Mali misal

Mali misal za tradicionalnu latinsku Misu

Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus", Zagreb 2020.; 256 str. 

Iz tiska je upravo izašla izuzetno vrijedna i korisna knjiga, mali misal za tradicionalnu misu. Dosad se u našoj zajednici, a i u ostatku Hrvatske koristio misalčić koji je još 2007. priredio vlč. Tin Šipoš. U deset godina otkako je počela redovita celebracija misa po starom obredu u Zagrebu, kristaliziralo se koje bi dodatne sadržaje jedan takav priručnik trebao imati. Konačno je došlo vrijeme da se te potrebe jednim velikim dijelom ispune. 

Ja sam izradu ove knjige pratio sa strane ponekim savjetom, a fascinantno mi je koliko ljudi je bilo na ovaj ili onaj način uključeno u taj proces. Najzaslužniji za sadržaj i uređenje je bez sumnje urednik kojemu treba odati priznanje na golemom trudu koji je volonterski uložio u ovaj projekt. No u pravom trenutku pojavili su se i drugi pravi ljudi za zadaću koju je trebalo obaviti. Od ilustratora, jezičara (pri čemu mislim na stručnjake u sva tri jezika koji se pojavljuju u misalu: hrvatskom, latinskom i crkvenoslavenskom), glazbenika (među koje posebno ubrajam članove zbora koji pjeva na našim misama), pa sve do onih koji su dali preporuke u praktičnim dvojbama poput izbora kvalitetne tiskare. 

Evo jednog primjera koji navodim samo kao ilustraciju brojnih konvergencija osoba i događaja koje se, vjerujem, može slobodno pripisati Božjoj providnosti. Već godinama jedan gospodin nesebično skenira, prikuplja i stavlja na archive.org stare molitvenike, pjesmarice i druge vjerske tekstove. Kada je tijekom pripremanja ovog malog misala trebalo provjeriti tekst neke molitve ili pjesme, dovoljno je bilo upisati u pretraživač odgovarajuću frazu (npr.) i iskočilo bi deset ili dvadeset relevantnih knjiga, a često ih je sve baš on stavio na tu stranicu. Budući da sam i sam više puta radio slične provjere, takva mi je mogućnost iznimno pomogla da utvrdim koji je pravi oblik odgovarajućeg teksta. Nemali broj puta ostao sam iznenađen kojom su svirepošću u koncilskom i postkoncilskom razdoblju mijenjane riječi, fraze i stihovi. Ponekad je bilo teško ustanoviti zašto bi netko na taj način destabilizirao pobožnost "običnih vjernika". No u nekim slučajevima je bilo jasno da je namjera upravo i bila odmicanje puka od "stare" vjere, primjerice kada se želi "ispraviti" pobožnost  prema BD Mariji, ukloniti poveznicu Židova s Isusovom mukom, nametnuti novu teologiju ofertorija itd. 

Nakon ove digresije vraćam se na sadržaj malog misala. U uvodnom dijelu nalaze se upute o korištenju knjižice, izgovoru, držanju tijela i sl. Tu su i tumačenja crkvenog ruha i predmeta kao i crkvene godine uz koje je dan opći rimski kalendar nadopunjen svetcima s područja Hrvatske. Zatim slijede osnovne molitve na latinskom i hrvatskom. Zanimljivo je da čak i neka službena izdanja imaju u takvim tekstovima veće pogreške (npr. usporedite zamjenu "Et in Spiritum Sanctum" i "Credo in Spiritum Sanctum" u vjerovanjima kako ih donosi kompendij katekizma). Istaknuo bih da je konačno dostupan popravljeni hrvatski prijevod Atanazijevog vjerovanja. Uz krunicu i križni put, pojavljuju se i molitve prije i poslije pričesti te neke prigodne molitve. 

Središnji dio knjige obuhvaćaju usporedni latinsko-hrvatski red mise i staroslavensko-hrvatski red mise u koje su uključena i najčešća predslovlja. Zatim slijede sveti sakramenti za koje je tekst preuzet iz zadnjeg pretkoncilskog rimskog obrednika na hrvatskom, obogaćenog u slučaju ženidbe dodacima iz zagrebačke verzije tog obrednika. Jedini sakrament za koji je dan samo kratki pregled je, razumljivo, sveti red. Posljednji važniji dio malog misala su note za gregorijanske mise (osam najčešćih misa) te tekstovi više od sto pučkih pjesama grupiranih prema razdoblju crkvene godine i prigodi. Nekoliko stranica na samom kraju misalčića sadrži izvatke iz relevantnih dokumenata poput motuproprija 'Summorum Pontificum'. 

Još nisam ni spomenuo da je osim vrlo dobro izabranog i organiziranog sadržaja, ne manje pažnje posvećeno grafičkom uređenju knjige. Primjerice, vrlo rijetko ćete trebati okretati stranicu usred molitve ili pjesme, rubovi stranica latinsko-hrvatskog reda mise uočljivi su već izvana, a sama tipografija knjige i nekoliko uvrštenih ilustracija milina su za gledati. 

Neću dalje opisivati brojne zanimljive i korisne detalje jer ćete neke od njih zapaziti i u sljedećem amaterskom videu kojim, nažalost, ni približno ne dočaravam kvalitetu ovog izdanja. Puno toga otkrit ćete i sami kada uzmete u ruke ovu knjigu koja je u prodaji po izuzetno povoljnim cijenama. Neki su prigovorili kako takve cijene navode kupce da ne vrednuju ispravno ono što kupuju, ali drago mi je da se izdavač odlučio učiniti knjigu dostupnom što većem krugu ljudi. Meki uvez s klapnama bit će u slobodnoj prodaji po 35 kuna (kroz nekoliko tjedana bi trebao biti dostupan preko jednog web shopa). Osobno će se moći kupiti knjigu iza tradicionalne mise u sv. Blažu po cijeni od 30 kuna. Ako kupujete veći broj primjeraka (više od 20 komada), možete dobiti i dodatni popust. Tvrdi uvez koji dolazi s dvije ušivene trake za označavanje stranica košta 50 kuna. 

Uz kupljenu knjigu dijelit će se i bookmark na kojemu se navodi kako financijski možete potpomoći realizaciju planiranih projekata Benedictusa. Neke od planova saznat ćete i iz samog bookmarka. Sigurno shvaćate da budućih projekata ne može biti dok se ne proda veći dio naklade prvog izdanja od 2500 primjeraka. 

Nema potrebe da okolišam: nećete naći ovako lijepo, kvalitetno i dostupno izdanje ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Na vama je da  proširite glas o malom misalu u krugu svojih prijatelja i poznanika, kako uživo tako i putem društvenih mreža. Ako niste u jako lošoj financijskoj situaciji (a nadam se da niste), kupite nekoliko primjeraka misala i poklanjajte ih svima znanima i neznanima. Vjernicima će biti drago da imaju tako lijepi i pobožni priručnik, a i za vjernike i za nevjernike knjižica će poslužiti kao  vrlo prikladna pomoć u evangelizaciji. 

(kod gledanja odaberite HD kvalitetu videa)

Duhovna lirika utorkom 69

Velimir Deželić

KUMIRIMA

Kad sam pred vama, bogovi jadni,
Palio žrtve, noseć vam dar, 
Gledo je na me mramor vaš hladni 
Mene tek strasti palio žar. 

Moja je duša vapila bijedna: 
Neka već svrši zemski se jad, 
Vaša su srca krvi tek žedna 
Gledala mirno, gdje trpim mlad. 

Ja sam kô crv se valjô u blatu. 
Lancima tresô, bio sam rob, 
I u tom kletom demona jatu 
Vidjeh svoj konac, vidjeh svoj grob. 

Tada sam dizô očajno ruke 
Utjehe proseć okrutne vas, 
Neka već jednom nestanu muke, 
Stenjuć od boli drhtô mi glas. 

Ali sa vaših mramornih usta 
Samo se na me kesio smijeh. 
Okolo mene magla bje gusta 
A u mom srcu očaj i grijeh. 

Što ste vi meni podati znali? 
Opojnu čašu, očaj i strah ... 
Zgazio sve sam što ste mi dali 
A sada i vas bacam u prah. 

Grobovi stari, trošni idoli, 
Duh je sad moj kô klisura čvrst. 
Na piramidu prošlih je boli 
Stavio sveti Spasa svog krst. 

Gostujući autor - Gospa Svih Naroda, koja nije Marija

Nego đavao, da za promjenu odmah kažem svoje mišljenje. Nego Ida, kažu pak neki. A i sama ta "Gospa" reći će da nije Marija, ali da je Marijom nekoć bila.

Na samom kraju protekle godine novi biskup harlemsko-amsterdamski, mons. Hendriks, objavio je razjašnjenje o štovanju amsterdamske tzv. Gospe Svih Naroda (Koja Je Nekoć Bila Marija). To me je ponukalo da od zapisa o njoj koji su mi objavljeni na ovom blogu, sastavim ovaj tekst, a odluci je pripomogla i činjenica da "Gospu Svih Naroda" promiče i jedan nedavni LifeSiteNewsov videozapis. (Usput budi rečeno, jedan drugi nedavni videozapis LifeSiteNewsov propagira dr. Ralpha Martina, koji, doduše, ne znam da li i dan-danas naučava da je Isus na Jordanu primio krštenje u Duhu.)

Nabavite tradicionalni kalendar za 2021.

https://tradicionalnamisa.com/zidni-liturgijski-kalendar-za-2021-godinu/

Prošla i ova

Evo nas i u novoj građanskoj godini. Većina nas vjerojatno nije mogla predvidjeti što će sve na osobnom i društvenom planu doživjeti kroz prethodnu godinu. Postoje u svemu tome neke slutnje, poveznice koje čovjek osjeća, a često ih nije preporučljivo izreći jer mogu dati krivu poruku, zavesti nas, ali i bližnje u stvarima koje nismo ovlašteni tumačiti. 

Ipak, ništa ne brani da se prisjećamo. Možda je ono čega se prisjećamo (s onim što izostavljamo) tendenciozno konstruirano, ali dogodilo se. Mi to tako pamtimo i tako nam izranja u svijest. Pa i ne vidim razloga da se za to ispričavamo. 

Naravno da mi je na pameti ovih dana nesreća koja je pogodila ljude u Sisku, Petrinji, Glini i okolnim selima. Lijepo je vidjeti da su se Hrvati i drugi ljudi dobre volje solidarizirali s unesrećenima kojima žele nesebično pomoći. Potresni val koji je protutnjao tim područjem vodi me u mislima preko porušenih i napuknutih kuća i crkvi natrag u moj grad. Prema duhovnom središtu ovog dijela Hrvatske, zagrebačkoj katedrali. 

Ne, ne želim povlačiti uzročno posljedične veze, ali kako se ne sjetiti što je stajalo godinu dana ranije na južnom tornju katedrale, tornju čiji se vrh srušio u smjeru kardinalovih odaja. Baltazaru su tajanstvene riječi bile ispisane na zidu, a nama su, otisnute ogromnim slovima, stajale svima pred očima. Par redaka nakon okrnjenog biblijskog citata kojega su stavili pri dnu plakata, čitamo "Svi su mu stražari slijepi i ništa ne shvaćaju". Ima li boljeg opisa reakcije naših duhovnih "stražara" na potrese i koronakrizu? 

Čuli smo od njih "ne znamo zašto", "Bog ne kažnjava", "u trgovine čovjek ipak mora ići", "uklonite blagoslovljenu vodu", "pričest neka se dijeli samo na ruke", "u crkvi obavezno nosite maske na licu", "poslušnost, poslušnost, poslušnost". Ono što nismo čuli je "ako se ne obratite, svi ćete tako propasti". 

Počeli su u katedrali slaviti mise na Božić, a pet dana kasnije mora se tu građevinu napustiti, izgleda na duže vrijeme. Relikvije nevine dječice koje katedrala čuva, ali već godinama ne izlaže, ostale su valjda zapečaćene u riznici. I grob blaženika o kojemu su vrlo ekumenski pregovarali s raskolnicima, ostao je napušten. Nema više ni sablažnjivih asiških susreta kod franjevaca. 

Neki ipak žele i dalje sve po starom. U nekim pogledima još i gore. 

Sjećam se svečane trojne mise koju smo pred godinu dana imali u crkvi sv. Katarine. Danas je u toj crkvi pustoš. Naš stalni dušebrižnik bolovao je u tim danima od nepoznate teže respiratorne infekcije. Misu je služio isti onaj celebrant čije pojavljivanje par sati nakon zagrebačkog potresa da bi čitao misu pod vedrim nebom ostaje za mene slika koju ću dugo pamtiti iz 2020-te. 

U prošloj su se godini obje zagrebačke zajednice okupljene oko tradicionalne mise selile. Bratstvo sv. Pija X. otvorilo je novu kapelu u Remetincu. Naša se pak zajednica nakon sv. Katarine nakratko vratila na Mirogoj da bi onda prešla u sv. Jurja i konačno se krajem kolovoza premjestila u crkvu sv. Blaža. Kako je lijepo imati duhovni dom gdje se čovjek u ovoj suznoj dolini može barem nakratko zaustaviti i odahnuti. 

Zatvaranje u ožujku i travnju pokazalo nam je da se ne smijemo pouzdati ni u zemaljske ni u crkvene poglavara jer su oni itekako samo ljudi. Mislim da sada imam više sućuti prema njima, nego u proljeće kad su mi se gadili. Volio bih reći da su me ti problemi potakli da više molim, ali ako to i nije istina, barem su me poučili da bih morao više moliti. To je nužda, a ona maksima "tko moli, taj se spašava, tko ne moli, taj propada" sasvim je pouzdana.

Kada sam sredinom studenog 2019. slušao p. Jamesa na duhovnoj obnovi u Lužnici, činile su mi se neke njegove riječi pomalo preapokaliptične. Kada je u neformalnom razgovoru spominjao da se moramo pripremiti u svojim obiteljima na vrijeme u kojemu nećemo nigdje moći ići na misu, tko je mogao misliti da će taj trenutak doći već četiri mjeseca kasnije. To je još jedna pouka koju nam prethodna godina nesebično daje: treba iskoristiti svaki dan i okolnost koju nam Bog u svome milosrđu pruža. Tko zna što nas čeka u godini pred nama? 

***

Ako želite i možete pomoći, preporučujem vam župe u Hrastovici i Petrinji. Župnik je jedan skroman franjevac s kojim već dugo nisam kontaktirao, ali je prije desetak godina dok je još bio sakristan u kaptolskom samostanu posudio nakratko našoj zajednici u sv. Martinu monstrancu kako bismo mogli imati blagoslov s Presvetim nakon tijelovske mise. Za taj mali čin dobrote morao je ponešto i pretrpjeti, no o tome sam saznao samo neizravnim putem. Mislim da red i pravednost nalažu da pomognemo zajednicama za koje se on brine, a kojima su sve crkve i brojne kuće razrušene. Podatke za uplatu sredstava i za kontakt oko drugih vrsta materijalne pomoći naći ćete na stranici župa, a nadam se da nećete zaboraviti i moliti za njih. 

U godini 2020.

U protekloj godini (1.1.2020.-31.12.2020.): 

Na raspolaganju globalističkoj oligarhiji

Pećina razbojnička

Exsurgat Deus, et dissipentur inimici ejus: et fugiant qui oderunt eum a facie ejus. Psalam 67

Zadnjih dana najnovija je vijest da je Bergoglio posvetio svoje vrijeme snimanju televizijske serije pod naslovom "Dijeliti mudrost vremena", producirane od Netflixa, koji je jučer na Twitteru sažeo svoje ideološko uporište upisom: "Slavite Sotonu." Ne treba ni napominjati da je ta višenacionalna tvrtka upletena u širenje nemorala i poroka, uključujući i spolno izrabljivanje maloljetnikâ.

Slično tomu nekidan je Sveta stolica potpisala sporazum s UN-om za promicanje održivosti i rodne jednakosti, čime je pružila podršku organizaciji koja se zalaže za abortus i kontracepciju. Upravo na dan posvećen Bezgrešnom začeću, 8. prosinca, malne kao sramotna uvreda presvetoj Majci, službeno je uspostavljen novi ortakluk, između Vatikana i tzv. Vijeća za uključni kapitalizam [1] zastupanog po Lynn Forester de Rothschild, bliskoj prijateljici Hillary Clinton i Jeffreyja Epsteina, nakon što je poslana poruka hvale Klausu Schwabu, predsjedniku Svjetskoga ekonomskog foruma i teoretičaru Velikoga ponovnog pokretanja.

A da ne bude nikakve zabune, nakon niza poziva na posluh vlastima u izvanrednom stanju psihopandemije, čini se da će kovidsko cjepivo postati obvezatno za sve službenike i osoblje vatikanskoga grada, usprkos činjenici da je proizvedeno abortiranim fetalnim tkivom i nije mu zajamčena ni učinkovitost ni neškodljivost.

Mislim da je sad izvan svake razumne sumnje to da su se čelnici današnje katoličke hijerarhije stavili na raspolaganje globalističkoj oligarhiji i slobodnoj zidariji: idolopoklonstvenom štovanju pačamame u vatikanskoj bazilici sad su se pridružile svetogrdne jaslice, čija simbolika, čini se, smjera na drevne egipatske obrede, kao i na izvanzemaljce. Samo naivac ili suučesnik može poricati da u cijelom tom slijedu događaja postoji vrlo jasna ideološka povezanost i pronicava đavolska misao.

No, kao što sam već istaknuo, pogrešno bi bilo ograničiti se na prosuđivanje događajâ unutar Crkve, ne smjestivši ih u širi politički i društveni kontekst: postoji samo jedan zadani smjer, u kojem i glavni i sporedni sudionici slijede isti scenarij. Svrha je sad obznanjena: uništiti narode iznutra pomoću duboke države i Crkvu Kristovu pomoću duboke "Crkve", da bi se uspostavilo kraljevstvo Antikristovo, uz pomoć lažnog proroka.

Tajni kinesko-vatikanski sporazum, veoma žuđen od Bergoglia te obnovljen prije nekoliko tjedana, savršeno se uklapa u tu uznemirujuću sliku, potvrđujući pactum sceleris koji predaje kineske katolike progonu, disidente preodgoju, crkve razaranju, a Sveto Pismo cenzuri i iskrivljavanju. Nije slučajno taj sporazum, koji su pape uvijek s prezirom odbijale, omogućen zahvaljujući uslugama bivšega kardinala McCarricka i njegovih suradnika, uz presudnu pomoć isusovaca: akteri su, znamo, uvijek isti. Oni su i potkupljenici i potkupljivači, i ucjenjenici i ucjenjivači, a sve ih ujedinjuje pobuna protiv vjerskog nauka i morala i odreda su pokorni protukatoličkim, doista: protukristovskim silama.

Komunistička Kina bojevna je ruka Novoga svjetskog poretka, i u širenju mutantnog, laboratorijski proizvedenog virusa i u miješanju u američke predsjedničke izbore te vrbovanju petih kolona u službi pekinškog režima. Ona ujedno pospješuje otpadništvo čelnih ljudi u Crkvi, priječeći joj da naviješta evanđelje i bude predziđe protiv napada moćnikâ. Činjenica da to Vatikanu donosi ekonomske pogodnosti čini služenje bergoljovske sekte tom paklenom planu još sramotnijim te se znakovito nadopunjuje s revnovanjem oko migranata, koje je također dio međunarodnog rastrojavanja nekoć kršćanskoga društva. Uznemirujuće je što takva sablažnjiva izdaja poslanja Katoličke Crkve ne nailazi na čvrstu i hrabru osudu od strane biskupstva, koje se – suočeno s dokazima otpada od vjere koji se provodi sa sve većom odlučnošću – ne usuđuje dići glas, iz straha ili pogrešno shvaćene razboritosti.

Riječi dr. Arthura Tanea, ravnatelja Vijeća za odnose s Bliskim istokom, mogu zazvučati drsko i žestoko, ali pripada im zasluga da bez lažnog straha ističu podrivanje koje se izvršava pod ovim krajnje zloslutnim "pontifikatom". Valja se nadati da će s objavljivanjem Taneova pisma kardinalu Parolinu neki napokon progledati, dok plan urotnikâ još nije ostvaren. Pod tim vidikom, slažemo se s hvalevrijednom optužbom što ju je na blagdan Gospe Gvadalupske izrekao kardinal Burke protiv iskorištavanja kovida u svrhe "Velikoga prepostavljanja" – koja se pridružuje onoj što sam je ja iznio u svibnju te mnogo puta ponovio, kao i onoj ostalih pastira koji su vjerni Božjoj Riječi i brižni prema svojem stadu.

Pismo Arthura Tanea državnom tajniku završava navodom iz Evanđelja koji je prikladniji no ikad: "Ili Crkva shvaća važnost svojeg poslanja ili je sama postala hramom mjenjačâ novca. Jer kaže Isus: 'Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.' (Mt 21,12–13)"

Mi biskupi ne smijemo šutjeti: naša bi šutnja bila nepodnošljivo odobravanje i suradnja s onim plaćenicima koji, zlorabeći prisvojenu moć, niječu Krista te izručuju duše neprijatelju ljudskog roda.

U adventski kvatreni petak, 18. prosinca 2020.

+Carlo Maria Viganò, nadbiskup

https://www.remnantnewspaper.com/web/index.php/fetzen-fliegen/item/5203-the-vatican-a-den-of-thieves

____________________

[1] http://www.vatican.va/content/francesco/en/speeches/2019/november/documents/papa-francesco_20191111_consiglio-capitalismo-inclusivo.html

https://www.nytimes.com/2020/12/08/business/dealbook/pope-vatican-inclusive-capitalism.html

https://www.maurizioblondet.it/lynn-forester-rothschild-e-la-nuova-papessa-della-chiesa-bergogliana-del-sacro-great-reset-viene-alla-luce-il-grande-piano-gnostico-finanziario-per-cui-bergoglio-e-stato-promosso/

Gostujući autor - Ljudožderi

Ljudožderstvo je definirano kao čin u kojem neki čovjek konzumira ljudsko meso ili organe. Wikipedija navodi kako se od 17. do 19. stoljeća prakticiralo medicinsko ljudožderstvo, odnosno uživanje krvi, ljudskih organa i drugih dijelova ljudskog tijela u medicinske svrhe. Wikipedija propušta spomenuti kako je ta praksa opće prihvaćena i u bezbožnom društvu današnjice.

U filmu “Ljudožder vegetarijanac” protagonist je ginekolog koji ne jede životinjsko meso. Taj ugledni pripadnik medicinske struke zarađuje za život kao aborter, komadajući nerođenu djecu za novac. Takvih je uglednih stručnjaka stvarnost puna, ali poslovno su daleko sposobniji od našeg ljudoždera vegetarijanca. Oni ne dopuštaju da išta od raskomadanog djeteta propadne i prodaju ljudske ostatke ljudožderima znanstvenicima. Ljudožderi znanstvenici pak na tim ljudskim ostatcima vrše eksperimente i razvijaju razne pripravke. U slučaju uspješnih eksperimenata ljudožderi farmaceuti u suradnji s ljudožderima medicinarima distribuiraju ono što su razvili ljudožderima pacijentima, koji od toga budu manje bolesni (barem na papiru). Gotovo svi u lancu dobivaju nešto: neki novac, neki profesionalno priznanje, a neki produljenje ili poboljšanu kakvoću života. Svi osim raskomadanog djeteta i Boga koji je tvorac i svrha života.

Kontrolavirus i cjepivo

Kongregacija za nauk vjere (CDF) izdala je 17. prosinca 2020. godine “Bilješku o moralnosti upotrebe nekih cjepiva protiv Covid-19”.

Ti si nada, spas i sreća svijeta tog

Sretan Božić vama i vašim obiteljima!

Koja to bolest zahtijeva da se katoličkog biskupa mora pokopati kao toksični medicinski otpad?

Bože, koji si učinio, da sluga tvoj Mile među apostolskim Svećenicima obnaša biskupsko dostojanstvo: podaj, molimo te: da se na vijeke i zboru njihovu pridruži. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. 

S apostolom Tomom padamo ničice

»Gospodine moj i Bože moj.«

»Ne bojte se: za četiri dana doći će Gospodin k vama!« Ovako nam danas dovikuje sveta liturgija. S apostolom Tomom padamo ničice i priznajemo: »Gospodine moj i Bože moj!« a Spasitelj danas govori nama, što je nekoć rekao Tomi: »Blago onima, koji ne vidješe, a vjerovaše.« Gospodine, umnoži našu vjeru!

1. »Nekoć bijaste mrtvi prestupcima i grijesima svojim, u kojima ste nekada živjeli po duhu ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u uzduhu (po đavlu), koji sad radi u sinovima nepokornosti (u onima, koji nisu pristali uz Krista). Među njima se i mi svi nekoć kretasmo u požudama tijela svojega, čineći tjelesne želje i pomisli; i bijasmo po naravi djeca srdžbe (Božje). Vi ste bili u ono vrijeme bez Krista, odvojeni, bez Boga na svijetu« (Efež. 2,1 sl.). To bi bio i naš život, da nije došao Sin Božji, da nas iz grešnoga ropstva i vječnoga pakla povede u očinsku kuću.

2. »Više nijeste stranci ni pridošlice, nego ste sugrađani svetaca i ukućani Božji (pripadate Božjoj obitelji, svetoj Crkvi). Nazidani ste na temelju apostola i proroka (koji su navješćivali Spasitelja), a ugaoni je kamen (temeljni kamen, temelj) sam Isus Krist. Na njega se i vi nazidajte u Duhu za stan Božji« (poslanica). Sve nam je to donio prvi Božić: po Kristu smo otkupljeni, po svetom smo krstu s njime povezani u jednome tijelu, s njime smo djeca Božja, koja mogu pristupiti k Ocu: »Oče naš!« Mi smo primljeni u Božju obitelj, t. j. u svetu Crkvu te smo dionici njezinog blaga i blagoslova. Kao djeca Crkve živo smo kamenje u velikoj i svetoj Božjoj građevini, kojoj je temelj sam Krist, temeljni zidovi apostoli, a veliki graditelj Duh Sveti saziđuje u sveti hram: on nas kleše i udara svojim milostima, vodstvom, svakovrsnim kušnjama, da sve više i savršenije, kao isklesano kamenje, pristajemo Božjoj građevini.

3. »Bog tako ljubi svijet, da je predao jedinorođenoga Sina svoga, da nijedan, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego da ima život vječni« (Iv. 3,16). »Bog je ljubav.« Kako je čovjek, kako sam i ja te ljubavi nedostojan? »Milosrđe je Božje, što nismo propali« (Jer. 3,22). Bože ja vjerujem u tvoju ljubav!

Mi smo apostol Toma. Gospodin nam se ukazuje i veli nam: »Ne budi nevjeran, nego vjeran.« Poći ćemo ususret Gospodinu, kad na Božić u svetoj Misi i svetoj pričesti bude došao da dovrši na nama ono, što poslanica obećaje. Jednom će doći u velikoj slavi i sili da dovrši ono, što je za prvoga svoga dolaska u nama započeo. Vjerujmo! »Blago onima, koji ne vidješe, a vjerovaše.«

»Gospodine moj i Bože moj!« Da, ti budi moj Gospodin i Bog moj, ti, maleno dijete u jaslicama; ti naš žrtveni daru na oltaru; ti naša hrano u svetoj pričesti; ti u blaženim časovima, u kojima nas pozivaš k svome svetohraništu, da nas usrećiš svojim svijetlom i svojom ljubavlju, ti jednom u nebeskim visinama, u blaženstvu, kad ćemo te potpuno i otkriveno posjedovati! Gospodine moj i Bože moj, sve moje u vremenu i u vječnosti! Blago onima, koji ne vidješe, a vjerovaše! Jednom ćemo ga i mi vidjeti! Onda ćemo ga gledati licem u lice! To će biti nagrada naše vjere!

Molitva. 

Plaćamo ti, Gospodine, dugovanje svoje službe smjerno te moleći, da u nama sačuvaš svoje darove po zagovoru blaženoga apostola Tome, kojega časno ispovijedajući prinosimo ti žrtve pohvalnice. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

(izvor)

Što si bio? Ništa. Što si? Posuda puna nečisti. Što ćeš biti? Hrana crvima.

Augustin Maria Ilg

Četvrta nedjelja došašća

O evanđelju

Predoči si danas onoga silnog propovjednika pokore o kojemu nam sveto Evanđelje piše: "Dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući pokorničko krštenje na otpuštenje grijeha, kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje." (Lk 3,2–6)

Zamisli da te ozbiljne riječi veliki prorok govori tebi, i razmatraj:

1. "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!" dovikuje ti Ivan danas. Gle, Gospodin je već sasvim blizu. Sveta noć puna milosti sve više se približava. Jesi li već pripravio put, stazu već poravnio za Spasitelja koji dolazi? Odnosno jesi li već spreman? Ništa nije tako važno kao upravo ta priprava. Ne želi nas Bog spasiti bez naše suradnje; pa da ti skori milosni blagdan bude zaista na spasenje, moraš prije toga "pripraviti put". Milost koje na božićni blagdan trebamo postati dionici prispodobiva je suncu, prispodobiva zraku, prispodobiva ognju. Dobro je sunce, dobar je zrak i dobar je oganj; ali gle: drukčije djeluje sunce na blato, a drukčije na vosak, drukčije djeluje svježi zrak na zdravoga, a drukčije na bolesnoga, drukčiji učinak ima oganj na zlato nego na slamu, njega čisteći, a nju uništavajući, i začas plane suho drvo, dok mokro i vlažno tek tinja. Zato "pripravi put", dušo moja, ukloni sve zapreke, budi u molitvi, trapljenju i povučenosti mekana poput voska i čista poput zlata; gledaj kako su se sveci pripravljali za velike blagdane, vidi kako su apostoli od Isusova uzašašća neprekidno ustrajali u molitvi i postu da bi se pripravili za dolazak Duha Svetoga, te se tako i ti od danas pripravljaj za došašće Sina.

2. "Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne!" opominje dalje Ivan. "A gorama", kaže sveti Ivan Zlatousti, "nazvao je ohole i nadute, koje je Krist ponizio." O, neka bi i tebe Krist koji dolazi ponizio, neka bi te skori dolazak Gospodinov potaknuo da zaravnaš goru svoje oholosti, brežuljak svoje ispraznosti i taštine!

Pomisli samo i razmatraj, tko to ima doći?

To je ponizni Sin Božji. Dragovoljno se ponizivši do lika sluge, u nepojmljivom udostojanju leži on, siromašno ponizno djetešce, u jaslama. Ogledaj se po povijesti samo, ne nadaje li ti se istina da su ovo otajstvo poniznosti razumjeli i razumiju samo ponizni, a oholima i nadutima njegova je milost bila i jest skrivena. Gnjevan stoji uz jasle Herod, ništa ne sluteći o spasu koji se svima ukazao, kao ni oholi farizeji svih vremena, dočim ponizna Djevica i skromni pastiri razdragano motre djetešce Isusa, a još stoljećima nakon toga samo od uspomene na blaženu noć jedan je ponizni Franjo zanijemio od nebeske radosti. Zato ustani, dušo moja, zaravnaj "gore i brežuljke", ovaj tjedan vježbaj se još u poniznosti; a da bi lakše stekla ovu krepost, ispuni dolinu svoga srca. Gledaj, duša je kršćaninova dubok ponor pun duhovnih slaboća i nesavršenosti. Siđi u taj ponor, ispuni ga samospoznanjem, priznaj svoje grijehe i nesavršenosti, pa ćeš ubrzo postati poniznija; dapače, i ne trebaš misliti na svoju moralnu, nego samo naravnu nesavršenost i ništavnost da bi te nadutost minula. "Uspomena na vlastitu grdobu", kaže sveti Grgur, "čuvarica je poniznosti", a sveti Bernard opominje: "Ovo troje imaj uvijek na umu: Što si bio? Ništa. Što si? Posuda puna nečisti. Što ćeš biti? Hrana crvima."

3. "Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!" Time nam pustinjski propovjednik daje novu opomenu o tome kako da pripravimo put Gospodinu koji dolazi. "Hrapavo", kaže sveti Grgur, "pretvara se u gladak put kada se gruba i srdita srca obraćaju pod utjecajem nebeske milosti u mirnoću krotkosti." Evo, dušo moja, pojavit će se Isus, Božja dobrota i čovjekoljublje, doći će poslan od Očeve ljubavi, iz ljubavi prema nama sirotama i da bi ljudima dao novu zapovijed: "ljubite jedni druge" (Iv 13, 34). No ako sad promisliš o tome, ako makar nakratko razmotriš pobudu i svrhu Kristova dolaska, mora ti postati jasno da ono što je hrapavo trebaš izgladiti kako bi pripravila put Dolazniku, jer kod jasala u kojima Ljubav leži ne smiješ stajati tvrdog srca, svadljivog, punog mržnje, niti možeš ikada očekivati božićni blagdan pun milosti ne budeš li više nego dosad obdržavala od serafskog oca tako često nam i toliko na srce stavljenu "bratsku ljubav".

(Augustin Maria Ilg, "Tugendspiegel für Priester und Ordensleute, d. i. Betrachtungen über das Leben, die Lehre und das Leiden Jesu Christi auf alle Tage des Kirchenjahres", 1873.)