ponedjeljak, 17. prosinca 2012.

Gostujući autor - biskup Smiljan Čekada o liturgiji

Uz Ratzingerova sjećanja na Koncil, koja su opće naravi, dobro je prikazati jedno konkretno iz kojeg proizlazi da koncilske rasprave o liturgiji nisu bile baš tako 'mirne i staložene'. Radi se o prilogu koncilskog oca skopskog biskupa Smiljana Čekade u toj raspravi.

Mislim da Hrvati mogu biti ponosni na koncilskog oca takve vjernosti, pastoralne razboritosti, poznavanja situacije i takvog gotovo proročkog dara. Njegovo svjedočanstvo – a radi se o konkretnom sjećanju, starom tek koji dan ili sat, zabilježenom u službenom koncilskom dokumentu, govori nažalost o sasvim drugoj atmosferi, o izjavama 'formuliranim nepromišljeno, bez ozbiljnog razmatranja, služeći se govorničkom vještinom pa čak i s okusom demagogije' (citat). Kamo sreće da smo na Koncilu imali više sudionika takvog kalibra!



Napomena (TB). Hvala prevoditelju na ustupljenom tekstu. Tko zna njemački, može pogledati i članak prof. dr. Michaela Fiedrowicza koji počinje na str. 21 ovdje.

54 komentara:

  1. Neizmjerna hvala za ovaj tekst. Posebno prijevod.
    Puno sam čuo o životu i radu biskupa Čekade, ali očito da se ovo nije iznosilo na svjetlost dana. A upravo ovaj članak (intervencija) baca sasvim drugačije svjetlo na 2.vatikanski i opću atmosferu među biskupima na njemu.
    Jole

    OdgovoriIzbriši
  2. Nadbiskup Čekada je bio velikan našeg naroda.
    No, meni je velika tajna zašto su on, nadbiskup Oblak, kardinal Siri, biskup Rudolf Graber iz Regensburga te mnoštvo drugih svetih i pravovjernih biskupa, najedanput zašutjeli i promatrali postkoncilsko uništavanje Crkve.
    Samo jedan glas nije umuknuo, ali je upravo taj glas zaslužan da nas ima!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  3. Ako sam dobro razumio one koji su poznavali nadbiskupa Čekadu, on je Sabor opisivao kao veliku borbu pravovjernih i liberalnih krugova. A to je istina, i sam Rahner, Küng i ostali neomodernistički mafijaši to su kasnije otvoreno priznali!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  4. Kakve veze ima Iz 1,2 sa upotrebom ili odbacivanjem latinskog jezika iz liturgije? Zaista ne razumijem koliko se demagoški pristupa danas pitanju jezika. Ljudi traže Boga a posvećeni službenici, tek poneki a viču toliko da misliš da su svi, bave se gluparijama. Zaista je neophodno potrebno ponovno uvoditi latinski! Ako je nekada latinski bio jezik svekolike Crkve, koji je priznali si to ili ne, nestao ne samo iz glava već i iz srdaca ljudi, zašto ne bi danas bio telijanski jezik liturgije, ili još bolje sveprisutni engleski? Pa dajte molim vas gledajte više stvarne probleme Crkve i dajte iz te tradicije kojom se bavite vadite neke poučke o konkretnom približavanju čovjeku i donošenju Boga tom čovjeku!

    Marta

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kažete, "nestao iz srdaca ljudi".
      Svašta je važnije nestalo iz srdaca ljudi.
      Nestala je i vjera, nestala je pobožnost, nestao je strah Božji (pobožnost i strah Božji su dva od sedam darova Duha Svetoga). Nestao je osjećaj da je čovjek grešnik, da se za svoje grijehe treba kajati i ispovijedati, pokušati postati bolji. Nestalo je razmišljanje o posljednjim stvarima: smrti, sudu, raju, paklu.
      Na zadušnicama o pokojnicima se govori kao o članovima Općinstva svetih, ne govori se da se za pokojne moramo moliti i da za njih (pretpostavljajući da su u čistilištu) treba služiti mise. Prešućuje se da je Krist i Otkupitelj i Sudac. Spominje se samo Uskrsnuće i pobjeda nad smrću. Zaboravlja se ono što je bilo: istočni grijeh, i ono što će doći. Transsupstancijacija? Pa zar zbilja još vjerujemo u to?
      Crkva je postala razvodnjena, prigodničarska, mjesto za druženje i pjesmicu, mjesto za njegovanje svakog mediokriteta. Nema posljednjih stvari, nema Istine i neistine, vječnog raja i vječnog pakla, nema da i ne. Sve je dosadno sivilo. Najjači intelekti generacije u Njoj više ne nalaze mjesto dokazivanja svojeg uma, na čast i slavu Boga. Gdje su danas znanstvenici kao Toma Akvinski ili Clavius. Gdje su ljudi spremni umrijeti za Crkvu Katoličku? Gdje su danas Bonifacije apostol Njemačke, Nikola Tavelić, Marko Križevčanin (koji je umro za i za tu latinsku misu koja je nestala iz srdaca ljudi), Jozafat Kuncević, Oliver Plunkett, tisuće mučenika u Vendeji? Ne dao Bog da sad zatrebaju, ali da zatrebaju, kakav bi odaziv bio?
      Eto, to su problemi Crkve.
      Njegujemo liturgiju koja daleko više od reformirane liturgije budi u čovjeku (i laiku i svećeniku) strah Božji, pobožnost, osjećaj da je Gospodin stvarno prisutan nakon riječi Pretvorbe i da je Bog prava realnost, a svijet tek prolaznost. Eto, meni upravo tradicionalna misa donosi Boga.

      Izbriši
    2. Zašto ne bi bio engleski? Baš da mi je vidjeti kako bi to prihvatili npr. Francuzi:-)

      Ne znam zašto a priori polaziš od toga da to nema veze ni s čim konkretnim ni sa stvarnim problemima današnjice. Nisi uzela u obzir da su listom udruge koje traže tradicionalnu misu laičke, sastavljene i vođene od laika, očito je onda da ih ta misa snažnije približava Gospodinu.

      Kao dodatak: većinom oni koji nemaju iskustva s tradicionalnom misom polaze od neke slike koju su si stvorili u glavi i za koju misle da je neupitna. Tako nedavno iz jednog komentara na nekoj stranici jedne čitateljice, koja je oštro protiv tradicionalne mise, proizlazi da ona misli da se propovijeda na latinskom da nema ništa na pučkom jeziku. A nije joj palo na pamet barem to da se upita npr. kad su nastale hrvatske božićne pjesme koje ćemo uskoro pjevati na misama, njoj se izgleda čini da je to sve u zadnjih par desetljeća.

      Silvestar

      Izbriši
    3. upravo je latinski potakao nastanak pučkih crkvenih pjesama. Njima je puk na svoj način sudjelovao u liturgiju koju je svećenik vršio na latinskom. Zato me jako čudi i žalosti da neki biskupi ZABRANJUJU dase pjevaju u božićno vrijeme umjesto ordinarija mise, odgovaraju božićne pjesme, koje su prepjev ordinarija. Npr. zar zabraniti da se pjeva umjesto "Gospodine, smiluj se" božićna pjesma "Kyrie, eleison", ili umjesto "Slave" pjesma "Svim na zemlji". A s druge strane dopuštaju se kojekakvi protestantski pjesmuljci!
      Jole.

      Izbriši
    4. @ Jole - dok je bilo sasvim normalno da se u tradicionalnoj misi pjevaju pučke pjesme diljem mise, bez prevelike uvjetovanosti jer to spada na sadjelovanje puka koje nije bilo precizno određeno; zamjenjivanje ordinarija drugim pjesmama u novoj misi, gdje je ukinuta stroga razlika između čina svećenika i puka, predstavlja kršenje rubrika: http://tomablizanac.blogspot.com/2009/01/liturgijska-glazba.html . Tako da osobno ne podržavam takvu praksu, a rješenje je naravno, znamo i sami gdje - u povratku na staru misu koja stvara vrlo širok prostor za plodonosno sudjelovanje vjernika.

      Izbriši
    5. Nema potrebe da se pjeva umjesto ordinarija mise bozicne pjesme. Te se pjesme mogu pjevati prije mise, za vrijeme ofertorija, za vrijeme pricesti i nakon mise, pa cak i umjesto aleluje ako se bas hoce. Inace ta rasprava nije nova, vec sam davno linkao na clanak bl. Ivana Merza u kojem brani franjevce koji su jedan Bozic pjevali gregorijanski.

      Izbriši
    6. Crkva se previše bavi duhovnošći, u smislu da se dobar dio klerika a i povodljivih laika zatvaraju u svoje kule, a ne idu prema konkretnom čovjeku, koji ipak živi u svijetu, a ne u nekim paralelnim svjetovima "tradicionalizna", svih vrsta anakronizama, patosa, emocinalizama, bjegova, nezainteresiranosti, "akademizma", intelektualizma, posprdnog smijanja "neznalicama" u vjeri, rubricizma, latinizma, pseudoliturgizma nadvladanih vremena...

      Marta

      Izbriši
    7. Sorry, al fatalno brkaš liturgiju, katehezu i karitativni rad...O "nadvladanim vremenima" smo se prilično naslušali u razdoblju između 1945-1990. Je li moguće da kao katolik vjeruješ u pravocrtan progres nakon konclogora, nuklearnih bombi i ostalih ljepota 20 stoljeća?

      Izbriši
    8. Marta, objasnite što to znači ići prema konkretnom čovjeku. Marksisti su si uzimali za zadatak ići prema konkretnome čovjeku (tako su sami rekli) i nisu baš puno napravili osim opustošenih domova i još više opustošenih duša.
      Molim Vas da mi definirate što je točno taj konkretni čovjek. Konkretni čovjek koji je kršćanin mora biti svjestan da živi u ovom svijetu protvi tog svijeta i za onaj drugi svijet.

      Izbriši
    9. Kršćanin živi u ovom svijetu, ali svoj život ne oblikuje prema njegovim bezbožnim principima. Ali, iako kršćani nisu kao ovaj svijet, ipak se ne bori protiv njega, već svojim životima pokazuju put tom svijetu prema svijetu koji kršćani nazivaju vječnost ili Kraljevstvo Božje, koje se vać sada mora ostvarivati. I vi kao i II. vat koncil govorite isto, samo s drugim naglascima, a bespotrebno se napadate i optužujete.

      Marta

      Izbriši
    10. Nije stvar u koncilu nego u "duhu koncila". U dobroj namjeri nestalo je oštrine i budnosti prema kojekakvim modernističkim herezama i blasfemijama. Teolozi poput Schillebeeckxa nikad nisu javno prozvani i označeni kao promicatelji, ako već ne hereze, onda u najmanju ruku vrlo opasnih i dvojbenih ideja. Zato danas imamo situaciju da dobar dio američkih časnih sestara (prosjek godina tih redova je vrlo visok, to su sve stare babe od 60+ godina, a podmlatka nemaju jer Bog je stvorio ljude racionalnima) promovira pobačaj, kontrolu rađanja i slične stavove koji se eksplicitno protive učiteljstvu. Te babe i ti teolozi tvrde da oni jedini razumiju 2. vatikanski koncil i da je taj koncil stvorio novu crkvu.
      Što se tiče rubricizma koji gore spominjete: u svakoj tehničkoj, medicinskoj ili bilo kakvoj ozbiljnoj struci postoje točno propisane procedure kako se rade neke stvari ako se želi ostvariti očekivani ishod. Kada svećenici od mise rade predstavu i svaki puta budu originalni, to je možda prvih par puta zanimljivo, ali nakon toga postaje otrcano i dosadno, a ljudi misu ne doživljavaju kao najveću i najvažniju realnost nego kao dosadnu ljudsku priredbu.

      Izbriši
    11. "Ići prema konkretnom čovjeku" u modernističkom žargonu nije ništa drugo nego kršiti Božji zakon ili ga prilagođavati potrebama ljudi. To bi značilo pokazivati "milosrđe" prema rastavljenima koji žive u drugom, divljem braku, prema istospolnim brakovima, prema "jadnim majkama" kojima je abortus jedini izlaz, prema grijehu, preljubu, prijeziru Crkve, celibata...Fuj!
      Većinu modernista uopće ne zanima jadni maleni čovjek, siromah i patnik. To su samo njihove floskule da što više razaraju Crkvu Kristovu. Gade mi se oni hrvatski teolozi koji stalno trabunjaju o potrebitima, a iz očiju im viri oholost, narcisoidnost,prijezir prema svakome, a osobito potrebima koje zlorabe za svoje pokvarene ciljeve. Ja imam dovoljno informacija i davno sam prozreo takve koji žive u skupim stanovima, nose markiranu odjeću i voze brze automobile, a govore o siromašnima i dužnosti Crkve prema njima!
      A svaki iole normalan tradicionalni katolik će skrivati svoja djela milosrđa ako želi da to budu cvjetići na dar Kristu, samo Njemu! Jao nama ako samo trabunjamo po portalima, a nikada ništa ne činimo za bližnje svoje: za potrebite, bolesne, utamničene...Svatko tko traži put, pronaći će ga. Uvijek će se stvoriti netko kome možemo neplaćeno pomoći. Što su naše bakice govorile:"Pomozi onome tko ti ne može uzvratiti!" Upravo se u današnje vrijeme tiranije materijalizma i interesa po tome poznaju Kristovi učenici! Kako je divno upoznati osobu koja te cijeni samo što si brat katolik, stvorenje Božje i pomogne ti bez ikakvog interesa! No takvima ne smetaju skupocjene misnice i kaleži! To su bijedne, već otrcane floskule Judinih učenika!
      Kikii

      Izbriši
    12. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
  5. “...neka se nijedan inovator ne usudi pisati protiv korištenja latinskog jezika u svetim obredima..."

    Bl. Ivan XXIII

    OdgovoriIzbriši
  6. Stara je Misa bila najbolja škola molitve i straha Božjega. Sve gore spomenuto nestalo je dobrim dijelom uvoďenjem novog obreda koji više nije teocentričan nego antropocentričan. Latinski je bio velika blagodat Zapadne Crkve. To je bio naš zapadni ikonostas koji je prikrivao velike tajne, ujedno ih snažno "objavljujući".
    Premda je kod nas postojala i glagoljaška Misa, nikada od prabake i starijih vjernika koji su joj katkad nazočili, nisam čuo da im je latinski smetao ili da su glagoljašku Misu držali superiornijom. Sjećam se samo da su vazda govorili da je "Dominus vobiscum" naš jezik i da su to razumjeli. Ideološki zadojenoj kolegici očito oči nije otvorio ni dokument "Latina lingua". Modernistička je zasljepljrnost strašna. Sve više dolazi do izražaja da je riječ o dvije konfesije: katolicima i neoprotestantima!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  7. Danas me Krawattenpriester Rebić, koji se u penziji pretvorio u poklopac svakom loncu, nevjerojatno iznervirao svojom izjavom u Večernjem listu glede popisa stanovništva. Prema njemu, broj katolika u Hrvatskoj (koji se inače održao na mirakuloznoj razini, obzirom na konstantnu strahotnu medijsku antipropagandu) pada jer hijerarhija i svećenici nisu u dotatnoj mjeri proveli zaključke 5. kongr..., pardon, II. Vatikanskog Koncila. I da, još je istakao da zlato i srebro u crkvama i na biskupima odbija vjernike u 21. stoljeću. U kojem taj sazvježđu živi???

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ivan Pavao II. često je u svojim enciklikama citirao Ivana Zlatoustog koji, gle čuda i crkvenog naučitelja, govori baš protiv tog zlata i suvišnog nakita, napose ako se time, u teškim i kriznim vremenima za svakidanji život čovjeka, zasjenjuje i čak zastire Kristovo svjetlo...

      Dajte ohladite s glupostima i bavite se važnim pitanjima.

      Ivan

      Izbriši
    2. Ja to svo zlato, sukladno tisućljetnoj crkvenoj tradiciji, doživljavam kao sliku proslavljenog tijela Kristovog na zemlji. Od tog zlata se nitko nije obogatio, štoviše, ono predstavlja neutilitarnu i nekomercijalnu ljepotu žrtvovanu u onostrane svrhe. Najbolje bi bilo da ogolimo crkve od svake ljepote kao holandski kalvinisti, pa da nam izgledaju kao napuštene garaže u Novom Zagrebu

      Izbriši
    3. Ako će se u tom slaviti Bog, i samo ako župnik nema za više, zašto ne i crkva izgleda ogoljele hočandske crkve? Dakle, samo ako nema sredstava! Nisam rekao da treba ogoliti crkve, ili pak da bi trebalo rasprodavati kaleže ili slično. Govorim o novogradnjama.

      Ivan

      Izbriši
    4. Što se novogradnji tiče, točno je, neka budu gole na početku. Ima vremena i godina da se ukrase.
      Međutim, treba spomenuti nekoliko stvari.
      Prvo, mnoge su novogradnje napravljene na vrlo ružan način. Izgledaju kao kopija zagrebačkog krematorija (jedne jezive hladne zgradurine zakopane u udolini koja kao da želi poručiti da smrću sve prestaje). Te novogradnje nisu stajale malo novca.
      Drugo, vremena još uvijek nisu nešto posebno teška. Otkad sam se rodio, u vrijeme Titove smrti, bivša Jugoslavija je ušla u krizu kad su se, u cilju sprečavanja rasta cijena, izazivale umjetne nestašice robe i umjetne nestašice benzina, a redukcije struje bile su u prosjeku jednom tjedno. Živjelo se "dobro" nekih godinu i po, u vrijeme "Markovićevog dinara", a onda je došao rat. Onda se opet "bolje" živjelo od neke 2002. ili 2003. do 2008. i to je to. Većinu mog života vladala je nekakva kriza i uvjeren sam da ću ostatak godina na zemlji velikom većinom provesti u krizi. Stvarna je činjenica da se još uvijek živi relativno dobro i da imamo novaca i za jelo i za mobitel i internet (oni koji se bune da je kriza i da im je teško velikom većinom spadaju u tu kategoriju).
      Treće, nemam dojam da oni koji prigovaraju Crkvi na bogatstvu sami daju novaca sirotinji ili u dobrotvorne svrhe. Kažu da oni nemaju, a Crkva ili netko drugi da ima. To je zgodno. Svaki čovjek u Hrvatskoj mogao bi reći da Ivica Todorić ima više od njega i da bi novac trebao dati upravo Ivica Todorić. Doduše, kad netko kaže da plaća porez i da se iz toga poreza financira socijala, zdravstvo, a i Crkva (i druge vjerske zajednice koje imaju ugovor s državom) ima pravo. Činjenica da postoji socijalna država omogućuje pojedincima da budu licemjeri, a činjenica da se Crkva financira iz države da budu licemjeri s opravdanjem. Kad bi se porezi prepolovili, koliko bismo davali za sirotinju i Crkvu (koju bi u tom slučaju prestala financirati država)? Ponekad sam na tradicionalnoj misi u Zagrebu ja onaj koji prikuplja lemozinu i lijepo je vidjeti kad u košaru padnu Mažuranić ili Radić, i to gotovo svake nedjelje od istih ljudi (bez brige, ja nisam taj koji ih stavi; da se ne pomisli da hvalim sebe). Dakle, ima ljudi koji daju.
      Četvrto: što je s automobilima, putovanjima, susretima, prešetavanjima? Roditelji vole vidjeti da im djeca idu na susret katoličke mladeži u drugi dio Hrvatske, ali bez ikakve zadrške očekuju da bi pedesetak kuna za autobus trebao platiti netko drugi (što u pravilu i pokrije Crkva iz svojih prihoda). Trebaju li svećenici voziti uvijek nove automobile. Trebamo li stalno ići amo tamo po nekakvim susretima ili je bolje ostati kod kuće i organizirati katehezu u župi?
      Peto i zaključno. Ljudi su se ostavili Boga baš zato što žive u bogatstvu i raskoši. Ako je netko čitao Tolkienove priče o Međuzemlju, skrećem pozornost na Numenor i njegovu propast. Bili su sve bogatiji, sve moćniji, sve vještiji u znanosti i umijećima i sve su se više bojali smrti. Naša zapadna kultura izbacila je smrt iz redovnog odvijanja života. Umirućeg čovjeka se pošalje u bolnicu ili dom za nemoćne da umre: danas je to ustaljena praksa. Koliko je gradskih ljudi mlađih od 30 godina bdijelo nad umirućim ili pripremalo netom preminulog pokojnika za ukop (oni ne znaju zašto se pokojniku ispod brade podveže rubac)? Naš je zapad bogat blagom, a siromašan u duši. Navodno bogatstvo Crkve samo je dobar izgovor. Osim njega postoje još stotine drugih.

      Izbriši
    5. Apsolutno se slažem s M.B.-om. I drago mi je da se Ivan u svom odgovoru ipak obraća malo kršćanskijim i pristojnijim tonom od docirajuće bahatosti tipa "Dajte ohladite s glupostima". Što se tiče novoizgrađenih crkvi u Zgb, meni je daleko "najosebujnija" Sveta Mati Slobode. Kad čovjek uđe unutra, prvo mora dobrih pola sata tražiti tabernakul i razmišljati u kojem smjeru se uopće pokloniti...

      Izbriši
    6. Slažem se potpuno s M.B. i ako mogu malo nadopuniti; sve blago koje danas naše Crkve imaju zbilja trebamo ljubomorno čuvati, a ne nasjedati populističkim floskulama prodajte zlato pa nahranite gladne (zanimljivo da nitko ne kaže prestanite trošiti na oružje pa nahranite gladne!?).
      Nivo umjetnosti koje danas naše Crkve skupljaju je takav da sljedeće generacije sigurno neće moći ni govoriti o prodaji toga. Kad župnik naručuje npr. Križni put, glavna je preporuka jel si član fsrovaca, jel si u rodu s poglavarima, jel se može koja slika ekstra dobiti i slično. Naravno najveća je prednost ako si iz župnikova kraja pa ako na sliku ubaciš i nešto što ga podsjeća na njegov kraj, di ćeš bolje …

      Na kraju krajeva najvrjednije blago koje čuvamo u našim Crkvama je naše kulturno dobro i ne smije se zakonski prodavati! Postoje uređeni zakoni Crkve i države koji to reguliraju i kad bi danas Crkva odlučila prodati npr. Ladislavov plašt, ne bi mogla bez suglasnosti države. Gotovo sam siguran da bi došli u paradoksalnu situaciju, gdje bi bilo lakše uvjeriti nas vjernike da to prodamo pa da „nahranimo gladne“ nego sve ove današnje lijevo liberalne, umjetnički osviještene, kritičare.

      S.H.

      Izbriši
    7. Ivane, pogledajte npr. ovo ili ovo.

      Samo jedan citat:

      Dolazi do besmislenog paradoksa kada se, u ime evanđeoskog siromaštva, umjetnički najdragocjenije crkve ruše i zamjenjuju - uz velike troškove - prozaičnim i ogoljenim crkvama. Nije ljepota i sjaj crkve, kuće Božje, u neskladu s duhom evanđeoskog siromaštva i ne sablažnjava ona siromahe, nego nepotrebni luksuz i komfor koji su danas tako rašireni. Ako se klerici žele vratiti evanđeoskom siromaštvu, trebali bi uvidjeti da u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke upravo kler posjeduje najelegantnije automobile, najbolje kamere, najnovije televizijske uređaje. Mnogo pića i pušenja je sigurno u suprotnosti s evanđeoskim siromaštvom, a zasigurno ne ljepota i sjaj crkava.
      S jedne strane se tvrdi da bi crkve trebale biti ogoljene, a s druge strane se u župama i na kampusima katoličkih sveučilišta grade ružne zgrade za društvena okupljanja obdarene svakom vrstom nepotrebnog luksuza; i sve to čini se u ime društvene brige i zajedničarskog duha. Čak se i u samostanima događaju slične promjene. Ova nova zdanja ne samo da se protive evanđeoskom siromaštvu, nego upravo odišu izrazito svjetovnom atmosferom. Udobni naslonjači i debeli tepisi imaju nezdravu mekoću. Ove zgrade znalački sjedinjuju tri negativne osobine: skupoću (koja je u direktnoj suprotnosti s evanđeoskim siromaštvom), ružnoću i poziv na ugađanje samome sebi koji predstavlja degeneriranost koja prijeti čovjeku u našem dobu.

      Izbriši
    8. Upravo tako. Uništenje nekih poznatih švicarskih crkava stajalo je milijune franaka. Stvorene su nekakve ružne, "moderne", polivalentne dvorane. Nekada su bačeni barokni oltari prave dragocjenosti. Nasreću su počesto završili na nekim siromašnim župama pa su tako spašeni. Nakon Koncila su odreda na lomači spaljivane misnice, plaštevi, dalmatike i sl. Kako se tada nije razmišljalo o štednji?! Koliko je samo ovaj moderni neukus stajao?!
      Kad pogledam one jeftine i smiješne mitre, štapove i misnice njemačkih biskupa, a kad pomislim koliko im koštaju rezidencije,putovanja, stotine simpozija, sva birokracija i sl., jednostavno ne mogu prihvatiti onaj Judin prigovor o "bačenim novcima" na nepotrebno.
      Sjećam se posjeta jednoj kapelici u HK misiji u Njemačkoj i one pohabane dvije, tri misnice(jedna kao da je bila od jute)-carstva jeftinoće i neukusa te posjeta župnikovu stanu(plus kuća na atraktivnoj lokaciji u Lijepoj Našoj, auto i ušteđevina). Ma dajte!
      U jednom su se samostanu albe šivale od istog materijala kao stoljnjaci, a nikada nisam došao u zračnu luku da nisam susreo dotičnog provincijala koji je stalno nekamo putovao.Skupi mobitel, uvijek nove torbe, markirana odjeća...
      Uostalom, i sam sebi prigovorim kad kupim neku stvar kao križ ili ikonu(kao da demoni to šapnu). Kupio sam malenu ručno rađenu ikonu koju sam platio oko 600 kuna. Pa imam ih već nekoliko...je li baš bilo potrebno! Kriza je itd. Onda sam malo oštetio auto-nikakav problem dati 200-300 kuna da se to oštećenje ukloni!
      A o troškovima za Božić da i ne govorimo-tu svi imamo za šunku, lješnjake, vino i ukrase...
      A te stvaro u crkvi ostaju po nekoliko stoljeća. Upravo im je zbog toga vrijednost veća.
      Uostalom, mnoge su crkve oslikavali redovnici koji nisu uzimali novce za to ili su župljani pomagali neplaćeno. Mnoštvo je misnica izvezeno po samostanima časnih sestara ili su to radile gospođe u mirovini ili kao neki zavjet. I tako su nastajala mala umjetnička djela Bogu na slavu!
      Zašto se ne bi na taj način u Rusiji, Indiji ili u Africi pomoglo tom stanovništvu koje dobro zna izrađivati skupocjene tkanine puno povoljnije nego u Europi?!
      Danas gradimo velebne dvorane po gradovima koje kasnije nitko ne može isplatiti. Miliuni su baceni u šoping centre, stadione, gluposti...Nije ni čudo da nam ne ide dobro!
      Kikii

      Izbriši
  8. Jos njegovih antologijskih izjava:

    – Ako biskupi i svećenici ne budu ozbiljno shvatili zadaću evangelizacije i Drugog vatikanskoga koncila te ako budu išli protiv njega, onda će se taj broj smanjivati i ubuduće! Crkva mora ići ususret svijetu, ne smije ga prezreti. Katolička crkva mora biti živa barem onoliko kao što su neke manjinske kršćanske zajednice protestantskog podrijetla, čiji je broj malo porastao – objašnjava dr. Rebić.

    Moraju preispitati svoj rad

    Čak misli da nakon objave rezultata ovih popisa biskupi i svećenici moraju “preispitati svoj rad, svoju djelatnost i odnos prema svijetu”.

    – Suvremeno i moderno ne trpi da se biskup pojavljuje u zlatu i srebru, s prstenom i kapom, nego kao čovjek koji ima tome svijetu nešto reći i pokrenuti ga prema dobru, plemenitosti, dobroti, ljubavi. Naša Crkva kao da se vraća u prošlost i da želi živjeti u prošlosti – pomalo će rezignirano Adalbert Rebić.

    Koliko znači organizirani vjerski rad s ljudima, najbolje se pokazalo na maloj židovskoj populaciji, koja se povećala za 41 vjernika. Nije mnogo, ali je znakovito.

    – Logično je da ih je više, jer su se Židovi prije pisali kao ateisti ili se nisu izjašnjavali oko vjere, jer donedavno nije bilo židovskog religioznog života. Danas imamo dva rabina u Zagrebu i rezultat toga je da zbog toga ima više Židova, tj. vjerski osviještenih Židova, koji su do jučer bili ateisti, a danas su vjernici – tumači dr. Rebić, dodajući da je “svijet kao vrt i neka cvate tisuću cvjetova, a ne da smo svi isti”.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koliko covjek mora biti izgubljen da prigovara (zbog cesto i prejeftinih) mitra ili biskupskog prstena, a ne promotri gdje i kako on zivi...

      Izbriši
    2. Koja je onda uopće razlika između biskupa i dobrotvorne udruge? Za zadatke koje Rebić navodi (a koji također jesu zadaća kršćanina, ali ne i isključiva) ne treba biti biskup. Biskup treba objasniti kršćanima da su oni od Božje države (civitas Dei), a ne od ovog svijeta, da nije zasnovana na ovome svijetu. Što se tiče onih koje zanima samo ovaj svijet i uporno odbijaju čuti kraj zdravih ušiju i zdravog uma... skinuti sandale i otresti prašinu.

      Izbriši
    3. Daleko važnije je da Crkva svjedoči Istinu, a ne njeno brojno stanje. Možda bi se Rebić trebao prisjetiti događaja iz Iv 6,66, i onih koji su mu neposredno prethodili.

      Izbriši
    4. Zato je i nabavio glanc novi VW Passat, koji iako srebreni ( što on osuđuje), vjerojatno mu služi da bi vratio ove odbjegle vjernike koje je otjeralo zlato i srebro Crkve.

      Zanimljivo da je rast vjernika i poziva bio prije 2VK a kad pogledam stare fotke iz tog vremena Crkve isto bile pune zlata i srebra, kako naš profesor kaže.

      E da, na tim fotkama je bilo i oltara ...

      S.H.

      Izbriši
    5. ,,Katolička crkva mora biti živa barem onoliko kao što su neke manjinske kršćanske zajednice protestantskog podrijetla, čiji je broj malo porastao – objašnjava dr. Rebić.'' - pod logičnom pretpostavkom da tu može misliti na svoje teološki srodne skupine, tj. one koje 'rede' žene i homiće za biskupe i pola biblijskih događaja drže mitskima, onda je ovo još jedan pokazatelj koncilaške ideološke zasljepljenosti jer je notorna činjenica da baš liberalni protestantizam doživa svoj rasap jer ga ljudi shvaćaju ozbiljno kao i njegov modernizam (čemu svjedoče svi recentni prijelazi s anglikanizma u Crkvu). No s druge strane, konzervativni protestanti koji drže nezabludivost sv. Pisma i uistinu vjeruju u temeljne članke vjere te da istina kao takva nije relativna nego apsolutna, harače po Južnoj i Sjevernoj Americi na račun naše ekumenski orijentirane Crkve koja vjernicima nažalost ne daje ono što im je potrebno da bi se oduprli toj herezi, nego ih štoviše, s takvim grabežljivim vucima još više zbližava.

      Zbilja je čudna ta situacija u Crkvi kada nema drugog rješenja nego se treba čekati da svi ti trovači njezinog života pomru.

      Izbriši
    6. Uočih još jednu meni neshvatljivu stvar u Rebićevom istupu. Što su to Židovi ateisti? Postoje li kršćani ateisti ili muslimani ateisti? Židovstvo je religijska kategorija par exellence. Ili si Židov ili si ateist. Ili je možda imao u glavi "krvnu" ili "rasnu" definiciju Židova iz svastikastog zakonodavstva?

      Izbriši
    7. MZP, pogledaj ovdje, postoji skupina Zidovi u klasifikaciji po narodnosti i Zidovi u klasifikaciji po vjeri.

      Izbriši
    8. To je, moj Toma, tako, jer je naš zakonodavac, kao i u x drugih stvari, preuzeo propise ili logiku propisa iz komunističke Jugoslavije. U kojima su, kad je o konkretnoj stvari riječ, muslimani bili i narod i vjera, pa isto tako i židovi. Što je oboje sasvim krivo. Međutim, jedan hebraist poput dotičnog ne bi smio slijediti logiku totalitarnih zakonodavaca. Jer ako prihvatimo navedenu logiku, onda je teorijski moguće postojanje npr. židova muslimana ili židova kršćanina, što je apsurd...To je Hitlerova logika: bez obzira što si postao npr. katolik ili protestant, zauvijek si ostao židov i kao takav bio izvrgnut progonima, iz razloga što ti je netko od predaka pripadao toj religiji...

      Izbriši
    9. Pa prema popisu i ima zidova krscanina, doduse nema zidova muslimana, to bi bilo zanimljivo...

      Izbriši
  9. Bravo momci MZP,Silvestar, M.B., S.H.,fesapo, Aggelos i Toma dakako! Izvrsni komentari- Complimenti! Nemam se što nadodati!I to svi una voce...Baš ste me obradovali!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  10. Imao sam danas dojam čitajući Večernji, per analogiam, da smo u poziciji ljudi koji su poklonici velike europske klasične glazbe (npr. Palestrine ili Bacha), iz jedinog razloga što ih ta glasba kroz svoju ljepotu i harmoniju odvodi u onostranost Božje blizine, dok su sa druge strane iznad ili pored nas ljudi koji nas stalno pokušavaju podučiti ili nam nametnuti npr. Doorse, Zeppeline ili neko drugo odgovarajuće nemilozvučje iz 60-ih ili 70-ih godina prošlog stoljeća kao jedini mogući i najveći izraz sakralne muzike. Nije uzalud lucidni engleski marksist, Terry Eagleton, nazvao Vat.II. "jednom vrstom katoličkog Woodstocka".

    OdgovoriIzbriši
  11. Don Damir Stojic u svom inrevju za iste novine osudjuje sexualnu revoluciju/slobodu i s pravom se pita;koji su plodovi?

    Rebic bi se isto trebao pitati,koji su plodovi njihovog "modernog "rada, umjesto sto jos vise zagovara nastranost.On po svom hereticno-modernistickom mentalitetu (koji je velikim dijelom zahvatio Hrvatski kler i sada polako "sazrijevaju" plodovi)zagovara jos vecu protestantizaciju Crkve tocno ono sto vec postoji na zapadu medju konzervativnim protestantima i sto je de facto propalo jer sute iste protestanske sljedbe na zapadu nisto drugo negoli puke humanitarne organizacije.
    Sto prije Rebicki mentalitet " ostavi" ovaj svijet i ode pred vjecnog sudca tim bolje za cijelu Crkvu,do tada ostaje jedino Tradicionalni dio Crkve kao sigurno utociste.

    Alex

    OdgovoriIzbriši
  12. Stojić je fenomenalan u katehezi, vječno bi ga slušao, ali njegove mise su havarija s liturgijskog aspekta. Jest da se katkad pjeva Gloria ili Sanctus na latinskom, ali ne u formi korala, već nekih besmislenih melodijica koje zvuče kao medley između "Nekog trebam ja" od Petra Graše i "Spirits in the Sky" Normana Greenbauma. Mislim da sam zadnji put čuo i loše isprogramiranu ritam-mašinu. Onako, sve skupa, kao neki zastarjeli festivalski pop iz 80-ih. Zadnji put tamo poželjeh da sam barem grko-katolik. Kod njih pop slavi liturgiju, a ne pravi od liturgije pop.
    No ponavljam, taj svećenik je vrlo nadahnut i odličan propovjednik.
    Što se tiče modernističke paradigme u Crkvi, treba samo biti strpljiv. I ona će uskoro postati samo jedan križ na groblju paradigmi nastalih u 20. stoljeću, prepunog raznih "-izama". Sve će te pomodnosti i trendove nadživjeti neumrla i neusmrtiva Tradicija.

    OdgovoriIzbriši
  13. "...poželjeh da sam barem grko-katolik. Kod njih pop slavi liturgiju, a ne pravi od liturgije pop."

    Svaka čast na ovome! :D

    OdgovoriIzbriši
  14. Odličan članak, hvala prevoditelju i Tomi što ga je objavio!
    Bilo mi je grozno vidjeti, prvi put tako crno na bijelo, eksplicitno, ono o čemu sam već čula bezbroj puta: "Eto, jučer smo čuli prijedlog da se napusti svekoliki obred današnje liturgije Latinske Crkve i da se mjesto njega uvede novi 'ekumenski' obred koji bi sastavili stručnjaci liturgičari svih kršćanskih konfesija po uzoru na Posljednju večeru." .....

    I samo kratki komentar na raspravu o Crkvenom ruhu, dekoru, zlatu itd.
    Sjetimo se što se dogodilo s Kajinovom i Abelovom žrtvom. Bogu pripada ono najbolje, i to mu treba nastojati dati. Pogotovo u svetoj Misi, gdje Njegovo Tijelo i Krv po rukama svećenika dolaze na oltar. ... Kako ih onda položiti u glinene ćupove ili posude? Uostalom, ti zlatni tabernakuli i ostalo liturgijsko posuđe ostaju dugo vremena, za buduće generacije (što se samog troška tiče koji je, ponavljam, što u usporedbi s onim za što se troši?). Osim ako se, naravno, ne smlate maljevima i bace. Što se tiče samih crkava kao građevina, kako je lijepo vidjeti crkvu s 1km i znati da je crkva! A ne, recimo, bačva ili školjka. I "pravo" raspelo koje potiče na razmatranje žalosnih otajstava, ali i milosrđa Krista koji u svakom trenutku proživljava svoju Muku za nas, radi nas... a ne nekog smiješnog Isusa sa žicama u glavi ili stiliziranu siluetu izrezanu u drvu križa koja podsjeća na ljudsko biće s dvije ruke i dvije noge (u boljoj verziji).
    Marta iz Martina

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bog kaže ne mile mi se vaše žrtva, pretiline ovnujske mi ne prijaju, krv jaraca i bikova ne tražim, trebam srce raskajano... Crkva je u ime tog dekora i te ljepote izgubila danas protestantsku braću, napose onu njemačku!

      Njemcu su gladovalu u vrijeme izgradnje bazilike sv Petra u Rimu, za koju smatram bez daljnjeg da je najljepša bazilika uopće, ali se od njih tražio novac za njenu izgradnju jer tobož kosti sv Petra trunu na kiši. II. vat koncil daleko nadilazi tu hipokriziju

      Izbriši
    2. Da bi opravdali rušenje srednjovjekovne jedne, katoličke Europe, teške posljedice koje su slijedile-Tridesetogodišnji rat, otimanje crkvenih dobara itd., protestantski lašci izmišljaju mnoštvo crnih legendi o katolicima. Jedna je gore spomenuta. Sramite se!
      Kikii

      Izbriši
    3. Onda su njemački velikaši zaključili da previše novaca odlazi u Italiju i da bi bilo daleko bolje da odlaze njima. Onda su još ukinuli samostane i njihovu zemlju dodijelili, pogađate, sebi. Pa, ako narod jest gladovao, nakon toga je gladovao teže. Reformacija nema veze s narodom nego s knezovima, velikašima, plemstvom. Motiv reformatora je svugdje bio isti. Novac.

      Izbriši
    4. Kikii, a da nas dvojica osnujemo "Društvo štovatelja lika i djela Henrika, vojvode od Guisea"
      :-)

      Izbriši
    5. Ha, ha...Protestanti su danas ionako pred raspadom. Meni su strašniji neomodernisti koji su sve te neznanstvene, protukatoličke "crne legende" preuzeli zdravo za gotovo i onako ich s visine nama u facu kao da i oni nisu katolici kao i mi. Očito da više nisu.
      Postoji hrpa izmišljotina, gluposti, legendi, nikad dokazanih teorija koje su protestanti, masonerija i prosvjetitelji skrajali, prekrajali, krpili i šivali. To su puste laži i obmane koje niti jedan ozbiljan povjesničar ne može dokazati.
      Tko se imalo pozabavi povješću, vidi koliko su upravo protestanti prednjačili u spaljivanju vještica, zabrani iznošenja slobodne misli, koliko je moderno(crnačko) ropstvo dobrim dijelom pravdano njihovim suludim biblijskim tumačenjima.Koliko su ratova u Europi pokrenuli i donijeli zla modernom svijetu!
      I nacizam u konačnici bez Martina Luthera ne bi bio moguć u tom obliku!
      Žalosno je da te teorije sada iznose katolici, da su katolička učilišta rasadište tog neznanstvenog, prizemnog, huškačkog, proturimskog trabunjanja!
      Kikii

      Izbriši
  15. Ako već spominjemo Koncil i hipokriziju, onda je najveća zamisliva hipokrizija ne progovoriti o komunizmu u vrijeme strašnih progona Crkve. Da su svi dokumenti posve pravovjerni, to je strašan propust i licemjerje Koncila.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  16. Koliko ja znam, protestantska braća su se sama izgubila-nažalost, doslovno. Odlomila od stijene-Petra-Crkve.

    OdgovoriIzbriši
  17. I ova pseudokatolička subkultura koja se tako zacementirala po crkvenim strukturama u Lijepoj Našoj, odlomila se od stijene Petra. (Napominjemo da postoji silno mnoštvo divnih i svetih ljudi u crkvenim strukturama.)No, ovi neoprotestanti po nalogu bjelosvjetskih protukatoličkih i vampirskih kružoka ostaju formalno u Crkvi dok je poput termita iznutra ne izruju da se strukture same uruše poput stabala u afričkim stepama.
    Ali stvari se mijenjaju. Čudni su vjetrovi zapuhnuli.Ljudi im sve manje vjeruju i sve su nezadovoljniji takvim strukturama, koje, iako se moderniziraju u petoj brzini, ne pokazuju vitalnost i napredak.
    A mi tradicionalisti čekamo-ne treba nama neka nova "Crkva". Ona je stara najbolja zamisliva jer joj je Utemeljitelj, sam Gospodin Naš Isus Krist, Utjelovljena riječ!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.