djelovanje njegove ljubavi.

Kako bi nas spriječio da duže razmišljamo o Isusovoj ljubavi, svijet nas zaokuplja i zarobljava poslovima i vanjskim dobrim djelima.

Izravno nas želi spriječiti da ljubimo Isusa predstavljajući nam tu ljubav nepotrebnom i govoreći nam da se ona, u najboljem slučaju, može postići samo u samostanu.

Đavao, dakle, u svakom trenutku vodi rat protiv naše ljubavi prema Isusu u Presvetom Sakramentu.

On zna da je Isus ondje živ, da se doista nalazi ondje u čitavoj svojoj biti, da privlači duše i želi kraljevati u njima. Stoga u nama briše svaku misao na Euharistiju i svaki njezin dobar plod. Za njega je to ključna bitka.

A znamo da je Bog sama ljubav. I taj slatki Spasitelj iz svoje hostije vapi: "Ljubite me kao što sam ja vas ljubio; ostanite u mojoj ljubavi. Došao sam da bacim oganj ljubavi na zemlju, i najgorljivija mi je želja da on zapali vaša srca!"

O, što ćemo li misliti o Euharistiji na času smrti i nakon smrti, kada uvidimo i spoznamo svu njezinu dobrotu, ljubav, i sva njezina blaga?

O moj Bože, moj Bože! Što li misliš o meni, koji te poznajem tako dugo i koji se tako često pričešćujem? Dao si mi sve što si mi mogao dati.

Želiš da ti zauzvrat služim, a ja još nemam niti prvu krepost potrebnu za tu službu. Bože, ti nisi moj jedini zakon, nisi središte moga srca i cilj mojega života...

Što bi trebao učiniti da zavladaš u mojem srcu?

Dosta je, Gospodine. Prekidam sa starim životom i odsada mi je misao vodilja: Euharistija zauvijek!

četvrtak, 5. travnja 2012.

Trodnevlje


Neka vam je blagoslovljeno sveto Trodnevlje!

utorak, 3. travnja 2012.

Predavanje i misa SSPX-a u Zagrebu 13. travnja


Upravo sam dobio obavijest da će u petak 13.4.2012. s početkom u 16 sati u Hotelu Dubrovnik (Dvorana Zrinski) u Zagrebu svećenik bratstva svetog Pija X. (SSPX) održati predavanje nakon kojeg slijedi pjevana tradicionalna misa. Tema predavanja je "Vjera, Tradicija, Crkva, Koncil, Bratstvo Pija X.", a bit će na njemačkom s hrvatskim prijevodom. Na misi će pjevati neki zbor iz Slavonije i to Misu de Angelis, proprij i naše uskrsne pjesme.

Naglašavam da ni ja osobno ni Društvo Benedictus nismo imali nikakve veze s organizacijom ovog događaja.

Najbolji način da se pripremite za ovo predavanje je da prolistate postove vezane uz napetu temu razgovora SSPX-a i Rima na blogu Splendor Domini.