Običan težak život

Prije koju godinu naišao sam na ime i djelo Ive Čakalića. On je bio hrvatski pučki pjesnik i sakupljač narodnog blaga, običaja i pjesama svojega rodnog kraja, podpapučkog dijela Požeške kotline. Marno je zapisivao sve što je čuo od mladosti, pa je tako ispunio 18 bilježnica koje je predao Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Više o tom vrlo zaslužnom seljaku možete čitati ovdje ili ovdje, a ja prenosim samo par rečenica prisjećanja iz prvog teksta:

Rodio se 19. ožujka 1889. godine u Doljanovcima gdje je proveo cijeli svoj život. Završio je Pučku školu i radio kao poljodjelac. Pamtim ga kao starca u poodmaklim godinama koji je dolazio na svetu Misu u kaptolačku župnu crkvu, odjeven u šokačku narodnu nošnju s obuvenim opancima, a na glavi je nosio šešir. Gledao sam očima dječaka i divio se tom starcu koji je ispred sebe imao debeli molitvenik, starcu koji se pobožno molio i time u meni budio duboko poštovanje. To sam osjećao ja svojom djetinjom dušom.

Svakako vam preporučujem da posjetite digitalnu zbirku HAZU gdje možete čitati sve njegove zapise. Namjeravao sam istaknuti poneku njegovu priču, poslovicu ili zagonetku, ali nisam se mogao odlučiti koju jer ih ima toliko mnogo i velika većina zaslužuje pozornost.

Ipak sam izdvojio ovu njegovu kratku autobiografiju s kraja jedne bilježnice, gdje iskreno i jednostavno opisuje događaje i osobe u svom životu. Ako moja preporuka nije, vjerujem da će vas njegove vlastite riječi zainteresirati i potaknuti da pročitate pokoju bilješku ovog vrijednog i pobožnog čovjeka.

Biskup Schneider ispravlja zablude pape Franje

Kršćanska je vjera jedina valjána i bogomželjena religija

Istina božanskog posinstva u Kristu, koja je po sebi nadnaravna, sinteza je svekolike božanske objave. Biti posvojen od Boga uvijek je nezaslužen dar milosti, najuzvišeniji Božji dar čovječanstvu. No postiže se samo osobnom vjerom u Krista i primanjem krštenja, kako sam Gospodin naučava: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor." (Iv 3,5–7)

Posljednjih desetljeća često su se, čak i od nekih predstavnika crkvene hijerarhije, čule izjave o teoriji "anonimnih kršćana". Ona kaže ovo: Poslanje Crkve sastoji se na kraju krajeva u buđenju svijesti koju svi ljudi zacijelo imaju o svom spasenju u Kristu i prema tome o svom posinjenju u Kristu. Naime, prema toj teoriji, svako ljudsko biće već je u dubinama svoje osobnosti Božje dijete. Međutim to izravno proturječi božanskoj objavi kako ju je Krist naučavao i Njegovi apostoli i Crkva dvije tisuće godina nepromjenjivo i bez ikakve sjene sumnje prenosili.

Veruje, ne veruje

Još jedan, vrlo pametan, dubium

Dok se ovaj pontifikat raspada u hrpu skandala — financijskih, moralnih i doktrinarnih — vjernici su dovedeni u situaciju da pišu peticije Franji da razjasni vjeruje li uistinu u ono što Crkva naučava o temeljnim moralnim pitanjima, u vezi s kojima on neprestano govori o "praćenju" i "razlučivanju", ali nikad jednostavno o posluhu Božjim zapovijedima.

Pati li Ratzinger zbog onoga što je učinio?

Ovih dana razmišljamo o ostavci Benedikta XVI. na papinsku službu, povodom šeste godišnjice toga čina.

Pred očima mi se nižu likovi (post)koncilskih papa koji su sve uložili u ono što su mislili da će obnoviti Crkvu, a zapravo ju je otrovalo i učinilo bolesnom i jadnom (u ljudskoj dimenziji, dakako, ne morate me u tome ispravljati). Većina njih je danas sveta. Zapanjujuće je misliti kako su ljudi poput Ivana XXIII., Pavla VI., Ivana Pavla II. kanonizirani, a iznevjerili su u svojoj službi upravo najbitniju zadaću: čuvati i predati neokrnjeno ono blago koje su primili.

Na neki je način Franjo samo prirodan nastavak ovog niza papa. U odnosima prema raskolnicima, krivovjercima, židovima, muhamedancima i ostalim religijama ima jasno ustanovljene presedane svojih prethodnika. Može li netko zaista tvrditi da je, primjerice, najnovija Franjina deklaracija s onim imamom bitno gora od onoga što je Ivan Pavao II. radio u Asizu. Gdje su prethodnici šaptali ili stidljivo gospodski zaodijevali svoje misli u šuplje fraze, Franjo vulgarno i nesputano viče.

Istina je da naizgled postoji bitna razlika u moralnim pitanjima. Možda bi se moglo uspostaviti neku hermenutiku kontinuiteta npr. oko Wojtyline novokomponirane "teologije tijela" ili protivljenja smrtnoj kazni, Ratzingerovih kondoma za prostitutke i Franjinih brojnih gadosti koje namiguje preljubnicama ili sodomitima. No nema potrebe za time niti bi bilo pošteno sve ih strpati u isti reciklažni kontejner. Dovoljno je primijetiti da su Franjini predšasnici uvelike ostavili nauk kao mrtvo slovo na papiru. Lako je pričati, ali kad nema ni pokušaja discipline, kad se imenuju i promiču ljudi najnižih moralnih kvaliteta i dade se od njih zastrašiti, onda djela govore snažnije od riječi. Što nama znači to što je Pavao VI. plakao jer nisu prihvaćali njegovu encikliku, što je Ivan Pavao II. bio superstar koji okuplja milijune ili što je Benedikt XVI. bio jako jako pametan s mnoštvom mudrih besjeda. Kad je trebao disciplinirati heretičke naučitelje u katoličkoj Crkvi, Pavao VI. je ustegnuo svoju silu (koju je znao široke ruke dijeliti tradicionalistima). Kad je trebalo imenovati biskupe, Ivan Pavao II. je izvlačio najniže gnusobe poput McCarricka jer su znali sve bitne gumbe koje treba pritisnuti. Benedikt XVI. je pak priča za sebe. Osoba koja desetljećima bolje od ikoga drugog zna koji kaos vlada iza lažne postkoncilske fasade prihvaća službu Kristova namjesnika, a onda kad sazna još i više i kad ima Božju silu na svojoj strani, odlučuje da je ipak bolje sve prepustiti protukandidatu na prethodnoj konklavi i lobiju o kojem je bio dobro obaviješten.

Svi smo mi ljudi i, hvala Bogu, sudit će nas On, a ne mi jedni druge ili sami sebe. Ali nema potrebe stavljati plačljive emotikone jer je Benedikt otišao. On je ispunio svoju zadaću i dobio je dostojnog nasljednika. Nasljednika koji ima doduše drugačiji stil, kvalitete ili mane, ali ipak nasljednika koji stvari vodi svojim prirodnim tijekom od one točke gdje je Benedikt stao.

Da odgovorim na pitanje iz naslova. Čini mi se da Ratzinger ne pati nešto posebno zbog onoga što je učinio. Lagano, u miru i molitvi, dovršava svoje dane uvjeren da se trudio najbolje što je mogao.

I mi smo imali već šest godina da se oporavimo od možebitnih razočaranja te malo objektivnije promotrimo činjenice koje su nam danas puno dostupnije i jasnije nego prije. Ako ću osobno, počevši od Pavla VI. svaki mi je papa draži od svog prethodnika. Čini mi se da Franjo još nije dotaknuo sve dubine postkoncilske vjere. Možda će trebati netko poput Čupića ili Taglea da se tim dubinama približi. Bilo bi prikladno da i Benedikt to doživi s nama.

Novi dan, nova glupost

Papa Franjo je bio u kratkom posjetu Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Taj su posjet neki usporedili sa susretom sv. Franje Asiškog i egipatskog sultana iako sva sličnost staje na tome što se čovjek zvani Franjo susreo s muhamedanskim vladarom. Za vrijeme svog boravka, Bergoglio (koristim to ime da ga lakše razlikujete od onog drugog Franje) je govorio o bratstvu i jedinstvu, kako to već ide. No dobro, nećemo te termine prepustiti masonima i komunistima koji Bergoglia hvale, može biti da se varaju u prosudbi na čijoj je papa strani.

Bergoglio je s nekim muhamedanskim učenjakom i duhovnim vođom potpisao dokument čiji naslov zvuči kao nešto što bi kandidatkinja za Miss svijeta odgovorila na pitanje što je njena najveća želja. Najproblematičniji isječak iz te deklaracije uskoro je isplivao na medijsku površinu:

La libertà è un diritto di ogni persona: ciascuno gode della libertà di credo, di pensiero, di espressione e di azione. Il pluralismo e le diversità di religione, di colore, di sesso, di razza e di lingua sono una sapiente volontà divina, con la quale Dio ha creato gli esseri umani. Questa Sapienza divina è l’origine da cui deriva il diritto alla libertà di credo e alla libertà di essere diversi. Per questo si condanna il fatto di costringere la gente ad aderire a una certa religione o a una certa cultura, come pure di imporre uno stile di civiltà che gli altri non accettano. (original)

- أنَّ الحريَّةَ حَقٌّ لكُلِّ إنسانٍ: اعتقادًا وفكرًا وتعبيرًا ومُمارَسةً، وأنَّ التَّعدُّدِيَّةَ والاختلافَ في الدِّينِ واللَّوْنِ والجِنسِ والعِرْقِ واللُّغةِ حِكمةٌ لمَشِيئةٍ إلهيَّةٍ، قد خَلَقَ اللهُ البشَرَ عليها، وجعَلَها أصلًا ثابتًا تَتَفرَّعُ عنه حُقُوقُ حُريَّةِ الاعتقادِ، وحريَّةِ الاختلافِ، وتجريمِ إكراهِ الناسِ على دِينٍ بعَيْنِه أو ثقافةٍ مُحدَّدةٍ، أو فَرْضِ أسلوبٍ حضاريٍّ لا يَقبَلُه الآخَر. (lɒniϱiɿo)

Freedom is a right of every person: each individual enjoys the freedom of belief, thought, expression and action. The pluralism and the diversity of religions, colour, sex, race and language are willed by God in His wisdom, through which He created human beings. This divine wisdom is the source from which the right to freedom of belief and the freedom to be different derives. Therefore, the fact that people are forced to adhere to a certain religion or culture must be rejected, as too the imposition of a cultural way of life that others do not accept. (službeni prijevod)

Sloboda je pravo svake osobe: svaki pojedinac ima slobodu vjerovanja, mišljenja, izražavanja i djelovanja. Pluralizam i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja po kojoj je Bog stvorio ljudska bića. Ova božanska Mudrost je izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i slobodu biti drugačiji. Stoga treba osuditi činjenicu da su ljudi prisiljeni pristajati uz određenu religiju ili kulturu kao i nametanje civilizacijskih stilova koje drugi ne prihvaćaju.  (moj prijevod)

Ubrzo su se pojavila i tumačenja gornjih rečenica (v. npr. ovo ili ovo). Po njima bi se tu, tobože, radilo o razlici između dobra koje Bog aktivno čini i zahtijeva i, s druge strane, pasivne Božje volje kojom dopušta zlo poštujući slobodu stvorenja. Jer bez tog drugog tipa sveobuhvatne Božje volje i ne može se ništa dogoditi. Ali, što bi rekli autori s bloga Konzervativac, to objašnjenje naprosto nije plauzibilno.

Najprije, u talijanskom (a možda i u arapskom?) valjda ipak postoje riječi poput "dopušta", "podnosi" i "tolerira" za slučaj da su se ta dvojica vjerskih vođa htjeli tako izraziti. Može biti da gore spomenutog razlikovanja kod muslimana i nema. Čuo sam neke humoristične anegdote o tome kako muslimanski vozači ne obraćaju previše pažnje na sigurnost vožnje jer "bit će što alah hoće". Uostalom, čitava njihova religija je zasnovana na tom nerazumnom voluntarizmu njihova božanstva kako nas je upozorio bivši papa u Regensburgu. I sami smo tomu svjedoci čitajući vijesti o poštivanju ljudskog života u krajevima koji stenju pod muhamedanskim jarmom.

U svakom slučaju, barem je katolička strana trebala biti svjesna problematičnosti gornjih redaka. Naš Bog želi da se svi ljudi spase, a krive religije su prepreka, nikako pomoć, na putu spasenja.

Još jedan razlog zašto tumačenje s Božjim dopuštenjem ne pije vodu je što se uz raznolikost religija spominju i boja kože/rasa, ali i jezik i spol. E sad, ako ćete zastupati navedeno opravdanje za religije, pretpostavljam da ste spremni reći i da Bog dopušta, ali ne želi, različitost ljudskih rasa (slobodno ispričajte tu teoriju na idućoj koktel zabavi za redakciju). Za jezike ćete se sigurno pozvati na kulu babilonsku, ali što je sa spolovima? Bog dopušta zlo različitih spolova, ali ga ne želi? Zaista? A što onda s prvim stranicama Biblije.

Možda će netko sugerirati da za neke stvari u papinsko-imamskoj listi moramo uzeti Božju volju u aktivnom, a za neke u pasivnom smislu. Takvi vjerojatno djecu uče katekizmu tako da pomiješaju deset zapovijedi, osam blaženstava i sedam smrtnih grijeha te onda naizmjence govore "ovo Bog želi", "ovo Bog dopušta".

Varaju se

Anatomija jednog zataškavanja. Franjo i Vatikan razotkriveni

Uvod. Varka zvana "zlostavljanje maloljetnikâ"

Skandal s homoseksualnim svećenicima i biskupima buknuo je iznova, baš kao što sam predvidio u članku za Remnant prije sedamnaest godina s obzirom na uzaludni rimski sastanak na vrhu glede pedofilije, sastanak kojemu je predsjedao nitko drugi nego bivši kardinal McCarrick, serijski spolni zlostavljač sjemeništaraca i ministranata kojega je papa Bergoglio naposljetku bio prisiljen disciplinirati nakon što ga je bio rehabilitirao potpuno svjestan njegove prošlosti. Provod 2002. u Rimu za uhranjene crkvene dostojanstvenike lukavo je bio zamišljen da zaobiđe problem homoseksualne aktivnosti među svećenstvom i njihovim "sporazumnim odraslim" partnerima u sodomiji.

Molitva sv. Ivana Bosca za blaženu smrt

Gospodine Isuse, Bože dobrote i Oče milosrđa, evo dolazim k tebi ponizna i raskajana srca, da ti preporučim svoj zadnji čas i ono, što me čeka poslije njega.

Kad me moje iznemogle noge budu opominjale, da se približio kraj mome zemaljskom životu, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi ukočene ruke ne budu više mogle zagrliti sveto Raspelo, nego ga protiv moje volje ispuste na smrtnu postelju, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad uprem u te bezizražajan i ukočen pogled svojih očiju, izmučenih i izobličenih od smrtnog straha, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi hladne i drhtave usne promucaju zadnji put tvoje Božansko Ime, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad svi prisutni osjete sućut i strah gledajući moje požutjele i svenule obraze i kad mi se naježe kose, navješćujući skori svršetak, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad se moje uši zatvore zauvijek za svaki ljudski glas i otvore tebi, da čuju tvoju neopozivu presudu, kojom će biti zapečaćena moja sudbina za svu vječnost, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi mašta, prestrašena užasnim utvarama uroni u smrtnu tjeskobu, i kad mi duh, smućen sjećanjem na sve moje grijehe i strahom pred tvojom pravednošću, započne borbu protiv paklenog duha, koji će uznastojati, da mi istrgne iz srca utješno ufanje u tvoje milosrđe i baci me u očaj, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi srce, oslabljeno bolešću, obuzme smrtni strah, i kad mi u borbi protiv neprijatelja mog spasenja, počme ponestajati svake snage, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad počnem roniti posljednje suze u času svoga svršetka, primi ih, o moj Isuse, kao žrtveni dar moje pokore, i u tom jezovitom trenutku, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad se moji rođaci i prijatelji, sakupljeni oko moje smrtne postelje, sažale nada mnom gledajući me u tako bijednom stanju i počnu ti se moliti za me, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi sva osjetila izgube moć i ne budem raspoznavao više nikog pred sobom, i kad počnem jecati u krajnjoj tjeskobi i smrtnoj besvjestici, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi zadnji trzaji srca budu silili dušu, da se rastane s tijelom, primi ih kao čin svete i nestrpljive moje čežnje, da šta prije dođem tebi, milosrdni Isuse, smiluj mi se!

Kad mi se duša zauvijek rastane s ovim svijetom i ostane moje bijedno i hladno tijelo bez života, primi ovo moje ništavilo kao dužni poklon tvome Božanskom veličanstvu, i tada milosrdni Isuse, smiluj mi se!

I kad napokon moja duša stupi preda te, i zagleda prvi put neprolazni sjaj tvoga veličanstva, ne odbaci je od svoga lica. Udostoj se, da me milosrdno primiš u svoj naručaj, da ti od tada pjevam hvalu u vijeke vijekova, milosrdni Isuse, smiluj mi se!


Pomolimo se. O Bože, koji si nas kaznio smrću i sakrio nam njezin dan i čas, daj, da proživim ovaj svoj vijek pravedno i sveto, i tako zaslužim, da preminem u tvojoj svetoj milosti, po zaslugama našega Gospodina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vijekova. Amen.

Ludi šuster

ŠTO TREBA IZMIJENITI?

Moj prijatelj naručio cipele kod postolara. Majstor mu je uzeo mjeru i rekao, da će cipele biti gotove do nekoliko dana.

Kad su cipele bile gotove, majstor ih je poslao po šegrtu mojem prijatelju. Kadli eto nesreće. Ovaj ih nije mogao obuti: bile su kratke. Dao ih je sestri, da ih odnese natrag, što je ona i učinila.

— Majstore, cipele ne vrijede. Premalene su.

— Nije istina, dodao je spretno majstor s malo šale i s malo »furbarije«. Cipele su tačne, a njemu je noga malo prevelika...

— Ma kako noga prevelika? Ta ne ćete valjda reći, da on mora malo noge odsjeći da bi mogao cipele obuti...

Mnogo puta se sjetim ovoga odgovora kad kršćani mijenjaju Božje i crkvene zapovijedi, da ne bi morali promijeniti sebe. Kad netko živi u nezakonitom braku pred Bogom, onda kaže, da bi crkva već jednom mogla izmijeniti svoj stav i dozvoliti razvod braka. Trebalo bi izmijeniti Isusove riječi: »Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja«, da ne bi on morao raskinuti nezakonitu vezu. Treba odrezati nogu, da ne bi trebalo popraviti cipelu. Drugi ne ide u crkvu, jer takvo je vrijeme, trebalo bi da i Crkva shvati... A Isus je rekao: »Tko se mene odreče pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem mojim«. Hoćemo li mijenjati Isusove riječi ili naše držanje, u kojem se ne vidi, da smo Kristovi? Hoćemo li odrezati nogu ili popraviti cipelu?

Isus nije govorio samo jednoj generaciji. On je govorio za sve vjekove. Njegove riječi ne podliježu hirovima mode, koja samu sebe svake godine obara. Moda kaže da ove godine ne valja ono, čemu su se ljudi prošle godine klanjali. Sv. Pavao govori, da će sve proći i ostarjeti kao haljina, a riječ Gospodnja ostaje do vijeka. Ona je mjerilo, prema kojem se mi moramo ravnati. Cipela se pravi prema nozi. Ako nije tačna, treba cipelu mijenjati, a ne nogu. Ako naš život nije u skladu s Evanđeljem, naš život treba mijenjati, a ne Evanđelje.

https://archive.org/details/MojeObracenje

Magnum Crimen

Uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Holokausta, 27. siječnja, na pročelju zagrebačke katedrale na Kaptolu bit će spuštena dva velika platnena panoa. Na oba će pisati riječ Holokaust – na hrvatskom i na hebrejskom jeziku.

(‘HOLOKAUST’ na katedrali – dosad najsnažnija poruka Crkve rigidnoj desnici,

Berislav Jelinić, Nacional)

Ako se želite reklamirati na zagrebačkoj katoličkoj prvostolnici, vjerojatno je najbolje da imate židovske reference. Prije osam godina reklamu je zakupila Pliva u vlasništvu izraelske Teve. Ove godine besplatno je dan prostor na pročelju katedrale reklamiranju holokausta iliti šoe, stradanja židovskog naroda u vrijeme drugog svjetskog rata. Nadam se da je kardinal Bozanić tako skupio poene koji mu nedostaju za odlazak na novi level crkvenopolitičke igrice. Kao i projekcija zvjeradi za koju je njegov šef ustupio fasadu bazilike sv. Petra, ove geste imaju prvenstveno simboličku ulogu. Ako vam nije sasvim jasno kakvu, zapitajte se zašto kardinal Bozanić nije primjerice odlučio staviti sliku bl. Alojzija Stepinca i neki njegov prigodni citat poput "Stvarno postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa" ili "Svaki čovjek (…) jednako nosi u sebi pečat Boga Stvoritelja i imade svoja neotuđiva prava".

Ima i nešto pozitivno u ovom pokušaju politički korektnog "virtue signalling"-a. Možda je to prigoda da svećenici koji služe mise u katedrali objasne vjernicima što je to žrtva paljenica i kako su sve žrtve staroga zavjeta ispunjene u Kristovoj kalvarijskoj žrtvi koja se svakodnevno prikazuje i ponazočuje (makar i skrivena pod velom banalnosti novus orda) na žrtveniku te iste prvostolnice.

Bože, koji si različnost zakonskih žrtava posvetio savršenošću jedne žrtve (...)

(iz prikazne molitve 7. nedjelje po Duhovima)

Dodano 24.1.2019. u 14 sati

Iz 56,1-12:
Ovako govori Jahve: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.«
2 Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela.
3 Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: »Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda.« Neka uškopljenik ne govori: »Ja sam, evo, tek suho drvo.«
4 Jer ovako govori Jahve: »S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u savezu mome – 5 podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.6 A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mome, 7 njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode.«
8 Riječ je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: »Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani.«
9 Sve zvijeri poljske, dođite jesti,
i sve vi, zvijeri šumske!
10 Svi su mu stražari slijepi,i ništa ne shvaćaju.Svi su oni psi nijemi,ne mogu lajati.Sanjaju i drijemlju,najmilije im spavati.
11 Psi su to proždrljivi, nezasitni;pastiri su to bez razbora:svaki svojim putem okreće,svaki za dobitkom svojim.
12 »Dođite, donijet ću vina;
napit ćemo se pića žestoka,
i sutra će biti kao danas,
izobilje veliko, preveliko!«

Duhovna lirika utorkom 61

Josip Milaković

NE KLONI!

U nevolji, kad ti s boli
B'jedno srce strada,
Ima jedan l'jek hasnovit,
Koj će sve da svlada.

Taj l'jek, sine, jest u Boga
Stalna samo nada:
Da će minut jednom časi
Nevolje i jada.

Kraj jedne ere

Papa dokida Povjerenstvo Ecclesia Dei

Papa Franjo otpuhnuo je Povjerenstvo Ecclesia Dei

(Rim) Papa Franjo danas je dokinuo Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei. Glasine o tome pojavile su se već tijekom Došašća prošle godine.

Povjerenstvo je integrirano u Kongregaciju za nauk vjere. Za motuproprij Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. i vjernike koji su povezani s tradicionalnim oblikom Rimskoga obreda nakon prvoga pregleda u biti se ništa ne mijenja. Barem s pravnoga stajališta.

De facto, u mnogim biskupijama, osobito u onim krajevima koji dosad nisu baš bili skloni Tradiciji, puše prilično leden vjetar. To vrijedi navlastito za Italiju. Konkretne posljedice novoga motuproprija još će se vidjeti.

Ubuduće će se razgovori između Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. (FSSPX) i Svete Stolice voditi izravno preko Kongregacije za nauk vjere. Izravni sugovornici jesu sukladno tomu kardinal Luis Ladaria Ferrer SJ (za Svetu Stolicu) i novi generalni poglavar p. Davide Pagliarani (FSSPX).

Ako slijedimo ono što donosi današnji dokument, dijalog će se uglavnom usredotočiti na pitanja nauka vjere koja se tiču Drugoga vatikanskog sabora.

Pozadina događaja

Povjerenstvo Ecclesia Dei utemeljio je istoimenim motuproprijem Ivan Pavao II. 1988. godine. Ono je ponajprije trebalo služiti kao institucija kojoj se mogu obratiti oni koji nisu htjeli napraviti korak koji bi vodio do raskida s Rimom koji se stvorio za Svećeničko bratstvo sv. Pija X. kada je nadbiskup Marcel Lefebvre bez dopuštenja zaredio biskupe jer je Rim reagirao ekskomunikacijom biskupa zareditelja i novozaređenih biskupa.

I zbilja je otad nastalo nekoliko zajednica, ponajprije Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP) još 1988. godine, koje su stupile u jedinstvo sa Svetom Stolicom i koje su bile pod upravom ovoga Povjerenstva.

Motuproprijem Summorum Pontificum iz 2007. godine ovaj je vid papa Benedikt XVI. dodatno ojačao tako što je ovo Povjerenstvo dobilo nadležnost za praktičnu provedbu motuproprija Summorum Pontificum i za odlučivanje glede pitanja koja se pojave u svezi s tradicionalnim obredom.

Kada je Benedikt XVI. 2009. godine dokinuo ekskomunikaciju biskupa FSSPX-a koji su bili zaređeni 1988. godine i koja je odonda bila na snazi, preustrojio je Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei motuproprijem Ecclesiae unitatem. Podložio ga je pročelniku Kongregacije za nauk vjere i učinio ga tako dijelom Kongregacije za nauk vjere. To stoga jer su prvi put počeli službeni razgovori s Bratstvom sv. Pija X., kod kojih je uglavnom bilo riječi o pitanjima nauka vjere za što je nadležna Kongregacija za nauk vjere.

U svibnju 2012. godine i u svibnju 2017. godine na zasjedanju kardinala članova Kogregacije za nauk vjere odbačeni su, koliko je poznato, sporazumi s Bratstvom sv. Pija X. koji su postignuti tijekom razgovora, odnosno odbačeni su stavovi Bratstva sv. Pija X. prema kojima bi se trebalo ponovno uspostaviti jedinstvo sa Svetom Stolicom.

Potkraj lipnja Franjo je otpustio kardinala Müllera s mjesta pročelnika Kongregacije i imenovao kurijalnoga nadbiskupa Ladariju njegovim nasljednikom kojega je kasnije kreirao u kardinala.

Papa Franjo piše u svojemu današnjem motupropriju da je kardinalsko zasjedanja Kongregacije za nauk vjere u studenome 2017., dakle kratko nakon neuspjeha gore spomenutoga pokušaja, izrazilo želju da se dijalog između Svete Stolice i Bratstva sv. Pija X. izravno prenese Svetoj Stolici jer se otvorena pitanja prvenstveno tiču nauka vjere. To je Papa prihvatio još toga istog mjeseca.

Obrazloženje

To je učinilo i plenarno zasjedanja Kongregacije za nauk vjere u siječnju 2018.

Papa Franjo ustvrdio je danas u svojemu novom motupropriju da se „okolnosti“ pod kojima je Ivan Pavao II. uspostavio povjerenstvo Ecclesia Dei, „danas mogu držati promijenjenima“:

- jer su „instituti i redovničke zajednice koji obično celebriraju prema izvanrednome obliku, danas postigli vlastitu stabilnost po brojnosti i životu“;

- jer su svrha i pitanja kojima se bavi Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei „uglavnom doktrinarnoga reda“.

Franjo je današnji motuproprij uz ove vidove obrazložio i željom da spomenuta svrha i pitanja kojima se valja baviti „u svijesti crkvenih zajednica postaju sve očitijima“.

Mjere

Motuproprij obuhvaća tri članka.

- Prvi članak određuje da je Papinsko povjerenstvo dokinuto i da odluka odmah stupa na snagu.

- Drugi kaže da su zadaće Povjerenstva „posvema“ prenesene na Kongregaciju za nauk vjere unutar koje se stvara „vlastita sekcija“ koja nastavlja zadaće „nadzora, poticanja i zaštite“ koje je imalo dokinuto Povjerenstvo.

- Treći članak tiče se proračuna dokinutoga Papinskoga povjerenstva koji postaje dijelom redovitoga knjigovodstva Kongregacije za nauk vjere.

Papa Franjo koji je potpisao motuproprij 17. siječnja odredio je k tome da spomenuti članci stupaju na snagu današnjom objavom i da se potom trebaju objaviti u Acta Apostolicae Sedis.

„Papin glasnogovornik“ objašnjava značenje

Prvi put od imenovanja danas je postao vidljiv preustroj vatikanskih medija. Andrea Tornielli objavio je komentar o novome motupropriju s naslovom „Ecclesia Dei, okončana izvanrednost“, koji je Vatican News objavio na raznim jezicima.

Tornielli koji je do svoga imenovanja glavnim urednikom svih vatikanskih medija djelovao kao kućni vatikanist pape Franje, ima izravan pristup Papi. Smije se pretpostaviti da je s papom Franjom dogovoren i sadržaj njegovoga komentara.

Tornielli pripisuje današnjemu motupropriju „dvostruko značenje“.

„Prvo, Papa podsjeća na to da izvanredni karakter zbog kojega je Ivan Pavao II. ovu povjerenstvo uspostavio 1988. godine, više ne vrijedi.“

„Stanje nužde“ o kojemu se onda govorilo, danas više ne postoji, „također i zahvaljujući odluci Benedikta XVI. da dopusti uporabu misala iz 1962. godine kako ga je objavio sveti Ivan XXIII. prije početka Koncila“. Sastav staroobrednih zajednica jest „konsolidiran“, piše Tornielli.

Drugo značenje u svezi je s „procesom koji je pokrenuo papa Benedikt XVI.“ 2009. godine, a to su razgovori s Bratstvom sv.Pija X.

O Bratstvu sv. Pija X. Tornielli je napisao važne stvari:

„Kako je i poznato, pitanje je nauka, nakon dokinuća ekskomunikacije nedopušteno zaređenih biskupa 1988. godine, slobodne uporabe Rimskoga misala iz 1962. godine i ovlasti koje je papa Franjo dodijelio svećenicima Bratstva sv. Pija X., također i najvažnija još otvorena tema.“

Papin šef medija kaže faktički da je papa Benedikt XVI. dopustio uporabu tradicionalnoga obreda i da je papa Franjo priznao ređenja svećenika Bratstva sv. Pija X. i njihovu podjelu sakramenata. Ova točka u prošlosti je dovodila u nedoumicu mnogobrojne vjernike. U godini milosrđa papa Franjo dopustio je svećenicima Bratstva podjelu sakramenta Pokore, kasnije sakramenta Ženidbe. Time se to doduše čini prije formalnoga, kanonskoga priznanja Bratstva, ali se kaže da o tome nema otvorenih pitanja. Izjava glasi: tko kao svećenik može valjano i dopušteno podijeliti jedan sakrament, može podjeljivati sve sakramente.

Tornielli iznosi još jednu specifičnu uputu:

„To vrijedi osobito sada jer se promijenila uprava Bratstva. Novi poglavari Svećeničkoga bratstva zbilja su nagovijestili da će moliti za daljnje razgovore sa Svetom Stolicom o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora: osjetljiva tema kojom će se sada baviti pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Luis Ladaria.“

O dosadašnjim dužnosnicima i suradnicima Povjerenstva Ecclesia Dei motuproprij ništa ne govori. Kod Torniellija nalazi se uputa da će se pri uspostavi nove sekcije Kongregacije za nauk vjere i za zadaće koje su joj prenijete „posegnuti za osobljem koje je dosad bilo zaposleno u Povjerenstvu“. Vrijedi li to i za kurijalnoga nadbiskupa Guida Pozza koji je od 2009. s kratkim devetomjesečnim prekidom tajnik Povjerenstva, još nije poznato [poznato je da ne vrijedi, opaska TB].


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: https://katholisches.info/2019/01/19/papst-schafft-die-kommission-ecclesia-dei-ab/

Raspelo

Jednoga dana neki prijatelj znamenitoga francuskog pisca Julija Žanina opazi u njegovoj sobi propelo te ga — budući da je bio bezvjerac — zapita : „Ali, Julije, čemu ti ono propelo visi o zidu ?“

— To ti je — odgovori ovaj — dragi Isus, naš milostivi i preblagi Spasitelj ... A ja ne ću, da, kad mi se približi čas smrti, moji ukućani budu u neprilici glede propela ... Ja nikako ne ću da ga idu iskati u ... susjedstvo !“