O Marijo! istinite su Tvoje riječi: »Ko štuje mene, posjedovati će život vječni.«

Glede ruzarija pisao je svećenik Lesquen biskupu Rennesa ovako: "Vrlo je utješljivo vidjeti vjeru i pobožnost naših bretonskih vojnika. Jučer sam vršio svoju službu u blizini njemačkih rovova. Zapovjednik videć jednoga našega vojnika gdje moli ruzarij, ovako ga upita: »Je li Ti iz straha moliš ruzarij?« »Ne, gospodine, nego da mi ruzarij dostigne milost da postanem bolji.« »Dobro, hajde izmolimo ga zajedno!« Zapovjednik izvadi krunicu i počme moliti zajedno s vojnikom. Taj primjer bio je škola, Jedan po jedan počeše moliti svi vojnici u rovovima." — Kad se je u našim obiteljima molio ruzarij, onda su i bili naši roditelji pravi kršćani, a djeca puna straha Božjega — društvo je bilo bolje. Sad je nestalo ruzarija, a s njim je nestalo sreće i zadovoljstva i mira.

(izvor)

***

Gospodin Milan Kušnjačić već godinama na archive.org stavlja knjige i druge sadržaje vjerske, povijesne i poučne tematike iz kojih i ja često donosim poticajne citate na ovom blogu. Nažalost, obavijestio me da su mu nedavno iz archive.org bez ikakvog obrazloženja obrisali pet tisuća knjiga. Budući da se radi o starijim knjigama različitih autora, očito je da nije problem samo u copyrightu. Ova me vijest ražalostila jer sam se nadao da će barem taj arhiv ostati nešto dostupniji od tolikih komercijalnih mjesta koja su se ugasila po internetu i odnijela sa sobom bezbrojne korisne materijale. 

G. Kušnjačić najavio je da više neće uploadati knjige na archive.org, ali će s vremenom pokušati bogatu biblioteku koju je sakupio i skenirao postaviti na Library Genesis. Stavljam poveznicu na Wikipediju jer ćete ondje najlakše naći adrese LibGena koje su u tom trenutku aktivne. 

Još jednom zahvaljujem na golemom trudu i nesebičnoj žrtvi koju je g. Milan uložio do sada i neka ga Blažena Djevica Marija Kraljica svete Krunice ohrabri svojim majčinskim zagovorom da ne sustane u tom vrlo korisnom poslu. 

U godini 2020.

U protekloj godini (1.1.2020.-31.12.2020.): 

Silvestrovo 2019.

U protekloj godini (1.1.2019.-31.12.2019.):

Nije mu dobro

Elvis Duspara je čovjek koji živi od pozornosti. Pa evo, koliko god skroman bio ovaj blog, opet ću mu je na trenutak dati. Nedavno je imao neke ridikulozne napade na duhovne vježbe sv. Ignacija, a još uvijek s kokicama u ruci iščekujemo kako će završiti sukob Duspara – bitno.net vezan uz Miletićevu kolumnu u kojoj kaže da je Duspara za papu Franju "provalio da je đavolji izaslanik". Duspari je na tu drsku laž od zgroženosti zadrhtala usna i bacio je rukavicu u lice bitno.netu, pa sad jadni Andrijanić mora smišljati kako se obraniti od nahuškanih Dusparinih odvjetnika. Uglavnom, komedija. Nadam se samo da će se dueli odvijati kroz tekstove jer nemam dovoljno jak želudac za Dusparine i Miletićeve video uratke.

Vjerojatno je Duspara zamislio da gornja humoreska o brižnom tradicionalistu pokazuje neku neprirodnu skalu vrijednosti, ali opet se prevario. Duša nepokajanog heretika i šizmatika (a hipotetska djevojka koja iz katoličke vjere ode u protestantsku to gotovo sigurno jest) kao i duša nepokajane prostitutke idu nakon smrti u pakao, ali grijeh raskola i krivovjerja je ipak kažnjen u dubljem krugu pakla. Danas još uvijek nije društveno potpuno prihvaćeno biti prostitutka, a s druge strane protestantizam toliko vole da mnogi "katolički" pojedinci i organizacije čak i stvaraju protestante. Uvijek je pogibeljniji grijeh onaj koji se u nekoj zajednici uopće ne tretira kao grijeh. Uostalom, citirat ću opet meni dragu priču o jednom pustinjskom ocu:

Govorahu o abba Agatonu kako su mu došli neki koji su čuli da ima jak dar rasuđivanja. U želji da vide hoće li se naljutiti, rekoše mu: "Jesi li ti Agaton? Čujemo o tebi da si bludnik i oholica." On odgovori: "Da, tako je." Zatim ga upitaše: "Jesi li ti onaj Agaton, blebetalo i ogovaralo?" On odgovori: "Ja sam." Rekoše opet: "Jesi li ti Agaton, krivovjerac?" Odgovori: "Nisam krivovjerac." Upitaju ga: "Reci nam zašto si podnio sve što smo ti do sada rekli, a ovu riječ ne prihvaćaš?" Reče im: "Ovo prije sam sebi pripisao jer je to od koristi za moju dušu, no krivovjerje je odvajanje od Boga, a ja se ne želim odvojiti od Boga." 

Otpad od vjere je uvijek bio težak grijeh. Duspara, Razum i ta ekipa trebaju se moliti (mogu i uzdignutih ruku) da im Bog prosvijetli pamet te se vrate na put prave vjere. Neka ih u tome zagovaraju sv. Marija Magdalena, sv. Marija Egipatska i sv. Pelagija pokornica.

Silvestrovo 2018.

U protekloj godini (1.1.2018.-31.12.2018.):

Gdje ste, o Judo, Pilatu, Kajfo, pismoznanci i farizeji, gdje ste?

Vrlo dobar članak objavljen danas, na blagdan sv. Emerencijane, na web stranici tjednika bosanskih franjevaca Svjetla riječi: Svetost – zaboravljena riječ? (arhiv 1, arhiv 2). Čestitke autoru fra Damiru Paviću.

Silvestrovo 2017.

U protekloj godini (1.1.2017.-31.12.2017.):

Pretplatite se na hrvatsku verziju Paix Liturgique

Još prije pet godina kada je prvi put objavljena hrvatska verzija stranice Paix Liturgique, pozvao sam čitatelje ovog bloga da se pretplate na taj newsletter sa zanimljivim i manje poznatim informacijama o proširenosti tradicionalne mise po čitavome svijetu. Tako se primjerice u rujnu prošle godine moglo čitati o hrvatskom svećeniku o. Milanu Mikuliću koji je u najtežim godinama za staru misu (sedamdesetima i osamdesetima) očuvao tradicionalnu misu u jednoj župi na zapadnoj obali SAD-a. Usto se redovito objavljuju i istraživanja provedena na širokom uzorku vjernika u pojedinoj zemlji o potražnji i želji za celebracijom stare liturgije.

Ako se pretplatite, newsletter ćete dobivati jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, a to zaista nije preveliko opterećenje. Bilo bi šteta da se hrvatska verzija ugasi zbog nezainteresiranosti, pa preporučite ovu stranicu i mogućnost pretplate i drugim poznanicima bez obzira da li su tradicionalni katolici ili ne.

Silvestrovo 2016.

U protekloj godini (1.1.2016.-31.12.2016.):

Riječ tradicionalist postoji samo zato što se i brojni heretici nazivaju katolicima

Stavio je don Damir Stojić danas ovu sliku i tekst na svoju vrlo praćenu facebook stranicu:

Često me pitaju jesam li karizmatik, jesam li tradicionalista... Imam prijatelje i članove obitelji tradicionaliste koji bi život svoj dali za Crkvu i koji vjerno žive i svjedoče. Bogu hvala, neka ih. Iznimno poštujem tradicionalnu misu; pa to je misa sv. Ivana Bosca i Bl. Alojzija Stepinca. Sa druge strane, ja sam se obratio preko svećenika-salezijanaca karizmatika koji mi je preko karizme spoznaje toliko pomogao. Duhovnik sam karizmatske molitvene zajednice "Božja pobjeda". Toliko divnih plodova. Ne dam da se govori protiv karizmatske obnove ali niti protiv tradicionalista. Jedan duh, jedna Crkva! Zato, kad me pitaju gdje se svrstavam, kažem im: ja sam Tradizmatik :)

To je dosta simpatično rečeno, kako već don Stojić koji je vrlo vješt komunikator i zna. I dobro je primjećeno da je tradicionalna misa ona koju su služili svetci. Problem je što sama slika najbolje govori koliko je zapravo nepremostiv jaz između vrela katoličke tradicije i plitke bare onoga što se naziva karizmatizam. Već sam na ovom blogu imao dva-tri članka koji su se izravno bavili karizmatizmom (Sav la-sav..., "Katolički" pentekostalizam, Malo misto), pa ne bih ponovno ulazio u detaljnije analize. Ipak bih napomenuo nekoliko stvari. Prvo, nitko od onih koji se nazivaju tradicionalisti nema monopol na istinu i naše riječi su važeće samo ukoliko se podudaraju s onim učenjima i tradicijama na koje se pozivamo. S time će se, vjerujem, složiti svatko od nas. Drugo, tradicionalno bogoštovlje usmjereno je prema Bogu i otvoreno istinskoj transcendenciji te oblikuje vjernike u onoj mjeri u kojoj se suobliče objektivnoj stvarnosti koja im je predana prije svega preko sakramenata, a zatim i nauka svetaca itd. Karizmatizam je pak jedna isprazna emotivna i religiozna ekscitiranost koja ostavlja korisnika izmorena navalom "dobrih vibracija" i na neki način živi od ovisnosti o neobičnom i nesvakidašnjem. Dobra je stvar što nakon nekog vremena (koje za neke korisnike može potrajati i više godina), vjernici koji i dalje ostanu katolici, izgladnjeli od te površne duhovnosti, postaju puno otvoreniji za tradiciju i unatoč ili čak upravo zbog rana koje su pretrpjeli u tom pentakostalizmu, privrženije i žarče prijanjaju uz asketske i duhovne savjete koje nam je namrla predaja. Molimo da tako bude i s don Damirom.

Pretpostavljam da je ovaj don Damirov post bio potaknut predbožićnim "čestitanjem" u kojem je p. Ivan Ike Mandurić  kroz nekoliko postova na svojoj facebook stranici "oprao" tradicionaliste. S obzirom da su p. Ikine opaske vrlo prizemne, ne vrijedi trošiti previše riječi da se na njih odgovara. Uostalom, vidio sam da su mu u komentarima napisali i neka vrlo razumna razmišljanja. No, u jednom svom odgovoru p. Ike daje naslutiti što ga je zapravo zapeklo. Evo sam dva njegova teksta u tom nizu:

Ivane, čistih i posve poslušnih nema. Zapamti to! Ni u liturgijskim finesama, i ni u čemu. Svi sagriješiše. Izvana se tu i tamo možda i može postići perfekstnost. Ali opet, između svih tih koji možda i postižu izvanjsku perfektnost, nema ni jednoga koji postiže ono unutarnje što se u odnosu prema liturgiji traži. Često se događa to da više nije važno to unutarnje, jer ono nije vidljivo, ali se pila i inzistira po izvanjskome - u čemu ja očito puno griješim. Tako se rađa doista novi farizejizam i popualarno trend-licemjerstvo, u kojem od nas svećenika detaljno i puno tražite ovo izvanjsko, i to vam je važno. Upravo je to ono što je opasno, i što se Kristu nije svidjelo. Ja se doista čudim kao to ne uočite. Kad prigovara i cijeđenju komarca, a fulavanju deve, upravo o ovome govori. Gubite energiju na manje bitnome, što, doduše, ne treba propustiti, ali nije bit liturgije. Doduše, ja te nisam svrstavao u takve, jer nisam stigao popratiti tvoja stajališta, ali izgleda da si dio tog trenda. Potpuno ste promašili. Šteta.
---
Ja sam neposlušan Katoličkoj crkvi, u sto stvari. Vjerojatno će tako ostati. Ali u po meni nebitnim stvarima. I siguran sam da ni ubuduće neću u to ulagati puno truda. Žao mi je što je tako, ali moja je procjena da će mnoge stvari ostati nesređene. Neće mi biti fokus, jer su mi u fokusu neke bitnije, a ni njih ne stignem. Ali nastojat ću biti vjeran u onome bitnome: Bogoljublju i čovjekoljublju; fokus će mi biti kako se razdati za čovjeka, i kako razviti ljubav prema Bogu. Ako ovo postignem, nadam se da će se i drugo srediti. Ako i ne, nema veze.

Kasnije tu temu još razrađuje, a da upravo u tom grmu leži zec pokazuje to što nekom neokonzervativnom komentatoru koji je istaknuo baš rečenicu "Neki radikalno osuđuju radi liturgijskih finesa" uporno odgovara nastojeći se opravdati. Dakle, pateru je netko prigovorio što improvizira na svojim misama (pretpostavljam na nekoj od misa "za mlade" koje su, kako znamo, posebno pogodne za liturgijske improvizacije). I njega je zapekla savjest jer vidi da to što radi nije dobro. Ne samo da je protivno rubrikama, što je već dovoljno loše, nego nekako mislim da je pater shvatio i da takvo bogoslužje nije ono za što je kao svećenik Katoličke Crkve zaređen (to je dobro ako mu polako dopire u svijest!). Ali u svom odgovoru pater Ike već priznaje poraz. Liturgija, sveta misa, za koju 2. vatikanski na koji se svi moderni svećenici "zaklinju" prije ulaska u bogosloviju kaže da je izvor i vrhunac kršćanskog života, postaje za njega samo plod ruku njegovih. Sva forma postaje nebitnost o kojoj (avaj!) sam svećenik kaže: ne samo da sam neposlušan, nego ću takav i ostati. S jedne strane moglo bi se to tumačiti kao početak demonskog opravdavanja vlastitih grijeha koje je najbrži put u propast. Ja bih ipak dobrohotnije ovo protumačio kao način na koji pater silovito (kako to već karizmatici vole činiti) pokušava umiriti uzburkale vode vlastite savjesti. Ako tko od paterovih mladih pratitelja ovo čita, mogu mu/joj samo savjetovati: najbolje što možete za njega učiniti, osim molitve, je razgovarati s njime koliko je važna liturgija i koliko rubrike omogućuju svećeniku da se istinski suobliči Kristu koji po njemu prinosi sama sebe Ocu u svetoj misnoj žrtvi te omogućuju da Duh Sveti po sakramentu euharistije nesmetan svećeničkom individualnošću i ljudskim umijećima silazi laicima u obilnoj i plodonosnoj rijeci milosti.

Silvestrovo 2015.

U protekloj godini (1.1.2015.-29.12.2015.):

Na svršetku 2014. godine

U protekloj godini (1.1.2014.-29.12.2014.):

Iz intervjua s mons. Puljićem

Iz prvog dijela intervjua za Bitno.net sa zadarskim nadbiskupom i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije preuzvišenim g. Želimirom Puljićem izdvajam:

- Spomenuli ste tradiciju i liturgiju. Benedikt XVI. je svojim apostolskim pismom iz 2007. Summorum Pontificium ponovno reafirmirao tzv. “tradicionalnu latinsku misu”. Kako vi gledate na to pitanje?

Mislim da u Hrvatskoj uvjerljiva većina nije zainteresirana za takav način slavlja svete mise. Mi smo, naime, stoljećima slavili misu na narodnom jeziku. I to je za nas postao standard. Ali, razumijem Benedikta XVI. i njegove motive. Riječ je bila o njegovoj nakani da ne dođe do onoga do čega je obično dolazilo nakon brojnih koncilâ, a to su šizme. Nakon Drugoga vatikanskog sabora do većih šizmi nije došlo, osim Lefebvrea i njegove Družbe sv. Pija X. Mislim kako je Benedikt tim dopuštenjem htio djelovati ‘preventivno’ i konstruktivno. Iz te odluke mogu se iščitati, po mom sudu, dvije poruke. Prva kao da “tradicionalistima” veli: ‘Evo, vidite da nismo odustali od tradicionalne mise, što vi smatrate bitnim.’ Druga bi poruka išla, nazovimo ih tako, reformistima, i glasi: ‘Latinski je dio katoličke kulture i tradicije. I ne želimo odustati od njega.’ Inače, latinski doista nije bît euharistije. Bît je sadržana u otajstvu i smatram odluke Drugoga vatikanskog sabora opravdanima. S druge strane, od latinskog se prebrzo i olako odustalo. Još jedna grješka koja je napravljena bila je kada su se okretanjem oltara prema vjernicima porušili bespotrebno brojne prekrasne crkvene građevine. To nitko nije tražio. Misa je mogla biti “spašena” tako da se posveta mogla slaviti kao i do tada, okrenuta prema oltaru, a služba riječi prema vjernicima. I onda ne bi niti došlo do šizme.

- Bio je to, dakle, mudar potez pape emeritusa?

Kada ga već spominjemo, moram reći da Crkva stoljećima nije imala takvog papu. Bio je nevjerojatan u jasnom i preciznom formuliranju postulata vjere, a istodobno je bio tako topao i pun suosjećanja, pun ljudskosti. Prava je šteta što se premalo njegovih govora i propovijedi prevodilo, a ono što je prevođeno, nije se dostatno čitalo. Mediji su ga potpuno pogrješno prikazali. Smatram ga patnikom koji je strašno trpio zbog pedofilskih skandala koji su potresali Crkvu. Ali, izvukao ju je iz te krize. Sjećate se one knjige razgovora s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom kada ga je ovaj pitao je li razmišljao o ostavci zbog tih skandala? Benedikt je odgovorio: Zar kapetan može napuštati brod koji je u opasnosti? I tu se vidi njegova veličina. Odstupio je tek kasnije, kada je najgori dio te krize bio iza nas. Takav čin mogao je učiniti samo on kao vrhunski intelektualac i autoritet, pa nije bilo nikakvih potresa. Bogu hvala.

Čitav je intervju vrijedan čitanja i pohvalno je što je Bitno.net (ili kako ih ja od milja zovem Bitno.ne!) stvorio atmosferu u kojoj će se crkvena lica osjećati dovoljno sigurnima da progovore malo slobodnije nego u svjetovnim medijima, ali ipak i zanimljivije nego u Glasu Koncila.

Takodjer mi se čini iz ovog prvog citiranog odgovora, posebice komentara o oltarima, ali i onoga što na drugom mjestu kaže o neokatekumenima da nadbiskup Puljić barem načelno nije protiv tradicije Crkve. Već je i to puno u današnje vrijeme. Šteta je ipak što novinar ovo njegovo svođenje tradicionalne mise na latinski jezik i ispravnu, ali promašenu tvrdnju da latinski nije bit euharistije, nije popratio upitom što biskup misli o širem služenju glagoljaških tradicionalnih misa. U Zadarskoj nadbiskupiji to pitanje je i više nego na mjestu. S obzirom da u tom slučaju latinski nije problem koji neki od njega žele napraviti, a svećenik je okrenut u istom smjeru kao narod što nadbiskupu očito nije mrsko, bilo bi zanimljivo čuti koji je razlog da takve mise nisu proširenije (to je dakako eufemizam, ja nisam čuo ni za jednu javnu ili privatnu tradicionalnu misu prema starom glagoljaškom misalu u Zadarskoj nadbiskupiji).

Naravno, gotovo su potpuno preskočeni doktrinarni problemi, ali više bi me iznenadilo da nisu. Sve u svemu, pohvale za Bitno.net i voditelja intervjua. Bilo bi zanimljivo pročitati slične razgovore i s ostalim hrvatskim biskupima.

Silvestrovo 2013.

U protekloj godini (1.1.2013.-29.12.2013.):

Novo pismo Paix Liturgiquea

Novo, već 11. po redu pismo na hrvatskom možete pročitati na stranici Paix Liturgique. Lijepo je u ovim danima konfuzije pročitati i poneku pozitivnu vijest poput izvještaja o hodočašću vjernika privrženih tradicionalnoj misi iz jedne župe u Parizu u njihovu katedralu.

Prekinute poveznice

Provjerio sam danas ovaj blog pomoću usluge za testiranje prekinutih poveznica. S vremenom nažalost mnogi linkovi pucaju, pa me nije iznenadilo da brojne veze koje sam stavio u postove sada više ne funkcioniraju. U nastavku je popis većine takvih nevažećih linkova s ovog bloga, prvenstveno meni za evidenciju. Sigurno ih ima još u komentarima ispod postova jer je besplatna usluga provjere ograničena na tri tisuće stranica. Ukoliko vam se dogodi da naiđete na prekinutu poveznicu, pokušajte doći do traženog sadržaja preko Internet arhiva ili naprosto pretražujući u googleu (preko linka ili preko ključnih riječi).

Silvestrovo 2012.

U protekloj godini (1.1.2012.-31.12.2012.):

Elektroničke knjige

Nakon pada Gigapedije, teže je na jednom mjestu naći elektroničke knjige koje želite pogledati ili pročitati. Zato ću podijeliti s vama neke korisne stranice, a očekujem da, ako ste i vi naišli na neku dobru stranicu koja nije na donjem popisu, ostavite link u komentarima.


Library Genesis: http://gen.lib.rus.ec , http://libgen.org/ , http://libgen.info/ , http://en.bookfi.org/

Ebookee: http://ebookee.org
FreeBookSpot: http://www.freebookspot.es/
AvaxHome: http://avaxhome.ws/ebooks
Forum Mobilism: http://forum.mobilism.org/viewforum.php?f=106

Project Gutenberg: http://www.gutenberg.org
Internet Archive: http://www.archive.org/index.php

Team Alexandriz (francuski): http://www.teamalexandriz.org/
Bibliothèque Saint Libère: http://www.liberius.net/

(ruski): http://reeed.ru/lib/

Neprovjereni popisi stranica:
http://pastebin.com/LTZfu2DX
http://www.hongkiat.com/blog/20-best-websites-to-download-free-e-books/

Časopisi: http://magzdb.org/ , http://magazine3k.com/

Mnogi torrenti, npr. http://btdb.in/

Kao i uvijek, ne preporučujem sve što se nalazi na navedenim linkovima i odričem se svake odgovornosti za vaše postupke :-)

Paix Liturgique - hrvatska verzija

Odnedavno je dostupna i hrvatska verzija stranice Paix Liturgique ([pɛ lityʀʒik], liturgijski mir). Splendor nam je do sad preveo već brojne zanimljive tekstove s ove stranice, a nadam se da ćemo ovako imati priliku čitati i više njihovih članaka. Hrvatski je deveti jezik na kojem izdaju svoja popularna pisma u kojima obrađuju stanje u svijetu s obzirom na teme koje se dotiču tradicionalne liturgije. Njihov plan i program objašnjen je ukratko u odgovoru na tri pitanja: "Tko smo?", "Što želimo?" i "Zašto to želimo?". Detaljnije predstavljanje povijesti društva Paix Liturgique naći ćete u prvom pismu iz kojeg donosim samo uvod.

S novim, hrvatskim izdanjem, newsletter društva Paix Liturgique nastavlja razvijati svoj međunarodni karakter. Nakon prve verzije na stranom jeziku, one talijanske, koja je pokrenuta u ljeto 2009., uslijedile su njemačka, španjolska, engleska, portugalska i švedska verzija, a odnedavno im se pridružila i nova na hrvatskom. Razvoj newslettera Paix Liturgique odgovor je na poticaj za širenje slavljenja tradicionalne mise, poznatije kao "izvanredni oblik rimskog obreda", koji je Sveti Otac Benedikt XVI. dao čitavoj Crkvi objavom motuproprija Summorum Pontificum u srpnju 2007.

Preporučujem vam da se i vi pretplatite na njihova pisma i nadam se da ćemo ih od sada moći često i redovito čitati i na našem jeziku.

Oblak riječi ovoga bloga do sad

Ako se vi želite igrati...