subota, 5. siječnja 2013.

Gostujući autor - Blagoslov kuća i(li) obitelji?



Prošlih godina je na ovome blogu oko Bogojavljenja bilo riječi o razlikama u obredu blagoslova vode iz starog i novog obrednika, a ovaj put ću iskoristiti priliku da pokrenem jednu srodnu, također aktualnu temu, a to je blagoslov kuća, odnosno / ili obitelji, kako je postavljeno u naslovu. Nastojat ću ne biti previše dugačak pa ću odmah krenuti 'u glavu', a prostora za raspravu ostaviti eventualno za komentare. Na prvi pogled kad samo usporedimo stari i novi obred – ne samo što se tiče mise, što je tema koja je već prilično obrađivana i o kojoj je puno raspravljano, nego i ostalih sakramenata i blagoslovina, odmah primijećujemo stanovitu razliku. Vidimo svugdje dvije stvari – veći izbor čitanja i famozna 'molitva vjernika'. I ono treće čime ćemo se ovdje pozabaviti, jesu (blagoslovne) molitve. U svemu tome možemo reći da je postkoncilska reforma zbilja dosljedno, po istim načelima provedena, no koja je njihova vrijednost jest tema za vrlo ozbiljnu i široku raspravu, čega ćemo se ovdje u glavnim crtama pokušati dotaknuti.

Usporedimo li novi obred blagoslova i onaj stari koji nalazimo u tradicionalnom Rimskom obredniku, najprije kod novog pratimo istu liniju kao i u novom redu misu. Prvo služiteljev (podjeljivanje nije ograničeno samo na svećenika, i đakona, nego je predviđeno da se njime koriste i laici) pozdrav, pa biblijska čitanja – jedno iz Starog ili Novog zavjeta, i evanđelje, zatim molitva vjernika, Oče naš i naposljetku blagoslovna molitva. Kako je rečeno, daleko bi nas odvela rasprava da govorimo šire o načelima biblicizma u čitanjima i kreativno – sentimentalno - zamornog ponavljanja u tzv. 'molitvi vjernika'. Recimo samo da (pored samog pitanja koje je značenje i uloga čitanja za cijeli obred?) opet ne stoji kako baš nema biblijskih tekstova u starom obredu. Naprotiv, njega obilježava jasna i snažna molitvena struktura – nakon uvodnog pozdrava slijedi antifona i Magnificat, zatim Oče naš koji se, kao i u Brevijaru, moli tihim glasom, pa zazivi, molitva Bogojavljenja, responzorij i naposljetku blagoslovna molitva. Drugim riječima, osim na sv. Pismu, tradicionalni je obred utemeljen na crkvenoj molitvenoj i liturgijskoj predaji, koja biva jasno izražena.

No, ovdje ćemo se zaustaviti na središnjem i najvažnijem dijelu cijelog obreda, a to su molitve blagoslova. Opet, promatraču 'laiku' neće trebati dugo da primijeti kako postoji stanovita razlika. Već u samom naslovu obreda, stari obrednik govori o blagoslovu kuća, a novi o blagoslovu obitelji. A kad dolazimo do samih molitvi, to konačno postaje očito. Zato bih prenio najprije molitvu koju nalazimo u starom obredniku (439. str.):

Blago+slovi, Gospodine, Bože svemogući ovo mjesto (ovu kuću), da bude u njemu (njoj) zdravlje, čistoća, pobjedna krepost, poniznost, dobrota i blagost, potpuno izvršivanje zakona i zahvaljivanje Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, i neka ovaj blagoslov ostane na ovom mjestu (na ovoj kući) i na njegovim (njezinim) stanovnicima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

A u novom obredu nalazimo na izbor šest molitvi (faktor bezbrojnih opcija kojima je prožet čitav novus ordo, naravno, što pogoduje stvaranju osjećaja 'kreativnosti' i mimo 'službeno odobrenih' obreda), koje su oblikovane na sljedeći način. Samo u dvije od njih spominje se da se zapravo blagoslivlje kuća. Navodimo ih ovdje kako slijedi:

Vječni Bože, ti s očinskom ljubavlju neprestano izlaziš u susret ljudskim potrebama. Molimo te, izlij na ovu obitelj i kuću obilje svoga + blagoslova, a njezine članove posveti darom svoje milosti da ustraju u tvojim zapovijedima i iskupljuju sadašnje vrijeme dobrim djelima te jednom prispiju u pripravljeno im prebivalište u nebesima. Po Koristu Gospodinu našem. Amen.

Blagoslovljen si, Bože, naš Oče, što si ovu kuću dao ovoj obitelji da u njoj stanuje. Neka njezini stanovnici zadobiju darove tvoga Duha i u djelotvornoj ljubavi očituju milost tvoga + blagoslova. Koji god pohode ovu kuću, neka u njoj uvijek nađu osjećaj ljubavi i mira kojemu si ti jedini začetnik. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Odnosno, ispravak – ipak samo u prvoj navedenoj govori se izričito da se blagoslivlja kuća, dok u drugoj imamo samo izraženu 'želju za osjećanjem blagoslova' kad se pohodi kuća, tj. simbolično – intencionalna, personalistička umjesto realne dimenzije blagoslova (kakvu imamo u blagoslov vode, o čemu za par trenutaka). Ostale molitve uopće ne spominju blagoslivljanje kuće, nego se odnose samo na osobe, a posebno je upadljiva prerada molitve iz starog obrednika, u kojoj je zaziv za blagoslovom kuće odnosno mjesta posve izbačen i umjesto toga se stavlja obitelj. Navest ćemo samo jednu od njih:

Gospodine Bože, obiljem svoje zaštite i milosti obdari svoje sluge: daj im zdravlje duše i tijela i oslobodi ih od svakoga zla. Prosvjetljuj ih svojom riječju istine i učvršćuj u evanđelju tvoja spasenja. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Stoga se postavlja pitanje, u čemu je zapravo 'štos' da svećenik dolazi u kuću 'blagosloviti obitelj'? Ne ostvaruje li se to na svakoj misi na koju dođe čitava obitelj – na kraju mise u blagoslovu, odnosno u obrascima 'svečanih blagoslova'? Naravno da da, i stoga zaključujemo da nema nikakve bitne razlike s obzirom na bit stvari – blagoslova koji se podjeljuje, i da se on može bez ikakve razlike napraviti izvan kuće. Takva praksa zaista i postoji u nekim modernim župama gdje se više ne ide u blagoslov kuća odnosno stanova, nego se poziva ljude da dođu na zajedničku misu na predviđeni dan kada će primiti svi zajedno blagoslov. A kao posljedicu svega imamo da se više uopće ne blagoslivljaju kuće kao takve (ako se koriste molitve koje to uopće ne spominju, ili pak svećeničke 'improvizirane' koje su na tom terenu vrlo česte), što opet proizlazi iz pretpostavki moderne teologije o kojom ćemo kazati nekoliko riječi.

Uputili smo na početku na razlike između novog i starog obreda blagoslova vode, odakle ćemo sada aktualizirati najvažnije značajke te razlike, kako ih je odlično formulirao Fr. Z (1, 2):

,,Predgovor u toj knjizi [novom obredniku], objašnjavajući njegovu teoriju – pokazuje volju sastavljača da unište razliku između zazivnih i konstitutivnih blagoslova. Prvi zazivaju Božji blagoslov na osobu, a drugi konstituira (odnosno utemeljuje / ustanovljuje) stvari, mjesta itd., kao blagoslovljene. Ti blagoslovi uklanjaju stvari iz vremenite sfere i postavljaju ih u područje svetoga. Nova knjiga, eliminirajući tu distinkciju, eliminira konstitutivne blagoslove. Ako čitate molitve knjige Blagoslova, naći ćete molitve koje uistinu ništa ne blagoslivljaju. Oni u biti izriču sugestiju da bi Bog mogao blagosloviti nekoga tko pogleda na kip, zvono, medaljicu, bez da zapravo ustanovljuje predmet kao blagoslovljenu stvar.

(…)

Knjiga pokušava promijeniti teologiju Crkve o blagoslovinama, nastojeći efektivno eliminirati koncept konstitutivnog blagoslova i svodeći svaku molitvu i čin na zazivni blagoslov.’’


Sve to, kao smo se uvjerili, očito vrijedi i za ono što se nekad zvalo blagoslov kuća, a danas je blagoslov obitelji. A pretpostavke imamo tražiti, naravno, gdje drugdje nego u (neo)modernističkoj teologiji, zadojenoj modernom, egzistencijalističkom i personalističkom filozofijom, koju je Crkva sve do Drugog vatikanskog promatrala s najvećom podozrivošću - smatrala da uvelike šteti katoličkoj teologiji i da je se u nju ne može uspješno implementirati, te sankcionirala pokušaje takve infiltracije, da bi nakon koncila ta oštrica, u ime 'dijaloga' i 'aggiornamenta' otupila i otvorila se velika propusnost gdje takav svjetonazor čak ulazi u službene crkvene dokumente i obredne knjige. Ne moramo vjerujem posebno spominjati kako je odbojnost i uzmicanje od određivanja esencije stvari, i pretežito fokusiranje na njezinu vitalnu funkciju, glavno obilježje tog personalističkog i egzistencijalističkog mentaliteta, koji dobiva svoje očitovanja u svim područjima teologije (tako npr. u apologetici trebamo napustiti 'apstraktno skolastičko teoretiziranje i dokazivanje', nego se valja fokusirati na čovjekove mogućnosti i želje da se s objavom susretne, objava nije 'prenošenje informacija' – pologa vjere o Bogu koji se objavljuje, nego 'živi susret s njegovom osobom' itd.) što ovdje biva vrlo jasno izraženo – kuća se ne određuju po svojoj biti – konstitutivno, kao nešto što se premještaju iz sfere profanoga u sveto, nego s obzirom na njezinu funkciju – da se po njoj 'nađe osjećaj ljubavi i mira'. Ili se pak uopće ne određuje, odnosno ne spominje u molitvama nego personalna i egzistencijalna dimenzija potpuno istiskuje produžetak temeljne kršćanske istine 'Riječ tijelom postala' – da je čovjek tjelesno biće koje je Krist kao takvo otkupio, i potrebno je vidljivih znakova da bi slavilo Boga, te da se to odnosi na neki način i na sve materijalno što čovjeka okružuje, čitav svijet koji je Bog stvorio, i koji valja posvetiti da bi i po njemu čovjek ostvarivao kontakt s Bogom.

Zato kad primite svećenika u svoju kuću za blagoslov, recite mu jasno da želite da vam blagoslovi kuću, jer za blagoslov obitelji se zaista nije trebao mučiti da dolazi do vas.

41 komentar:

  1. Moje iskustvo blagoslova od prije par dana:

    Dosao je jedan bogoslov kojeg nikad prije nisam vidio, u doslovno 5 sekundi je izgovorio molitvu blagoslova (mislim da su obje ove gore navedene iz novog obrednika duze od te njegove) i u 2 sekunde poskropio dva tri puta oko sebe i rekao nesto u smislu to je to. Moja majka je bila zapanjena, ali je stigla primjetiti da nismo molili ni Ocenas. On je rekao, pa mozemo ako hocete i onda je ona povela u molitvi Ocenasa, Zdravomarije i Slavaocu. Ja sam zapravo pripremio i tekst za blagoslov krunice jer sam se nadao da ce mi neki od nasih svecenika dominikanaca blagosloviti dvije krunice koje sam imao (ima u starom obredniku dva obreda, duzi i kraci, koji su rezervirani za dominikance). No, s obzirom da mi je dosao laik, nisam ga htio o tome nista pitati. Kad vidim iduci puta svecenike u zupi (ima ih 6) reci cu im da ne trebaju slati nikoga da blagoslovi stan /ili obitelj ako ne mogu poslati svecenika za tih minutu-dvije koliko im maksimalno treba.

    Ne kuzim koja je poanta da salju svoje bogoslove, a onda ti bogoslovi sve obave u jednu minutu. Zar to nisu mogli i sami napraviti. Nemam naravno nista protiv bogoslova i drago mi je da cujem da ih dosta ima.

    Danas je u crkvi novog zupnika iznenadila navala vjernika pa je sva blagoslovljena voda nestala prije nego su svi dosli na red. Zaboravio je da mnogi vjernici nose sa sobom velike boce (neki zamalo i karnistere :-)

    OdgovoriIzbriši
  2. "Godišnji blagoslov obitelji u njihovim domovima" sintagma je koja se u zadnje vrijeme najčešće koristi za blagoslov obitelji/kuća.

    Pokušajmo ovako razmišljati: vjernici laici tijekom cijele godine dolaze u crkvu, a tijekom blagoslova obitelji/kuća svećenik im "uzvraća" svojim pohodom.

    Ipak, moram priznati da se puno puta inzistira da je to blagoslov obitelji, a ne kuća, zidova. Slažem se s time ukoliko bi se sam blagoslov sveo na magijski čin. Međutim, ako bismo rekli da blagoslivljamo ljude, onda ne bi trebalo blagoslivljati posebno ni krunice, ni polja ni automobile...a za sve ovo postoji obred blagoslova.

    Što se tiče većeg izbora molitava, to shvaćam kao bogatstvo i izraz brižljivosti Crkve za razne situacije u kojima se vjernici mogu nalaziti (tako je npr.dobro da u obredu za blagoslov obitelji /kuća postoji i obrazac molitve za osobu koja živi sama itd).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bi li onda stari blagoslov vode koji sadrži riječi egzorcizma i uključuje obavezno sol bio magijski čin?

      Izbriši
    2. Danas je svecenik kod mene u zupi propovijed posvetio objasnjavanju kako blagoslov vode nije magijski cin. Spominjao je i kako smo blagoslov vode za Bogojavljenje preuzeli od pogana u doba zimskog solsticija i takve nekakve bedastoce.

      Izbriši
    3. Stari blagoslov vode ne bi bio magijski čin, jasno da to nisam mislio. Magijski čin bilo bi nastojanje podvrgavanja Boga sebi, a katolička liturgija to nije jer u njoj govorimo o obredu. Međutim, sigurno postoji kod dosta vjernika iskrivljeno shvacanje blagoslova koje bi se dalo opisati kao "magijsko" (dakle ne govorim o obredu kao takvom nego o njegovu shvaćanju). Pretpostavljam da je u tom smjeru isla propovijed koju Toma spominje.

      A sto se tiče zimskog solsticija pa i sam datum slavljenja Božića ima veze s njim odnosno s poganskom svetkovinom nepobjedivog sunca.

      Izbriši
    4. Ne ulazeci u rasprave (i osporavanja) o vezi Bozica i svetkovine nepobjedivog sunca svejedno mi nije jasno kakve veze Bogojavljenje i blagoslov vode imaju s time.

      Usput, koristite neki nadimak kod komentiranja.

      Izbriši
    5. Anonimni,
      ako je blagoslov kuće posjet kojim svećenik "uzvraća" obiteljima, što je onda blagoslov župnog dvora? Tko kome što uzvraća?
      I kada se blagosliva župni dvor, uglavnom se sve poškropi i okadi. Iz koje je to poganske religije uzeto? Zašto i na sebe ne primjeniti to što vjernicima govorimo?
      Mislim da je modernizam pravi Kurzschluss u mozgu i da je vrijeme da se riješimo te pošasti!
      Kikii

      Izbriši
  3. Tragično je da dosta neprijatelja katoličanstva, koji raznoraznim protestantskim i liberalnim floskulama napadaju svetu Misu, sakramente i blagoslovine, nerijetko i sami prakticiraju magiju služeći tako nečastivome(to je priznalo nekoliko obraćenih sotonista). A blagoslov bi kuće, automobila, krunice ili čudotvorne medaljice kao eto trebao biti magijskim činom, a svi mi koji u to vjerujemo čudacima koji duhovno lebde još u mraku srednjega vijeka.
    sotona mrzi sve blagoslovljeno, mrzi križ sv.Benedikta, škapular i čudotvornu medaljicu. Mrzi relikvije svetaca, svete slike, kipove i križeve, blagoslovljenu vodu i sol. A sve su to sredstva koja nam je sam Gospodin naš Isus Krist ostavio za borbu protiv nevidljivog svijeta nečistih duhova.
    Stoga, nedajte se zavarati-borba između dobra i zla uvijek traje, sada bjesni možda i jače nego negda. Blagoslov kuće vrlo je bitna stvar, također i blagoslovljena krunica, čudotvorna medaljica ili neke relikvijice u kući. Jasno, sve to s razboritošću bez nekakvih ekstrema, škropljenja ili kađenja gostiju kako to neki karuzmatici čine.
    Žalosno je da mnogi bogoslovi i svećenivi sami ne vjeruju u blagoslove, nego sve to shvaćaju u protstantskom smislu kao susret s braćom, posjet obiteljima, zajedničko čitanje Biblije,utvrđivanje u vjeri...
    A kada osjete da nama tradicionalnim vjernicima to ne odgovara, onda nas obaspu svim mogućim epitetima, osjećaju se uvrjeđenima i poniženima. Pa eto, nek uzmu katekizam u ruke i bit će sve u redu!
    Stoga valja puno moliti za naše svećenike i bogoslove i poštovati ih. Ali tužno je kad čovjek nakon grličanja iziđe iz crkve čuje mladog svećenika, kapelana koji se ruga tom "praznovjerju".
    Pa kada je jedna bakica u Njemačkoj uzviknula da će otići onim pravim svećenicima(tj.FSSPX-u, no nije to mislila u apsolutnom smislu)-da ste vidjeli reakciju, kako se samo taj mlađahni modernist pjenio i mjesecima svima prepričavao strašnu uvredu.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  4. Inače, čim smo došli sa svete Mise, mi smo popili gutljaj blagoslovljene vode. To je nekakva pučka tradicija. U svoju će sobu svatko na ormar primjerice staviti malo blagoslovljene soli.
    Nekada se subotom uvečer, u biti nakon zalaska sunca blagoslivljao cijeli dom i dvorište(seljaci su blagoslivljali i staje i životinje). Za to vrijeme se molilo: Vjerovanje, 7 Očenaša Zdravomarijo i Slavaocu. To je bila i duhovna priprava za nedjeljnu svetu Misu.
    I sveti Franjo Saleški veli da bi bilo poželjno da se večer prije skrušimo i pomolimo ako ćemo se na nedjeljnoj sv.Misi pričestiti!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  5. Izvrstan tekst. Hvala autoru jer nam je ukazao na nepravilnosti, za koje nisam znao ali sam bio siguran da ih ima, kao i u svemu drugom u zadnjih 40 - 50 godina.
    Šteta jedino da tekst nije objavljen prije desetak dana jer bi bilo zgodno onako neobavezno načeti tu temu s svećenikom kod blagoslova.

    Moje iskustvo nije toliko loše jer je svečenik ipak malo sjeo i nije sve obavio u par minuta. Sa sobom je vodio mladu djevojku verojatno srednjoškolku, ali nismo shvatili zašto.

    Ponukan tekstom pitao sam mog punca, koji je djetinstvo proveo na otoku, kako je to bilo nekad (prije 40 godina). Svećenik s roketom, štolom i biretom, vodio bi 4 do 6 ministranata (obučenih), jedan bi nosio kadinjak, drugi škropilo a ostali su pjevali između kuća. Pjevalo bi se U se vrime godišta, svih 18 kitica ispred 18 kuća. Zatim ispoočetka. Na ulasku u kuće počimao bi obred s riječima Mir kući ovoj ... U kući bi uvijek svjetlila svijeća. Jedina osoba u civilu je bio zvonar koji je skupljao novac.

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
  6. Lijepo je čuti dobronamjerne primjedbe "s druge strane". Baš sam si ovih dana razišljao kako nas doživljavaju vjernici dok im dolazimo u kuće blagoslivljati ih. Odmah ću vam reći jednu od najvećih poteškoća blagoslova. U isto vrijeme najveći broj ljudi očekuje da im čim prije dođeš, pa ta napast često zna povući čovjeka da se požuri. Kad u svakoj drugoj kući čuješ, "da vas već dugo čekamo", nehotice se malo požuriš. A pogovo tamo gdje te prime na taj način da te se čim prije riješe, iako si i te kako svjestan da je i toj kući i obitelji potreban blagoslov.
    Da, da se razumijemo, blagoslivlja se i kuća i obitelj. I prostor i osobe.
    U nekoliko sam kuća, u župi u kojoj sam sada, naišao na zadržani stari običaj, da kad se dade križ da se klekne dok se križ ljubi. To mi je dalo ideju da na godinu skrenem pozornost na to da se to nastavi, i proširi. Tako sam i sam odgojen u svojoj obitelji i to je jedna od stvari koje izgrađuju vjernika.
    Nisam našao nikakvih zvonaca koje bi nosili ministranti u pratnji svećenika. No, našao ljevača zvona, pa će i toga biti na godinu. Bez toga meni samom blagoslov nije pravi.
    Moj prijedlog štovanim čitateljima i komentatorima na ovom blogu. Ponudite se svojim župnicima da ih na godinu pratite na blagoslovu jedan ili nekoliko dana. Na taj način, pogotovo uz malo razgovora i druženja, možete pozitivno utjecati na svećenike i pomoći im da i oni kvalitetnije služe.
    Seoski župnik

    OdgovoriIzbriši
  7. I ja sam jedanput pratio svećenika u tijeku blagoslova. Bio sam mu vozač i pomoćnik-dakle, na "istoj strani", barem zemljopisno. Sjećam se koliko su mi svi ljudi išli na živce-sa svojim filozofiranjem, tračevima i ono najgore: Prisiljavali su nas da s njima nešto popijemo. A ja jednostavno ne volim alkohol-ni vino, ni šljivovicu ni lozovaču, ni likere. Katkad čašu crnog vina-i to je sve. Bože dragi, jesu bili naporni!
    A ja vazda "pripit", jer onima koji uopće ne konzumiraju alkohol, smeta i malena količina alkohola.
    Stoga razumijem svećenike da im ovaj posao uopće nije lagan. I ne može biti vazda smješak na licu kad svećenik uđe u stošezdestosmu kuću. A kada se velečasni vratio kući, čeka ga gospođa sa suzama na licu. Tuče je sin od 16 godina, primjerice ili netko umire itd.
    Dobrim svećenicima je svakako teško. Posve ih razumijem.
    Aaaali ako mi vjernici ne dobijemo ono što od svećenika trebamo dobiti, a to je blagoslov kuće, katolički blagoslov, a ne posjet protestantskog pastora/pastorice svojim vjernicima, posve se mijenja situcija.I pastori se spremaju, posjećuju zdrave i bolesne, slušaju probleme, umore se i iscrpe-ali vjernicima je isto kao da je došla teta Bara iz Pušće bistre, jer blagoslova-nema! Tu s tetom Barom dolazi do ontološkog problema!
    Jasno, valja biti razborit,razumjeti svećenike- s njima je ontološki kod nas još uvijek sve u redu. I oni su sami između dvije vatre. No, katoličku je vjeru vazda trebalo braniti, čak i krvlju. Većina dobrih stvari je ukinuto upravo argumentima sličnog tipa. U habitu vruće, reverenda neudobna, časne ne mogu mijesiti kruh-upadne pribadača s koprene, euharistijski post prestrog, kupanje i sunčanje zbog zdravstvenih razloga, auti nužni svima...
    I nemojte misliti da mi tradicionalisti ne pomažemo župnicima-da se iscrpljujemo samo u pisanju komentara!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  8. Inače, društvo, jeste li već vidjeli današnje ređenje biskupa, među njima velečasni/sada već preuzvišeni Georg Gänswein, dosadašnji osobni tajnik Sv.Oca?
    Ne moš bilivit! Sveti Otac u „triumfalističkom“ tridentskom ruhu,prekrasna mitra, i fanon dakako, a na ređenicima trady kazule(pomalo modernog kroja, no ipak „naše“, posve OK), ispod njih dalmatike i tunike.
    Prizor zaređenih biskupa nakon ređenja, viđen u ovom obliku vjerojatno posljednji put u Ecônu 1988.godine s tipičnim trady štimungom! Bugnini se okreće u grobu, a stari Marini neće još dugo izdržati!
    Ako ovo neverbalno ne bude dostatan znak Kuriji, kardinalskom zboru i biskupima da je vrijeme da otpočne reforma reforme, onda više nije posrijedi nesnalaženje, neupućenost i sl.
    Deo gratias! Oremus pro Pontifice nostro Benedicto…
    Pozdrav svima, opet sam se malo previše raspisao...
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, zaista predivno. Kratki ulomci se mogu vidjeti ovdje:
      http://www.youtube.com/watch?v=Hta96LnZEd8

      Čak su i biskupski štapovi obli i lijepi, a ne uglati i ružni. Lijepo je to vidjeti :)

      Izbriši
  9. ja kad idem sa svećenikom u blagoslov kuća i obitelji (kao ministrant) pa zasjednemo u svakoj drugoj kući pa mezimo :)

    bilo bi dobro da priredite svećeniku i ministrantima uz novce i neko jelo i pilo za okrijepit dušu i tijelo (ministrantima nemojte davati voće, ionako to sve pobacaju haha)

    u mojoj župi se ide 5 dana zaredom od 9.30 do 16.30
    nije baš lako 7 sati zaredom hodati, pa uđeš u vruću kuću +40 pa van na -20 i tako stalno naizmjence.
    nije lako, nemojte zamjerit svećenicima ako malo požure - to ne umanjuje vrijednost blagoslova

    Luka :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne zamjeram im ja ako pozure, "zamjeram" im ako uopce ne dodju (a mogu).

      Izbriši
    2. Blagoslov kuća nije teferič i sijelo! Uz molitvu koja bi stvarno trebala biti prema obredu, red je pozdraviti se s ukućanima, čestitati im blagdane, upitati ih za zdravlje, život, poteškoće.... upisati evidenciju. Nipošto sjediti i ispijati i meziti! Ako negdje ima potrebe, bolje je doći tokom godine naknadno, posebno u koju obitelj na teferič. Zavisno od terena, normalno je blagosloviti dnevno 50 do 70 kuća. Stanova najviše 100. I to bi prvenstveno blagoslov trebali obavljati župnik i svećenici koji djeluju u župi.
      Također je dobro, ako se blagoslivlja cijeli dan, negdje planirati i kratki odmor i objed.
      I meni je ovaj problem temperaturnog šoka najveći problem. U kući je nenormalno vruće, sigurno je temperatura + 40' C, ko u turskoj sauni, samo se preznojiš, a vani temperatura u dubokom minusu, i gotov si, eto prehlade.
      To s nuđenjem pića je u redu sa strane domaćina, ali svećenik mora znati da nije došao piti, već kuću blagosloviti.
      Problem je i ovaj: tokom školovanja u bogosloviji, ne uči se o ovome ništa! Trebalo bi uvesti praktičnu obuku kako obaviti blagoslov kuće, a također i ostali obredi.
      Jole

      Izbriši
  10. Možda se malo osvrnuti na činjenicu da bogoslovi "blagoslivljaju" kuće.Praksa je to u nekim krajevima. Neki biskupi to zabranjuju, neki dopuštaju, a nekima je svejedno. Ne znam koji je razlog da to odrađuju bogoslovi? Vjerojatno su bogoslovi jeftiniji od svećenika.Ionako najvažnije je da se poberu novci! Nažočio sam u civilu, kao gost kod blagoslova kuće moje sestre i zeta. Župnik me nije poznavao. Blagoslov je bio otprilike ovako:
    Župnik: Hvaljen Isus i Marija! odmah škropi bl.vodom i govori: Blagoslovio vas svemogući Bog Otac i Sin i Duh Sveti, dao vam zdravlja i svega obilja. Sretno Novo ljeto! Ima li kakvih novosti, promjena? i upisao u svoj blok plus da je bio kod te obitelji. Za to vrijeme župnikov pratilac pokupio je novce sa stola. I otišli su dalje.
    Dakle, sve u svemu ne znam dal je to trajalo 30 sekunda. Župnik sam, a župa broji oko 6000 vjernika. Tako da se taj blagoslov sveo samo na branje novca.
    I treća stvar koju želim iznijeti je blagoslov kuća prije Božića. Po nekim mjestima Dalmacije blagoslov počinju već u adventu. Nekada je blagoslov kuća bio na Vodokršće, kad se voda blagoslovi, na Tri kralja. Imalo je to svoju simboliku i poruku.
    Danas je sve naopako, pa tako i blagoslov kuća. Sve što se moglo i može iz tradicije uništiti, uništeno je. a sve počinje ispočetka sa dolaskom novog župnika u župu, koji ostaje u toj župi tri ili četiri godine!
    Poruka je jasna: sve je relativno i sve se mijenja.
    Jole

    OdgovoriIzbriši
  11. Ništa nije relativno i ništa se ne mijenja, nego blagoslov kuća treba reformirati i rategnuti na šire doba. Ajde blagoslovi ti kao župnik 3000 obitelji u roku dva tjedna striktno po obredniku, i još imaj nekakav kršćanski kontakt sa ljudima. Samo napadate svećenike, a nikad to niste radili. Ajde, hodaj samo preko sto kuća i stanova dnevno, negdje te dočekaju otprilike kako treba, većinom ne, negdje pred tobom toče vodu iz pipe, a tebi se žuri na 70 drugih kuća u narednih par sati, i šta? Sad ćeš im držati kateheze kako voda iz pipe nije blagoslovljena, a u narednih 70 kuća ćeš slušati gunđanja kako nisi stigao kada su te očekivali, kako te cijeli dan čekaju itd. A tek raspušteni psi, osobito na selima, a ako ti iskrsne sprovod, jedan, dva ili tri u gradovima, a rodbina forsira i sprovodne mise i uopće nema razumijevanja što ti imaš blagoslov kuća, što ne smiješ binirati ni trinirati, kao što i vi nemate razumijevanja da svećenici imaju i druge obaveze. I još precjenjujete župnicima tih par desetaka kuna, od kojih na seoskim župama župnici ne mogu ni mjesečnu nagradu pokriti! Ne, svećenici su za vas samo lopovi koji ništa ne rade, sve skraćuju i žanju lovu! Draži su mi i najteži komunisti od takvih "vjernika"! Svećenik

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zasto je potrebno blagosloviti 3000 obitelji u roku od dva tjedna, tj. zbog cega se to ne bi moglo rastegnuti na npr. dva mjeseca?
      Sto se tice vode iz pipe jel to za piti ili za blagosloviti? Jer blagoslovljenu vodu moze svecenik sa sobom nositi, zar ne?

      Ja se slazem da je svecenicima koji su sami ili imaju samo kapelana tesko i mislim da bi oni mogli rastegnuti blagoslov sigurno na duze vremena. A kao sto i sami primjecujete neke obitelji se ionako zele sto prije rijesiti svecenika, pa se s takvima moze ostati jednu-dvije minute, a kod onih koje bi mozda zeljele duze da ostanete desetak minuta.

      Ipak mi jos uvijek nije jasno zasto bi netko slao bogoslove za blagoslov.

      Ni ovo striktno po obredniku mi nije jasno, za procitati kraci blagoslov kuce (iz Rimskog obrednika, 1929., str 259 ili 260) treba otprilike 15-20 sekundi. Zar je to predugo?

      Izbriši
    2. Ono u čemu se svakako slažem s jest da se ne treba odmah napadati svećenike. Ne glasi bezveze ona narodna: "Sto ljudi, sto ćudi".

      Iz nekog osobnog doživljaja rekao bih da je barem 70% katolika onako, u nedostatku boljeg izraza, kulturoloških katolika, što se dosta lijepo vidi u ovim danima blagoslova domova. Ljudima koji godišnje vide crkvu 3-4 puta, od naročito velike je važnosti da im župnik ne narušava dnevnu rutinu, već da dođe u zamišljeno vrijeme, kako bi se bar tih 5 minuta mogli osjećati kao veliki vjernici. A ako ne dođe u predviđeno vrijeme, nastaju problemi. Tu je stoga izuzetno važno imati ne samo "pastoralne razboritosti", već i popriličnih društvenih vještina. A ono čega ljudi ponajmanje imaju, to je razumijevanje za druge, i to svakako valja imati na umu.

      Uzet ću vlastiti primjer: živim vrlo blizu crkve, tako da kod mene svećenik (bogoslova dosad nisam imao, to je ili župnik, ili jedan od dva svećenika koji su mu na ispomoći) dolazi ili odmah na početku, ili na samom kraju dana. Ako dođe na početku, jasno mi je da ima za obići još 70-100 kućanstava, i neću inzistirati na nikakvom pretjeranom zadržavanju, čisto iz razloga jer mogu pozvati župnika neki drugi dan u godini na ručak, druženje, ili nešto šesto. No, mnogi ne postupaju tako, već se silno uvrijede ako ne želite s njima popiti kavu, rakijicu, ili nešto prezalogajiti (tu shvaćam ono što je govorio g. Jole, međutim, ipak smatram da u takvim prigodama treba pokazati barem nešto od ljudske topline koja bi trebala krasiti svakog Kristovog učenika, jer ipak ulazite u nečiji dom. To jasno, ne uključuje prežderavanje, ili nalokavanje, od čega neki, ali pretpostavljam vrlo, vrlo rijetki nisu imuni. Osobno nemam takvih iskustava). Druga stvar: svećenici većinom ne znaju na što će naići kod pojedinaca (ima tu svega, od agresivnosti, pa sve do stvari koja bi se u dobra, stara vremena otvoreno nazivala herezama).

      Zato bi svakako trebalo razmisliti da se tamo gdje je to potrebno, rastegne taj blagoslov. Iako, uvjeren sam da to većini "vjernika" ne bi odgovaralo, ali bi ih se moglo na to naviknuti kroz određeno vrijeme.

      A ono što je već naglasio naš seoski župnik, ja mogu dodatno naglasiti: važno je pomoći svećenicima u obavljanju njihovih dužnosti, kako bi bilo što manje poteškoća s ovakvim stvarima.

      Za kraj ipak mogu navesti vrlo pozitivna iskustva iz moje župe: sam blagoslov je više nego solidno organiziran (možda će vam zvučati pomalo glupo, ali sviđa mi se kako je organiziran "tim" - svećenika prati jedan laik, onako fizički krupniji muškarac, koji prilikom blagoslova igra ulogu ministranta, jer mnogi ljudi niti ne znaju što bi trebali činiti, a još manje odgovarati kod blagoslova. Ujedno, od velike je pomoći ako izbiju nekakvi problemi, a događalo se i to). Blagoslov se odradi po P.S.-u, (ne zahtijeva više od nekoliko minuta), a zatim se ovisno o okolnostima rasporedi dodatno vrijeme. Vuk sit i ovce na broju. (I da, ove godine su kod nas došli zadnji, pa moj otac nije odustao od toga da ih nakon naporna dana "zarobi" s malo domaće rakijice i kobase :-)

      Izbriši
    3. Dragi velečasni, neki od komentatora su i sami svećenici, a kritizirali su današnji, posvjetovnjačeni način blagoslova kuća.
      Uostalom, i sam rekoh da razumijem svećenike, da im nimalo nije lako, da su ljudi naporni, vremena nema, hladnoća, žurba...treba imati dobre živce.Ja to nikada ne bih mogao. Znam da su naši vjernici počesno nezainteresirani za pomoć u župi itd.
      A kritike sam također čuo i od starijih župnika, fratara, isusovaca. Duh krive reforme je prodro u svaku poru života. Osim dvojbenih učenja(a tu sve počinje), uvukla se površnost, nonšalantnost, nebriga u sve, a vjernici to zamjećuju. A na drugoj strani briga o automobilima, putovanjima, svim mogućim hobijima, nažalost. Znam da ima mnoštvo divnih i dobrih svećenika koji vuku dvostruki teret, a vjernici to jedva prepoznaju.I kad je bila stara Misa, nije sve bilo kod vjernika i klera savršeno-i to nam je jasno.I kada se ponovno sve uvede, bit će opet zloporaba, nebrige, lijenosti.
      No, opet-kada je u pitanju katolička vjera, sve treba gurnuti u stranu i biti budan!
      Ako Vi želite nas uvjeriti da je sve u najboljem redu, onda imate probleme s istinoljubivošću.
      Mislim da je ovo jedan od najboljih Tominih tekstova u posljednje vrijeme. Nije išao za tim da napadne svećenike, nego da pokaže kako nakon svih proklamiranih dometa reforme, dreke i ushićenja, izgleda stvarna praksa-jadno, sivo, zamorno i sve manje katolički. A kamo sve smjera? Tome da se blagoslov ukine. U mnogim se župama već šalju koverte da se novac donese u župni ured prije blagoslova.
      Inače, nama laicima nije ni lako raspravljati o ovim stvarima. Svećenici će nas uvijek proglasiti nezahvalnicima, napadačima. Jedva čekam da dođu svećenici FSSPX-a u Hrvatsku pa da počne stvarna rasprava svećenik-svećenik. Mislite da će se naši svećenici u to upustiti. Ha, ha...Bit će to hajka, drvljem i kamenjem! Proglasi, opomene vjernicima, trka i zbrka!
      Sjećam se jednog cimera hrvatskog branitelja koji je postavio red kojeg sam se morao pridržavati. Kad je došlo da se u dva u noći sluša Mišu Kovača(do daske) prije spavanja, a moja predavanja u sedam i trideset ujutro, otišao sam u upravu. Dosta mi je bilo svaki dan slušati:"Da znaš koliko sam ja dao za Hrvatsku i čega sam se nagledao!" Imali su genijalnu ideju. Poslali su mu drugog branitelja, i to Vukovarca. Pomislih, konačno prava osoba. Istu stvar studiraju, ne moraju rano ustati.
      Čim se ovaj uselio, vidio sam svog cimera kako trči, bijesan."Tko mi je ovoga poslao!" Više nisu prolazili argumenti o ratu i patnji jer ovome nije mogao soliti pamet!
      Kikii

      Izbriši
    4. Fala dragom Bogu, ja u svojim župama nema 3 000 obitelji već 30!!!!!!!!!
      A onaj župnik koji ima 3 00 teba i mora biti solidaran s onim koji nema. Zovi svećenike da ti pomognu u bl. kuća!
      Jole

      Izbriši
    5. Samo bih napomenuo da ovo nije moj tekst, nego gostujuceg autora kako pise i u naslovu. Ali, mozda se pod "Tomin tekst" misli na tekst objavljen na mom blogu. U tom slucaju nema problema. Samo da razjasnim.

      Izbriši
  12. Gdje sam ja rekao da je sve u redu? Zato pripazi kada nekoga optužuješ za "probleme sa istinoljubivošću". Problem je u tome što naši biskupi ne žele donijeti propis za čitavo područje RH koje bi reguliralo taj problem. Blagoslov kuća je divna stvar, ali današnja forma ga čini potpuno besmislenim, jer pogotovo na gradskim župama svećenik jednostavno nema vremena za neki smisleni obred, i prisiljen je imnati svu moguću ispomoć, pa i bogoslove. Slažem se da bogoslovi nisu rješenje, slažem se da kratko škropljenje nije rješenje, ali to trebaju riješiti nadležene više vlasti. A ne da opet svu krivicu snose, a tko drugi, nego župnici. Svećenik

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa jel postoje propisi koji npr. kazu da se blagoslov treba zavrsiti u dva tjedna?

      Izbriši
    2. Kao nadničar blagoslivljao sam kuće u mnogim župama. Uglavnom, sve zavisi od župnika. Ako je on tokom godine aktivan, ako ima urednu evidenciju svojih župljana, ako ima dobre pomagače, ako sve to dobro organizira.
      Jedan primjer: župnik u najvećoj župi u Dubrovniku, kaže oko 20 000 vjernika, jako dobro organizira, tako da bude desetak svećenika na ispomoći. I s radošću sve to završe.
      I pravoslavni imaju blagoslov domova. Započinju na Bogojavljenje, i ako je parohija brojna, znaju hodati i mjesec dana i više.
      Znam i svećenika koji to sve obavi u trku i vazda se tuži kako nema vremena, a kad dođe kući dnevno pogleda i dva filma!!!
      Istina je i to , da biskupi ne žele (valjda se boje) donijeti neke konkretne pastoralne smjernice.
      Jole

      Izbriši
  13. Moje iskustvo govori ovako: od sv. Stjepana, kad se obično započinje blagoslov do Nove Godine je pravo božićno raspoloženje kod ljudi, pa i svećenika.Nakon Nove Godine to opada, pogotovo kod onih koji moraju na posao. Nakon Bogojavljenja to je mučenje svih nazočnih... Naime, svi nekako nastoje zaključiti blagoslov do Bogojavljenja iz dva razloga: prvi je gore navedeni, a drugi je glup do bola, a glasi " da se slučajno ne bi došlo na pravoslavni Božić... Neki ljudi te neće primiti ako im dođeš nakon Bogojavljenja.
    Da, slažem se s kolegom svećenikom, da je to stvar koju trebaju riješiti biskupi. A to je jako jako jako jako vrući krumpir. Pogotovo zbog toga što 95% župa živi od novca koji se skupljaju prigodom tog blagoslova. Istina je, mi svoje župne proračune temeljimo na novcu koji se tu skupi. Bez njega smo kao crkveni miševi. Uz napomenu da mnogim župama ni to nije dovoljno da preživi godinu s osnovnim troškovima, moja je takva npr.
    No, kako je ovo blog koji se bavi tradicijom, ponizno priznajem da sam tek prije dvije godine u starom obredniku blagoslova pronašao obred blagoslova krede kojom se piše po vratima. I od onda ja si lijepo blagoslovim kredu, pa je u džep, i ako se pruži prilika ne ostavljam sličicu, nego pišem po vratima. I na to me potaknula jedna pobožna duša koja me zamolila da joj to načinim "po starom", jer mi reče kako joj sličica i nije nešto ( mnoge su doista ružne), a kad se piše po vratima na jedan način u rukopisu se osjeti i osoba koja je to blagoslovila i pisala, pa i na taj način stvari postaju osobnije.
    Seoski župnik

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jako dobra ideja da se napise kredom, uostalom to izgleda puno autenticnije, nego slicica, a i blagoslovina je za razliku od tih najljepnica.

      Izbriši
    2. E vala ću i ja reć drugi put. Bolan dao mi neku sličicu nebi ono na štalu metno kamoli na kuću. Tio sam mu je na leđa zalipit kad je pošo
      B

      Izbriši
    3. Ja znam i neke koji su branili doktorsku disertaciju na ploči sa blagoslovljenim kredama ;)

      Izbriši
  14. Kreda se inace blagoslivlja na sv.tri Kralja kada i voda.

    Sto se pak tice vremena blagoslova kuca moje je misljenje sljedece;od svoga zupnika znam da svecenici imaju 400 kn dnevnicu za vrijeme blagoslova kuca,sto znaci za nekih 2 tjedna(6 dana u tjednu)zarade nekih 4.800kn,kada bi se blagoslov razvukao na nekih 2 mjeseca onda Crkvi nebi ostalo nista,sve bi otislo svecenicima,pa mislim da nasi biskupi idu u tom smjeru.
    A vec kad sam kod svog zupnika,iz nase zupe ima jedan bogoslov,sada je tek na drugoj godini ali je on sam isao u blagoslov kuca a lane je on za dan mrtvih isao u blavoslov grobova.
    Mislim,to je stvarno,ono...Pa s tolko malo snage i ja sam mogu uzeti blag.vodu i blag.kucu.

    Alex

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moram priznati da ne vidim mnogo smisla u ovom postupku (da bogoslovi blagoslivljaju domove). Ako netko (uz dužno poštovanje bogoslovima) tko nije zaređen niti za đakona, obavlja takve stvari, a recimo, za koju godinu (radi bilo kakvog razloga) odustane od svećeničkog poziva, tada uistinu nema nikakve razlike između toga, i ovoga što kaže Kikii, da glava obitelji sabere ukućane, pomoli se, i blagoslovi svoj dom.

      Izbriši
    2. A kao moguca posljedica je to da ce narod prestati primati svecenika za blagoslov.Ako se salje jedan oobican bogoslov sto ce jedan laik misliti;nije to ni tako ozbiljno!
      Podsjeca me na onu Mosenbacha kada su uveli novu misu a njegava majka je prestala ici jer je mislila kako to i nije nista posebno,obicna predstava kojoj se nemora nazociti!

      Alex

      Izbriši
  15. Kan. 1384 - Tko, osim slučajeva o kojima se govori u kann. 1378-1383, nezakonito vrši svećeničku službu ili druga sveta služenja može se kazniti pravednom kaznom.
    Naravno, ovaj kanon je suvišan i treba ga izbaciti iz CICa.
    Jole

    OdgovoriIzbriši
  16. Postoje zbilja stvari koje katolika vjernika šokiraju. Blagoslov bez blagoslova. Druga stvar su tzv. "akumulirane mise". Vi dajete pedeset kuna, na Zapadu puno više, u Međugorju, odnosno BiH 20KM-(umirovljenicima iznos koji treba uzdvojiti, kao i većini ljudi na minimalcu)pitanje je služi li se zbilja svaka sveta Misa ili to ide onako, bez cjepidlačenja i skrupula...Župnik uzme popis, s njim na ambon i celebrira jednu Misu. Bog sve čuje, a Ecclesia supplet ionako! Strašno! Ne kažem da je to opće prošireno, ali znam više slučajeva!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  17. Meni svećenik došo izmolio očenaš, uzeo pare i otišo
    Bosanac

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koliko si platio taj očenaš?
      Jole

      Izbriši
    2. 50 bezbeli
      Bosanac

      Izbriši
  18. iz koje je pogane religije Krist pokupio onaj štos sa pljuvačkom.
    Presmješno je uspoređivati kršćanstvo i paganizam. Zna se zašto se blagoslivlja voda u kršćanstvu a zašto se koristi u paganizmu. To dvoje nemaju nikakve zajedničke biti.
    Zar da se odreknemo i križa jer je eto on koristen u paganizmu. Smiješno
    B

    OdgovoriIzbriši
  19. Čitam komentare vas mladih,i ne mogu ne primijeti:zašto stalno spominjete koliko ste novaca dali svećeniku(za njega ili za crkvu)!
    To je jako ružno, a i tužno.Uvijek smo davali koliko si mogao i želio odvojiti ,nitko te nije tjerao !Ružno je da se spominje koliko si platio očenaš!!!Meni je stalo da blagoslov bude kako treba da ga obavi svećenik!Sa blagoslovljenom vodom je moj otac išao poškropiti štale, marvu i njive!Prije je svećenik na selu stigao sve obaviti i biti na raspolaganju u svako doba kao i doktor! baka

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.