utorak, 21. rujna 2021.

Vijesti iz Bratstva sv. Pija X.

Više baš ne objavljujem često novosti o djelovanju FSSPX-a jer postoji kvalitetan i često obnavljan blog Christus Rex. Ipak, mislim da barem povremeno vrijedi pribilježiti neke od važnijih informacija. 

***

U Beču je Svećeničko bratstvo svetog Pija X. dobilo veliku i važnu crkvu. Priču o ovom zaista iznenađujućem događaju možete pročitati u ovim člancima: 1, 2, a nešto više o povijesnoj ulozi te crkve ovdje: 3

Evo i nekoliko fotografija za vrijeme i nakon svečane trojne mise služene na blagdan Imena Marijina koji je toliko značajan za Beč, ali i sve nas. U trenutnoj svjetovnoj tiraniji (maske, cijepljenja, potvrde i sl.) i crkvenoj opresiji (papin motuproprij, tradiciji neskloni prelati itd.), lijepo je znati da ima ovakvih mjesta gdje možete prisustvovati normalnom bogoslužju. 







***

Na ispomoć p. Marku u Hrvatsku dolazi p. Sebastian Koliński, Poljak zaređen prošle godine u bogosloviji FSSPX-a u Zaitzkofenu (4, 5).


Pater Sebastian rođen je 12. rujna 1989. (opet Ime Marijino!) u Głogówu (Donja Šlezija, Poljska). U ovom gradu je 2008. maturirao, a kasnije je započeo studirati ekonomiju u Poznanju. Tamo je počeo prisustvovati tradicionalnoj misi. S Bratstvom sv. Pija X. povezan je od rujna 2011. godine. Nakon završetka studija 2013., ušao je u predbogosloviju te je godinu dana kasnije došao u Zaitzkofen, gdje je za svećenika zaređen 20. lipnja 2020. 

Podržite svojim molitvama ovog svećenika u misijskom djelovanju!

***

Navodno će se uskoro otvoriti kuća FSSPX-a malo zapadnije od grada Zagreba, ali o tom potom. Ovdje se ne prenose neprovjerene informacije :-)

nedjelja, 19. rujna 2021.

Repetitio est...

U subotu 18. rujna održano je 290. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba pod geslom „Dom nam čuvaj, Božja Mati!“ (uvijek kad čujem i pjevam tu pjesmu sjetim se jednog bivšeg svećenika kojemu je to bila omiljena marijanska pjesma). Išlo se standardnom trasom, a vrijeme je bilo idealno za hodočašće nakon što je kiša dan prije malo snizila temperaturu i slegla prašinu po putu. 

nedjelja, 12. rujna 2021.

Od subote do subote

Kroz prošlih osam dana bilo je lijepih zgoda koje bih u normalno vrijeme podijelio s čitateljima ovoga bloga. No, kao što zbog "epidemioloških preporuka" više baš i ne objavljujem slike s redovitih lokacija, tako (u još mnogo većoj mjeri) ne mogu nakon zloglasnog motuproprija objavljivati izvještaje s onih izvanrednih. Žalosno je da ljudi mogu nastradati samo zato što vrše boguugodna djela kakva su katolici prakticirali tisućljećima, ali tako je kako je. Ipak, mogu podijeliti s vama dva obična, a (barem meni) duhovno obogaćujuća događaja. Budući da su to potpuno laičke inicijative, ne podliježu željeznoj ruci čuvara tradicije. 

utorak, 7. rujna 2021.

Duhovna lirika utorkom 73


Zdenka Jušić-Seunik 

KRIŽEVI PATNIKA

Mislimo neki put, da smo dovoljno jaki da primimo na se križeve svih onih, koji pate. Povjerujemo, da bismo se mogli dati razpeti zbog bijede neznanih bližnjih i zbog njihovih krvavih tuga. 
A padamo i pod vlastitim križem i zazivamo spasenje. Strepimo i pred razpećem zbog svojih boli, a da ipak ne možemo otupiti oštricu ni jednom čavlu, koji će nas raniti do krvi. 
Naše je samo da približimo srdca jedni drugima i da ne pogasimo u njima svietlo utjehe, koju duša zna u bratstvu sa svima. 
Što mi možemo, samo je to, da si u pohodu pod križem pružimo ruke: ja i ti. 

utorak, 31. kolovoza 2021.

La Salette?


La Salette i ugroženost svijeta

Preko nas su protutnjali događaji tako siloviti i strašni kao nikad prije u povijesti čovječanstva. Ponori zla zinuli su pred nama. U topovskoj grmljavini i prasku bombi, u k nebu planulim propalim gradovima, s uništenom kulturom čitavih stoljeća, i u samrtnim kricima izmrcvarenih ljudi otvorio se pravi pakao, stravično bjesnilo niskih ljudskih nagona. Užas prošlosti i prijetnja nadolazećeg čini se da nadmašuju čak i Danteove opise. I veća je nego ikad strašna opasnost s Istoka, koji prijeti pregaziti kršćanski Zapad. Sotonina sila kao da je oslobođena.

Usred tog vihora čovječje opakosti i muke, u do neba nabujalom neopisivom nasilju i zločinu, protiv kojih čovjek kao da je bespomoćan, nanovo se u svim srcima probudilo teško pitanje: Zašto sva ta patnja? Kako je moguće da dobri Bog i Otac dopušta tako užasne količine nepravde? I još više: u kakvom je odnosu veliko Božje milosrđe s tom prekomjernosti strahota i prijetnji, koja čovjeka opterećuje do krajnjih granica?

Milijuni i milijuni u naše su se doba hvatali ukoštac s tim pitanjem i mnogi nisu došli do zadovoljavajućeg rješenja. A ipak, jedan događaj iz naše nedavne milosne povijesti mogao je dati odgovor na to potresno pitanje, i to onako kako uistinu nikad ne bi moglo puko ljudsko umovanje i shvaćanje. A zašto? ‒ Zato što taj događaj sasvim očito potječe iz jednoga drugog, višeg reda. Mislimo na veliki događaj iz 1846. u La Saletteu, gdje je dvoje priproste ljudske djece primilo "Veliku poruku" neba, poruku koja je bila tako izvanredna da tek sada, s obzirom na užasna zbivanja u zadnjim desetljećima, uspijevamo cjelovito pojmiti njezino značenje. Po svom značenju, danas to spoznajemo, ona stoji na čelu povijesti sličnih očitovanja iz prošloga stoljeća. U svakom slučaju, nije nam poznato ukazanje Blažene Djevice Marije u novijoj povijesti koje bi nama današnjim ljudima govorilo uvjerljivije i potresnije nego lasaletsko. Na posve osobit način ono obasjava veliki niz Marijinih ukazanja od Pariza (1830.) do Fatime (1917.).

utorak, 24. kolovoza 2021.

Duhovna lirika utorkom 72


Zdenka Jušić-Seunik 
KAKO DA MI POMOGNEŠ? 

Kako da mi pomogneš, Svemoćni, kad Te tiho zazovem? Dao si mi snagu, da stvaram iz nje, a na kraju će se vidjeti, da li učinih više dobra ili zla. I volju si mi dao, da odlučim, što ću odabrati, pa ako odabrah krivo, pravedna bit će moja patnja. 
Kako da mi pomogneš, kad ne znam, kamo da Te zovem, u svjetlost svoju ili u tamu? 
Razni putovi čekali su na me, iza svakoga od njih bijaše neki početak novi, a boli stare i čežnje znane.
Kako da staneš uza me, kada viknuh toliko puta, da sam i ponosna i jaka? 
Dopustio si, da gradim mučno i polako zaklon svoj, djelo svojih napora i težnja, a kad, prignuta pod teretom, ugledah, što je bilo moje, rušila sam to sviestno. 
Kako da mi pomogneš, Svemoćni? 
Kada Te ne bi bilo, lutala bih za Tobom, dok Te ne bih našla, a kad si mi blizu, rvem se s Tobom i hoću da budem od sudbine svoje jača.

petak, 20. kolovoza 2021.

Evo gdje dati nakane za tradicionalnu misu


Zahvalan sam čitatelju koji se, potaknut jednim mojim starijim tekstom, potrudio sastaviti popis web stranica na kojima možete zatražiti služenje tradicionalne mise na svoju nakanu te uplatiti za to odgovarajući dar. Stoga, ako ne možete dobiti termin za misu kod nekog od naših svećenika koji služe staru misu (npr. u sv. Blažu ili u Sigetu), evo načina da ipak "dođete na red". 


***

1.) Najviše opcija (mise i mise zadušnice i zadušnice s molitvom odrješenja, klementine i gregorijane)

https://introibo.net/messstipendium_bestellen.php


Ostale su sve iz Francuske i pretežno imaju jednostavniji način, odmah se može uplatiti.

2.) OSB (Le Barroux) ima i englesku verziju stranice

https://www.barroux.org/en/component/com_donation/Itemid,532/layout,mass/view,choice/


3.) CRMD (Lagrasse)

objašnjenje: https://www.lagrasse.org/nous-aider/faire-dire-des-messes-a-vos-intentions/

sama stranica: https://dons.lagrasse.org 


4.) ICRSP (Gricigliano)

https://donation.icrss.org/en/mass/


5.) FSSP (Bourges, District de France)

objašnjenje: https://don.fssp.fr/offrir-une-ou-plusieurs-messes/

sama stranica: https://don.fssp.fr/offrir-une-ou-plusieurs-messes/don/


6.) IBP (Courtalain, France)

https://www.institutdubonpasteur.org/nous-soutenir/offrir-une-messe/


Ovu opciju narudžbe ima i opatija Randol (https://randol.org/offrande-de-messe/) samo što im je malo kompliciranije nego kod drugih.


utorak, 17. kolovoza 2021.

Ad te levavi



Kardinal Burke je bolestan, nalazi se na respiratoru u bolnici u SAD-u. Prognoza bolesti za ovog 73-godišnjaka koji ima covid nije dobra. Siguran sam da će se i brojni hrvatski katolici pomoliti za zdravlje i blagoslov ovog pobožnog i pravovjernog kardinala. I tijekom svoga kratkog posjeta Hrvatskoj prije pet godina ostavio je, u neugodnim okolnostima koje su ga dočekale, vrlo dobre utiske na sve s kojima se susretao. 

 *** 

Objavljena je prva od planirane tri epizode dokumentarne serije "Misa vjekova". Tradicionalna misa predstavljena je kroz kratka i neopterećujuća tumačenja stručnjaka te iskustva vjernika praćena prekrasnom vizualnom i glazbenom podlogom. Posebno se kroz epizodu provlači priča o ženi kojoj je muž umro od raka te sama odgaja četvero djece, a u misi je našla utjehu i oslonac. Drago mi je da su centralno mjesto u svjedočenju o tradicionalnoj misi imali svećenici na koje je ona ostavila posebno jak dojam. 

To je jedna od stvari koje uvijek treba naglašavati kada se priča o starom i novom obredu: koliko je nužno za svećenika da služi misu na pravi način i kako će u takvoj misi (pa i drugim činima poput krštenja) otkriti smisao svojeg svećeničkog poziva. Treba iskreno reći da će svećenika koji služi i novu i staru misu vući dvije različite, često suprotstavljene sile, ali bolje je da se makar kao utopljenik u rijeci prihvati te čvrste grane tradicije koja se pruža s obale spasenja, nego da se prepusti bujici modernističkog nehaja da ga odnese.

***

Neke od stvari koje ćete vidjeti u gore navedenom videu možda će vam izmamiti osmijeh na lice jer se radi o američkom stilu i pristupu. Svakako da i elementima okruženja treba dati dužno poštovanje, ali vjerujem da će većina od nas koji volimo tradicionalnu misu moći prepoznati i kao svoja razmišljanja koja se pojavljuju u videu. Uostalom, nemamo se pravo previše hvaliti svojom baštinom kad smo dopustili da iščezne ili se pretvori u povremene koncertne izvedbe i muzejske eksponate lišene ikoje važnije poveznice sa stvarnim životom. Folklorne priredbe se mogu otkazati kad se nekom ćefne, životno važne stvari se ne predaju baš tako lako. 



***

Apologetska udruga blaženi Ivan Merz koja vodi stranicu katolik.hr organizira 20. studenog ove godine konferenciju o duhovnoj krizi Crkve. U konferenciji koja će se održati na Jordanovcu u Zagrebu sudjelovat će biskup Athanasius Schneider koji vjerojatno od biskupa najotvorenije i najjasnije brani tradicionalni nauk i liturgiju Crkve. Predavanja će održati i vlč. Dariusz Oko kojega je njemački sud nedavno kaznio zbog stručnog članka o homoseksualnom lobiju u Crkvi. Među hrvatskim predavačima su msgr. Ratko Perić, vlč. Josip Mužić i drugi, pa vjerujem da će konferencija biti vrlo zanimljiva. Ja sam se već prijavio, a preporučujem i vama da to što prije učinite. 

četvrtak, 12. kolovoza 2021.

Dok se još vjerovalo


Na sam blagdan svatko je želio dodirnuti i poljubiti Gospin oltar uzdišući: Gospe milostiva!, Gospe slavna! Zdravo Majko blagoslovljena! Djevice moguća! Prečista Djevice! Majko milosrđa! Gospe, moja mila! Nastao bi takav metež da bi svećenici jedva služili misu. Međutim, toga dana su i svećenici mnogo sabraniji. 

Posebno je ushićenje kada svećenici zapjevaju Zdravo zvijezdo mora i kada počnu iznositi Gospinu sliku. Tada mnogima poteku suze. Vjernici u procesiji Gospinu sliku prate s upaljenim svijećama i svetim barjacima. Na zvoniku zvona zvone, a na bedemima prangije pucaju. Ona čeljad, koja je morala ostati kući, na prozorima okićenim sagovima i barjacima sklopljenih ruku pozdravljaju Gospu. Kada bi procesija stigla do česme, Petrovac ondje bi stala, svećenik bi okadio i blagoslovio česmu. Četvorica bi nosila Gospinu sliku. Spustili bi ju s ramena na ruke te bi spuštajući i dižući ju okretali je desno i lijevo, čineći tako znak križa. Tako bi bila blagoslovljena Varoš kao i svi vjernici koji bi u to vrijeme naokolo klečali. Procesija bi svršila u jedan sat, a potom bi uslijedila Velika misa u crkvi u koju bi stalo do tri tisuće vjernika. 



ponedjeljak, 9. kolovoza 2021.

Antidot za novu religiju


Za blagdan Tijelova, 29. svibnja, pripravili smo se svečanom Večernjom u srijedu navečer. Neću niti pokušati opisati ljepotu, dostojanstvo, savršenstvo bogoslužja. Presveti je sakrament bio izložen cijelu noć. Imao sam tu sreću što sam mogao pohoditi kapelu baš prije pjevanja Matutina. U 3 sata ujutro baš ne zamjećujem dobro, ali iskreno mogu reći da jedino pitanje koje sam si postavio nije bilo: „Kada će to završiti?“ – nego: „Zašto mora završiti?“ Oko 4 sata izašao sam van na nekoliko minuta da vidim kako se javlja zora. Planine su bile jasno vidljive, njihovi snježni vrhunci su s prvim zrakama sunca postali crveni. Kor bezbroj ptica zapjevao je svoju verziju Matutina, gotovo nadglasavši šum velikog vodopada i spojivši se sa zvukom vječne pjesme koja je tiho prodirala kroz prozore kapele. U tom se trenutku vrla nova Crkva II. vatikanskog činila prilično daleka, gotovo nestvarna, i prilično irelevantna sa svojim dijalozima i diskusijama, svojim odborima i povjerenstvima, svojim političkim svećenicima i emancipiranim redovnicama, svojim smješkom i dobrom voljom prema svima koji ne pripadaju istom kućanstvu vjere, svojom grubošću i osvetoljubivošću prema svakom katoliku koji nije toliko entuzijastičan da ga ažuriraju. Velika obnova sa svim svojim djelima i pompom nije se činila ničim više od sjećanja na dalek i neugodan san. Ovdje je vječna i nepromjenjiva Crkva. Okrenuo sam se prema staroj kući kanonikâ sv. Bernarda Mentonskog. Ne bih se iznenadio da vidim jednog ili više njih kako u bilo kojem trenutku silaze stubama. I dogodi li se to i uđu u kapelu, bez obzira na to vratili se od prije pedeset, stotinu, dvije ili tri stotine godina, mogli bi zauzeti svoja mjesta pored bogoslova i početi pjevati Matutin baš kako su činili dok su živjeli podno ovih istih planina.

(iz knjige Michael Davies, Apologia pro Marcel Lefebvre)

petak, 6. kolovoza 2021.

Gostujući autor - Godišnji odmor na kraju svijeta

Dragi čitatelji, već dugo nisam ništa na ovome blogu pisao.  Ali nisam vas zaboravio! Redovito čitam ovaj blog i često vas se sjetim.

Evo, prošli mjesec sam putovao sa svojom suprugom i župnikom iz našeg grada Göteborga do kraja svijeta. Bolje rečeno, do najsjevernijeg dijela Švedske u malo mjesto koje se zove Lannavaara. Mjesto se nalazi više od 200 km iznad polarne crte. Koliko ja znam, to je najsjeverniji dio Europe gdje postoji katolički samostan, a toga sigurno nikada prije u povijesti nije bilo.

petak, 30. srpnja 2021.

Uz lagano osvježavajuće piće

Kao mali predah nakon ozbiljnijih tema, evo nekoliko ljetnih preporuka knjiga i filmova ili serija. Prošle tekstove s preporukama naći ćete preko navedenih poveznica. Kako je već uobičajeno, ograđujem se od svake odgovornosti ako vam se određeno djelo ne svidi, za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama provjerite ocjene i osvrte na stranici IMDb ili Goodreads. 


Crooked Letter, Crooked Letter - jedan od boljih romana s atmosferom američkog juga; nestanak nestašne djevojke dvadesetak godina ranije te nova ubojstva pozadina su za priču o dvojici ljudi koji su jednom bili prijatelji

A Wreath For the Enemy - pisano iz nekoliko isprepletenih perspektiva od kojih je najvažnija i najčešće se pojavljuje ona djevojke s boemskim roditeljima koji imaju neobičan hotelčić na francuskoj rivijeri; oko sredine zadnjeg dijela knjige zanimljivost pomalo opadne; važnije životne teme o kojima razmišljaju likovi prikazane su pristojno, a katolička vjera pojavljuje se dosta često u pozadini, prirodno i nepretenciozno, kako su to već znali napraviti anglofoni spisatelji sredinom prošlog stoljeća 

The Loved One - crna, ali zabavna satira u kojoj Evelyn Waugh opisuje američku pogrebnu industriju

The Best of Archy and Mehitabel - žohar Archy koji je jednom bio pjesnik i mačka Mehitabel koja sebe drži damom pripovijedaju svoje dogodovštine u formi slobodnog stiha uz neobične prijelome teksta i bez velikih slova jer Archy piše redovitu novinsku kolumnu skačući i udarajući glavom tipke na pisaćoj mašini

The Dog of the South - glavni lik Ray je praktičan i načitan, ali izrazito dosadan dvadesetšestogodišnjak (premda ga svi smatraju starijim) koji objektivno opisuje svoje neuspjehe od kojih je zadnji bijeg njegove žene i kolege u Rayevu autu; Ray se s time ne miri i kreće za njima preko Meksika do Britanskog Hondurasa; humor je suptilan, ali toliko dobar da sam se više puta glasno nasmijao. 


***

La isla mínima - neloš španjolski krimić, ne treba ga baš predetaljno proučavati, ali malo za promjenu ambijenta je ok 

Never Take No For An Answer - simpatičan film o dječaku koji voli svoju magaricu dovoljno da zbog nje ishodi audijenciju kod pape (još u vrijeme kad su pape bili ozbiljni i pobožni ljudi)

The Secret World of Arrietty - crtani film studija Ghibli o malim i velikim ljudima; prikladan za cijelu obitelj 

Mr. Inbetween - serija - jako dobra australska serija o no-nonsense plaćenom ubojici kojega savjest sustiže puževim korakom

This Country - serija - izvrsna britanska humoristična serija o dvoje mladih danguba

Dodatno:
Wellington Paranormal - serija - pogledao sam nekoliko epizoda koje su bolje ocijenjene na imdbu; laka zabava
The Outsider i Defending Jacob - (mini)serije - "šokantan" zločin u uspavanom američkom gradiću i "neočekivani" obrati u istrazi; gledljivo