U posjetu zagrebačkom KBF-u (nastavak)

Nastavlja se dosljedan način izbora gostiju koje Katolički bogoslovni fakultet poziva na svoj Teološki dan i slična okupljanja. Već sam pisao o tome u jednom tekstu, ali mislim da vrijedi zabilježiti i novi "slučaj" iz Glasa Koncila. Evo izvadaka iz intervjua.

Najprije kratki, ali sadržajni uvod u kojem se opisuje velečasni Albert Franz. Izdvajam samo sljedeće:

Svake godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizira svoj Teološki dan - »Dies theologicus«. U toj prigodi redovito poziva goste čija imena nešto znače u europskoj i svjetskoj teološkoj misli. Ove je godine izbor pao na dr. Alberta Franza, svećenika i teologa, redovitog profesora sustavne teologije na Institutu za katoličku teologiju na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu.

Ako imate vremena, pročitajte cijeli intervju, ja odmah preskačem na posljednje pitanje i odgovor:

Jedno pitanje koje se također tiče cijele Njemačke. U posljednje je vrijeme burne rasprave upravo u Njemačkoj i zemljama njemačkoga govornog područja izazvalo ukidanje izopćenja »lefebvrovskim« biskupima, od kojih je jedan zanijekao značenje holokausta. Kako komentirate tu raspravu. Nisu li neke kritike, posebno one na račun pape Benedikta XVI, odviše zaoštrene, a time i teško shvatljive ostatku Katoličke Crkve?
DR. FRANZ: Prvo, moram reći da se na razini vjerničkih zajednica, tj. župa, to ozračje ne osjeća tako snažno kao na višim razinama. Zajednice muči prije svega to što nemaju dovoljno svećenika, a ne »slučaj Williamson« ili bilo što slično. Drugo, ako izuzmemo ekstreme i one koji unaprijed osuđuju sve što dolazi od Pape, pitam se zašto ne bi bilo moguće izraziti argumentiranu kritiku.

U izdvojenom okviru vlč. Franz je malo detaljnije objasnio svoj stav. Ne treba puno pogađati o kakvim to novim strukturama u Crkvi govori. Valjda onim istim zbog kojih je situacija u Njemačkoj tako bajna za razliku od starih predodžbi i starih struktura koje doduše mogu privući nova kvalitetna svećenička i redovnička zvanja, ali im nedostaje "duh" koji obilno struji njemačkom crkvom još od koncila (pa i prije). Meni je posebno zanimljivo kako profesor jasno naglašava da nema nikakve veze između problema s SSPX-om i problemom koji najviše muči župe.

Spomenuli ste nedostatak svećenika kao ključni problem cijele Crkve u Njemačkoj. Nazire li se rješenje tom problemu?
DR. FRANZ: Nedostatak svećenika je u Njemačkoj silan i doista gorući problem. Naime, taj problem neposredno pogađa zajednice, puno snažnije i neposrednije od Bratstva sv. Pija X. ili bilo čega drugoga. Ljudi više nemaju župnike, u mnogim zajednicama više nema nedjeljne mise, nedostaje naraštaj svećenika koji bi radili s mladima, jer većina župnika ima oko šezdeset godina, a mladi ljudi trebaju mlade svećenike kako bi mogli razviti svoju vjeru itd. Te se »rupe« pokušavaju zatvoriti svećenicima izvana, primjerice iz Poljske ili Afrike, no to u pravilu nema uspjeha. Rješenje ne može biti u klerikalizaciji laika, ali ni u laikalizaciji klera. Ako želimo ostati vjerni onakvome svećeništvu kakvo nam je preneseno predajom, onda moramo dobro razmisliti što treba učiniti, trebamo se pitati zašto postoji ta služba - naime radi slavljenja euharistije i izgrađivanja zajednice. I ako je to doista važno, onda se Crkva mora pobrinuti da ta služba ponovno postane privlačnom mladim ljudima i da Crkva ima svećenika. Trebamo doduše za njih moliti kao da sve ovisi o našoj molitvi, ali nije dovoljno samo moliti, nego se moramo ozbiljno pozabaviti tim problemom kao da sve ovisi o našemu radu. Čini mi se da nema dovoljno povjerenja u Duha Svetoga koji vodi Crkvu, da se dovoljno ne vjeruje da Crkva ima budućnost te da je uz pomoć toga Duha mogu iznaći novi kreativni putovi. Uvjerenja sam da ima previše straha i da se pomoću starih predodžaba i starih struktura pokušava spasiti budućnost Crkve. Mislim da to nije moguće. Ja, primjerice, smatram da bi u zajednicama trebalo rediti prokušane muževe i time ih ovlastiti za slavljenje euharistije, izgradnju zajednice i dr. Ako se to uskoro ne dogodi, kriza Crkve će - barem u Njemačkoj - prerasti u katastrofu.

GK 24 (1825)