subota, 14. svibnja 2022.

Moj prvi hod protiv ubijanja beba

Nisam do sada sudjelovao u Hodu za život iako, naravno, podržavam ideje koje stoje u njegovim temeljima. Naprosto nisam ljubitelj parada i puno mi je draže hodati primjerice u procesiji Majci Božjoj od Kamenitih vrata ili za Tijelovo, nego biti u nekom protestnom maršu. Ipak, prije par dana je zagrebački gradonačelnik objasnio da su njega i suradnike građani izabrali na osnovi otvoreno propagirane ideologije koja uključuje borbu za ubijanje neželjenih beba. Ako, dakle, oni mogu tako jasno naviještati svoju poruku sebičnosti i beznađa, učinilo mi se glupim da barem na ovaj sitan način ne podržim one koji se zaista žrtvuju i bore za dječicu. Istina, nisam ljubitelj gungule, ali ako na lijepi svibanjski dan ne mogu odvojiti sat-dva i prošetati se par tisuća koraka po centru Zagreba s tako vrijednim povodom, što onda uopće mogu "žrtvovati" od svog komoditeta? 

Tako sam danas došao do HNK i pričekao početak hoda. U međuvremenu sam susreo mnoge poznanike s tradicionalne mise u crkvi sv. Blaža, a pojavio se i župnik koji je vjerni podržavatelj te manifestacije. 

Umjesto zastava Hoda za život koje je gradonačelnik zabranio, na jarbolima kazališnog trga vijorile su se zastave s križevima. Prigodno crvenima jer nas ta boja krvi podsjeća na strašna krvoprolića koja se svakodnevno odvijaju u utrobama žena koje svojoj djeci ne žele biti majke. Ondje je i utješni prizor sv. Jurja koji zaista siječe zmaja, a ne dijalogizira s njime kao onaj na vrhu Radićeve ulice. 



Kada je započeo hod, slučajno sam se našao odmah kod bubnjara i prije nego sam ih pustio da odu naprijed, slušao sam to bučno bubnjanje. Na prvu mi se učinilo neprimjerenim jer uznemiruje mlađu djecu, ali onda sam pomislio da podsjeća na tolika srca beba (koja kucaju već mjesec dana nakon začeća) koja su stala, rastrgana rukama onih koji su im trebali pomoći da dođu na svijet. 


Iz tih depresivnih razmišljanja trgnuo me pogled na jedan oronuli grafit na kojemu je pisalo "sve je moguč(e)". Iako izgleda da su se sve političke, ekonomske, kulturne, medijske i druge elite okrenule promicanju smrti i degeneracije te su za to pridobile veliko mnoštvo ljudi, ipak je uz Božju pomoć moguće te procese zaustaviti i okrenuti. Svako je dijete koje preživi trudnoću znak te nade. Da, to je teška, krvava borba, u kojoj je bilo i bit će mnogo nevinih žrtava i uništenih života. Ali možemo se nadati i smijemo vjerovati da je Božja milost jača od svake sile i da će Marijino Bezgrešno Srce, srce majke koja razumije bol i žalost, na koncu pobijediti. 

Priznajem, nisam odmah pogodio čija je. 


utorak, 10. svibnja 2022.

Majka Božja Jeruzalemska


Na svoju sramotu, tek sam ove subote po prvi puta bio u svetištu Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu iznad Krapine. Znao sam, naravno, da je to jedno od važnijih marijanskih svetišta sjeverne Hrvatske, ali nekako nikad nije bilo prilike da ga posjetim. 

ponedjeljak, 2. svibnja 2022.

Jadno


U novom broju Glasa Koncila objavljen je razgovor (arhiv) s vlč. Bornom Puškarićem, župnikom župe sv. Blaža i redovitim celebrantom tradicionalne mise, u kojemu objašnjava ružan događaj koji se odvijao proteklog tjedna. U kino dvorani koja je u vlasništvu župe, ali je već duži niz godina ugovorno koristi Kinoteka, prikazivali su se filmovi s takozvanog Queer festivala Zagreb. 

Vjerojatno je uz sva kina koja su u vlasništvu grada ovaj protunaravni festival održan upravo u crkvenoj dvorani kao svojevrsna provokacija. Ipak, čini se da su se organizatori malo preračunali jer većini ljudi nakon dva potresa, dvije godine suludih restrikcija, ne tako udaljenog rata i divljanja cijena nije posebno interesantna borba za prava transvestita i drugih fetišističkih bolesnika. Ono malo aktivista što su imali trenutno je zauzeto krpanjem trulih cijevi i gradskog budžeta. Pohvaljujem to što su organizatori na plakat festivala stavili simbol onoga što promiču: jadnog čovjeka koji je činio takve perverzije (i to ne u prenesenom smislu) da bi se vjerojatno i papa Franjo zacrvenio čitajući njegovu wikipedijsku natuknicu (nemojte gledati ako imate slabiji želudac). 

Treba nam u svakom trenutku biti jasno, ovo je borba za duše djece. Cilj je da im se u um ubace slike, snimke, riječi i glazba koji će klijati i donijeti plod posebno oko puberteta. Mnoge će zaista zbuniti i navesti na dualistički prezir prema tijelu koje se mijenja te povlađivanje emocijama koje često nisu pod kontrolom. Ne treba biti posebno pronicljiv da se primijete procesi koji vrlo skoro dolazi i nama, dovoljno je povremeno pročitati o zbivanjima u Americi (ja često preletim sažetke koje objavljuje blogerica Amy Welborn). Roditelji znaju što im je činiti: maksimalno ograničiti svojoj djeci pristup ekranima, ponuditi im prikladne fizičke, intelektualne i socijalne aktivnosti, omogućiti im pristup Bogu u dostojanstveno služenim sakramentima i moliti s njima i za njih. Svećenici mogu, koliko je do njih, pomoći uredivši crkve i svoje propovijedi tako da pružaju lijepo, dobro i istinito osjetilima i umu djece i mladih. Ako u crkvama imate amorfne i ružne skulpture koje bi trebale predstavljati Isusa i svetce, ako od liturgije stvarate lakrdiju, priliku za koju pošalicu i slatkastu glazbu, zašto se čuditi tome da neformirane osobe zaista pomisle kako je sve to nebitno, "ljubav je ljubav" i svatko ima svoj izbor koji treba tolerirati. 

Naravno da će svaki roditelj sam procijeniti kada i kako upoznati dijete s moralno osjetljivim pitanjima, posebno onima vezanim uz spolnost. Pokušaji škola ili udruga da se miješaju u to su sasvim očito usmjereni uklanjanju stida kako bi se djecu pripremilo za raskalašeni život (i stoga ovisan o potvrđivanju mase i medija), ali ponekad i doslovno zlostavljanje. Ipak, ako roditelj procijeni da je dijete dovoljno zrelo i da se već susrelo s tim pitanjima u neprijateljskoj propagandi, onda prikladne fotografije i opisi mogu biti korisni. Kao što slike pobačenih beba ili lica ovisnika o drogama govore o paklu koji je prodro u živote milijuna ljudi, tako i fotografije poput one koju su organizatori zagrebačkog festivala stavili na svoj plakat pričaju žalosnu priču o tome što se događa kada povjerujemo zmiji. Svakako, tu priči nije kraj. Mi kršćani imamo prekrasne i životvorne riječi ohrabrenja koje nam je ostavio Spasitelj, prispodobe o razmetnome sinu, izgubljenoj i nađenoj ovci itd. Danas postoji već puno svjedočanstava onih koje je okolina gurala u trans perverzije. Treba svaku pouku, koliko god bila prožeta strašnom zbiljom završiti s nadom, ne u jeftino milosrđe, nego u Smisao koji i prevarenim ljudima koji su razorili svoje tijelo, psihu i okolinu daje mogućnost za obraćenje, pokoru i konačno spasenje. 

srijeda, 20. travnja 2022.

Ispravimo na bolje

Već dugo nisam ništa prenio od naših dragih pjevača i pjevačica koji pod imenom Schola Cantorum Sancti Blasii pjevaju misne i pučke pjesme na tradicionalnoj liturgiji u sv. Blažu. Poslušajte sve snimke koje su postavili na svoj kanal poteklih mjeseci, a ja prenosim samo jednu. 


Premda je to korizmeni responzorij, i sada je aktualan jer se uvijek trebamo popravljati i težiti prema boljemu. U tom smislu evo nekoliko dobronamjernih napomena za sve nas koji redovito ili povremeno prisustvujemo tradicionalnoj svetoj misi u crkvi sv. Blaža:

  • Prostor ispred crkve namijenjen je ljudima koji ulaze i izlaze iz crkve. Ako možete parkirati negdje drugdje, to bi bilo jako dobro. 
  • Nije nužno nakon mise stati odmah pred vanjskim vratima i tako zakrčiti prolaz onima koji izlaze ili ulaze u crkvu, a usto narušavati tišinu crkve. Dovoljno je odmaknuti se pet-šest metara bočno i nastaviti druženje. Ako bi uz otvorena vanjska i unutrašnja vrata vidjeli oltar crkve, to vam je jednostavan znak da se trebate malo pomaknuti. 
  • Mala djeca imaju pravo prisustvovati sv. misi jednako kao i odrasli vjernici, ali ako znate da vaše dijete neće moći biti mirno, ima i drugih mjesta u crkvi osim onog gdje zbor pjeva i snima pjesmu koju su se trudili uvježbati. 
  • (ovo je više za one koji barataju kadionicom) Nema potrebe kadionicom lupati po lancima kod kađenja. To se ne može uvijek spriječiti, ali ne doprinosi ljepoti obreda ni uživo ni na snimkama pjesama. Rubrike takvo što, naravno, ne traže. 
  • Ako ima dovoljno mjesta pored ljudi koji kleče za pričest, a vi ste na redu, slobodno kleknite. Ako svećenik čeka dok se vjernici još smještavaju na stepenicu ili klupu, to znači da su prespori i neopravdano otežu obred. 
  • Nemojte ostavljati letke i misalčiće po klupama, nego ih vratite na vrijeme onamo gdje ste ih i uzeli. Zašto stvarati nepotreban posao ljudima koji moraju obilaziti crkvu i skupljati za vama. 


Ako imate još koju prikladnu primjedbu, slobodno je ostavite u komentaru. 

Kako se nitko ne bi ogorčio zbog ovih nekoliko praktičnih savjeta, završavam ovaj post kako sam i započeo, sa slatkim. Na početku je to bilo milozvučno pjevanje, a na kraju evo nekoliko fotografija sa lijepih misa kojima sam prisustvovao zadnjih nekoliko dana. 






ponedjeljak, 18. travnja 2022.

Tko je mogao očekivati da će entuzijasti Koncila nasrnuti maljevima?

 (kliknite na slike za veći prikaz)

Službeni vjesnik nadbiskupije zagrebačke, br. XI/1969., potpis Franjo Kuharić




Službeni vjesnik nadbiskupije zagrebačke, br. I/1970., potpis Franjo Kuharić

nedjelja, 17. travnja 2022.

Aleluja, aleluja, aleluja


Predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima... Ili dakle ja ili oni [drugi apostoli]: tako propovijedamo, tako vjerujete.

(usp. 1Kor 15,3-11)

utorak, 12. travnja 2022.

Duhovna lirika utorkom 76


Mirko Validžić 
PROBODENO SRCE 

Ranjeno je Srce 
otvorila Ljubav 
onog prvog Petka, 
kad je umro Krist. 

U stravičnom mraku 
kapnula je krvca, 
čitav svijet je posto 
preporođen, čist. 

Od tog sretnog dana 
visi Razapeti 
iznad naše zemlje, 
iznad cijelog svijeta. 

A iz Srca kaplje 
vrutak Krvi svete 
ko svemoćni cjelov 
nebeskoga cvijeta. 

Naše žedne duše 
stoje ispod križa 
i čuvaju stražu 
uz Kraljicu bola. 

Probodeno Srce 
svima sreću nudi, 
rajsko vječno milje 
iznad zemnog dola.

nedjelja, 10. travnja 2022.

Palama dakle grane očekuju slavodobiće nad poglavicom smrti, a mladike maslina na neki način naviješćuju da je došlo duhovno pomazanje


S anđelima i s djecom nađimo se vjerni; slavodobitniku smrti kličući : Hosana u višnjih!  



Izraelov ti si Kralj, i Davidov slavni rod koji dolaziš u ime Gospodnje, o blagoslovljeni Kralju.



ponedjeljak, 4. travnja 2022.

Glušnica 1858. ili 2019. ili 2022.


Nu što nam kliču, što pripoviedaju žalostnom i pokajnom bojom zastrta propela? Opominju nas prije svega da moramo sada trpećeg i umirućeg Spasitelja više i željnije motriti duševnima očima nego tjelesnima, jer se sakri od Židovah. […] To tjelesno sakritje imadjaše Židovom značiti, da će se Gospodin i duševno sakriti pred njimi, da će im prestati govoriti, čuda tvoriti, da će im oduzeti svoju milost i istinu, da će je upustiti i predati ih sljepoti, u kojoj će se sunovratiti na dno svoje propasti. […] Tako, kao što se sluči s narodom židovskim, sgodit će se i s tobom, griešniče, neosjetiš li se za vremena, dok ti još sjaje sunce božanstvene milosti! Istina ta s neba donešena, istina križa i o križu, ta istina, nemožeš tajiti, doglašuje se tebi i javlja mnogo češće, duže i obćenitije, nego to biaše u Židovah. A ti, upravo kao Židovi za vrieme Isusa, neslušaš niti imaš ikakove vjere, hoću reći, vjere žive! Živiš tako, da (štono veli Apostol) opet Sina Božjega propinješ i izsmjehavaš. Ali znaj, da se i tebe tiče ono Isusovo: “Ti si od otca vraga i činiš volju njegovu!”; znaj da će se i na tebi spuniti grozeće Isusovo slovo: “Tražit ćeš me, a nećeš me naći, i umriet ćeš u svom griehu!” Ah, već mnogomu griešniku sakrio se je Gospodin do konca, do smrti; odnio mu svu svoju milost, svu svoju pomoć; odvratio odanj svoj obraz, odvinuo pomoćnicu ruku, a on se je dotamanio u glibu svojih griehah. U istinu, ono zastrto drvo sv. križa svakomu je griešniku strašna pretnja, što ga uzastopce prati; ali je i živa molba, da neotvrdnemo u svom griehu, da ostavimo put propasti i pogube, te unietiv u sebi ljubljen plam prama propetomu stupimo na stazu, koja, ako je i uzska i trnasta, vodi ipak jedina k drvu života, k drvu križa i po stupnjevih križa svedj k nebesam bliže. 

utorak, 29. ožujka 2022.

Duhovna lirika utorkom 75


Guido Guinizelli
(preveo Vladimir Nazor)


SONET

Već misleć na to, ja se čudom čudim,
Što čeljad zemska tako malo ima
Razuma, da sv’jet grli željam ludim
Ko da će zemljom vladat vjekovima.

Udobno sjesti svak se trsi i mari,
Ko da i nema drugoga života;
Al ide Smrt, i razmeće i kvari
Snove mu, svog ih oko prsta mota.

Sveđ jedno vidi, kako drugo mrije
I da već nije, što je bilo prije;
Al ipak, svoju obuzdati volju

Ne znadu, jadni! A ja mnim, da ljudi
S gr’jeha su samo sl’jepi i tako ludi
Da žive kao ovnovi na polju.



utorak, 22. ožujka 2022.

Kako si tko poželi

Proslavili smo prije par dana u crkvi sv. Blaža blagdan sv. Josipa vrlo lijepom misom. Nemam slike jer još, čini mi se, traje pandemija, pa baš i ne fotografiram obrede. No i nema tu nešto posebno iznenađujuće i inovativno. Ministranti se unaprijed podijele po zadaćama (ceremonijar, kadioničar, desni i lijevi akolit, križonoša), zbor uvježba proprij mise i eventualno koju prikladnu pjesmu poput Josipe, o oče sveti, iznese se i pripremi sve što je potrebno. U liturgijskom ordu piše da misa ima i Slavu i Vjerovanje, da se govori zavlaka umjesto aleluje i da se dodaju molitve od subote 2. korizmenog tjedna. Kad zazvoni zvonce dalje ide sve kako treba i ta formulaičnost ne zahtijeva nikakvu kreativnost. Svećenik ne treba razmišljati koliko puta će zamahnuti kadionicom s desne strane oltara, ministranti se ne moraju zbunjeno pitati kada pristupiti i što učiniti, vjernici znaju kako pjevati Credo, kada kleknuti i kada se prekrižiti, a isto tako znaju da mogu u miru razmišljati i moliti u sebi razmatrajući otajstva koja su pred njima. 

Ne treba mi svećenik zadržati kontakt očima ili improvizirati uvod u Očenaš, nema potrebe da ministranti pokazuju svoju pobožnost ili da se zbor njiše uz neku novu duhovnu šansonu. 

Obrasci koji čine pravu misu takvi kakvi jesu profinjeni su i ustaljeni kroz stoljeća, savršeniji su od najbriljantnijih umjetničkih djela po muzejima i skladbi koje se izvode po koncertnim dvoranama. Uspješnije prenose katolički nauk i oblikuju molitveni stav koji trebamo imati u odnosu prema Bogu kao pojedinci i kao zajednica. Ne trebaš ništa "izmišljati". Ako hoćeš prihvatiti ritual koji ti je predala tradicija, neće ti to nimalo ograničiti mogućnost pristupa Bogu i doživljaj (intelektualni, emocionalni i svaki drugi) koji želiš i očekuješ. Slično kao što vrhunsku glazbu, književnost ili likovnu umjetnost ne ograničuje to što je zabilježena notama, riječima ili bojama. 

Ovo dakako nisu nimalo originalne misli, ali treba ih redovito ponavljati. Ne očekuje se od tebe da se popneš na goru, da se mukotrpnim trapljenjem prosvijetliš i preobraziš, prokidaš nebesa i uspostaviš komunikacijski kanal s Transcendentnim. Ili, bolje rečeno, ne očekuje se da to sve sam isplaniraš i realiziraš. Imaš pred sobom, točnije u sebi, Onoga tko je tu neizmjernu udaljenost savladao u drugom smjeru, koji ti je ostavio božanske upute. A ono ljudsko ruho koje ih materijalizira nije izgubljeno ni uprljano, ne trebaš si umišljati da ćeš ga ti bolje otkati. 

Neki se ne vesele što je papa Franjo, takav kakav jest (a to kakav je ne treba podsjećati nikoga tko ima barem jedno funkcionirajuće oko ili uho), odlučio izvršiti posvetu Rusije. Za sada izgleda da će to Papa učiniti u najtočnijem obliku dosad, posvetivši Bezgrešnom Srcu Marijinu izričito Rusiju i pozvavši braću biskupe da mu se u tome pridruže. No biskup Uzinić (a i poznati koronaš Saša Ceci!) dijeli skepticizam svog donedavnog kancelara Katušića koji oduševljeno hvali petparački članak s gotovo ugasle stranice katolik 2.0. Već sam se barem jednom osvrnuo na tu bezveznu stranicu, ali toliko je nebitna da nemam želju ni potražiti te svoje osvrte. Za one koji se sjećaju, katolik 2.0 je nešto poput bivšeg portala Križ života, samo puno puno skromnije. Čini mi se da čak ni nemaju podupirateljâ poput one Fratellanze umane, pa im se produkcija svela na jedan članak svakih nekoliko mjeseci. A najnoviji uradak zove se Harry Potter i fatimske tajne. Naslov pokazuje kakvu duhovitost i inteligenciju možete očekivati, a ujedno je i sav sadržaj koji trebate znati. Neovisno o tome što pokazuju prezir prema primitivnim vjernicima koji misle da posvetu treba izvršiti kako je Gospa zatražila, začuđuje slabovidnost spomenutih dvaju visokoobrazovanih, ali nažalost glupih, svećenika. Ako itko, oni bi trebali znati kolika je važnost ispravne forme i materije. Naravno da jedno privatno ukazanje, pa makar i priznato i široko prihvaćeno, nema važnost svetih sakramenata, ali kad takvi pametnjakovići recimo krste ili izgovaraju riječi pretvorbe, znaju li oni sebi i drugima objasniti zašto to što se uvijek koriste istim riječima (nadam se!) nije znak magijskog vjerovanja? Je li njihovo objašnjenje u tome što se ionako radi o simbolima, npr. prihvaćanja i izgradnje zajedništva, pa zato ne vide nikakvo proturječje? Iskreno, takvo objašnjenje uopće me ne bi začudilo i mogu samo reći, hvala Bogu da sakramenti djeluju neovisno o takvim službenicima. Vjerujem da na sotonsku ideju stvaranja protivne unutrašnje intencije koja bi obeskrijepila sakramente ipak nisu nadošli. Ako ništa drugo, a ono što bi zahtijevala priznavanje objektivne stvarnosti nadnaravnih koncepata. 

No eto, oni se tako izruguju s priprostim vjernicima, a drugima koji su im po ćeifu spremni su ponuditi isprazna filozofiranja i puno svjetovnih popularnih tema (ekologija, migranti, zaštita zdravlja, dijalog među religijama, ljudsko bratstvo za mir, ravnopravnost spolova, rodova i seksualnih opredjeljenja, sinodalna demokratizacija, integracija neregularnih situacija itd.) To ljude ipak ne zadovoljava. Umjesto Uzinićeve propovijedi o tome kako ga ne veseli da je puno vjernika došlo na misu ili kako je spasio ranjenu sovu, većina ljudi će prije odabrati neki zanimljiviji show. Tako se ovih dana u Zagrebu rijeke ljudi slijevaju na događanje koje se naziva Festival svjetla Zagreb. 

Stariji čitatelji ovoga bloga vjerojatno znaju da nemam puno povjerenja u ideje sa svjetlom u nazivu poput svjetlosnih otajstava krunice ili puta svjetla. No zadržao sam svoj kritični sud i nakon što sam čuo neka robotska urlikanja iz crnih kvadara s platoa pored crkve sv. Katarine, a i kad sam vidio instalaciju na "Trgu Europe". 


Ipak, nakon mise na Josipovo, kada sam prolazio pored mora ljudi koji su se bibali oko Hrvatskog narodnog kazališta, nisam mogao izbjeći spontano gnušanje pred šarenim projekcijama na kazalištu i Muzeju za umjetnost i obrt. 


Poslije sam u miru normalno osvijetljenih ulica malo bolje pogledao slike i uočio motive i kompozicije koji su mi donekle pojasnili reakciju. 




Pretpostavljam da ljudi hrle na tu sekularnu korizmu iz istog razloga zbog kojeg su hrlili i na sekularni advent u Zagrebu (premda ovaj puta nisam vidio da se prodaju kobasice i germknedle). A neobični simboli, tajanstvena igra svjetla i tame, prikladna glazba dobro dođu da malo "produhove" druženje. Čini se da turističke zajednice, uz sve svoje manjkavosti, često bolje znaju što ljudi traže i trebaju, nego mnoge župe i biskupije.

srijeda, 16. ožujka 2022.

Mir u svijetu uvjetovan je, ponajprije, obraćenjem Rusije


U pismu ocu Goncalvesu od 18. svibnja 1936., sestra Lucija je pojasnila: "Što se tiče drugog pitanja, je li prikladno nastojati da se obavi posveta Rusije, odgovaram isto što sam rekla u drugim prigodama: Žao mi je da to već nije učinjeno! No, tako je dopustio Bog koji to zahtjeva. (...) Je li prikladno inzistirati? Ne znam. Ali mi se čini da, kad bi Sveti Otac sada izvršio posvetu, naš bi je Gospodin prihvatio i izvršio svoje obećanje. Nesumnjivo, bila bi to velika radost za našeg Gospodina i Prečisto Srce Marijino.

O ovom sam problemu vodila unutarnji razgovor s Gospodinom. Nedavno sam ga zapitala zašto ne obrati Rusiju bez posvete Svetog Oca: 'Zato što želim da čitava moja Crkva prizna ovu posvetu kao pobjedu Prečistog Srca Marijina te da se ovo štovanje proširi i zauzme mjesto uz pobožnost mome božanskom Srcu.' Ali, moj Bože, odvratila sam, Sveti Otac neće mi vjerovati ako ga ti sam ne potakneš posebnom milošću! Sveti Otac! Moli mnogo za Svetog Oca! On će to učiniti, ali će biti kasno. Ipak, Prečisto Srce Marijino spasit će Rusiju koja mu je povjerena."


Jučer je objavljena vijest: 
U petak, 25. ožujka, tijekom pokorničkog bogoslužja koje će u 17 sati predvoditi u bazilici svetog Petra, papa Franjo posvetit će Rusiju i Ukrajinu Bezgrešnome Srcu Marijinu. Isti čin, istoga dana, u Fatimi će izvršiti kardinal Konrad Krajewski, papinski milostinjar, poslan od Svetog Oca.

Ne znamo kako će točno izgledati posveta koju će papa Franjo izreći, ali možemo se i mi priključiti toj molitvi, a ujedno i potaknuti naše biskupe da se pridruže papinom činu kako je to Gospa i zatražila.

srijeda, 9. ožujka 2022.

Samo se okretala


Prevozio lađar preko rijeke. Na jednom veslu upisao »radi«, na drugom »moli«. Prevozio mladića. Dobaci mu mladić: 

— Ostario si. Ne treba molitva onom koji radi. Molitva je za onog koji ne radi. 

Šutio lađar. Ispusti veslo »moli«. Veslao samo veslom »radi«. Lađa se samo okretala na vodi. Uplaši se mladić, jer protiv virova ne pomaže ni snaga ni mladost. Reče mu lađar:

— Mladiću, ako želiš smiren život, nije dovoljno samo raditi, treba i moliti.

srijeda, 2. ožujka 2022.

Boj


Ušli smo u korizmu. Nismo u nju nenadano uletjeli jer su nas tri pretkorizmene nedjelje upozoravale da je to vrijeme na vratima, ali je prelazak preko praga ipak uvijek razbuđujući. Od nas se očekuje da skrenemo na trenutak pogled sa svojih veselja, ali i muka, i pogledamo Krista te barem perifernim vidom uočimo i bližnje. Trebali bismo krotiti tijelo da možemo intenzivnije moliti i obratno, više moliti da lakše savladamo požudu tijela, požudu očiju, i oholost života. 

Novi rat je jasno pokazao da je korona izišla iz mode. Neke mjere su još na snazi jer treba prodati i potrošiti stvari na skladištima, a i sačuvati obraz "stručnjaka" i političara koliko je to moguće. No malo tko od bulumente plaćenih objašnjivača, neplaćenih zagovarača i dosadnih muških i ženskih babetina koje su nas maltretirale, još ima energije za koronašku propagandu i dosađivanje. Nažalost, veliki broj njih prebacio se na analiziranje stanja u Ukrajini, ali to nas ne bi smjelo navesti da im automatski kontriramo jer su do sada bili toliko iritantno u krivu. 

Pokušao sam se informirati o novim događanjima s raznih strana. Čitam tako da je ukrajinski predsjednik židov (pa?), prije je bio komičar koji je imao degutantne i prostačke nastupe (za razliku od većine komičara) te je marioneta SAD-a koja je opasno isprovocirala Rusiju približavanjem Ukrajine NATO-u i Europskoj uniji. Usto (ponekad?) pokazuje prstima rogove koji ne sliče potpuno na rogove koje papa Franjo pokazuje kada signalizira ljubav. S druge strane, Vladimir Putin je odlučio hrabro i snažno zaštititi ukrajinske Ruse, pa i same ukrajinske Ukrajince od naleta nemorala (posebno pederluka) sa zapada, od zanemarivanja manjinskih i antifašističkih prava, a u konačnici od postavljanja zapadnjačkih raketa koje bi tako u Moskvu lakše letjele i s juga, a ne samo s Baltika. 

Jedan hrvatski konzervativni autor koji je, čini mi se, već dulje vremena frustriran težom financijskom situacijom u kojoj mu nisu pomogli ni oni sličnog svjetonazora, ilustrirao je jednu od svojih apologetika Putina fotografijom na kojoj ruski predsjednik draga psa iste simpatične pasmine koju ima i taj apologet. S druge strane, jedan hrvatsko-poljski autor koji se razočarao u one za koje je mislio da drže Wojtylinu liniju, a zapravo su samo u američkoj maniri prodavali knjige reklamirajući ih na vjerskom tržištu, tvrdi da je KGB infiltrirao tradicionaliste po uzoru na infiltraciju Crkve u 1970-ima (valjda misli i prije?). 

Možda je zato bolje poslušati što naša braća katolici u ratom pogođenim područjima sami kažu i komentiraju. A čini mi se da je njihova poruka jasna bez obzira da li su rimskog ili bizantskog obreda.  Pohađali novoredne mise ili liturgije koje slave svećenici bratstva sv. Jozafata vezanog uz FSSPX ili svete mise po pravom rimskom obredu itd., čini se da svi čije sam tekstove susreo kažu: pomozite i molite da se ruska agresija na našu domovinu zaustavi, ne dajte da nas zgaze. 

Stoga mi, bez obzira na druge čimbenike, nisu jasni hrvatski katolici koji podržavaju Putinovu invaziju ili ju uzimaju kao nešto neutralno ili čak korisno. Ali čak i ako pogledamo nemoral i protubožje zakone, zar zaista misle da bi im pod Rusijom ili Kinom bilo bolje? 

Vratimo se na početak ovoga teksta, na korizmu. Pretpostavljam da svatko od nas ima barem načelno u planu poneku sitnicu duhovne naravi koju bi mogao preporučiti i drugima koji čitaju ovaj blog. Zamolit ću vas zato, ako želite sudjelovati u ovoj diskusiji, da u svom komentaru dodate i barem jednu rečenicu preporuke neke molitve, duhovnog štiva, pobožne prakse koja vam se čini korisna posebno za ovo vrijeme. Ja ću preporučiti pohađanje liturgije pretposvećenih darova. Meni u istočnoj liturgiji fale poklecanja i klečanja, ali za ovaj obred se to zaista ne može reći!

PS. Naglašavam da pod ovim postom neću propuštati komentare u kojima nema najmanje jedne rečenice s korizmenom duhovnom preporukom (barem za prvi komentar od istog autora). 

utorak, 1. ožujka 2022.

Duhovna lirika utorkom 74


Marko Marulić

POKLAD I KORIZMA (izvadak)

(...)
A sada učin'mo sud, bolje je trpiti
na saj svit svaki trud ner milost zgubiti.
Ako t' će tko reći: Trud mi je postiti,
večer lačnu leći, suh obraz nositi, -
pomisli koli je on teži trud bio
skup svetih koji je na svitu trpio:
pecihu, varahu na ognju tila njih,
na kuse rizahu mučeći moćno svih.
Ne bihu žalosni tej muke trpeći,
da bihu radosni z Bogom bit želeći
i sa Isusom njih, komu se svak moli,
jer za spasen'je svih na križu krv proli.
I korizma od tad svećena veće bi,
četrdeset dan kad ne ji on i ne pi.
Hoć poni da tebi tvoj post lastan bude,
pomisli u sebi ke t' počitah trude;
i još ka plaća jest na nebi dobrim svim
i koli huda čest muka u paklu zlim.
Mi poni počnimo Korizmu štovat sad,
s njon se veselimo, jerbo zgibe Poklad;
i družbe njegove sagnane i bjene
glas jur manje slove, ner cvita[k] ki vene.
Ona gre veselo hvale Bogu pojuć,
a za njom sve selo raduje se greduć;
u crikvu ulizoše i, kleknuv dolika,
ruke podvigoše u nebo gorika;
riše: Hvala t', Bože, ki si nas pogledal
sa nebeske lože i nam dobitje dal;
hvala t' sada budi, vazda i u vike,
ki si prognal sudi naše protivnike.
Daj nam dojti gori viditi tvu svitlost,
gdi su svetih zbori i an'jelska radost. -
Prid oltar pak posta tere posveti lug,
lužit po čelu ja svakoga od božjih slug
govoreć: Memento homo quod cinis es,
et parvo momento u lug se razliješ. -
Od tada Korizma poče gospodovat,
nima misto šizma i svak ju ja štovat;
i mi joj služimo ter, počam od danas,
ča će Bog, činimo, a ne ča satanas;
i nos'mo na sebi sveta križa zlamen,
da Isus na nebi nastani nas, amen.

petak, 25. veljače 2022.

Kako si, Spasitelju, došao među svoje učenike dajući im svoj mir, dođi i k nama i spasi nas.

Mirom Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 


O svišnjem mirje i spaseniji duš naših, Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 


O mirje vsego mira, blagostojaniji svjatih božijih cerkvej, i o sojedineniji vsjeh, Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 

...


O blagorastvoreniji vozduhov, o izobiliji plodov zemnih, i vremenjeh mirnih, Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 

...


Dobrih i poleznih dušam našim i mira mirovi, u Gospoda prosim. 

Podaj, Gospodi. 

...

Mir mirovi Tvojemu daruj, cerkvam Tvoim, jerejem, prederžaščim vlastem našim, i vsjem Ijudem Tvoim. Jako vsjako dajanije blago, i vsjak dar soveršen sviše jest, shodjaj ot Tebe Otca svjetov.



Jedan od načina kako podržati ukrajinski narod koji se bori protiv ruske agresije je svakako molitveni. Najjača veza Hrvatske i Ukrajine su vjerojatno naši grkokatolici, pa ne bi bilo loše prisustvovati, ako je moguće, božanskoj liturgiji u jednoj od njihovih crkava. U Zagrebu na Gornjem gradu liturgija se slavi od ponedjeljka do petka u 18 sati, a nedjeljom u 10 i 18 sati. 

ponedjeljak, 21. veljače 2022.

Upozorenje o upozorenju

Dizajn korica slijedi filozofiju prevarantskih mailova: ako vas privuče, dobar ste materijal. 

Prošlih godina proširila se u nekim katoličkim krugovima teorija predstavljena u knjizi Christine Watkins "Upozorenje: Svjedočanstva i proroštva prosvjetljenja savjesti". Osnovna ideja te knjige i zagovornikâ pokreta koji ona predstavlja je da će Bog u skoroj budućnosti izvesti izvanrednu intervenciju. U jednom trenu svaki čovjek primit će prosvjetljenje savjesti po kojemu će potpuno spoznati stanje svoje duše. Neke od ljudi taj će šokantni uvid navesti na obraćenje, ali većina će se čak i na ovako čudesan događaj oglušiti. Napominjem da se ovo ne odnosi na posljednji sud za kojega većina katolika, pa i "karizmatskih" ipak ne tvrdi da zna kada će se dogoditi. 

Uz glavnu, nazovimo to tako, atrakciju,  pojavit će se i neki dodatni znakovi poput sudara nebeskih tijela i zaustavljanja svih aviona u letu petnaestak minuta dok se zbiva to Upozorenje. 

Ostavimo li po strani sve spektakularne događaje koji se predviđaju, ostaje nejasno zašto zagovornici tog Upozorenja uopće imaju potrebu za njime. Dragi Bog redovito prosvjetljuje individualne savjesti i vjernika, a i nevjernika pozivajući ih na obraćenje. Obično se to događa na jedan relativno neprimjetljiv i uobičajen način. No i izvanredna, pa čak i čudesna obraćenja uopće nisu nečuvena bilo u prošlosti bilo u našim danima. Komu onda treba ta najava i čemu ona koristi osim zaradi na prodaji prikladne literature i poticanju mašte ekscitabilnih katolika kojima su dosadili redoviti putovi posvećenja. 

Nisam našao dotičnu knjigu na internetu, ali ako vas vesele takve stvari, ima puno mjesta gdje ih možete naći počevši od stranice Odbrojavanje do Kraljevstva

Oni koji žele kratki pregled tvrdnji toga pokreta i ne baš uvjerljivih referenci na kojima se temelje, mogu poslušati dvije epizode podcasta Jimmyja Akina: 

  • The Warning? The Illumination of Conscience? (stavio sam link na 43. minutu jer prije toga ima podosta manje bitnih i općenitih tema i objašnjenja) 
  • The Apostle of the Last Times? (ovu epizodu nisam slušao jer traje dva sata, a dovoljno je pet minuta poslušati vlč. Michela Rodriguea i pogledati njegovo smijuljenje da se vidi kako čovjek nije sav svoj u glavi, da se pristojno izrazim) 
ili barem pročitati sažetak: 

Naravno, apokaliptička proroštva, često lažna ili besmislena, oduvijek zanose ljude i katolici od toga nisu nimalo pošteđeni. U vremenima poput našeg kada ima dosta nesigurnosti, a vjernici su većinom napušteni od svojih pastira često prometnutih u vukove, nije iznenađujuće da i mnogi pobožni ljudi hrle za čudesima i viđenjima. Lakše je nositi se s teškom svakodnevicom kada znaš da će vrlo skoro nadnaravni vatromet iznenaditi neprobuđenu gomilu i opravdati tvoje nekonformističke stavove. 

No ipak mislim da bi ljudi koji su se profilirali kao katolički influenceri poput izdavača hrvatskog prijevoda ove knjige ili jedne kolumnistice koja ju je preporučavala trebali opreznije i razboritije javno pristupati ovim temama čak i ako su im privatno skloni. Možda nehotice, ali osobe koje ih prate usmjeravaju u krivom smjeru. To što promoviraju nije zdrava katolička duhovnost!

četvrtak, 17. veljače 2022.

Komedija i ludorija


Misijonar O. Wilibald Czok pred sudom. 

Neki Karlo Weiss, katolik, vjenčao se god. 1877. u pravoslavnoj crkvi u Smederevu sa nekom Julijanom, katolikinjom. Ovu je ženu napustio i sa odobrenjem pravoslavne konzistorije u Nišu vjenčao se mjeseca augusta 1894. u pravoslavnoj sabornoj crkvi u Nišu sa jednom drugom katolikinjom Katarinom Ilijević, premda je njegova prva žena Julijana još bila u životu. Pod utiskom toga vjenčanja držao je Wilibald Czok u svojoj crkvi u Nišu 12. sept. 1894. govor o ženidbi i rekao, da je ženidba katolika nevaljana, ako nije sklopljena po propisima katoličke crkve, a po gotovo ako se netko vjenča po drugiput za života svoje prve zakonite žene. 

Na osnovu toga govora podnio je Inokentije, niški pravoslavni vladika tužbu protv misijonara Czoka, oslanjajuć se na svjedočanstvo Karla Weissa, Antuna Ungara i Terezije Hartlovice, da je Wilibald Czok 12. sept. 1894. u niškoj katoličkoj crkvi »psovao i klevetao pravoslavnu crkvu i njene obrede kazavši, da ljudi, koji se vjenčaju u pravoslavnoj crkvi, ne dobivaju blagoslov Božji, tamo su vjenčanja itd. ludorije, hulenja, komedije i bez ikakve vrijednosti, tamo se ljudi ne mole Bogu, nego đavolu.« 

Wilibald Czok branio se pred sudom i poricao, da je onako govorio, kako mu se to u tužbi pripisuje. Priznaje, da je rekao: »Katolici, koji se vjenčaju u drugim crkvama (t. j. nekatoličkim), ne dobivaju blagoslov Božji i da oženjeni katolici, koji se po drugi put vjenčaju, ili u svojoj katoličkoj ili u drugoj nekatoličkoj crkvi, a imaju zakonitu ženu u životu, prave komendije t. j. oni se nedostojno igraju sa svojom, ili sa tuđom vjerom«. Riječi »ludorije, hulenja, da se ljudi u pravoslavnoj crkvi ne mole Bogu, nego đavolu« poriče, da je rekao. Saslušavani su bili svjedoci za i protiv, mnogo se pisalo o tome i u novinama i na koncu je prvostepeni sud u Nišu 2. januara 1896. donio presudu, po kojoj se »Wilibald Czok kažnjava sa 4 mjeseca zatvora i plaćanjem svih parničkih troškova, što je iskazom dvojice zakletih svjedoka Antuna Ungara i Terezije Hartlovice a u nekoliko i svojim sopstvenim priznanjem utvrđeno i po zakonu dokazano, da je Wilibald Czok prilikom držane besede u katoličkoj crkvi kao sveštenik upotrebio izraze: da je vjenčanje katolika u pravoslavnoj crkvi jedna komendija i ludorija i što je u svojoj obrani tvrdio, da je i sadanji brak Weissov bigamija i ako je on stupio u drug brak po blagoslovu ovdašnjeg pravoslavnog vladike«. 

(V. Wagner, Povijest katoličke crkve u Srbiji u 19. vijeku, 1933.)

četvrtak, 10. veljače 2022.

Život Gospodina našega Isusa Krista

Francuski isusovac p. Ferdinand Prat napisao je u prvoj polovici 20. stoljeća knjigu o Isusu koja slijedi i razjašnjava evanđelja koristeći povijesne spoznaje i tumačenja crkvenih otaca i teologa. Za ovu je knjigu poznati dominikanski teolog p. Marie-Joseph Lagrange rekao da je to najbolja biografija našeg Gospodina. (Kada sam jednom inteligentnom i načitanom svećeniku spomenuo tu Lagrangeovu ocjenu Pratova djela "C'est la meilleure Vie de Jesus qui existe", duhovito mi je odgovorio kako nije znao da je Isus imao nekoliko života.) 

Već sam vam duže vremena htio preporučiti ovu knjigu, ali nije ju sasvim jednostavno nabaviti jer su zadnja izdanja iz pedesetih godina 20. stoljeća. Onda bi me netko tražio da mu je posudim, što bih, naravno, morao odbiti, a to nije sasvim ugodno iskustvo. Srećom, prije par tjedana pojavila se prilično dobra kopija engleskog izdanja u pdf formatu, pa je i taj problem riješen.

Sviđa mi se što je autor sistematičan, ali nije opterećen suvišnim detaljima. Za problematična mjesta iznosi sva objašnjenja koja su predložena i ne libi se reći koje od njih mu se čini najvjerojatnije ili pošteno navesti da zadovoljavajućeg rješenja još nemamo. Pri tome se obilno poziva na tumačenja koja su dali crkveni oci i kasniji teolozi kao i spoznaje do kojih je došla povijesna znanost. Fusnote u kojima često citira i tumači različite varijante i značenja originalnog biblijskog teksta možete i ne morate čitati. Meni su bile interesantne, ali nisu nužne za praćenje glavnog teksta. 

Ja nisam pročitao puno "životâ Isusovih". Vimerovo djelo bilo mi je malo previše prepričavanje evanđelja za puk. Ratzingerovu trilogiju počeo sam čitati, ali sam brzo, ne mogavši zadržati pažnju, odustao. Privatna viđenja svetaca, ili bolje rečeno nekih svetica, svojim stilom i sadržajem nikad me nisu privlačila, a beskrajne fantazije poput Valtortinih ne treba ni spominjati. 

S druge strane, Pratova dva sveska su mi od početka do kraja (uključujući i brojne dodatke) baš po guštu. Naravno, vi se ne morate s time složiti, zato je uostalom ta neiscrpna tema uvijek i pozivala na različite pristupe i stilove pisanja. Ipak, kao i inače, predlažem vam da sami pročitate par odlomaka vezanih uz različite epizode iz života našeg Spasitelja te se uvjerite u valjanost ili nevaljanost mojeg vrlo pozitivnog suda. 


Slučajno sam primijetio da je baš danas kada slavimo blagdan sv. Skolastike i bl. Alojzija Stepinca 165. rođendan p. Prata. Neka ga Gospodin nagradi za sva dobra koja je učinio u svom marljivom djelovanju. 

petak, 4. veljače 2022.

Tradicija se odbija podložiti arogantnoj tiraniji


Papa Bergoglio (tako da svi budu iziritirani) i dalje baljezga bez znakova usporavanja. Primjerice, u propovijedi za Svijećnicu

"vratiti se unatrag, zbog sigurnosti, zbog straha, zbog konzerviranja vjere, konzerviranja temeljne karizme. To je iskušenje. Napast da se vratimo i da ‘tradicije’ rigidno konzerviramo. Zapamtimo: rigidnost je perverzija, ispod svake rigidnosti kriju se ozbiljni problemi."

Sreća pa se barem ovaj puta suzdržao i nije okupljene redovnice upoznao s još kojom perverzijom poput koprofilije

Velika napast današnjeg svijeta, pa i Crkve je da tradicije želi rigidno konzervirati. Svi znamo koliko je to aktualna i proširena opasnost. 


Iz audijencije isti dan nešto ranije: 

Naime, općinstvo svetih ne odnosi se samo na braću i sestre koji su kraj mene u ovom povijesnom trenutku, već se odnosi i na one koji su završili svoje ovozemaljsko putovanje te su prešli prag smrti. I oni su u zajedništvu s nama. Zamislimo, draga braćo i sestre: u Kristu nas nitko ne može uistinu odvojiti od onih koje volimo jer je to egzistencijalna veza, snažna veza koja je u samoj našoj naravi; mijenja se samo način na koji smo sa svakim od njih, ali ništa i nitko ne može prekinuti tu vezu. „Ali, oče, pomislimo na one koji su se odrekli vjere, koji su otpali od vjere, koji progone Crkvu, koji su se odrekli svoga krštenja: zar su i oni u kući?“ Da, i oni, i bogohulitelji, svi. Svi smo braća: to je općinstvo svetih. Općinstvo svetih drži skupa zajednicu vjernikâ na zemlji i na Nebu.

Iz katekizma sv. Pija X.:

■ 224. P. Tko su oni koji ne pripadaju općinstvu svetih?

O. Općinstvu svetih ne pripadaju u drugom životu oni koji su osuđeni, a u ovom životu oni koji su izvan prave Crkve.

■ 225. P. Tko su oni koji su izvan prave Crkve?

O. Izvan prave Crkve su: nevjernici, Židovi, krivovjernici, odmetnici, raskolnici i izopćenici.

■ 228. P. Tko su krivovjernici?

O. Krivovjernici su oni krštenici, koji tvrdoglavo odbijaju vjerovati neke istine koje je Bog objavio i koje Katolička Crkva naređuje vjerovati. To su npr. arijevci, nestorijevci i razne protestantske sljedbe.

■ 229. P. Tko su odmetnici? 

O. Odmetnici su oni koji su se odrekli ili vanjskim činom odbacili katoličku vjeru koju su prije ispovijedali.

■ 230. P. Tko su raskolnici?

O. Raskolnici su kršćani koji ne odbacuju izričito nijednu dogmu, ali se hotimično odvajaju od Crkve Isusa Krista i njezinih zakonitih pastira.

■ 231. P. Tko su izopćenici?

O. Izopćenici su oni koji su zbog vrlo teških propusta kažnjeni izopćenjem od pape ili od biskupa pa su prema tome odvojeni od tijela Crkve kao nedostojni. No Crkva očekuje i želi njihovo obraćenje.

■ 234. P. Možemo li na neki način koristiti izopćenicima?

O. Možemo pomoći ne samo izopćenicima, nego i svima ostalima koji su izvan prave Crkve tako da im dajemo dobre savjete, za njih molimo, da im pomažemo dobrim djelima, te molimo Boga da im dade milost obraćenja na pravu vjeru, da i oni uđu u općinstvo svetih.


Na kraju iste audijencije Franjo je sa zadovoljstvom podsjetio na Drugi međunarodni dan ljudskog bratstva kojim se obilježava potpisivanje heretične izjave koja tvrdi da je Bog želio pluralizam i raznolikost religija (1,2,3). 

Iza toga je još zaželio kineskim organizatorima olimpijskih igara najbolji uspjeh ne spomenuvši ni riječju grozote koje komunistička partija provodi nad katolicima i drugim nepoćudnim ljudima u kineskom društvu. 

Sve to i još mnogo više u jednom jedinom danu. Pa tko bi ga mogao (ili želio) pratiti?!


***

Kardinal Cupich bio je u posjetu Hrvatskoj. Naravno da se svaki normalan Hrvat stidi što takva osoba ima veze s našom domovinom, a ne piše nam se dobro ni ako on nakon svojih posjeta bude šaputao papi koje biskupe da nam postavi. 

Čikaški kardinal koji je željeznom čizmom nagazio na tradicionaliste u svojoj nadbiskupiji (npr. zabranio je sve tradicionalne mise na prve nedjelje u mjesecu, Božić, Uskrs,...) dao je intervju za Laudato koji vrijedi pogledati da malo upoznate tog opasnog bezveznjaka. 

U Dubrovniku je "predvodio misu" i procesiju na blagdan sv. Blaža, pa se i pohvalio kako je propovijedao o važnosti Tradicije. Bilo bi to urnebesno smiješno da iza takvih kao Cupich ne ostaje trag razaranja, razrovanih polja apostolata i slomljenih mladica zvanja. Kao i iza ostalih trolova njegovih dimenzija kad šeću šumom. 

Nekoliko rečenica iz Amerikančeve propovijedi

Tradicija nas ne povezuje samo s prošlošću. Ona nam također pomaže razumjeti sadašnjost te nas nadahnjuje za budućnost. [...]

To znači biti vjeran kulturnoj tradiciji koju su nam predali naši predci, istinskoj katoličkoj tradiciji koja cijeni jedinstveno jedinstvo koje dolazi u različitosti. [...]

Američki teolog Luke Timothy Johnson je primijetio da kad izgovaramo Vjerovanje proširujemo svoje obzore izvan vlastitih interesa, preokupacija ili briga. U vremenu u kojem svijet – piše – »nagrađuje novost i kreativnost mi mi koristimo riječi zapisane prije skoro tisuću sedamsto (1700) godina; u društvu u kojem se prihvatljiva mudrost mijenja iz minute u minutu, mi naviještamo vječne istine toliko važne da ih moramo ponavljati iz tjedna u tjedan.« Povezivanje s prošlošću pomaže nam vidjeti veličinu naših života te nas potiče biti u doticaju s težnjama naših predaka kako bismo živjeli živote otvorene vječnosti i stvarima koje traju umjesto da im se dopusti da budu usko definirani onim što je danas popularno ili pomodno.

Potrebna je poniznost da bi se poštivala tradicija, da bismo ostali povezani s onima koji su otišli prije nas. Naš suvremeni svijet nastavlja ostvarivati sve vrste znanstvenog i tehnološkog napretka te možemo početi misliti da je sve što pripada prošlosti bezvrijedno ili u najmanju ruku nije vrijedno naše pozornosti. Počinjemo misliti kako imamo sve odgovore i da od prošlosti ništa ne možemo naučiti. Britanski pisac Gilbert Keith Chesterton jedanput je tradiciju nazvao demokracijom mrtvih. Citiram: »Tradicija znači davanje prava glasa najneprimjetnijoj od svih klasa: našim predcima. To je demokracija mrtvih. Tradicija se odbija podložiti arogantnoj tiraniji onih čija je jedina prednost u tome što su živi. Upravo kao što demokracija prigovara ako se čovjeka isključuje zbog njegovog rođenja; tradicija prigovara kada ga isključujemo zbog njegove smrti. Demokracija nam kaže da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je konjušar; tradicija traži od nas da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je otac.« [...]

No naši su predci također predali i kulturnu baštinu koja nas ujedinjuje kao braću i sestre koji se brinu jedni za druge [...] Sve što trebamo sada učiniti je slijediti njihov primjer i posvetiti se prenošenju ove tradicije vjere i kulture budućim naraštajima. 


***

P. James Mawdsley održao nam je prije dvije i pol godine vrlo poticajnu i proročansku duhovnu obnovu. Nakon toga proslijedili bi mi povremeno audio snimke njegovih kratkih razmatranja koja su mi se jako svidjela upravo zato što su bila vrlo kratka (možda minutu do dvije), a sadržajna. 

Pater je izgleda nedavno napustio FSSP kako bi zaštitio svoju dojučerašnju subraću od posljedica njegova otvorena i jasna govora o svjetovnoj i crkvenoj tiraniji. Nove p. Mawdsleyjeve nagovore možete pratiti preko njegova kanala na youtubeu

četvrtak, 27. siječnja 2022.

Šteta što nije funkcioniralo



Pročitavši na uobičajenim mjestima preporuke mjesečnika na engleskom jeziku koji sadrži tekuće tekstove za tradicionalnu misu i prikladna razmatranja, odlučio sam naručiti dotični časopis i provjeriti je li zaista tako koristan kakvim ga opisuju. Učinilo mi se najzgodnijim ubiti dvije muhe jednim udarcem, pa sam pretplatio brata Marka kao poklon za njegov rođendan. Za međunarodno tržište je prvi broj izišao u studenom 2021.

Ime časopisa "Benedictus" besramno je ukradeno od našeg Društva za promicanje tradicionalne Mise, ali s obzirom da je publikacija ozbiljna, korisna i lijepo oblikovana, vjerujem da vodstvo Društva neće željeti pokretati pravne sankcije. 

Na skoro 400 stranica formata 12.6 x 17.3 cm nalaze se tekstovi za sve mise u dotičnom mjesecu pri čemu se za sve nedjeljne mise donosi čitav ordinarij i proprij dvojezično, a za ostale se navodi proprij samo na engleskom. Uz to su za svaki dan dane kratke jutarnje i večernje molitve te odgovarajuće razmatranje. Na početku knjižice su i osnovne molitve na oba jezika, a na kraju su propriji za neke češće zavjetne mise. Iza nedjeljnih razmatranja dodane su i nešto dulje pouke primjerene za razdoblje crkvene godine. Tako se u broju od studenog nalaze i tekstovi o četiri posljednje stvari, sprovodnim obredima, himnu Dies Irae, čistilištu i adventu. Kao što možete vidjeti na nekoliko slika koje prilažem uz ovaj post, oblikovanje teksta je prikladno i nenametljivo. 

Vjerojatno najveća zamjerka koju imam na samu knjižicu je što je papir ipak pretanak, pa se podosta proziru slova sa suprotne stranice što je iritantno i ometa čitanje. 

S obzirom da je moj dojam zapravo vrlo pozitivan, zašto onda tako defetistički naslov ovog osvrta. Zašto sam već nakon tri mjeseca otkazao ovaj časopis i tako prekinuo duhovni akvadukt žednome bratu Marku? Kod naručivanja je bilo nekih tehničkih problema koji su kroz mjesec-dva prepiske riješeni (formular je tražio upisivanje broja telefona za koji uopće nije postojalo odgovarajuće polje), pa to nije pravi razlog. 

Najprije, broj za studeni je stigao 8.11.2021. Očito to što američki izdavač šalje knjižicu desetak dana prije početka mjeseca nije dovoljno da pošiljka stigne na vrijeme. Ako publikaciju koja je namijenjena korištenju svaki dan u odgovarajućem mjesecu, ne možete najmanje prvi tjedan toga mjeseca uopće koristiti, to nije zanemarivo. Nadalje, cijena svakog broja za međunarodno tržište je 10 američkih dolara u što je uključena i poštarina. No, poštar je kod predaje časopisa šogorici naplatio carinu 62 kune što je gotovo jednako cijeni samog časopisa s poštarinom. Na moj upit, Hrvatska pošta je odgovorila:
[U]vidom u sustav carinske deklaracije, vidljivo je da  imate 22,00 USD + transportne troškove koji ulaze u osnovicu carinskih terećenja .
Pošiljka je ocarinjena prema podacima koji se nalaze na elektroničkoj carinskoj deklaraciji koju je popunio / deklarirao pošiljatelj .
To sam prenio izdavaču i zamolio ih da ubuduće pripaze da ta elektronička deklaracija bude ispravno popunjena (5 USD + poštarina ili 10 USD ukupno kako sam i plaćao). Nažalost, nisam mogao provjeriti je li se išta u tom smislu popravilo jer broj za prosinac uopće nije stigao, a isto se ponovilo i u siječnju. 

Otkazao sam pretplatu. Za razliku od časopisa Catholic koji Marku stiže "svake prijestupne",  iza ovog izdanja ne stoji tradicionalna redovnička zajednica na otočiću u Sjevernom moru, nego američka izdavačka kuća s kojom nemamo neku posebnu duhovnu povezanost. 

Ako živite u dijelu svijeta gdje imate normalne mogućnosti dostave i plaćanja, svakako bih vam preporučio da nabavite časopis Benedictus i provjerite odgovara li vašim duhovnim i intelektualnim afinitetima. 






četvrtak, 20. siječnja 2022.

Misa zadušnica


Sprovod profesora Marka Petraka održat će se u krugu obitelji, a sveta misa zadušnica (po novom obredu) bit će služena u ponedjeljak 24. siječnja u 14 sati u crkvi sv. Blaža u Zagrebu. 

U crkvama sv. Blaža i sv. Križa već su u utorak služene privatne tihe rekvijemske mise, a o eventualnim budućim javnim misama obavijestit ću vas kako saznam za njih. 

utorak, 18. siječnja 2022.

Počivao u miru Božjem

Sve nas je potresla vijest o iznenadnoj smrti profesora Marka Petraka u pedesetoj godini života. Bio je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik Katedre za rimsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. O njegovim brojnim profesionalnim uspjesima i vrhunskoj znanstvenoj karijeri iscrpnije informacije lako ćete pronaći na drugim mjestima. Ovdje bih naveo samo par osobnih riječi kako bih vas pozvao na molitvu da ga Gospodin primi u svoje kraljevstvo te molitvenu potporu njegovoj supruzi sa dvoje male dječice. 

Marko je bio jedan od potpisnika peticije kojom smo 2009. tražili služenje redovite tradicionalne mise u Zagrebu. Od tada pa do danas podupirao je napore da se misa uvede, vrati i redovito celebrira. Od prve mise u crkvi sv. Martina pa sve do današnjih dana u sv. Blažu, bio je neizostavan član naše zajednice vjernika. I s obzirom na svoj akademski ugled i poznanstva, branio je legitimne težnje i prava vjernika na živu liturgijsku baštinu Latinske Crkve. Uvijek je bilo zanimljivo slušati njegove eruditske komentare trenutnih i povijesnih događaja često obojane ironičnim humorom. Kako je i uobičajeno za muškarce, nije govorio o svom duhovnom životu, ali mi je par puta kratko povjerio koliko mu je značila tradicionalna misa za rast u njegovu odnosu s Bogom. 

Absolve quaesumus, Domine, animam famuli tui Marci ab omni vinculo delictorum ut in resurrectionis gloria, inter sanctos et electos tuos resuscitatus respiret. Per Christum Dominum nostrum. Amen. 

Requiem aeternam dona ei, Domine, et lux perpetua luceat ei. Requiescat in pace. Amen.

petak, 14. siječnja 2022.

"Vade retro" razumije

 

Pepek, ne boš jo tako zlahka zaklal.


U Sloveniji, nažalost, svi pokazatelji vjerskog života stoje još lošije nego kod nas. Usto su kažnjeni jako lošim biskupima i višim klerom koji aktivno onemogućuju preostale katolike da prakticiraju svoju vjeru. Preskočit ćemo ovaj puta covid idiotarije. Jedan od još jasnijih primjera takvih odnosa je dugogodišnje ugnjetavanje katolika privrženih tradicionalnoj liturgiji Crkve. Nedavno je objavljen monstruozni tekst tajnika liturgijske komisije pri slovenskoj biskupskoj konferenciji. Pročitajte ga barem letimično u slovenskom originalu ili engleskom prijevodu objavljenom na blogu Rorate Caeli. 

Nadam se da će doći vrijeme kada ćemo redovito i mi moći ići u Sloveniju (1,2,3,4) i oni u Hrvatsku (5) kako bismo gradili pravo jedinstvo ne poput ovih staljinističkih modela crkvenih modernista, nego  na onome što nas zaista ujedinjuje, vjekovnom pravilu molitve i klanjanja svemogućem Bogu. 

srijeda, 12. siječnja 2022.

Vratite se

 

Uskoro počinje molitvena osmina za povratak odijeljenih vjernika u Katoličku Crkvu koju crkveni liberali i neokonzervativci obično nazivaju Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Uz taj događaj i ove je godine izdan odgovarajući priručnik koji donosi preporučeni program aktivnosti i molitava. Uvijek veselo iščekujem izlazak te knjižice jer obično uz molitve i čitanja budu uključene i neke paraliturgijske ekumenske ceremonije poput izgradnje zida od kutija za cipele ili korištenja željeznih i ljudskih lanaca. Nažalost, ove godine površnim pregledom priručnika nisam uočio nijednu zanimljivu aktivnost. S obzirom na temu "Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti", čovjek bi očekivao da će biti predložena neka aktualna i duboko simbolikom prožeta gesta kao što je izrada zvijezda od šprica ili putokaza od maskica.  

Tražeći informacije o ovogodišnjem ekumenskom druženju, naišao sam na članak u kojemu se uz standardno budalesanje ("Pažin naglašava kako Katolička Crkva nakon Drugog vatikanskog sabora više ne tvrdi da izvan nje nema spasenja") spominje i vrlo zanimljiva, meni dosad nepoznata činjenica da je "1928. u kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku održano prvo ekumensko slavlje u ovom dijelu Europe". No, pogledavši još jednom u kronologiju "ekumenske baštine" pri kraju spomenutog priručnika, uvidio sam da se autor članka zbunio jer se u kronologiji navodi: 

"1927. U kronici osječkog kapucinskog samostana zabilježeno da je u samostanskoj crkvi održana “svjetska oktava molitvena pro unione omnium catholicorum et acatholicorum”, sukladno tadašnjim crkvenim zakonima i običajima (monokonfesionalne naravi)"

Dakle, ipak ništa od derneka patera, prote i pastorice kako danas obično zamišljamo "ekumenska slavlja".

Evo jednog lijepog sažetka razloga za svjetsku molitvenu oktavu: 

Gospodin naš Isus Krist osnovao je samo jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, kako ispovijedamo u nicejsko-carigradskom vjerovanju. Ljudski grijesi i slaboće načinili su više puta u krilu Crkve raskole i krivovjerja. Oni raskolnici, koji su se pokorili pravorijeku Crkve, ostali su u njoj, koji se nisu pokorili, otpali su. Krivovjerci bili su od Crkve osuđeni. Pokorni su se vratili k pravoj nauci Crkve, a nepokorni su bili iz nje izopćeni. Neposlušni su osnovali svoje vjerske zajednice. Tako su nastale i odijeljene crkve i razne krivovjerne sljedbe. Pape su uvijek pozivali sve zalutale natrag u krilo svete Crkve. Bilo je i odziva, a bilo je i neuspjeha.

subota, 8. siječnja 2022.

Kako moraju roditelji dicu svoju učiti?


Za Nedilju I. posli Tri Kralja. 

Isus napridovaše mudrostju, i vrimenom, i milostju kod Boga i Ijudih. Luk. 2. 52. 

O dabi Bog dao, da bi i mi reći mogli od kerstjanske mladeži, od ditce sadašnjih kerstjanskih Roditeljah, što Evanđelje od malena Isusa svidoči, da Isus napridovaše tako u vrimenu, kako u mudrosti, i milosti kod Boga, i ljudih. Ali sad sve suprotivno nalazimo. Oh žalosti! sadašnja kerstjanska ditca kako u vrimenu tako zajedno i u zloći, i razpuštenosti napriduju: jedva počmu dobro od zla razlučivati, već pravednost njihova u pogibeli jest, i na kocki stoji: već života pervine oskvernjuju grisima, i svaki dan napridovanje ne malo u razpuštenostima čine. Odkuda je ovo rano pokvarenje mladeži? ne od drugda, nego od pomanjkanja dobrog odranjenja kerstjanskoga. 

... 

Roditelji kerstjanski! ova promislivši, spomenite se također i na to, da Bog neda vami zato ditcu, da se ljudi razplode: da Varoši napune i da ime vaše na svitu ostane, nego da se sluge Božji, Isusovi učenici, neba pribivaoci uzmlože. Ne za vašu, i ovoga svita korist morate odraniti dicu vašu, nego na slavu Božju. 

... 

Ali kako moraju Roditelji ditcu svoju učiti? nejma stanovite međe duhovni nauk, od oneg okatrenutja, u koje se počima pokazivati u ditci mali razum, nastojati moraju Roditelji, da po mogućnosti svojoj učine s njom poznati Svemogućega Boga veličanstvo, dobrotu, da serca njiovog pervo nagnutje bude neizmirna ljubav prama Bogu, odmah onda prignutje na pobožnost, na službu Božju u serce nje neka se ulije, da pervo pametno govorenje bude: Isus, Maria, Josip, (na pobožno izustenje ričih ovih neka rano priviknu) i pervo mudro dilo neka bude prikerstiti se: onda: vire naše temelje, duboko otajstvo prisvetoga Troistva, Sina Božjega čudnovato uputjenje, i njegovu podnešenu smert za spasenje ljudih neka znadu, i poznadu: od ovih prisvetih otajstvah i viru neka izveršuju, budući da na ova su dužna, dok počmu u razum dohoditi, i s njime se služiti.

Kako većja bude mudrost ditce, većji mora biti i nauk, zatim učiti njih valja, oče naš, pozdravljene Anđeosko, virovanje, nike jutarnje, i večernje molitvice, Božje, i cerkvene zapovidi, način slušati S. Missu, i dostojno primanje SS. Sakramenatah, sverhu sviu bižanje od griha. Strah Božji duboko valja u serce nje uvertiti. O dabi kerstjanski Roditelji često one riči ditci svojoj govorili, koje je govorila Blanka kraljica Francuska Sinu svojemu Ludviku, među poljubljenjima. Dragi Sinko! ove biahu njezine riči, premda te iz Serca ljubim, još bi većma želila, da nebudeš Kralj, pače da umreš, nego da Boga jednim samo grihom uvridiš. Ovako bogobojaznog i stalnog serca biaše ona Makabejska žena, koja volila je sedam sinovah svojih tešku smert viditi, nego potlačenje zakona. I Tobia Sina svoga ovako je često opominjao: Sinko! u siromaštvu živimo, ali biti ćemo bogati, ako strah Božji uzčuvamo. 

O kako bi lipa, i koristna stvar bila, kad bi kerstjanski Otac, ili Mati ovi izgled naslidujući, višje putah propetje u ruke uzeli, i rekli: hodite dragi sinovi, i kćere! evo pogledajte na Isukersta, odkupitelja vašega: vidite, kako je propet bio na ružno dervo križa za nas: uzrok ovoga biaše grih: bižite indi od griha, kako od jidovite zmije, koja bi vas svojom otrovom hotila otrovati: uklanjajte se od izpraznosti svita, od serditosti, od osvete, od svadnjah, od proklinjanjah, psovkah, kletvah, krađe, lažih, i nepoštenih ričih. Učite se od meštra vašega, koji nas s križa uči, kako moramo jedan dugoga ljubiti: kako valja zimu, i vrućinu, glad, i žeđu, bolest, i nevolje, kojima nas Bog pohađa, usterpljivo, i dragovoljno podnositi, i terpiti. Učite se od njega krotkost, poniznost, i druge svete kriposti. Virujte draga ditco moja! da vas sve ljubim, kako mene, ali hiljadu putah bi volio vas ukopati, nego samo u jedan smertni grih viditi upasti: jer ovi ubija dušu našu, i Isukersta na novo propinja. 

Kad bi se ovako s ditcom svojom Otac, ili Mati razgovarala, rano bi se u njoj ukorenila kerstjanska kripost, i strah Božji. 

(izvor)