Kod svete Mise svećenik uči spoznavati euharistijske tajne posve drugačije, nego studiranjem i zaključivanjem

Možda se pitate, kakvu duhovnu pomoć daje svećeniku, koji prikazuje sv. Misu, dar jakosti?

Taj je dar potreban, radi velike vjere, koja se traži od svećenika, i radi napasti, kojima može biti izložen, protiv te kreposti. Svaki je čovjek izvrgnut napastima protiv vjere, ali svećenik naročito.

To vas možda iznenađuje? Evo razloga.

Kad vjernici vide hostiju, to biva u svečanom času podizanja, kad se cijela zajednice baca na koljena radi poklona, ili u pokaznici, gdje je okružena svijetlom i kadom tamjana, ili još u sabranosti sv. Pričesti. Ali vjernici se nikada ne mogu doticati svetih prilika. Nikad se oni ne nalaze u posve blizom odnosu s njome.

Svećenik je uvijek u neposrednom dodiru sa svetim prilikama, pod kojima se kao pod koprenom sakriva Krist. On izgovara riječi, što ih je izrekao Krist na Zadnjoj Večeri. Dotiče se sv. Hostije, lomi je, prenosi: ona je u njegovoj vlasti. Demon može iskoristiti tu neizrecivu Isusovu susretljivost, da bi kušao Kristova službenika. Ovome je tada potreban dar jakosti, da bi uvijek održao svoju vjeru na visini čina, što ga obavlja, da bi nadvladao svaku napast i da bi ga uvjerio, da se doista nalazi u prisutnosti svoga Spasitelja, kao da bi ga očima gledao.

(izvor)

Pred oltarom Njegovim

Maglilo mi se pred očima. Duge dane sam na putu. Oslabio sam i od groznice, i od napora, i od glada. Pa mi se evo i bicikl pokvario: pukla guma. Uz zid jedne porušene kolibe nastojim popraviti kotač, no ne ide. »Ruksak na leđa, pa guraj bicikl u ovoj vrućini.« Vjerujte mi, držale su me samo Vaše molitve. Par puta sam posrnuo. Oči gore. Jedan mi mladić pomagao. Sretno prispjeli u selo. Sruših se na rogožinu. Iz čitava tijela kao da iskre skaču. Polivam si glavu vodom. Dobri ljudi dali mi čašicu mlijeka. I o hrani govore, no jesti nisam mogao. Nakon kratke molitve otiđoh u našu malu kapelicu. Klekao sam pred oltar, no od silna umora mora da sam odmah zaspao. Probudilo me po noći zujanje komaraca. Ponoć je prošla. Naslonih se na mali zemljani oltar. Krasno mjesto za odmor svećeniku u umoru i groznici. Zapalih jednu voštanu svijeću na oltaru.

Misli lete daleko, daleko u djetinjstvo, u Metković, — gore na groblje sv. Ivana, k ocu, majci pod onim visokim čempresima, — u župnu crkvu, gdje sam toliko puta kao ministrant služio kod Mise. Pa onda oni sretni sjemenišni dani u Travniku i dani novicijata u Zagrebu, zadnji pozdrav domovini, poljubac Indiji, — svećeničko ređenje, tolike godine lutanja po tim selima za dušama. I umoran, i gladan, i dršćući od groznice, no uvijek tako sretan, jer je sve za Njega, za duše.

Mala voštanica treperi, i kao da se listovi života odvijaju pred mojim očima. Oči pale na slike Križnog Puta. Koja li utjeha. On je pred nama. S njim prema Kalvariji dnevnog života i apostolata. Šimun pomaže Isusu: koja li je sreća u tom križu, koja li privlačivost. Kroz 2000 godina novi Šimuni dolaze i idu put Kalvarije. Novi Šimuni, nove Veronike. I njegova je Majka tu: njegova i naša Majka, majka našeg svećeničkog,  kalvarijskog zvanja.

U našem misionarskom životu koliko li je takovih Šimuna i Veronika, koliko divnih majka, koje nas prate, pomažu, jačaju na ovom putu. [...]

I dogorjela mala voštanica na oltaru. Kao da sam joj zaviđao: gorjela i izgorjela na oltaru. O dobri Isuse, gorjeli i mi i izgorjeli na oltaru Tvome.

(izvor)

Vi ste istog duha kao apostoli

Dođite, štovatelji blagdana, veličajmo Svece, slavu slavenskih naroda, koji sjede na istom prijestolju s apostolima. Po njima smo, oslobodivši se đavolskoga lukavstva, primili svjetlo Kristovoga Evanđelja i spoznali vječnu Riječ izbavivši se iz tame grijeha.

Kod svake Mise stoji pod križem također i Marija

Kada biskup zaredi mladomisnike, tada im naređuje, da prve dane iza ređenja prikažu tri svete Mise: prvu na čast Duha Svetoga, drugu na čast Blažene Djevice Marije, a treću za sve duše u čistilištu. Time im jasno kaže: kao što se prvi svećenik utjelovio po sili Duha Svetoga iz Marije Djevice, tako svaki, kojega Bog odabere za tu službu, postane svećenik po Duhu Svetom i posredovanjem Kraljice svećenika zato, da spašava žive i mrtve.  

Marija stoji kod rođenja svakog svećeničkog zvanja. Stoji također i uz svakog svećenika, dokle god živi. Ta ona je pratila Isusa ne samo u Njegovome djetinjstvu i kroz Njegovu mladost, nego također na putevima preko Galileje i Judeje, pratila Ga je za vrijeme radosnih i žalosnih trenutaka, sve do konca, do Kalvarije. 

(izvor)