Blaženi oni u kojima će Isus kraljevati dovijeka, jer će i oni s njime kraljevati, i tomu kraljevstvu neće biti kraja.
O, kako je slavno ono kraljevstvo u kojem su se kraljevi sabrali i zajedno okupili da hvale i slave onoga koji je nad svima Kralj kraljeva i Gospodar gospodara! Pravednici će, gledajući ga, od toga presjajnoga motrenja blistati poput sunca u kraljevstvu svojega Oca.
O, kad bi se Isus, po svojoj dobroti prema svojemu narodu, sjetio i mene grešnika kada dođe u svoje kraljevstvo! O, kad bi se onoga dana, kada preda kraljevstvo Bogu i Ocu, udostojao pohoditi me svojim spasenjem, da uživam sreću njegovih izabranika, da se radujem radosti njegova naroda i da ga i ja hvalim zajedno s onima koji su njegova baština!
A dotle dođi, Gospodine Isuse, ukloni sablazni iz svojega kraljevstva, koje je moja duša, da u njoj kraljuješ ti, kojemu kraljevanje i pripada.
Dolazi, naime, pohlepa i polaže pravo na prijestolje u meni. Hvalisavost želi mnome gospodariti, oholost mi želi biti kralj. Bludnost govori: „Ja ću kraljevati.” Častohleplje, ogovaranje, zavist i srditost bore se u meni samome za mene samoga, da se vidi komu od njih ponajprije pripadam.
A ja se odupirem koliko mogu. Borim se koliko mi se pomaže. Zazivam svojega Gospodina Isusa. Branim se da ostanem njegov, jer priznajem da mu s pravom pripadam. Njega priznajem svojim Bogom, njega svojim Gospodinom i govorim: „Nemam kralja osim Gospodina Isusa.”
Dođi, dakle, Gospodine, rasprši ih svojom snagom i kraljevat ćeš u meni, jer si upravo ti moj Kralj i moj Bog, koji svojom zapovijeđu izbavljaš Jakova.
(Sv. Bernard iz Clairvauxa, Super Missus est, IV, 2, PL 183, 79D–80B)































