četvrtak, 30. listopada 2014.

Sjećanje na prečasnog

(neke od razglednica koje sam dobio od prečasnog)

Oprostit ćete mi ako ovaj tekst nije posebno dobro uređen, uostalom radi se o prisjećanju.

Kad je nadbiskupijskim dekretom iz siječnja 2011. određeno da preč. Vitković "brine i bude na raspolaganju za slavljenje svete mise" prema starom obredu, nisam imao pojma tko je taj svećenik. Kasnije sam čuo od majke da se sjeća kako ga je slušala u 70-ima dok je propovijedao s propovjedaonice zagrebačke katedrale, a i moj otac ga je poznavao kao vrsnog propovjednika na nedjeljnim misama u katedrali.

Prvo što sam zapazio iz telefonskih razgovora je da ima ugodan glas i uglađeno razgovara. Kasnije sam potvrdio taj dojam da se radi o gospodinu svećeniku koji je vrlo srdačan i simpatičan, ali daje utisak, kako i treba, da je on Božji službenik, a ne još jedan pajdaš koji je po zanimanju svećenik. Iako je djetinjstvo i mladost proveo slušajući staru misu, on je prva generacija svećenika koji su misili po novom obredu. Jedan je od zadnjih koji su ređeni i za podđakone. Vidjelo se od početka da je povjerenu mu službu oko tradicionalne mise prihvatio jer ga je to zatražio kardinal Bozanić, ali isto tako da se toj službi zdušno predao. Uz pomoć malog misala i instrukcijskog DVD-a samostalno se pripremio za slavljenje tradicionalne mise. Imao je tada 65 godina, pa si mislite koliko bi se ljudi u sređenim životnim okolnostima i ustaljenoj rutini dalo na takvu avanturu. Tako smo 20. veljače 2011. imali prvu misu koja je usto bila pjevana. Hvala Bogu, sve je dobro prošlo, a tako se i nastavilo. Sjećam se kako mi je prvih mjeseci prečasni znao sav iznenađen reći koliko su "svi oni protiv", misleći, naravno, na svoje kolege i nadređene te tradicionalnu misu. Vjerojatno se i nije očekivalo da prečasni tri i pol godine s rijetkim izuzetcima nastavi služiti tu staru misu. Također mi je znao reći da njima nije jasno kako to da baš mlade privlači tradicionalna latinska liturgija. Ja bih mu spomenuo da ni protivljenje hijerarhije ni privlačnost mladima nije tako neobična i da se može susresti na većini mjesta po svijetu gdje se stara misa služi.

Bio je uvijek vrlo savjestan oko služenja mise. Htio je da tradicionalna misa u sv. Martinu počinje točno na minutu makar to značilo da ne stigne ni predahnuti nakon mise koju je netom prije završio u katedrali. Da ne spominjem kako je često trebao služiti i večernju misu u katedrali. Jednom mi je povjerio da je jedne od tih nedjelja kada je služio dvije mise u katedrali i ovu našu tradicionalnu u Martinčeku, ujutro u sakristiji katedrale desetak svećenika koncelebriralo. On se nije izvlačio od svojih dužnosti, pa su znali da kad netko drugi u zadnji čas otkaže ili premjesti svoj termin, uvijek mogu računati na Stanka. Usput, ovo što bilježim je moj dojam i ono što sam ja primjetio. Prečasni mi se sam nikada nije žalio niti se upuštao u razgovore o drugim osobama. Eventualno bi se nasmiješio i rekao nešto lakonski. Kad bih ga pitao kako je, iako se osjećao loše, rekao bi samo "ne smijem lagati", ali nije govorio da mu je loše. Svaki puta kad bi se opraštali, dodao bi na moje "vidimo se iduće nedjelje", svoje "ako Bog da". Tako je bilo i zadnji put kad sam ga vidio.

Iako nisam puno o liturgijskoj praksi s njime pričao, vidjelo se da ga smetaju improvizacije koji mnogi kolege izvode. Sjećam se da mi je spomenuo da su mu u jednoj župi rekli kako se ondje ne peru prsti kod ofertorija. A on ih je pitao je li ta samovoljna promjena na korist vjernika, na spasenje duša?

Vrlo dobro je znao latinski i bilo mu je žao što ga mladi bogoslovi i svećenici znaju vrlo slabo. Solidno je pjevao liturgiju tako da smo mogli imati pjevane mise kad god je zbor bio spreman.

Ljudi su ga većinom znali kao izvrsnog propovjednika. Sve je propovijedi govorio napamet, bez papira. I to ne u nekim maglovitim predodžbama ljubavi i apstraktnim trošenjima vjerničkog vremena. Njegove su propovijedi imale i glavu i rep (koji nisu bili pola sata daleko), svaka riječ je bila na svom mjestu, govorio je i o evanđelju dotične mise i o pouci za naš život, ali i o povijesnim činjenicama, citatima svetaca itd. sve skladno uklopivši u jednu cjelinu. Moj osjećaj je da ga je često bilo milina slušati. Nisam morao kao toliko puta za vrijeme propovijedi biti na oprezu što li će sada krivovjerno, dosadno, čudno ili naprosto blesavo iskočiti, nego ga se jednostavno moglo slušati jer su propovijedi bile sadržajne i razumljive bez intelektualiziranja, ali i bez podcijenjivanja inteligencije vjernika. Jedne nedjelje mi je spomenuo (imao je izvrsno pamćenje za datume, obljetnice, događaje itd.) da je jedinu propovijed u životu zapisao upravo uz to nedjeljno evanđelje prije toliko desetljeća kada je kao bogoslov morao za praktičnu vježbu sastaviti i dati na pregled tekst propovijedi. Svake nedjelje bi pripremio dvije propovijedi, jednu uz čitanja stare, drugu uz čitanja nove mise. Pamtim kako je dva puta pripremio homiliju na krive tekstove (jednom vlastitom, drugi puta našom krivnjom jer smo mu dali listić za pogrešnu nedjelju). Premda je to saznao par trenutaka prije no što je trebao staviti biret i krenuti za ministrantom iz sakristije, na propovijedi se uopće nije osjećala nepripremljenost ili improvizacija. Čak bih rekao da je ovaj drugi puta posebno nadahnuto govorio.

Radnim danom slavio je božansku liturgiju kod sestara bazilijanki. Ponekad mi je znao spomenuti sličnosti bizantske i drevne rimske liturgije poput ljubljenja liturgijske odjeće kod oblačenja. 

Prečasni je bio vrlo pažljiv, uvijek bi pitao za članove obitelji, pohvalio npr. ajvar kad bi mu mama donijela prethodne nedjelje teglicu, kod jednog vjernika iz naše zajednice kojega je oženio po starom obredu uvijek bi se raspitivao kako je supruga i poručio mu da je pozdravi itd. Uglavnom, sve su to sitnice, ali one pokazuju jedan po naravi, odgoju, radu i milosti profinjeni karakter. Gore sam stavio fotografiju nekih od razglednica koje sam od njega primio. Na zadnjoj koju mi je poslao prije nekoliko tjedana iz Svete Zemlje izabrao je prigodni motiv zaštitnika jednog malenog člana moje obitelji, a s druge strane se vidi da piše baš na datum mog rođendana kako bi mi javio da se za mene i obitelj moli. Premda mi to nije bitno, on nije zaboravio dodati ni titulu uz ime primatelja.

Volio je putovati, ići na hodočašća Majci Božjoj, bilo s Marijinom legijom u Hrvatskoj, bilo sam u Fatimu, Lurd, Efez. Također se redovito išao pomoliti kod Jezulatka u Prag. Kada sam ga jednom upitao nakon povratka s puta kako mu je bilo u Carigradu, prečasni je rekao da se slaže s papom Ivanom XXIII. (kojega je posebno cijenio, na neki način to je bio njegov papa) koji je izjavio, ako se dobro sjećam, da je to najljepši grad na svijetu. Od svetaca je posebno štovao i proučavao sv. malu Tereziju i njezine roditelje i veselio se planu da iduće godine ponovno posjeti Lisieux i druga mjesta u Francuskoj koja su bila važna toj obitelji.

Između redaka se moglo pročitati da je u djetinjstvu bio vrlo siromašan, ponekad su imali jedva što za jesti. To i nije neobično ako se zna da oca kojeg su ubili komunisti nikada nije upoznao. Kao malog ga je čini mi se baka vodila na mise, a jednom mi je spomenuo da je kao mladić volio ići u Ranjenog Isusa na mise po dominikanskom obredu.

Pitao sam se u početku kako to da su nam za misnika dali tako učenog i pobožnog svećenika, zar nema on neku važnu službu koja bi ga spriječila da preuzme jedan da tako kažem vrući krumpir koji nitko nije htio. Pa i sam mi je prečasni rekao da je tolike silne svećenike pitao mogu li mu ponekad uskočiti i zamijeniti ga na tradicionalnoj misi u sv. Martinu, ali svi su našli neku izliku ili zgodan razlog zašto ne mogu. Ima i takvih koji su dovoljno stari da su misili po tom obredu, a ispričavali su se da zbog godina i slabosti ne mogu, pa ipak sam ih danas na sprovodu vidio poprilično čile i orne. Bilo kako bilo, kad se pogleda izvadak iz službene biografije nešto se tu ne poklapa: magisterij iz teologije 1972., studij u Rimu, predaje od 1974.-77. na KBF-u u Zagrebu (pretpostavljam kao asistent), doktorat 1980. u Rimu, a iste godine postaje i prebendar, u međuvremenu je dobio ovlast biritualizma. I onda slijede neke lijepe, ali ipak sporedne službe od kojih je najvažnija da je dvanaest godina bio rektor crkve i to crkve na groblju, makar to groblje i bilo Mirogoj. Tek sam čitajući članke poput ovoga počeo naslućivati kako je prečasni u tom kaptolskom establishmentu na neki način bio outsider. I preč. Kurečić se danas toga dotaknuo govoreći nad otvorenim grobom o određenom nerazumijevanju i patnji koju je prečasni prihvatio. Tko zna što bi se sve moglo naći ako bi netko išao dublje tražiti. Ali ostavit ću to nekome drugome citirajući riječi iz oporuke prečasnog: "opraštam i oproštenje molim".

Inače, preč. Kurečić koji je održao pogrebni govor o životu preč. Vitkovića lijepo je i istinito progovorio o prečasnom. Nije kao IKA ili tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije naprosto prešutio zadnje četiri godine pastoralnog djelovanja našeg prečasnog.

Prečasni je uvijek bio spreman da udijeli neki blagoslov, bilo ljudi bilo predmeta (i rado je koristio stari obrednik kad bismo ga zamolili), posebno je bio na raspolaganju ako bi ga netko zamolio za ispovijed (i ovdje molbu da se koristi stara formula kod odriješenja nije odbijao). Mnogi ga se sjećaju s emisija na radio Mariji, bilo bi lijepo kad bi urednici toga radija učinili neke od starih emisija dostupnima za slušanje preko interneta da možemo ponekad čuti njegov glas.

Svi koji su čuli njegove propovijedi ili emisije i pročitali koji njegov tekst, znali su da je prečasni bio izuzetno odan i vjeran Svetom Ocu. U tome je ustrajao bilo popularno bilo nepopularno i to ne samo riječima, nego i konkretnim stavovima. Za razliku od nekih kolega, prečasni je bio vrlo pravovjeran i nije istinu zamagljivao ili miješao s neistinom. Znao je reći crkveno učenje o vjeri i o moralu koje se danas često gura pod tepih jer stvara određenu nelagodu kako vjernicima tako i kleru. Znao je govoriti i o pravom domoljublju i to bez politiziranja propovijedi ili ispraznih parola. U oporuci je prečasni zapisao (navodim prema sjećanju) 'Kada umrem onda će moja duša pripasti Bogu, tijelo Hrvatskoj, srce Rimu'.

Pada mi na pamet na završetku ovog razvedenog razmišljanja jedna rečenica koju je ministrant, mladi latinist izrekao prečasnom nakon što mu se ovaj na latinskom zahvalio na ministriranju kod stare mise: "Sine te nihil". Bez tebe ništa. Da, prečasni je shvaćao, a kako je služio tradicionalni obred čini se da je sve dublje to i pokazivao, da bez svećenika nema najvažnijeg djela koje nam je dragi Bog ostavio - Svete Mise. I zato je najveća i neusporediva pohvala koju mogu reći o prečasnom to da je služio kod oltara. Dopustio je da Gospodin njega uzme za drugog Krista. Kad je pognut nad oltarom izgovarao tihe riječi pretvorbe, tradicionalna liturgija i slobodni odgovor ovog svećenika učinili su da možemo pred sobom vidjeti Krista koji prinosi sama sebe na Kalvariji. Prije nego Ga ugledamo licem u lice na osobnom sudu, ovo razgrtanje zastora otkrivalo nam je ovdje na zemlji pogled u nebo.





utorak, 28. listopada 2014.

Sprovod preč. Vitkovića

(snimljeno mobitelom na rekvijemskoj misi za prečasnog, pa kvaliteta snimke nije najbolja)

Konačno je objavljeno vrijeme pogreba preč. g. Stanislava Vitkovića: sprovodni obredi počinju u četvrtak 30. listopada u 14 sati iz crkve Krista Kralja na Mirogoju.


Informacija za one koji možda mogu prisustvovati tradicionalnoj latinskoj misi za dušu pokojnika koja će se 30 dana nakon smrti održati u kapucinskoj crkvi u Beču - 17.11.2014. u 8 sati ujutro (Tegetthoffstraße 2 / Neuer Markt, Wien).

Dodano isti dan u 13,50. Evo i osmrtnice. Mislim da bi trebalo poštovati želju da se umjesto vijenaca novac dade za Caritas (IBAN: HR0523400091100080340). Svakako navedite kao svrhu uplate "u spomen na preč. Vitkovića" ili nešto tome slično. Bolje je da to svatko sam učini. Ako ne možete drugačije, imate škrabicu za Caritas kod ulaza u zagrebačku katedralu.

nedjelja, 26. listopada 2014.

Nedjeljna blog preporuka 37


Stranica koju vam danas preporučujem nije blog, ali mi se svidjela jer ima kratke i zanimljive objave u kojima prenosi nekoliko rečenica crkvenog učiteljstva, svetaca, poznatih teologa, sastavljača teoloških i molitvenih priručnika itd. o pojedinoj temi. Ponajviše se bavi ispravnim odnosom prema nekatoličkim religijama i učenjima. U tom smislu korisno je pročitati originalni tekst na latinskom i hrvatski prijevod, a citati su dobro izabrani i prikladni za dijeljenje.


Ne znam autora niti sam mu Facebook 'prijatelj', ali mogu čitati ove tekstove, pa ćete valjda i vi moći ako se ulogirate na bilo kakav Facebook račun. Evo kao predokus onoga što ćete naći jednog nedavno objavljenog posta:
Evo kakav su učinak propovijedi sv. Antuna Padovanskog imale na vjernike (prema Vita sancti Antonii, cap. XXI.):
„...vitiorum odium et detestationem excitare, ita ut plerumque alter alteri diceret cum multo gemitu:
"Heu me miserum! qui nunquam ante hac istud putarim esse peccatum, quod si scivissem certe numquam illud admisissem!"
Mutuoque se hortabantur ad faciendam confessionem, ad suscipiendas peregrinationes religionis, ad ieiunia certis diebus amplectenda in honorem Matris Dei, aut similia pietatis studia...“
(„izazivale su mržnju i gađenje prema opačinama, tako da su mnogi jedan drugome govorili s jecanjem:
"Jao meni jadniku! jer nikad dosad nisam smatrao to grijehom; da sam to znao, sigurno to nikad ne bih učinio!"
Međusobno su se poticali/ohrabrivali da se ispovijede, da pođu na hodočašće, na postove u određene dane u čast Majke Božje, ili druge slične pobožnosti...“)
A sad ja vas pitam:
Kakav učinak imaju propovijedi današnjih svećenika na vjernike?

srijeda, 22. listopada 2014.

Homokrivovjerje u Rijeci


Relatio post disceptationem, iako objavljen kao "radna verzija" dokumenta Sinode o obitelji, u svojim prvim danima je već postigao posljedice kojima su se liberalni krugovi nadali. Očito je sporedno pitanje stoji li Crkva sa svojim kardinalima koji su prisustvovali sinodi iza tvrdnji, poput onih iz 50. paragrafa, budući da se neovisno o (ne)službenosti već javljaju posljedice objave tog dokumenta.

Iz Rijeke nam stiže vijest kako je svega dva dana nakon objave Relatia na Teološkom fakultetu u Rijeci osvanuo plakat kojim se poziva studente da prisustvuju izlaganju Norberta Recka na temu "Homoseksualnost: novi kršćanski pogled". Nebitno je što Crkva ne može mijenjati svoju doktrinu o grijehu, nebitno je i što su sporni djelovi Relatia 'izbačeni' iz završnog dokumenta - "nova teologija" grijeha promovira se i na samom fakultetu koji bi trebao podučavati ljude normalnom katoličkom nauku, kao i promovirati isti.

Predavač Norbert Reck prirodan je ideološki partner uredništvu Križa Života kao čovjek koji promovira čudne teološke misli i njihove praktične implikacije, a tvrdi i da homoseksualni lobiji u Crkvi ne postoje. Predavanje će biti održano u srijedu 22.10.2014. na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Podsjećam na vrlo dobar i detaljan članak o homokrivovjerju kao i noviji razvoj situacije u samom Vatikanu. Izgleda da je Rijeka stjecište homolobija, i na ovom smo blogu već spominjali jednu aferu kao i neobičnog gosta vezanog uz obiteljski pastoral.

utorak, 21. listopada 2014.

Requiescat in pace

(iz današnjeg Večernjeg lista)

Iako nažalost još uvijek ne znamo kada će biti sprovod preč. g. Stanislava Vitkovića, imam informaciju da su već služene ili će biti služene za njegovu dušu mise u sva tri obreda (pravno dva) u kojima je preč. Vitković misio. Tako će na tu nakanu biti slavljena istočna božanska liturgija sljedeće subote u 8 sati i nedjelje u 10,30 sati u crkvi sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem Gradu.

Svi mi kojima je prečasni iskazao u životu dobrotu dužni smo moliti za pokoj njegove duše.

subota, 18. listopada 2014.

Sinoda 5

Nakon što su se biskupi u četvrtak pobunili na najavu da neće biti objavljeni rezultati rada jezičnih skupina, kardinal Baldisseri koji je glavni tajnik sinode na navodni papin mig promijenio je tu odluku. U konačnom izvještaju odbačene su tri točke koje su izazvale posebnu uznemirenost vezano uz pričest razvedenih i ponovno "oženjenih" te crkvenu dobrodošlicu i pozitivno vrednovanje homoseksualaca.

U govoru biskupima na završetku sinode, govoru ispraćenom žarkim pljeskom, Papa je na prvom mjestu istaknuo ovu napast:
„napast neprijateljske krutosti, odnosno želja zatvoriti se u napisano, a ne dopustiti Bogu – Bogu iznenađenja – da nas iznenadi; zatvoriti se u zakon, sigurnost onoga što znamo, a ne onoga što još uvijek imamo naučiti i dostići. Još od Isusova vremena, ovo je napast revnitelja, skrupuloznih, obzirnih i – danas – takozvanih „tradicionalista“, a čak i intelektualista“.
Papa vjerojatno koristi neku svoju definiciju tradicionalista koja meni nije poznata.

Završavam ovo praćenje prve planirane sinode "o obitelji" molitvom: "Gospodine svemogući Bože, iznenadi nas svojim milosrđem i izbavi svoju Crkvu iz teških kušnji koje smo našim grijesima zaslužili."

petak, 17. listopada 2014.

Stanislav Vitković RIP


Danas je umro prečasni g. dr. Stanislav Vitković. Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njemu.

Informaciju sam provjerio. Ako dobijem drugih informacija, dodat ću ih ovdje.

Do daljnjega je tradicionalna misa u sv. Martinu otkazana.

Molim vas pomolite se za preč. Vitkovića, služite ili dajte da se za njega služi misa.

***

Dodano 17.10.2014. u 12,10.
Zagreb, (IKA) - Svećenik Zagrebačke nadbiskupije i prebendar Zbora prebendara prvostolne crkve u Zagrebu, dr. Stanislav Vitković preminuo je iznenada tijekom putovanja u inozemstvu, u petak 17. listopada, u 70. godini života i 44. godini svećeništva, priopćio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Rođen je 8. kolovoza 1945. godine u Zagrebu u obitelji prosvjetnih radnika Stanka i Dragice rođ. Čupar. Kršten je u župi Sv. Petra. Osnovnu školu i državnu klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Kao bogoslov boravio je i u kolegiju Capranica u Rimu. Za svećenika Beogradske nadbiskupije, zaredio ga je beogradski nadbiskup Gabrijel Bukatko 1971. godine, u svetištu Majke Božje u Remetama.

Magisterij iz teologije postigao je 1972. godine. Nakon dvogodišnje specijalizacije na Papinskom pastoralnom institutu, četiri je godine službovao u rimskoj župi sv. Emerencijane, a od 1974. do 1977. predavao je kolegije iz Pastoralne teologije, te druge kolegije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Predavao je i na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Bio je član sjemenišnog poglavarstva Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu kao duhovnik i prefekt studija.

Godine 1980. postigao je doktorat iz teologije na Papinskom lateranskom sveučilištu, povijesno-pastoralnom disertacijom pod naslovom „Katolički pokret u Hrvatskoj: postanak, razvoj, utjecaj na pastoral". Prebendarom Zbora prebendara prvostolne crkve zagrebačke imenovan je 1980. godine, kada je i inkardiniran u Zagrebačku nadbiskupiju.
Uz redovitu službu u zagrebačkoj katedrali, od 1998. do 2010. godine bio je rektor crkve Krista Kralja. Bio je zauzet brojnim obvezama i dužnostima, među kojima valja istaknuti: arhivist Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, duhovni pomoćnik u samostanu karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu, branitelj ženidbenog veza pri Ženidbenom sudu u Zagrebu, prosinodalni ispitivač za ispovjednu jurisdikciju, tajnik Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima, vicepostulator kauze danas blaženoga Ivana Merza, predavač na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, duhovnik Marijina suradništva u Hrvatskoj, koordinator u pokretu „Religije za mir". Budući da je 1976. od Svete Kongregacije za Istočne Crkve dobio ovlast biritualizma, pomagao je i u pastoralu grkokatoličke Križevačke biskupije. Rado je bio slušan kao predavač na simpozijima s crkveno-povijesnom tematikom, a povremeno je surađivao u katoličkoj publicistici, osobito u svetojeronimskim izdanjima, i prevođenju djela hagiografskog karaktera.

srijeda, 15. listopada 2014.

Sinoda 4

Reakcije na dokument objavljen u ponedjeljak na sinodi ne prestaju. Kardinal Burke, poljski biskupi, afrički biskupi itd. javljaju se s kritikom tog sramotnog dokumenta za koji neki kažu da je unaprijed sastavljen, a čak se i predstavljač, kardinal Erdo u nekim točkama od njega ograđuje. Na engleskom je i dalje najbolji izvor Rorate, a na hrvatskom Quo Vadis Croatia. Čak je i bitno.net donio par kritičnih članaka (1,2) dok se na IKA-i i Glasu Koncila po običaju čuje zujanje komaraca.

Za to vrijeme papa Franjo priča i dalje u propovijedima o otvaranju Duhu Svetom, o novostima koje treba prihvatiti, o zločestim farizejima, milosrđu i sl. 

Evo sažetka kratkih govora koje je održao kardinal Bozanić na sinodi. Izvadak je iz najnovijeg broja Glasa Koncila, ali ga još ne vidim na webu.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji na trećoj izvanrednoj Biskupskoj sinodi na temu »Pastoralni izazovi vezani uz obitelj u kontekstu evangelizacije« sudjeluje u ime Hrvatske biskupske konferencije, imao je u prvom tjednu rada Sinode dva interventa.

Tijekom treće opće kongregacije u utorak 7. listopada kardinal Bozanić govorio je o potrebi da priprava zaručnika za sakrament ženidbe kandidatima učvrsti spoznaju o njihovu specifičnom vjerničkom pozivu, koji imaju kao muškarac i kao žena po sakramentu ženidbe, a koji bitno određuje njihov ljudski i vjernički život. Zauzeo se za temeljitu pripravu za brak te istaknuo da ona ne smije biti tek okazionalna, prigodna. Predložio je da ideja o pozivu na sakrament ženidbe bude bolje istaknuta i u samom obredu sakramenta ženidbe.

Tijekom osme opće kongregacije u četvrtak 9. listopada kardinal Bozanić uključio se u raspravu o krizi braka i obitelji u suvremenom društvu. Zauzeo se da se pojednostavni postupak utvrđivanja nevaljanosti ženidbe te da se u tom procesu veće ovlasti dadne mjesnim Crkvama i biskupskim konferencijama. Istaknuo je da upravo danas Crkva mora proročki naviještati nauk o nerazrješivosti ženidbe jer time ostvaruje i osobito služenje dobru ljudi u suvremenom društvu. Naglasio je nadalje da Crkva djeluje u svijetu koji pozna grijeh te da svi vjernici ne uspijevaju slijediti radikalnost Isusovih zapovijedi. Uzroci moqu biti različiti; zbog osobnoga i društvenoga grijeha te zbog velikih društvenih promjena. Crkva mora uzieti u obzir sve te situacije i biti blizu svojim sinovima i kćerima, posebno navještajem božanskoga milosrđa
Moram priznati da većinu ovih prijedloga ne kužim, posebno ovo o većoj ovlasti mjesnih Crkava (je li to na tragu liberalnih prijedloga ili se radi o nečem drugom) i radikalnosti Isusovih zapovijedi (tko može za sebe reći da ih uspijeva slijediti).

***

Vjerujem da s nestrpljenjem iščekujete beatifikaciju pape Pavla VI najavljenu za iduću nedjelju. Meni ulijeva veliko pouzdanje činjenica da i jedan od najnesposobnijih i najlošijih papa u povijesti može biti proglašen blaženim. Čovjek koji se u mnogome odrekao vršenja svoje pastirske službe kako bi imao vremena za plakanje, prvosvećenik pod čijim ravnanjem je razorena drevna rimska liturgija, suradnik ili barem partner najgorih komunističkih neprijatelja Crkve. Da netko od nas "običnih smrtnika" krene uništavati Crkvu ne bi u sto godina uspio napraviti koliko je pod Pavlovim ravnanjem učinjeno. Zar to ne daje nadu i nama bijednim grešnicima.


utorak, 14. listopada 2014.

Moj komentar na Sinodu





Kerubinski putnik 15



V, 40

Christus ist wie ein Fels
Wer sich an Christum stößt, er ist ein Felsenstein,
Zerschellt; wer ihn ergreift, kann ewig sicher sein.

Krist je kao stijena
Tko lupi u Krista, smrska se o hridi;
Tko se za njeg primi, on spasenje vidi.

***

V, 74

In der Hölle ist keine Ewigkeit
Betracht es eigentlich, bei Gott ist Ewigkeit,
Beim Teufel in der Höll, da ist ein ewge Zeit.

U paklu nema vječnosti
Daj promisli dobro: Bog je vječnost sama;
S vragom je u paklu samo vječna tama.

***

VI, 46

Das Abgesonderte hat nichts mit dem Ganzen gemein
Ein abgefallnes Laub, ein saures Tröpflein Wein,
Was hat es mit dem Baum, was mit dem Most gemein?

Odvojenō nije dio cjeline
Kap prolita vina, list što s grane pade,
Što s lozom il stablom zajedno imade?


(original, prijevod/prepjev)

ponedjeljak, 13. listopada 2014.

Sinoda 3

Motus in fine velocior iliti što dalje ide sinoda više se gomilaju događaji vrijedni bilježenja. Podsjetimo najprije vjernike koje ova događanja zbunjuju da kad neki kapelan, župnik, biskup, kardinal ili čak papa kaže neistinu, ta tvrdnja ne postaje ništa istinitija nego prije. Naravno, što se više uspinjemo na hijerarhijskoj ljestvici, skandal postaje veći, ali to običnog katolika ne bi trebalo skrenuti s puta posvećenja u svakodnevnom životu. Ne dopustite da vam nečije baljezganje o novim paradigmama oduzima mir.
  • U već spomenutom intervjuu s kardinalom Burkeom koji preporučujem svima koji znaju barem malo engleskog (a vrijedilo bi ga i titlovati za one koji ne znaju), dotični kardinal lijepo objašnjava pokušaje reforme procesa utvrđivanja ništavosti ženidbe. Papa je komisiju za tu reformu ustanovio još dva mjeseca prije nego li je izvanredna sinoda sazvana upravo zbog takvih pitanja uopće počela s radom. Neki kažu da Papa u takvim odlukama vješto koristi vlastiti autoritet kada očekuje protivljenje većeg broja biskupa, a istovremeno odluke koje uspije progurati preko biskupskih sastanak ili skupština prevaljuje na toliko spominjanu kolegijalnost biskupskog zbora.
  • Biskupi su na sinodi izabrali tajnim glasovanjem desetak moderatora koji će upravljati sastavljanjem izvještaja različitih jezičnih grupa iz čega će nastati završni izvještaj sinode. Među izabranima je bilo i nekoliko konzervativnih biskupa, pa je Papa nenajavljeno odlučio dodati još šest liberalnih klerika na mjesta moderatora.
  • Kardinal Péter Erdő predstavio je danas izvještaj nakon rasprave koji nisam imao živaca cijeli čitati, ali sažeto bi se moglo reći da pokušava 'ekumenski' promatrati probleme grešnih zajednica. Govori otprilike da je potrebno u sodomitskim, priležničkim, preljubničkim i drugim vezama gledati ono što je pozitivno, a ne koncentrirati se na negativne strane objektivno teških grijeha koji vode u propast dotične osobe. Tako primjerice spominje da se istospolne zajednice ne mogu promatrati na istoj razini kao brak, ali i da treba istaknuti "slučajeve u kojima međusobna potpora sve do žrtve predstavlja dragocjenu podršku u životima [istospolnih] partnera". Ima još puno sličnih tvrdnji ili retoričkih pitanja u slučajevima kada bi izjavna rečenica bila apsolutno i očito heretična.
  •  Ključne riječi u izjavama prelata su otvorenost, iskrenost, postupnost, promjene u životnim uvjetima, milosrđe itd. Tako se začepljuju usta onima koji ističu da nema ravnopravnosti između istine izražene kroz utvrđene doktrine Crkve i laži koja je i u samoj praksi pokazala svoje pogubne plodove.
  • Luka me upitao za eventualne reakcije hrvatskog klera. Čini mi se da velika većina čeka da osjeti u kojem smjeru će zapuhati vjetar iz Rima i lokalnih središta. Ipak, stanje na terenu može se vrlo lako ocijeniti ako pogledate ovu tribinu Kršćanske sadašnjosti u kojoj su prije nekoliko mjeseci sudjelovala tri svećenika teologa. Nije potrebno da gledate čitavu snimku, i preskačući ćete kroz nekoliko minuta dobiti zadovoljavajuću sliku.

subota, 11. listopada 2014.

Sinoda 2

Kratki sažetak zbivanja od prvog teksta:
  • Izgleda da je većina biskupa na sinodi protiv svetogrdnih prijedloga kardinala Kaspera o rješavanju problema pričešćivanja trajnih preljubnika (onih koji žive kao muž i žena, premda su oženjeni za drugu osobu).
  • Zanimljivi citati u kojima kardinali osuđuju Kasperovu doktrinu pojavljuju se izvan službenih komunikacijskih kanala koji vode isključivo preko kontroliranih dnevnih sažetaka zbivanja od strane glasnogovornika Svete Stolice.
  • Kardinal Kasper se brani tvrdnjom da se oko svojih prijedloga uvijek konzultira s Papom. Tjednima ga nitko nije opovrgnuo, pa se može uzeti da je to istina. 
  • Kardinal Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, usprotivio se tajnovitosti kojom je obavijen rad sinode. Kaže da vjernici imaju pravo znati što njihovi biskupi govore. Jesu li njegovi istupi zadnjih tjedana iskrena obrana katoličkog nauka kojeg je i sam u prošlosti znao zamagljivati ili se radi o svojevrsnoj tezi-antitezi (da ne kažem good cop / bad cop rutini) koja će rezultirati nesretnom sintezom, ostaje za vidjeti.
  • Kardinal Burke je u intervjuu objasnio bračnom paru koji je održao govor na početku sinode, zašto nije zgodno pozivati sodomitske partnere bliske rodbine među mlade i neizgrađene osobe na božićnoj večeri.
  • Njemački biskupi na sinodi većinski podupiru prijedlog kardinala Kaspera koji ide za time da se osobe u "drugom braku" "pokaju", ali nastave živjeti u grijehu i da tada mogu slobodno primati pričest usprkos teškom grijehu i svetogrđu koje ih vodi direktno u pakao. Komentatori kažu da njemački biskupi misle kako će tako zadržati obveznike crkvenog poreza iz kojega se Crkva u Njemačkoj obilno utovila i pomoću kojega pokušava kontrolirati i ona područja koja ovise o njezinoj materijalnoj pomoći.
  • Pater Lombardi, glasnogovornik Tiskovnog ureda Svete Stolice prenio je u svom sažetku prvog tjedna rada sinode 'zanimljivu primjedbu' po kojoj je kasperovski prijedlog uspoređen s 'krajnje revolucionarnim i novim' činom kojim je sv. Pio X. djeci dopustio da mogu pristupiti Euharistiji.
  • Tom sramotnom spinu povijesnih odluka još se početkom sinode pridružio dvotjednik Civiltà Cattolica izvlačenjem iz naftalina nekih mletačkih otoka u Grčkoj u 16. stoljeću. De Mattei ih je vrlo brzo razmontirao, ali ostaje činjenica da se svi tekstovi u navedenom isusovačkom časopisu provjeravaju i odobravaju u Državnom tajništvu Svete Stolice.
  • Nije začuđujuće da se kasperovcima (ili možda kasperitima jer zvuči kao termitima) pridružio i generalni poglavar Družbe Isusove.
  • Afrički kardinal Napier spomenuo je da bi prihvaćanje gore spomenutih prijedloga značilo da i poligamisti mogu primati pričest. Završimo s jasnim riječima navedenog kardinala: "Nosite svoj križ s Kristom!"

srijeda, 8. listopada 2014.

Treće tradicionalno hodočašće Društva Benedictus

Na ljubazni poziv vlč. Branimira Motočića koji nas je ugostio i prije dvije godine, grupa članova Društva Benedictus uputila se danas rano ujutro s Glavnog kolodvora u Zagrebu. Naše odredište bilo je župa Pešćenica u Sisačkoj biskupiji.



Nakon dolaska put nas je vodio najprije kroz mjesto, a zatim i prirodu.










Vrijeme je bilo kao stvoreno za hodočašće. Pješačili smo oko dva sata i za to vrijeme kako je i običaj izmolili ružarij na latinskom te otpjevali nekoliko pjesama.

Stigli smo do Cerja Letovanićkog pred drvenu crkvu sv. Josipa iz 18. stoljeća. Ondje je u 10 sati započela misa koju je služio naš domaćin. Danas je blagdan sv. Brigite, svetih mučenika Sergija, Bakha, Marcela i Apuleja te svetog Demetrija koji je naznačen u lokalnom kalendaru.









Nakon svete mise izmolili smo litanije sv. Josipa i vratili se s onima koji su došli do crkve autima nazad u Pešćenicu. Ondje smo posjetili župnu crkvu gdje nas je vlč. Motočić upoznao s poviješću kraja i župe.







Evo i nekoliko detalja iz crkve. Primjetite posebno tko je donirao treći vitraj.










Druženje smo nastavili u župnom dvoru uz ukusni gulaš, a kasnije i pitu od jabuka. U zanimljivim razgovorima vrijeme je brzo prošlo, te smo prije rastanka izmolili u crkvi križni put. Oprostivši se od našeg domaćina, prošetali smo se do željezničke stanice i duhovno obnovljeni vratili u Zagreb.

Puno hvala vlč. Motočiću!

Vjerujem da ćete bolje fotografije uskoro naći na blogu Tradicionalna latinska Misa, a možda i na stranici Tradicionalna Misa koju je velečasni posebno pohvalio. Podsjećam čitatelje na klanjanje četvrtkom u 10 sati u crkvi sv. Vinka u Frankopanskoj koje se redovito nastavlja.

utorak, 7. listopada 2014.

Bože sačuvaj

Uhvati me jeza kad pomislim kako bi izgledalo crkveno druženje neokatekumena i ovih fra Ivinih karizmatika.


(kako čujem gužva je oko oltara jer na njemu fra Ivo dijeli autograme)
(Dodano 26.10.2014.: Izgleda da video nije više dostupan na izvornom mjestu, pa ga u lošijoj rezoluciji možete pogledati ovdje.)

Himna Šurkovca (Bože čuvaj Šurkovac)

Malo misto nepoznato
Od Boga je odabrato
Tu je crkva porušena
Al je nova sagrađena

2x Ref. Šurkovac, Šurkovac
Bože čuvaj Šurkovac

U Šurkovcu malom mistu
molimo se svome Kristu
Molimo se i pjevamo
Duha Svetog zazivamo

Biskup Franjo mudar bio
Fra Ivu je odredio
U Šurkovac za župnika
A sad mu je prava dika

Fra Ivo je pastir pravi
Stado svoje ne ostavi
Za svakoga pojedinca
Radosno mu srce klica

Pođmo pravo u Šurkovac
Ne žalimo trud ni novac
Za fra Ivom se molimo
Bogu molbe prinesimo

Bog fra Ivu svoga voli
Kad se Ivo za nas moli
Svetog Duha kada moli
I prinosi naše boli

Sad Mariji zahvalimo
i sa njom se pomolimo
Za fra Ivu našeg dragog
Svećenika ovog hrabrog

Da ga čuva da ga brani
Da ga svetim tijelom hrani
Isusovo sveto srce
da mu bude nadahnuće

Duhu Svetom zahvalimo
Na darovim što primamo
U jezicim što molimo
I u duhu počivamo

(Slušaj sad)
Još ću oče reći vami
da vas vole ***
Da vas štuju da vas vole
i za vas se Bogu mole

A sad zbogom oče Ivo
S vama nam je lipo bilo
Mi moramo kući poći
Opet ćemo vama doći


*** Kaštelani / Zagrepčani / Vinkovčani / svi Splićani / Imoćani...

Sinoda 1

Jest da nisam posvetio više od desetak minuta čitajući o događanjima vezanim uz sinodu biskupa koja je započela u Rimu, ali evo mog sažetka.
  • Neki bračni par je kao primjer kako se vjernici trebaju ponašati naveo roditelje vjernike koji su puni ljubavi rekli sinu pederu da može dovesti svoga partnera na božićnu večeru. 
  • Kardinal Baldisseri je novinaru koji je pitao o tome zašto tolika tajanstvenost oko objave govora na sinodi odgovorio da ako je tako pametan, zašto onda nije član sinode. 
  • Iako su govori unaprijed predani i pregledani, neće biti objavljeni, nego će glasnogovornik na kraju svakog dana prepričati o čemu se raspravljalo. 
  • Neki američki kardinal kaže da pitanje tko može primati pričest nema puno veze s katoličkim naukom. 
  • Latinski je out, neće se više nitko trebati truditi oko prevođenja ičega sa sinode na latinski. 
  • Puno priče o tome da se radi o stvarnim ljudima i njihovim životima, a ne o nekakvom intelektualnom nadmudrivanju.
Za sada je zaključak da se sve kreće u smjeru koji je predviđen od kada je sinoda prvi puta i najavljena. Ne padajte na priče da će mediji potpuno iskriviti poruke sinode. Svjetovni mediji će izvještavati ono što im se i plasira, a crkveni će pisati standardne fraze i povremeno vršiti kontrolu štete.

Ipak, zanimljivo je pratiti blogove i posebno twitter jer više nije tako lako kontrolirati sve tokove informacija kao za vrijeme 2. vatikanskog.

nedjelja, 5. listopada 2014.

Kraljice svete krunice, tebi se puci klanjaju, anđeli tebi dvore


Negdje danas, na prvu nedjelju listopada, a negdje 7. listopada slavi se blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice. U ovom mjesecu koji je posebno posvećen toj pobožnosti, predlažem vam da blagoslov novih krunica zatražite kod najbližeg svećenika dominikanca po obrascu koji je pridržan tome redu. Blagoslov je uzet iz Rimskog obrednika izdanog 1929. koji je prema uputi Universae Ecclesiae (t. 35) i danas moguće koristiti. Dominikance ćete u Zagrebu naći u dvije župe na istoku grada ili u kapelici Ranjenog Isusa na Trgu bana Jelačića. Prisutni su i u Rijeci, Trogiru, Splitu, Dubrovniku te još nekim mjestima na Jadranu. Isprintajte blagoslov, ponesite krunicu i (za svaki slučaj) blagoslovljenu vodu, zaskočite svećenika za kojeg sumnjate da je dominikanac i provjerite je li to istina (u slučaju da ga nikad niste vidjeli u bijelom habitu) te zamolite da vam blagoslovi krunicu. Sve skupa traje možda jednu minutu, pa vjerujem da vam nijedan svećenik to neće odbiti.

Evo čitavog blagoslova:
R. Pomoć je naša u imenu Gospodina.
O. Koji stvori nebo i zemlju.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.
Svemogući i milosrdni Bože, radi osobite svoje ljubavi, kojom si nas ljubio, htio si ti, da jedinorođeni Sin tvoj Gospodin naš Isus Krist, sađe s nebesa na zemlju i po anđelovu naviještenju uzme tijelo iz presvetog krila preblažene Djevice Marije Gospođe naše te podnese križ i smrt i treći dan slavno uskrsne od mrtvih, a to stoga, da nas izbaviš od vlasti đavolske. Molimo neizmjernu blagost tvoju, blagog+slovi i po+sveti ove znakove ružarija, što ih je vjerna Crkva tvoja namijenila na čast i hvalu te iste Majke Sina tvoga, i izlij na njih toliku silu Duha + Svetoga, da svaki, što bude koji od njih uza se nosio, časno ga u svojoj kući držao i njima se po uredbama ove svete družbe promatrajući božanska otajstva tebi pobožno molio, dođe do spasonosne i postojane velike pobožnosti, bude član i dionik svih milosti, povlastica i oprosta, što ih je toj družbi podijelila sveta Apostolska Stolica, na ovom se svijetu vazda i svagdje izbavi od svakoga vidljivog i nevidljivog neprijatelja, a na smrti svojoj zavrijedi, da ga sama preblažena Djevica Bogorodica Marija preda tebi punog dobrih djela. Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu istoga Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
O. Amen.
I neka se poškrope blagoslovljenom vodom.

I ne zaboravite najvažnije: Molite krunicu!*

(*može i pod Misom :-)

srijeda, 1. listopada 2014.

Hodočašće 8. listopada / Klanjanje četvrtkom

Tko je zainteresiran za odlazak na jednodnevno hodočašće 8.10.2014. u organizaciji Društva Benedictus u jednu lijepu drvenu crkvu na granici Sisačke biskupije prema Zagrebačkoj neka se što prije (po mogućnosti do sutra u podne) javi za više informacija na drustvobenedictus@gmail.com . Ondje će biti služena misa, a poslije u obližnjem mjestu i jednostavni objed. Jedna grupa hodočasnika ide iz Zagreba vlakom ujutro i onda pješači oko 8 km u jednom smjeru. Naravno, možete doći i vlastitim prijevozom.

*** 

Pozivamo vas da od sutra četvrtkom jedan sat provedete u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom na nakanu širenja tradicionalne mise u Hrvatskoj. Naravno, širenje mise za sobom povlači i brojne druge Božje blagoslove poput obnove župa, vjerskog i moralnog života itd. pa su sve te nakane uključene u ovu. Četvrtkom će klanjanje biti u crkvi sv. Vinka Paulskog u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, za sada 10-11 sati prije podne. Obavijestit ćemo vas kad ova akcija malo zaživi o eventualnim promjenama termina ili mjesta. I svi oni koji ne mogu doći, mogu se pridružiti molitvi u crkvi u svom mjestu.

Napominjem da je to potpuno tiho i individualno klanjanje, tj. nema zajedničkih molitava niti je dogovoreno s lokalnim župnicima ili upraviteljima.

Podsjećam da se možete uključiti i u molitvu krunice. Priključite li se tom lancu krunica, dobit ćete jedan ili dva dana u mjesecu kada svoju krunicu molite na istu nakanu.