četvrtak, 31. siječnja 2019.

Molitva sv. Ivana Bosca za blaženu smrt



Gospodine Isuse, Bože dobrote i Oče milosrđa, evo dolazim k tebi ponizna i raskajana srca, da ti preporučim svoj zadnji čas i ono, što me čeka poslije njega.

Kad me moje iznemogle noge budu opominjale, da se približio kraj mome zemaljskom životu, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi ukočene ruke ne budu više mogle zagrliti sveto Raspelo, nego ga protiv moje volje ispuste na smrtnu postelju, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad uprem u te bezizražajan i ukočen pogled svojih očiju, izmučenih i izobličenih od smrtnog straha, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi hladne i drhtave usne promucaju zadnji put tvoje Božansko Ime, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad svi prisutni osjete sućut i strah gledajući moje požutjele i svenule obraze i kad mi se naježe kose, navješćujući skori svršetak, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad se moje uši zatvore zauvijek za svaki ljudski glas i otvore tebi, da čuju tvoju neopozivu presudu, kojom će biti zapečaćena moja sudbina za svu vječnost, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi mašta, prestrašena užasnim utvarama uroni u smrtnu tjeskobu, i kad mi duh, smućen sjećanjem na sve moje grijehe i strahom pred tvojom pravednošću, započne borbu protiv paklenog duha, koji će uznastojati, da mi istrgne iz srca utješno ufanje u tvoje milosrđe i baci me u očaj, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi srce, oslabljeno bolešću, obuzme smrtni strah, i kad mi u borbi protiv neprijatelja mog spasenja, počme ponestajati svake snage, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad počnem roniti posljednje suze u času svoga svršetka, primi ih, o moj Isuse, kao žrtveni dar moje pokore, i u tom jezovitom trenutku, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad se moji rođaci i prijatelji, sakupljeni oko moje smrtne postelje, sažale nada mnom gledajući me u tako bijednom stanju i počnu ti se moliti za me, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi sva osjetila izgube moć i ne budem raspoznavao više nikog pred sobom, i kad počnem jecati u krajnjoj tjeskobi i smrtnoj besvjestici, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi zadnji trzaji srca budu silili dušu, da se rastane s tijelom, primi ih kao čin svete i nestrpljive moje čežnje, da šta prije dođem tebi, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi se duša zauvijek rastane s ovim svijetom i ostane moje bijedno i hladno tijelo bez života, primi ovo moje ništavilo kao dužni poklon tvome Božanskom veličanstvu, i tada milosrdni Isuse, smiluj mi se!

I kad napokon moja duša stupi preda te, i zagleda prvi put neprolazni sjaj tvoga veličanstva, ne odbaci je od svoga lica. Udostoj se, da me milosrdno primiš u svoj naručaj, da ti od tada pjevam hvalu u vijeke vijekova, milosrdni Isuse, smiluj mi se!


Pomolimo se. O Bože, koji si nas kaznio smrću i sakrio nam njezin dan i čas, daj, da proživim ovaj svoj vijek pravedno i sveto, i tako zaslužim, da preminem u tvojoj svetoj milosti, po zaslugama našega Gospodina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vijekova. Amen.

utorak, 29. siječnja 2019.

Ludi šuster


ŠTO TREBA IZMIJENITI?

Moj prijatelj naručio cipele kod postolara. Majstor mu je uzeo mjeru i rekao, da će cipele biti gotove do nekoliko dana.

Kad su cipele bile gotove, majstor ih je poslao po šegrtu mojem prijatelju. Kadli eto nesreće. Ovaj ih nije mogao obuti: bile su kratke. Dao ih je sestri, da ih odnese natrag, što je ona i učinila.

— Majstore, cipele ne vrijede. Premalene su.

— Nije istina, dodao je spretno majstor s malo šale i s malo »furbarije«. Cipele su tačne, a njemu je noga malo prevelika...

— Ma kako noga prevelika? Ta ne ćete valjda reći, da on mora malo noge odsjeći da bi mogao cipele obuti...

Mnogo puta se sjetim ovoga odgovora kad kršćani mijenjaju Božje i crkvene zapovijedi, da ne bi morali promijeniti sebe. Kad netko živi u nezakonitom braku pred Bogom, onda kaže, da bi crkva već jednom mogla izmijeniti svoj stav i dozvoliti razvod braka. Trebalo bi izmijeniti Isusove riječi: »Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja«, da ne bi on morao raskinuti nezakonitu vezu. Treba odrezati nogu, da ne bi trebalo popraviti cipelu. Drugi ne ide u crkvu, jer takvo je vrijeme, trebalo bi da i Crkva shvati... A Isus je rekao: »Tko se mene odreče pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem mojim«. Hoćemo li mijenjati Isusove riječi ili naše držanje, u kojem se ne vidi, da smo Kristovi? Hoćemo li odrezati nogu ili popraviti cipelu?

Isus nije govorio samo jednoj generaciji. On je govorio za sve vjekove. Njegove riječi ne podliježu hirovima mode, koja samu sebe svake godine obara. Moda kaže da ove godine ne valja ono, čemu su se ljudi prošle godine klanjali. Sv. Pavao govori, da će sve proći i ostarjeti kao haljina, a riječ Gospodnja ostaje do vijeka. Ona je mjerilo, prema kojem se mi moramo ravnati. Cipela se pravi prema nozi. Ako nije tačna, treba cipelu mijenjati, a ne nogu. Ako naš život nije u skladu s Evanđeljem, naš život treba mijenjati, a ne Evanđelje.


utorak, 22. siječnja 2019.

Magnum Crimen

Uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Holokausta, 27. siječnja, na pročelju zagrebačke katedrale na Kaptolu bit će spuštena dva velika platnena panoa. Na oba će pisati riječ Holokaust – na hrvatskom i na hebrejskom jeziku.
(‘HOLOKAUST’ na katedrali – dosad najsnažnija poruka Crkve rigidnoj desnici,
Berislav Jelinić, Nacional)

Ako se želite reklamirati na zagrebačkoj katoličkoj prvostolnici, vjerojatno je najbolje da imate židovske reference. Prije osam godina reklamu je zakupila Pliva u vlasništvu izraelske Teve. Ove godine besplatno je dan prostor na pročelju katedrale reklamiranju holokausta iliti šoe, stradanja židovskog naroda u vrijeme drugog svjetskog rata. Nadam se da je kardinal Bozanić tako skupio poene koji mu nedostaju za odlazak na novi level crkvenopolitičke igrice. Kao i projekcija zvjeradi za koju je njegov šef ustupio fasadu bazilike sv. Petra, ove geste imaju prvenstveno simboličku ulogu. Ako vam nije sasvim jasno kakvu, zapitajte se zašto kardinal Bozanić nije primjerice odlučio staviti sliku bl. Alojzija Stepinca i neki njegov prigodni citat poput "Stvarno postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa" ili "Svaki čovjek (…) jednako nosi u sebi pečat Boga Stvoritelja i imade svoja neotuđiva prava".

Ima i nešto pozitivno u ovom pokušaju politički korektnog "virtue signalling"-a. Možda je to prigoda da svećenici koji služe mise u katedrali objasne vjernicima što je to žrtva paljenica i kako su sve žrtve staroga zavjeta ispunjene u Kristovoj kalvarijskoj žrtvi koja se svakodnevno prikazuje i ponazočuje (makar i skrivena pod velom banalnosti novus orda) na žrtveniku te iste prvostolnice.

Bože, koji si različnost zakonskih žrtava posvetio savršenošću jedne žrtve (...)
(iz prikazne molitve 7. nedjelje po Duhovima)

Dodano 24.1.2019. u 14 sati



Iz 56,1-12:
Ovako govori Jahve: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.«
2 Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela.
3 Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: »Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda.« Neka uškopljenik ne govori: »Ja sam, evo, tek suho drvo.«
4 Jer ovako govori Jahve: »S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u savezu mome – 5 podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.6 A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mome, 7 njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode
8 Riječ je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: »Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani.«
9 Sve zvijeri poljske, dođite jesti,
i sve vi, zvijeri šumske!
10 Svi su mu stražari slijepi,i ništa ne shvaćaju.Svi su oni psi nijemi,ne mogu lajati.Sanjaju i drijemlju,najmilije im spavati.
11 Psi su to proždrljivi, nezasitni;pastiri su to bez razbora:svaki svojim putem okreće,svaki za dobitkom svojim.
12 »Dođite, donijet ću vina;
napit ćemo se pića žestoka,
i sutra će biti kao danas,
izobilje veliko, preveliko!«

Duhovna lirika utorkom 61


Josip Milaković
NE KLONI!

U nevolji, kad ti s boli
B'jedno srce strada,
Ima jedan l'jek hasnovit,
Koj će sve da svlada.

Taj l'jek, sine, jest u Boga
Stalna samo nada:
Da će minut jednom časi
Nevolje i jada.

subota, 19. siječnja 2019.

Kraj jedne ere

Papa dokida Povjerenstvo Ecclesia Dei

Papa Franjo otpuhnuo je Povjerenstvo Ecclesia Dei

(Rim) Papa Franjo danas je dokinuo Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei. Glasine o tome pojavile su se već tijekom Došašća prošle godine.

Povjerenstvo je integrirano u Kongregaciju za nauk vjere. Za motuproprij Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. i vjernike koji su povezani s tradicionalnim oblikom Rimskoga obreda nakon prvoga pregleda u biti se ništa ne mijenja. Barem s pravnoga stajališta.

De facto, u mnogim biskupijama, osobito u onim krajevima koji dosad nisu baš bili skloni Tradiciji, puše prilično leden vjetar. To vrijedi navlastito za Italiju. Konkretne posljedice novoga motuproprija još će se vidjeti.

Ubuduće će se razgovori između Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. (FSSPX) i Svete Stolice voditi izravno preko Kongregacije za nauk vjere. Izravni sugovornici jesu sukladno tomu kardinal Luis Ladaria Ferrer SJ (za Svetu Stolicu) i novi generalni poglavar p. Davide Pagliarani (FSSPX).

Ako slijedimo ono što donosi današnji dokument, dijalog će se uglavnom usredotočiti na pitanja nauka vjere koja se tiču Drugoga vatikanskog sabora.

Pozadina događaja

Povjerenstvo Ecclesia Dei utemeljio je istoimenim motuproprijem Ivan Pavao II. 1988. godine. Ono je ponajprije trebalo služiti kao institucija kojoj se mogu obratiti oni koji nisu htjeli napraviti korak koji bi vodio do raskida s Rimom koji se stvorio za Svećeničko bratstvo sv. Pija X. kada je nadbiskup Marcel Lefebvre bez dopuštenja zaredio biskupe jer je Rim reagirao ekskomunikacijom biskupa zareditelja i novozaređenih biskupa.

I zbilja je otad nastalo nekoliko zajednica, ponajprije Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP) još 1988. godine, koje su stupile u jedinstvo sa Svetom Stolicom i koje su bile pod upravom ovoga Povjerenstva.

Motuproprijem Summorum Pontificum iz 2007. godine ovaj je vid papa Benedikt XVI. dodatno ojačao tako što je ovo Povjerenstvo dobilo nadležnost za praktičnu provedbu motuproprija Summorum Pontificum i za odlučivanje glede pitanja koja se pojave u svezi s tradicionalnim obredom.

Kada je Benedikt XVI. 2009. godine dokinuo ekskomunikaciju biskupa FSSPX-a koji su bili zaređeni 1988. godine i koja je odonda bila na snazi, preustrojio je Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei motuproprijem Ecclesiae unitatem. Podložio ga je pročelniku Kongregacije za nauk vjere i učinio ga tako dijelom Kongregacije za nauk vjere. To stoga jer su prvi put počeli službeni razgovori s Bratstvom sv. Pija X., kod kojih je uglavnom bilo riječi o pitanjima nauka vjere za što je nadležna Kongregacija za nauk vjere.

U svibnju 2012. godine i u svibnju 2017. godine na zasjedanju kardinala članova Kogregacije za nauk vjere odbačeni su, koliko je poznato, sporazumi s Bratstvom sv. Pija X. koji su postignuti tijekom razgovora, odnosno odbačeni su stavovi Bratstva sv. Pija X. prema kojima bi se trebalo ponovno uspostaviti jedinstvo sa Svetom Stolicom.

Potkraj lipnja Franjo je otpustio kardinala Müllera s mjesta pročelnika Kongregacije i imenovao kurijalnoga nadbiskupa Ladariju njegovim nasljednikom kojega je kasnije kreirao u kardinala.

Papa Franjo piše u svojemu današnjem motupropriju da je kardinalsko zasjedanja Kongregacije za nauk vjere u studenome 2017., dakle kratko nakon neuspjeha gore spomenutoga pokušaja, izrazilo želju da se dijalog između Svete Stolice i Bratstva sv. Pija X. izravno prenese Svetoj Stolici jer se otvorena pitanja prvenstveno tiču nauka vjere. To je Papa prihvatio još toga istog mjeseca.

Obrazloženje

To je učinilo i plenarno zasjedanja Kongregacije za nauk vjere u siječnju 2018.

Papa Franjo ustvrdio je danas u svojemu novom motupropriju da se „okolnosti“ pod kojima je Ivan Pavao II. uspostavio povjerenstvo Ecclesia Dei, „danas mogu držati promijenjenima“:

- jer su „instituti i redovničke zajednice koji obično celebriraju prema izvanrednome obliku, danas postigli vlastitu stabilnost po brojnosti i životu“;

- jer su svrha i pitanja kojima se bavi Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei „uglavnom doktrinarnoga reda“.

Franjo je današnji motuproprij uz ove vidove obrazložio i željom da spomenuta svrha i pitanja kojima se valja baviti „u svijesti crkvenih zajednica postaju sve očitijima“.

Mjere

Motuproprij obuhvaća tri članka.

- Prvi članak određuje da je Papinsko povjerenstvo dokinuto i da odluka odmah stupa na snagu.

- Drugi kaže da su zadaće Povjerenstva „posvema“ prenesene na Kongregaciju za nauk vjere unutar koje se stvara „vlastita sekcija“ koja nastavlja zadaće „nadzora, poticanja i zaštite“ koje je imalo dokinuto Povjerenstvo.

- Treći članak tiče se proračuna dokinutoga Papinskoga povjerenstva koji postaje dijelom redovitoga knjigovodstva Kongregacije za nauk vjere.

Papa Franjo koji je potpisao motuproprij 17. siječnja odredio je k tome da spomenuti članci stupaju na snagu današnjom objavom i da se potom trebaju objaviti u Acta Apostolicae Sedis.

„Papin glasnogovornik“ objašnjava značenje

Prvi put od imenovanja danas je postao vidljiv preustroj vatikanskih medija. Andrea Tornielli objavio je komentar o novome motupropriju s naslovom „Ecclesia Dei, okončana izvanrednost“, koji je Vatican News objavio na raznim jezicima.

Tornielli koji je do svoga imenovanja glavnim urednikom svih vatikanskih medija djelovao kao kućni vatikanist pape Franje, ima izravan pristup Papi. Smije se pretpostaviti da je s papom Franjom dogovoren i sadržaj njegovoga komentara.

Tornielli pripisuje današnjemu motupropriju „dvostruko značenje“.

„Prvo, Papa podsjeća na to da izvanredni karakter zbog kojega je Ivan Pavao II. ovu povjerenstvo uspostavio 1988. godine, više ne vrijedi.“

„Stanje nužde“ o kojemu se onda govorilo, danas više ne postoji, „također i zahvaljujući odluci Benedikta XVI. da dopusti uporabu misala iz 1962. godine kako ga je objavio sveti Ivan XXIII. prije početka Koncila“. Sastav staroobrednih zajednica jest „konsolidiran“, piše Tornielli.

Drugo značenje u svezi je s „procesom koji je pokrenuo papa Benedikt XVI.“ 2009. godine, a to su razgovori s Bratstvom sv.Pija X.

O Bratstvu sv. Pija X. Tornielli je napisao važne stvari:

„Kako je i poznato, pitanje je nauka, nakon dokinuća ekskomunikacije nedopušteno zaređenih biskupa 1988. godine, slobodne uporabe Rimskoga misala iz 1962. godine i ovlasti koje je papa Franjo dodijelio svećenicima Bratstva sv. Pija X., također i najvažnija još otvorena tema.“

Papin šef medija kaže faktički da je papa Benedikt XVI. dopustio uporabu tradicionalnoga obreda i da je papa Franjo priznao ređenja svećenika Bratstva sv. Pija X. i njihovu podjelu sakramenata. Ova točka u prošlosti je dovodila u nedoumicu mnogobrojne vjernike. U godini milosrđa papa Franjo dopustio je svećenicima Bratstva podjelu sakramenta Pokore, kasnije sakramenta Ženidbe. Time se to doduše čini prije formalnoga, kanonskoga priznanja Bratstva, ali se kaže da o tome nema otvorenih pitanja. Izjava glasi: tko kao svećenik može valjano i dopušteno podijeliti jedan sakrament, može podjeljivati sve sakramente.

Tornielli iznosi još jednu specifičnu uputu:

„To vrijedi osobito sada jer se promijenila uprava Bratstva. Novi poglavari Svećeničkoga bratstva zbilja su nagovijestili da će moliti za daljnje razgovore sa Svetom Stolicom o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora: osjetljiva tema kojom će se sada baviti pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Luis Ladaria.“

O dosadašnjim dužnosnicima i suradnicima Povjerenstva Ecclesia Dei motuproprij ništa ne govori. Kod Torniellija nalazi se uputa da će se pri uspostavi nove sekcije Kongregacije za nauk vjere i za zadaće koje su joj prenijete „posegnuti za osobljem koje je dosad bilo zaposleno u Povjerenstvu“. Vrijedi li to i za kurijalnoga nadbiskupa Guida Pozza koji je od 2009. s kratkim devetomjesečnim prekidom tajnik Povjerenstva, još nije poznato [poznato je da ne vrijedi, opaska TB].


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: https://katholisches.info/2019/01/19/papst-schafft-die-kommission-ecclesia-dei-ab/

četvrtak, 17. siječnja 2019.

Raspelo


Jednoga dana neki prijatelj znamenitoga francuskog pisca Julija Žanina opazi u njegovoj sobi propelo te ga — budući da je bio bezvjerac — zapita : „Ali, Julije, čemu ti ono propelo visi o zidu ?“

— To ti je — odgovori ovaj — dragi Isus, naš milostivi i preblagi Spasitelj ... A ja ne ću, da, kad mi se približi čas smrti, moji ukućani budu u neprilici glede propela ... Ja nikako ne ću da ga idu iskati u ... susjedstvo !“

petak, 11. siječnja 2019.

Nova sezona

Prošle su već gotovo dvije i pol godine od zadnjih filmskih preporuka (vidi ovo, ovo, ovo i ovo). Kao i prošlih puta, odričem se svake odgovornosti ako vam se neki od idućih filmova ne svidi. Moji opisi su toliko šturi da su gotovo nebitni, pa zato imate i link na imdb da odmah provjerite o čemu se radi i uklapa li se pojedini film u vaše planove.

Naravno da je bilo puno više osrednjih ili loših filmova koje sam pogledao (ili počeo gledati), ali ne vjerujem da bi bilo korisno stavljati filmove za koje sam napisao primjerice "smeće od filma s možda dvije interesantne scene" ili "bezidejna serija u kojoj je posebno iritantno promicanje pederluka i transvestitizma". Sada vidim da je u opisu sljedećih, nešto uspješnijih filmova, moj vokabular izuzetno ograničen. Valjda tako mora biti po uzoru na onu Tolstojevu izreku o sretnim obiteljima. Bilo kako bilo, ako vidite da imamo barem donekle sličan ukus, ostavite svoju preporuku u komentarima.




Adventures in Babysitting (1987) - zabavan filmić za obitelj

Train to Busan - film o zombijima koji se može pogledati jer je nesto svježiji od standardne ponude

Hunt for the Wilderpeople - jako gledljiv i zabavan film

Arrival - ok film, dovoljno dubok da nije ni pretenciozan ni dosadan

Sacro GRA - interesantan talijanski dokumentarac iako se zapravo ništa ne događa u njemu

La La Land - film koji pokazuje posljedice ženske emancipacije

The Party (1968) - zabavna komedija, a indijski lik nije pretjeran iako u početku tako izgleda

What Ever Happened to Baby Jane? - simpatičan i jednostavan film, luda sestra dobro glumi

La cage dorée - simpatičan film s potpuno klišeiziranom radnjom, ali zgodan zbog francusko-portugalskog miksa

Detectorists - blaga i suptilno zabavna preporučljiva serija

Who am I, Kein system ist sicher - dobar njemački triler o hackerima

Komm, süsser Tod - zabavna i gledljiva austrijska kriminalistička komedija

The Punisher - dosta dobra akcijska serija, cijelo vrijeme se pitam zašto ameri rade od svojih veterana heroje, a mi svoje preziremo, ali to nema veze sa serijom

Bad Genius - zgodan film, ali je kraj razočaravajući, vjerojatno je takav zbog moralne pouke

Wyrmwood: Road of the Dead - dosta dobar film o zombićima

Happy Death Day - ok, lagani film bez ikakvih novih ideja

Tiempo De Valientes - simpatičan argentinski film o policajcu i psihoterapeutu koji otkriju zavjeru oko krijumčarenja uranija

The Terror - spora, ali gledljiva serija interesantna zbog atmosfere, dobrih glumaca i arktičkog krajolika

Cobra Kai - dobro osmišljena i balansirana serija dramskog i komičnog karaktera

Confessions (2010) - pamtljiv film o maloljetničkom nasilju i osveti s pomaknutim japanskim smislom za realnost

The Sting - malo usporen, ali zgodan film

Nightmares and Dreamscapes - prva epizoda - simpatična priča bez ijedne progovorene riječi o igračkama koje se osvećuju ubojici njihova tvorca

Searching - interesantan format gdje se sve događa na ekranu u različitim prozorima

The Guilty (2018) - s obzirom da se cijeli film odvija preko telefona i gledajući glavnog lika kako reagira na razgovore, dosta je kreativan

utorak, 8. siječnja 2019.

Duhovna lirika utorkom 60


Milka Pogačić
PJESMA.

Ja hvalim Tebi, Gospode,
za moju uru svaku,
pa počela il svršila
u svijetlu ili mraku.
Ja hvalim Tebi, Gospode,
za bezbrigu mi slatku,
u kojoj gazim sada trn,
sad opet stazu glatku.

Ja hvalim Tebi, Gospode,
što dao si mi ,,htjeti,”
i kad mi bude jalov trud
il kad mi propast prijeti.
Za sve Ti hvalim, Gospode,
u duši Tebe nosim,
a ludoj mržnji smijem se
i s Tobom njoj — prkosim!

ponedjeljak, 7. siječnja 2019.

Korisni savjeti


Josip Matasović, Nekoji fragmenti historije XVIII stoljeća (1,2)

..imamo među ostalima iz godine 1723. u Nürnbergu ponovo izdanu dvojezičnu knjižicu »Abregé du Traité de la Civilité moderne«...

***

Prvo i prvo. Tijelo je moralo imati častan stav, to će reći malo napred nagnuti položaj (zaradi čednosti). Nije pristojno glavu opet sasvim nemarno spustiti. U svemu primjerenost. Pravila pristojnosti govorahu, da se čelo ne mršti, nos ne frnji, a usta zatvorena drže, kad se ne razgovara. Čuvala su, da čovjek ne dobije izgled mamlaza. Lice je trebalo biti uvijek bez ijedne sjene bilo kakvog afekta. Oči nice, a pogled uvijek bez ponosa i bez prezira, a kad govoriš ne gledaj u oči nego u prsa objektu, osobito onda, ako su po srijedi personnes de respect, ou d’un sexe different.

Ruke ne drži na leđima, ni u džepovima, ne trljaj ih; ne mrdaj ramenima. Ne idi rukama u lice, ni k tijelu ispod haljine. Nokti treba da su čisti i ne odveć dugi.

Noge skupi, ne prebacuj ih i položi pri sjedanju stopala na tle. Kad se useknjuješ, ne halabuči, a uvijek to obavljaj samo maramicom & quand vous vous avez mouché, ne regardez jamais ce que vous avez tiré. Ne kašlji i ne kiši jako i kloni se dišući nekakvih nepotrebnih uzdisaja.

Kad s kim govoriš, ne maši glavom u znak povlađivanja, niti se nalakćuj u takvoj prilici. Isto ne čupaj ogrlice, pojas i uopće bilo šta na odjeći. Ne igraj se s maramicom, kada s kim razgovaraš. Stoj uspravno i čvrsto.

Kada hodaš, ne idi ni prebrzo, ni prelijeno, već ozbiljno: mais avec mesure & gravité bien-séante. Ne vuci noge, kao da ribaš, a idući stepenicama ne lupaj. Cap. II. § 3. glasio je — to je interesantno već onda — »Kada šetaš, ne smij se i ne govori sam sobom, a ne trgaj ni lišće, ni cvijeće, ni plod bilo kada na prolazu«!

Onda se nadovezuju upute o šetnji: kako treba zaokretati i vraćati i uopće šetati s visokorodnim osobama s kojima ne idi u jednom redu, nego uvijek nešto iza njih, otprilike 1/2 stope razdaleko, toliko da se sporazumijevate. S jednakopravnim jednako, ali nikada ne postajkivati. A kad je mješovito društvo priklanjaj se uvijek odličnijemu.

Slijede reverencije pri dočekivanju gostiju, o otkrivanju i pokrivanju glave, o kucanju na vrata. Ako s kim hoćeš da govoriš, ne poteži ga za kaput, niti ga drmaj, a i ne maši mu rukom. Ako nijesi liječnik, ne preporučuj bolesnicima, koje pohađaš, nekakove svoje lijekove i na pipaj im bilo, pogotovo, ako su drugog spola. Ne gledaj u tuđe knjige i ormare, škrinje i kabinete. Ako su otvoreni, pa ima dragulja, a vlasnik iziđe van, iziđi i ti i počekaj dok se ne vrati.

Suzdržavaj se, po mogućnosti, da ne spavaš, dok ostali govore, ili da sjediš, kad ostali stoje ili šetaju, a ne ubijaj buhe i drugu gamad u nazočnosti ostalih (& ne tuez ni puce, ni autre vilain animal en presence de personne).

srijeda, 2. siječnja 2019.

10 godina bloga


Na Bogojavljenje ove godine navršava se deset godina od osnutka ovog bloga. Čini mi se da ta prigoda zahtijeva barem kratku retrospektivu odakle smo počeli, kuda smo prošli i kamo smo stigli.

Prvi članak na blogu napisao je brat Marko koji je nakon nekoliko godina praktički iščezao i prepustio upravljanje blogom potpuno u moje ruke. Ne mogu ga za to kriviti jer je imao drugih, stvarnih životnih obaveza koje prirodno imaju prednost pred ovim virtualnim zanimacijama. No, već u tom prvom tekstu Marko spominje svoje iskustvo prve tradicionalne mise koju je doživio u Beču. To je jedna od najvažnijih i najzastupljenijih tema kojom smo se bavili - tradicionalna liturgija i katolička duhovna, intelektualna, umjetnička, folklorna i druga baština koje su uz nju vezane. Jedna velika potka u tome bila je, slobodno mogu reći, borba da i u Zagrebu, a onda jasno i u ostatku Hrvatske, vjernici laici imaju mogućnost prisustvovati tradicionalnoj misi.

U veljači 2008. prvi sam puta kontaktirao osobu zaduženu za odnose s javnošću iz Zagrebačke nadbiskupije i pitao kako se u našoj nadbiskupiji provodi motuproprij Summorum Pontificum, odnosno kada možemo kod nas očekivati mogućnosti koje on predviđa. Ta mukotrpna komunikacija održala se do današnjih dana, mijenjajući, naravno, kontakt osobe i načine komuniciranja. Smiješno mi je kad se danas sjetim da sam čak i telegram jednom slao iz pošte kod Glavnog kolodvora na Kaptol. No dobro, to je sada sve iza nas i stvar vjerojatno može interesirati samo dokone povjesničare. Gledajući unazad čini se da je to ipak bio providonosni trenutak za akcije skupljanja potpisa, pisanja pisama i na koncu kontaktiranja komisije Ecclesia Dei u Rimu. Benedikt XVI. je još bio papa, štoviše 2011. je posjetio Zagreb, a i neke druge stvari su se poklopile.

Danas uz zajednicu koja se okuplja na Mirogoju postoje i dva druga centra za tradicionalnu misu u Hrvatskoj, kapelice Svećeničkog bratstva svetog Pija X. u Zagrebu i Splitu. Tu su i svećenici koji celebriraju misu privatno, neke od njih znam, a neki su mi nepoznati. U svakom slučaju, mislim da je situacija danas ipak bolja, ako ništa drugo, tko ima želju i volju, ima konkretne primjere koji mu daju nadu i poticaj kako se ipak nešto može napraviti.

Daleko od toga da neku veliku zaslugu pripisujem sebi ili ovom blogu. Dragi Bog sve vidi i zna tko zaslužuje kakvu nagradu ili kaznu. Uostalom, ne računajući skrivene motive kojih je svako ljudsko srce puno, ne mogu reći da sam se bavio ili bavim ovim stvarima kako bih dobio neke ljudske zahvale. Naravno, svakome je draže čuti pohvale, nego pokude. Možda bi iskrenije bilo reći da sam vidio staru misu u inozemstvu, htio sam je pohađati i kod nas, a kako se ništa nakon odlaska p. Tina u kartuziju nije događalo, vidio sam da moram nešto poduzeti. Upoznao sam tako i brojne nesebične, požrtvovne ljude koji rade čak i bez da ih se ikad spominje kao ja sad sebe. Oni zasigurno imaju svoje, vrlo zanimljive priče, ali sumnjam da bih ih mogao natjerati da ih napišu. Ostaje vam stoga čitati moje refleksije dok grickam biskupski kruh da potaknem sjećanja. Bilo kako bilo, zadnjih godina ima drugih osoba koje rade puno više na promicanju i potpori tradicionalnih misa u Hrvatskoj. Hvala Bogu na tome. Možda ste i vi koji ovo čitate pozvani da se aktivnije pridružite tom djelovanju.

Mislim da nismo imali zabranjenih tema na blogu. Bilo je puno diskusija, meni je uvijek bilo drago čuti nepoznate informacije, razbistriti svoje stavove u suočavanju sa suprotnim argumentima i općenito čuti druga mišljenja. Jedna od tema koja je uvijek generirala puno rasprava bile su unutartradicionalističke polemike, tj. Ecclesia Dei zajednice i FSSPX, ali i sedevakantisti (u novije vrijeme i benevakantisti koji misle da je Benedikt još papa) te sve između toga. Nezaboravne su mi i prepirke o geocentrizmu, a posebno sam bio iznenađen zastupljenošću ravnozemljaštva koje neki tek sad otkrivaju. To "neki" odnosi se, naravno, na bitno.net koji je bio omiljena tema mojih kritika zadnjih godina. Vjerojatno zato što mi se čini da je Glas Koncila iz kojeg sam u početku crpio građu za analize i pobijanja potonuo u međuvremenu u nebitnost. Iako sam se u kritikama dotaknuo i ostalih stranica poput portala Laudato, ipak je to bilo u znatno manjoj mjeri.

Drago mi je da smo jednu vrlo važnu temu koju bitno.netovci tek sada stidljivo spominju mi odavno naglasili kao veliku rak ranu Crkve u svojoj ljudskoj dimenziji. Radi se o homokrivovjerju. Iz niza tekstova koji je započeo još 2011. godine slučajem riječkih bogoslova (bilo bi zanimljivo saznati koliko njih je, nakon što se stvar smirila, ipak zaređeno) izdvojio bih i danas aktualan članak vlč. Oka koji se pojavio prije šest godina. Ta pogubna mreža i danas se širi među biskupima i svećenicima, a jača je nego ikada, kako u svijetu, tako i kod nas. Nismo, koliko znam, nikad spominjali imena konkretnih osoba jer su takve stvari jako pogubne ako nemate osvjedočene informacije iz prve ruke. Najbolje to ilustrira nedavni slučaj ekskomuniciranog fratra koji je na video snimkama čitao što god su mu poslali, pa je uz definitivno sumnjiva imena, proglašavao pederima i neke svećenike koji to sasvim sigurno nisu. Kome on takvim postupcima ide na ruku nije teško pogoditi. Kao što rekoh, bitno.net je tek nedavno otvorio ovu temu, ali je osim par odmjerenih riječi Mate Šimundića, postao poligon za ispucavanje nekih osobnih i slabo skrivenih frustracija vlč. Raguža.

Uz kritike fenomena Međugorja, protestantizirajućih karizmatika te ekumanijaka, jedna od važnijih zabluda koju smo na blogu pobijali je takozvani neokonzervativizam. To je posebno došlo do izražaja za Franjinog pontifikata kada se općenito pozicije zaoštravaju. Drago mi je da su na ovom blogu, zahvaljujući posebice jednom neumornom i vrlo profesionalnom prevoditelju, objavljene vjerojatno najpotpunije i najrazornije kritike Franjinih riječi i djela na hrvatskom jeziku. Od velikog broja tekstova izdvajam samo Teološku kritiku apostolske pobudnice Amoris laetitia, Sinovsku opomenu zbog širenja hereza te drugi esej s optužbama

Možda je ovo pravi trenutak da se duboko zahvalim prevoditeljima tekstova koji su mi slali svoje uratke. Golema većina čitatelja vjerojatno nikad neće znati tko su ti ljudi, a ipak su odvojili sate i sate svoga vremena za taj teški posao. Ako mi želite učiniti jednu uslugu i nekako zahvaliti za ovih deset godina bloga, onda vas molim samo jedno: da se pomolite za ljude koji su mi tako velikodušno pomagali. Možete zamoliti dragog Boga da ih po zagovoru njihovih svetaca zaštitnika i anđela čuvara blagoslovi i čuva u njihovu životu i radu.

Nažalost, brojni linkovi u starijim tekstovima više ne funkcioniraju. U nekom trenutku je i zločesti Dropbox odlučio prekinuti poveznice koje sam obilno koristio u svojim postovima. Neke od stranica koje tražite, možete pokušati pronaći pomoću Internet Archive Wayback Machine. Na taj arhiv stavio sam i većinu knjiga i članaka u pdf, rtf ili doc formatu koje sam bio linkao s bloga.

Bilo bi netočno reći da smo se na blogu bavili samo kontroverzama i diskusijama. Ponovno, neću se prisjećati svih tekstova, ali podsjetite se samo primjerice serijala razmišljanja o sv. misi te tekstova  Magistera Mathiasa ili Martina von Cochem. Posebno mi je drago da se niz duhovne lirike (s ovim ogrankom) ne samo toliko dugo održao, nego i dalje planiram dodavati pjesme. Čini mi se da su u današnje doba kada su ljudi toliko rastrgani svakojakim elektroničkim oblicima informiranja i komuniciranja, kvalitetni stihovi koji sažimaju poruku, sliku i ugođaj postali čak i važniji, nego u neka prijašnja doba dok su ljudi još imali moć duže koncentracije. Druga obljubljena rubrika na blogu bavila se izvještajima i fotografijama s mojih putovanja.

Primjetit ćete da na početku ovog razbacanog teksta nisam postavio pitanje kamo dalje s blogom? Samo dragi Bog zna što će biti dalje. Hoće li blog trajati još deset dana ili deset godina, ne mogu vam reći. Ali čini mi se da je i dalje potreban. Istina, u međuvremenu su nastali novi kvalitetni blogovi i stranice, drago mi je da je tako. Neki su blogovi kratko zabljesnuli i zatim se ugasili. Također, brojni ljudi premjestili su se na Facebook. Može biti da je ovaj format pisanja osuđen na propast, ali Facebook mi je još antipatičniji, to mi je kao da kuham hranu i što god odmah ne pojedem, sipam u smeće. Mlađe generacije su otišle na Instagram ili kamo već ne. To mi je pak potpuno strani način komuniciranja.

Bilo kako bilo, kad vidim što Franjo pokušava učiniti s Crkvom, kad vidim kako većina biskupa i svećenika bez kičme ide kamo ih voda nosi, kad čujem kako se tretira bogoslove i svećenike sklone tradiciji (i sam izraz je paradoksalan za normalnog katolika), osjećam da moram ponekad nešto reći. Ne želim nikome učiniti život težim, ali da ću o nekim stvarima šutiti, e pa neću. Hvala Bogu, ne ovisim ni ja ni itko moj o crkvenim financijama, pa da bi me se moglo na taj način ušutkati.

Usput, u deset godina postojanja ovog bloga ni moji župnici ni moj nadbiskup, a bome ni živući pape nisu me pozvali na red. Istina da je s Kaptola stiglo formalno negodovanje na članak o posjetu kardinala Burkea Hrvatskoj (i danas bih taj članak jednako potpisao), ali u ljubaznoj audijenciji koju mi je uzoriti gospodin zagrebački nadbiskup udijelio nedugo nakon toga nije bilo ni riječi o tom događaju. Ne očekujući, dakako, da se gorespomenuta gospoda sa mnom i u čemu slažu, mislim da bi se u slučaju da sam izašao izvan granica onoga što je jednom katoliku dopušteno ipak očekivalo od tih instanci upozorenje, zar ne?

Moram nekako zaključiti ovaj tekst, a prirodno pitanje koje mi se nameće na samom kraju je zašto se još uvijek ovim bavim? Pozitivan razlog je vjerojatno to što mislim da su neke od ovih stvari o kojima smo pričali ipak korisne i potrebne i nema ih se baš gdje drugdje čitati na hrvatskom jeziku. Izgradila se i neka zajednica, koliko god nestabilna, čitatelja ovog bloga. Brojni od tih komentatora koji se češće ili pak vrlo rijetko pojavljuju, imaju neko lice i ime koje prepoznajem. Možda je to taj "communio" o kojem zbori Andrijanić u svojem odvažnom napadu na internetsko sektaštvo. Ali ja ne gajim nikakve iluzije da se čovjek može ogrijati uz tako varljiv plamičak (usput, tek ovih dana na misama na Mirogoju mi je postala jasnija izreka "hladno kao u grobu", haha). Vjerojatno bi ipak poštenije bilo reći da ima i nekog prkosa koji me nadahnjuje da i dalje vodim ovaj blog unatoč povremenim razočaranjima. Jedna moja pokojna baka voljela je do zadnjih dana provocirati, bila je dobra i radišna žena koja se puno napatila u životu, ali znala je izmamiti mami suze na oči. Druga pokojna baba (pomolite se za nju jer je nedavno umrla) bila je tvrdoglava toliko da mislim da ju je samo tvrdoglavost dogurala od gubitka majke u 5. do smrti u 96. godini. U školi su učiteljice znale reći da sam svadljiv. Pa kad je tako, izgleda da mi ovakav format izražavanja ipak odgovara :-)