U predvečerje blagdana bl. Augustina Kažotića

Blaženi Augustin Kažotić (o. 1260.‒1323.)

(Podsjetnik za propovijed)

Marijan Biškup, OP

Augustin Kažotić, biskup Zagreba i Lucere (Italija), ugledni propovjednik i jedan od prvih teoloških pisaca u Hrvata, rođen je oko 1260. u Trogiru, od oca Nikole i majke Radoslave, rođene Saladini. Kao mladić ulazi u dominikanski red. Prve elemente znanja stekao je u splitskome dominikanskom samostanu. Zbog izuzetne nadarenosti i ljubavi prema knjizi starješine ga 1286. šalju na viši studij filozofije i teologije u Pariz. Prvi put se spominje u oporuci od 28. listopada 1286., u kojoj Stana Saladini »ostavlja svom unuku Augustinu iz Reda braće propovjednika 50 libara za jednu knjigu«. Za vrijeme njegovoga boravka u Parizu bila je vrlo živa uspomena na dvojicu najboljih bivših profesora i svetaca dominikanskog reda ‒ Alberta Velikoga i Tomu Akvinskoga. Njihova filozofsko-teološka širina i svetački život ostavit će na mladog redovnika iz Hrvatske duboke i neizbrisive tragove, što će doći do izražaja u njegovom životu i radu.

Od Augustinova dolaska u Pariz (1287.) pa do njegova imenovanja zagrebačkim biskupom (1303.) malo se zna o njegovom životu.

Poznato je da ga je kardinal Nikola Boccasini, bivši general dominikanaca, 1301. poveo sa sobom u Ugarsku i Hrvatsku, kad je u spomenute zemlje pošao na čelu papinskog poslanstva, koje je trebalo pripremiti dolazak Roberta I. Anžuvinca. Kad je Boccasini u listopadu 1303. izabran za papu (Benedikt XI.), nije zaboravio na svog suradnika i redovničkog subrata Kažotića, kojega već 3. prosinca iste (1303.) godine imenuje zagrebačkim biskupom. U buli imenovanja, između ostaloga, kaže se: »Napokon poslije nego smo brižljivo razmišljali o popunjenju zagrebačke Crkve upravljamo i naše pameti na tebe, člana Reda braće propovjednika kojega iz prijateljskog poznavanja uočismo kao učena, urešena ozbiljnošću ponašanja, zauzeta za duhovne stvari i vješta u vremenitim stvarima.«

Kao zagrebački biskup Kažotić neumorno radi na obnovi vjerskog i kulturnog života u svojoj prostranoj dijecezi. U zajedništvu s klerom na sinodama (1307. i 1314.) raspravlja o obnovi duhovnog života i materijalnog stanja biskupije. Provodi obnovu bogoslužja u zagrebačkoj katedrali, uvodi obvezu zajedničkog moljenja časoslova za sve članove stolnoga kaptola i unapređuje crkveno pjevanje.

Svjestan da je znanje izvor svakog napretka, Augustin se nakon imenovanja zagrebačkim biskupom svojski založio za temeljitiji moralni odgoj i intelektualnu izobrazbu dijecezanskoga klera. U tu svrhu poduzima korjenitu reformu katedralne škole u duhu odluka Trećega lateranskog sabora (1179. g.). Postroživši odredbe spomenuta Lateranskog sabora, Kažotić strogo zabranjuje kanoniku lektoru, voditelju katedralne škole, da išta uzima od siromašnih đaka koji prose ili bi prosili za svoje uzdržavanja da im drugi iz milosrđa ne pomažu. Osim svećeničkih kandidata zagrebačku katedralnu školu pohađaju nećaci kanonika i drugi učenici za čiju se opskrbu brine zagrebački kaptol, a od njih se traži da povremeno prisustvuju zajedničkoj koralnoj molitvi u katedrali.

Biskup Kažotić pokazuje mnogo ljubavi i razumijevanja, osobito prema siromašnima i bijednima za koje se nitko ne brine i koji se nemaju kome uteći za pomoć i zaštitu. Da ublaži bijedu naroda, Augustin je nedaleko od katedrale utemeljio hospicij, neku vrstu prihvatilišta za putnike i siromašne. Naš blaženik uzdržavao je o svome trošku brojne ustanove kršćanske ljubavi, što je zasigurno iziskivalo velika materijalna sredstva.

Augustin Kažotić autor je dviju kraćih teoloških rasprava, napisanih za vrijeme boravka na papinskom dvoru u Avignonu (1318. ‒ 1322.) koje ga smještaju u sam početak razvoja teološke misli u Hrvata. To su rasprave O pitanjima krštavanja slika i drugim praznovjerjima i O materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika.

Od 1318. do 1322. Augustin Kažotić upravlja biskupijom iz papinskoga Avignona, gdje nalazi utočište pred osvetoljubivim kraljem Karlom Robertom. Kako se ovaj energično usprotivio Augustinovu povratku u Zagreb, papa Ivan XXII. šalje ga ljeti (22. kolovoza) 1322. u Luceru (južna Italija), gdje će neumorni pastir u nepunu godinu dana steći nepodijeljene simpatije naroda i 3. kolovoza 1323. napustiti ovaj svijet s reputacijom svetosti.

Prema svjedočanstvu brojnih Kažotićevih suvremenika, na njegovu grobu u Luceri događaju se brojna čudesa, a radi ilustracije spominjemo samo neka.

Karlo, vojvoda Kalabrije i potkralj Napulja 20. listopada 1325. upućuje molbu papi Ivanu XXII. za pokretanje postupka o svetačkom životu i čudesima koja su se dogodila po Augustinovu zagovoru: »Uzvišeni Oče i Gospodine, da ne zamaram dugim govorima prezauzete uši Vaše Svetosti, vidio sam da na ovoj stranici treba prestati nabrajati vrlo veliku hvalu što ju je u ovim krajevima (Italije) blaženi otac Augustin, nekoć biskup Grada Svete Marije, a odnedavna prozvana Lucera, stekao mnogim čudesima koja je nakon njegove smrti pokazala Božanska blagost, vrlo bogata u svom milosrđu i darežljiva u nagradi, ali i na temelju njegovih zasluga te ih još svakodnevno pokazuje.«

Splićanin Miha Madijev de Barbazanis (umro o. 1355.) u 27. poglavlju svoje kronike
0 djelima rimskih careva i papa dosta prostora posvećuje uspomeni našeg blažeruka. Njegov nekrolog o zagrebačko-lučerskome biskupu završava riječima: »Mnogi pobožno hodočaste na Augustinov grob uz koji su vezana brojna čudesa.«

Ovaj kratki podsjetnik za propovijed o Augustinu Kažotiću zaključujem svjedočanstvom Tome iz Modene, koji je freskama 1352. ukrasio kapitul bivšega dominikanskog samostana sv. Nikole u Trevisu. Među četrdesetoricom najpoznatijih svetaca i blaženika reda prikazan je i bi. Augustin Kažotić. U tekstu ispod Kažotićeva lika piše: »Blaženi brat Augustin Trogiranin, iz Ugarske provincije, Reda braće propovjednika, lučerski biskup. Bio je ogledalo čistoće, škola kreposti, oduševljen i veoma revan propovjednik koji se proslavio mnogobrojnim čudesima.«

I u naše vrijeme događaju se čudesna milosna uslišanja po zagovoru blaženog Augustina Kažotića. o kojima su vjernici upoznati preko glasila Blaženi Augustin Kažotić [odakle je ovaj tekst i uzet: Blaženi Augustin Kažotić, vjesnik za širenje štovanja i za kanonizaciju; Zagreb, svibanj 2010.; godište XLIII, broj 38)].

***

...
BI. Augustin Kažotić bio je od nas zapravo protjeran, nakon što je 18 godina u zagrebačkoj diecezi sveto biskupovao. Nije ga protjerao ni kler ni puk, nego vladar ‒ tuđinac s tadašnjim goropadnim plemićima i lakomim velikašima. Kaptol, svećenstvo i puk ljubili su svojega nadpastira, pod njegovom su vladavinom bili sretni i ponosili se njime. Zagrebačka mu je crkva trajno čuvala sveti spomen i štovanje. Zato je i on bez sumnje njezin veliki zaštitnik pred Bogom.

Životopis ovoga velikoga i svetog biskupa završavamo latinskim himnom, koji se nekoć pjevao u zagrebačkoj stolnoj crkvi pred njegovim amiktom na dan 3. VIII. (Farlati V,411). Donosimo i hrvatski prepjev ovog himna od dra Ferde Rožića.

Eja plaude, laudes pange, corde gaude, voce clange magno tuo Praesuli, Tuo Duci, nunc ad aras tuae luci redde claras gentes, urbs Zagrabia: Nam millenis te coronai, et amoenis adhuc ornat infulas splendoribus. Illas Praesul olim rexit, isthinc exsul non neglexit, translatus Lucerniam. Augustine clarum lumen, quem divinae magnum numen   ornat sol justitiae. Ad amictum tuum stamus, cor invictum, te rogamus, da tuis clientibus. Fide una, Dei cultu, velut luna pleno vultu, regnum nostrum fulgeat. Dei cultor vires reddis, stygis ultor mira edis in cunctis prodigia. Cum vis dira Papae manum vexat, mira res! mox sanum facis tuo basio; Hic perdices ponit suaves, tu in pisces mutas aves, Praesul tune Zagrabiae; Hic aquarum adhuc fontes, Tiliarum illic frondes, tuae rarum colunt gentes trophaeum potentiae. Caeli flamma, Augustine, pelle damna, cessent minae, nos inflamma Seraphine caritatis ignibus; Tua virtus fac nos sanet. Deum orbis totus amet, echo cordis mile clamet laudes summo Numini. Almo Patri, qui creavit, Nato, qui nos reparavit, Spiritui, qui sacravit, laus honor in saecula. Amen.

De zapljeskaj, slavu pjevaj, radostno i živo kliči svome slavnom biskupu, I svom vođi, sada zviezdi na oltaru, puk posvećen vrati, grade Zagrebe: Jer ti dade čast i slavu i još sada divnim sjajem resi priesto biskupski. Stado tvoje pasao je i na njega mislio je prešav u Lucerniju. Augustine, slavo naša, koga časti i sam Višnji, sunce pravde vječite, Stojimo pred tvojim plaštem moleć te, da srdce stalno podaš svojim vjernima; Kraljevstvo nam neka sjaje jednom vjerom, čašću Božjom poput svietlog mjeseca. Vraćaš zdravlje, svetce Božji i čudesa razna činiš, straše pakla ognjenog. Kad bje Papi ruka bolna, ti je odmah, - krasno čudo! - cjelovom ozdravljuješ. Ti pitomiš jarebice, ti u ribe mienjaš ptice, zagrebački biskupe. Ovdje narod izvor štuje, ondje sveta lipa mu je, tvoje moći spomenznak. Neba diko, Augustine, čuvaj od zla, tjeraj mržnju, daj nam plama ljubavi. Tvoja moć nas neka lieči; sav sviet neka Boga ljubi, slavi pjesmom zanosnom, Višnjem Otcu Stvoritelju, Spasitelju, Duhu Svetom, slava, čast u viekove! Amen.

Deveta kitica sjeća na čudo, koje spominje Mrnavić: Papa je bolovao od upale zglobova na prstima desne ruke. čim ga je bl. Kažotić, novoposvećeni zagrebački biskup, primio za ruku, da je poljubi, bolova je nestalo.
Deseta kitica podsjeća na drugo čudo, koje spominje Mrnavić, da je naime Augustin, kad su pred njega stavili meso, (što po dominikanskoj reguli nije smio jesti), meso pretvorio u ribu.
Jedanaesta kitica govori o čudesno proizvedenoj vodi za zdenac zagrebačkim dominikancima i o stablima lipe, što ih je Augustin običavao blagoslivati narodu za liek.

[Dragutin Nežić: Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije, u povodu 850. godišnjice osnutka, Zagreb, 1944., str. 455-470; prenosim iz Vjesnika kao gore]

***

Bl. Augustin Kažotić u povijesnim zbivanjima

Marijan Biškup OP

Kronološki pregled [prenosim odavdje]

Oko 1277./1278. – Augustin stupa u dominikanski red.
Oko 1260. – Rođen u Trogiru Augustin Kažotić.
28. listopada 1286. – Oporuka Trogiranke Stane Saladini, koja ostavlja pedeset zlatnika za knjige svom unuku Augustinu iz Reda braće propovjednika”.
1286. – Augustin putuje iz Rima u Pariz. Na obali rijeke Ticino u blizini Pavije bio je napadnut i ranjen.
1287. - Augustin dolazi u Pariz na viši teološki studij.
Od 1291. do 12/93. – Augustin podučava i propovijeda u Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Bosni, Dalmaciji ...
1301. - Augustin u “diplomatskoj službi” Svete Stolice prati kardinala Boccasinija koji kao prigodni papin legat (legatus a latere) predvodi poslanstvo u Hrvatsku i Ugarsku.
9. prosinca 1303. - Papa Benedikt XI. imenuje Augustina zagrebačkim biskupom.
1305. – Biskup Kažotić sastavlja darovnicu u Ivaniću. U nadbiskupskom arhivu sačuvana je ta izvorna isprava. Na ispravi se nalazi velik viseći biskupov pečat s grbom. To je i najstariji sačuvani pečat nekoga zagrebačkog biskupa.
1307. – Biskup Kažotić održava prvu biskupsku sinodu.
12. kolovoza 1308. – Papa Klement V. poziva biskupa Kažotića na opći crkveni sabor u Vienni (Francuska).
29. rujna 1308. – Biskup Kažotić prosvjeduje protiv grofova Babonića koji su nepravedno prisvojili Medvedgrad.
1311. - 1312. – Biskup Kažotić prisustvuje općem crkvenom saboru u Vienni.
1314. – Biskup Kažotić održava drugu biskupsku sinodu.
1317. – Arnold Bamberški posvećuje biskupu Kažotiću svoj Regimen sanitatis (Upute za očuvanje zdravlja).
1318. – Biskup Kažitić održava treću biskupsku sinodu.
1318. – Biskup Kažotić kao zastupnik ugarsko-hrvatskog episkopata odlazi k papi u Avignon.
1. listopada 1319. – Papa Ivan XXII. piše ugarsko-hrvatskom kralju Karlu Robertu i zagovara biskupa Kažotića.
1320. – U Avignonu nastaje Kažotićev teološki spis O pitanjima krštavanja slika i drugim oblicima praznovjerja.
1321.-1322. – Nastaje Kažotićev traktat O materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika (sačuvan je u 4 rukopisa).
21. kolovoza 1322. – Papa Ivan XXII. imenuje Augustina Kažotića biskupom u južnotalijanskom gradu Luceri.
8. listopada 1322. – “Kroz Paviju je prošao vrlo svet muž brat Augustin, dominikanac, premješten sa zagrebačke na lucersku biskupiju” (Opicinuis de Canistris).
1323. – Osvetoljubivi Saracen napada i ranjava biskupa Kažotića.
3. kolovoza 1323. – Augustin umire u Luceri. Sahranjen je u samostanskoj crkvi sv. Dominika u kapeli sv. Petra mučenika.
1324. -1325. – U rukopisnom misalu zagrebačke katedrale upisan je obrazac mise u čast bl. Augustinu: “kad bude proglašen svetim”.
20. listopada 1325. – Vojvoda kalabrijski i potkralj napuljski Karlo upućuje molbu papi Ivanu XXII. da započne kanonski postupak za proglašenje svetim Augustina Kažotića, nedavno preminuloga lucerskog biskupa.
1334. – Ivan arhiđakon Gorički u statutima Kaptola iz 1334. piše o rukopisnoj ostavštini Augustina Kažotića.
1336.-1350. – Nastaju najstarije sačuvane slike bl. Augustina Kažotića (Firenza, Treviso).
1373. – Biskup Trogirski Nikola Kažotić, blaženikov nećak, u spomen bl. Augustinu postavlja sliku i natpis (timpanon) nad glavnim vratima crkve sv. Dominika u Trogiru.
28. travnja 1503. – Ferdinand Katolički, kralj Kastilje – nakon pobjede kod Konsalva - prolazeći s kraljevskom pratnjom preko Lucere na hodočašće sv. Mihaelu Arkanđelu u Garganu, posjetio je taj grad i pokloni se grobu biskupa Augustina Kažotića.
1576. – Darovima lucerske plemićke obitelji d’Auria i njihovih rođaka u lucerskoj crkvi sv. Dominika, s desne strane velikog oltara, sagrađena je kapela bl. Augustina Kažotića
1585. – Posmrtni ostaci Augustina Kažotića, u prisutnosti Siksta Fabria, vrhovnog učitelja (generala) dominikanskoga reda, preneseni su u spomenutu novosagrađenu blaženikovu kapelu.
1608. – Vrhovni zbor dominikanskoga reda traži od magistra teologije br. Augustina Kažotića da svojim autoritetom poradi kod pape da bl. Augustin Kažotić iz Trogira bude proglašen svetim jer se njegov blagdan, po papinskom dopuštenju, slavi u Luceri.
1637. – Ferrarius piše o časoslovu sastavljenom u čast bl. Augustinu i kaže da je taj časoslov “vrlo star”.
1644. – Vrhovna skupština dominikanskoga reda odobrava Dalmatinskoj dominikanskoj provinciji moliti časoslov bl. Augustina Kažotića.
17. kolovoza 1668. – Poglavarstvo grada Lucere proglašava bl. Augustina Kažotića zaštitnikom grada.
Prije 9. rujna 1674. – Lucerski dominikanci pišu generalu reda o izgubljenoj buli proglašenja svetim brata Augustina Kažotića.
11. listopada 1692. – Beneventski nadbiskup, kard. Vinko Marija Orsini, kasniji papa Benedikt XIII. (1724.-1730.), darovao je zagrebačkom biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuliću humeral-naramenik bl. Augustina Kažotića. Humeral je iz Rima donio Leopold Karlo Kolonić, kaločki nadbiskup, kasnije kardinal i ostrogonski nadbiskup.
23 siječnja 1694. – Biskup Mikulić je spomenuti humeral iz Kaloče osobno donio u Zagreb, dao za nj izraditi moćnik s poprsjem Augustina Kažotića i natpisom “Sacrum humerale beati Augustini episcopi Zagrabiensis”. Ta se relikvija svake godine 3. kolovoza izlagala u zagrebačkoj prvostolnici i pjevala se sekvenca na čast našem blaženiku.
9. lipnja 1696. – Sveta Stolica, pismom koje je potpisao kardinal Petrucci – od Svetog Oca imenovan postulatorom procesa - naredila je biskupskoj kuriji u Luceri da provede izvide glede proglašenja blaženim i svetim Augustina Kažotića i da, sukladno uputama, nastavi s tim postupkom.
28. rujna 1696. – Kardinal Alberano Cybo, dekan Svetog kolegija i prefekt Svetog zbora obreda, uputio je lucerskom biskupu Dominiku Morelliju pismo kojim ga oponomućuje da provede postupak o drevnom štovanju sluge Božjega Augustina Kažotića.
20. lipnja 1697. – Lucerski biskup Dominik Morelli imenuje crkveni sud za provedbu postupka o beatifikaciji i kanonizaciji, a sam je kao papin izaslanik predsjedao tom postupku.
14. listopada 1698. – Završen je biskupijski kanonski postupak za Kažotićevu beatifikaciju.
19. lipnja 1700. – Papa Inocent XII. odobrava javno štovanje Augustina Kažotića.
19.listopada 1701. – Biskupijama Zagreba i Lucere i dominikanskom redu dano je dopuštenje da mogu slaviti blagdan blaženog Augustina 3. kolovoza.
4. travnja 1702. – Papa Klement XI. posebnom bulom proglašava Augustina Kažotića blaženim.
Biskup Martin Brajković (1703.-1708.) uveo je u zagrebačku biskupiju časoslov na čast bl. Augustina Kažotića i uspostavio njegov blagdan, odredivši da se svetkuje 3. kolovoza.
1747. – U zagrebačkoj katedrali smještene su dvije slike i podignut Blaženikov kip, a kasnije i oltar.
1747. – Krčelić piše Blaženikov životopis “Življenje blaženoga Gazotti Auguština zagrebačkoga biskupa”.
1750. – Podignut oltar u čast blaženika u župnoj crkvi Biškupec kod Varaždina.
1751. – U Beču je tiskan opširan latinski glazbeni priručnik zagrebačke katedrale naslovljen Cantuale processionum s posvetom zagrebačke stolne crkve Augustinu Kažotiću, što nas upućuje na Kažotićevu glazbenu djelatnost u vrijeme njegova upravljanja zagrebačkom biskupijom.
22. studenoga 1812. – Blaženikovo tijelo preneseno iz dominikanske crkve u lucersku katedralu, gdje se i danas nalazi.
1818. – Novosagrađena župna crkva u Lupoglavu, u koju je prenesen blaženikov oltar iz zagrebačke katedrale, posvećena je bl. Augustinu Kažotiću.
1823. – Zagrebački biskup Maksimilijan Josip Vrhovac dao je na blaženikovu zdencu - koji se nalazio u Vlaškoj ulici 23, sada je smješten u Muzeju grada Zagreba, Opatička 20 - izraditi nov obrub i natpis koji u hrvatskom glasi: “Crpite vodu u veselju iz vrela Spasitelja, koju je blaženi Augustin Kažotić, biskup zagrebački, isprosio molitvom od Boga. M. V. I. E. S.”
11. prosinca 1852. – Zagrebačka biskupija uzdignuta je na stupanj nadbiskupije.
1923. - Ivan Vuletin objavljuje Život Bl. Augustina Kažotića biskupa Zagrebačkoga i Lucerskoga, rodom Trogiranina, Reda Sv. Dominika, Šibenik 1923.
1928. – Bl. Augustin Kažotić dobiva svoj trg u Zagrebu.
1937. – Lucerski biskup Josip Girolamo dao urediti nov srebrni kovčeg za blaženikovo tijelo.
1939. – Zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac sa splitskim biskupom dr Kvirinom Klementom Bonefačićem vodi hodočašće na Kažotićev grob u Luceri.
29. kolovoza 1941. – Odlukom gradske uprave Augustin Kažotić dobiva svoju ulicu u gradu Luceri.
1942. – Josip Buturac izdaje Mali životopis svetog zagrebačkog biskupa - bl. Augustina Kažotića
1944. – Dr. Dragutin Nežić u Kulturno povjesnom zborniku zagrebačke nadbiskupije objavio životopis bl. Augustina Kažotića.
1956. – Mons. Alfredo Ciampi piše životopis Il beato Agostino Kažotić O.P. – vescovo di Zagrebia e poi di Lucera.
1959. – Objavljen prijevod Ciampijeva Kažotićeva životopisa.
16. srpnja 1960. – U Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu osnovan je promicateljski odbor za kanonizaciju Augustina Kažotića.
1961. – U Rimu objavljen Kažotićev životopis: P. S. M. BERTUCCI, Una Gemma dell'Episcopato Croato – Il B. Agostino Kazotic O. P. Vescovo di Zagabria e di Lucera (c. 1260-1323), Rim, 1961.
1961. – L. T. ROJAS objavljuje: Agustin Kazotic [životopis na španjolskom], Rim
1961. – O. T. VIDOV (prir.) objavio životopis Blaženi Augustin Kažotić, trogiranin, biskup Zagreba i Lucere, Toronto, Ont. Canada, 1961.
1961. – Svećenik Nikola Palumbo objavljuje Kažotićev životopis na talijanskom Il beato Agostino Kazotc O.P. Vescovo prima di Zagabria e dopo di Lucera (1260-1323), Lucera, 1961. (preveden na hrvatski i objavljen u Vjesniku blaženoga Augustina Kažotića, XXXIII, br. 28 (2000.), sr. 3-9.).
1962.-1963. – Mons. Pavao Butorac, dubrovački biskup, izdaje u Dubrovniku dva molitvenika u čast Augustina Kažotića: Vjenčić molitava i Božji miljenik.
1963. – Petar Grgec objavljuje romansirani blaženikov životopis pod naslovom Blaženi Augustin Kažotić i njegovo doba.
1964. – Dr. Frano Kovačević izdaje Bibliografiju bl. Augustina Kažotića.
3. kolovoza 1964. – U zagrebačkoj katedrali uređena je kapela bl. Augustina Kažotića, a oltar je posvetio pomoćni zagrebački biskup mons. Franjo Kuharić.
3. kolovoza 1966. – Kardinal Šeper blagoslovio kapelu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu na Volovčici.
1967. – Hodočašće na Kažotićev grob predvodili kardinal Franjo Šeper i biskup Franjo Kuharić.

***

Detaljniji životopis s bibliografijom možete naći na stranicama Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže. Ako naiđete na note gore navedenog himna ili sliku humerala (oplećka) bl. Augustina Kažotića iz riznice zagrebačke katedrale, javite nam!

Lijepo proslavite sutrašnji blagdan prvog hrvatskog blaženika, ali nemojte da bude kao kad se bl. Augustin tužio kako među vjernicima njegove prostrane dijeceze ima i onih "koji samo zato dolaze na proštenja da se opijaju, potuku, ružne pjesme pjevaju, da kolo vode u kojem vragometno plešu."