Prva misa p. Stjepana

Za razliku od puste samostanske crkve opatije Mehrerau koja je "obnovljena" za vrijeme zadnjeg koncila, školska kapela u kojoj je p. Stjepan služio prvu svetu misu vrlo je bogato oslikana u šarenom historicističkom stilu. 

Međunarodni karakter koji smo jučer iskusili na ređenju patera Stjepana  — on i dvanaestorica njegovih kolega različitih nacionalnosti (Hrvat, Francuzi, Čeh, Poljak, Portugalci, Španjolci, Austrijanac) — nastavio se i danas. Ne samo da su sveti služitelji, ministranti i gosti bili iz raznih država, nego su uz latinski ravnopravno bili zastupljeni njemački i hrvatski. Na ta je dva jezika svoju propovijed održao cistercitski domaćin p. Henrik Ivan Damjanović. Pri tome je pater prior svoje razmišljanje i poticaje zasnovao na vrlo prigodnom evanđelju današnje četvrte nedjelje po Duhovima  (Luka 5, 1-11) o obilnom ulovu riba te Isusovim i Petrovim riječima koje tako dobro otkrivaju poziv i izazove svećeničkog života. Moram priznati da sam se uz p. Henrikove očito proživljene riječi i sam osjećao kao da sam u lađici s Petrom i drugim učenicima. Tome je vjerojatno pridonijelo i neprekidno lagano podrhtavanje klupe na kojoj je uz nas sjedio jedan krupniji gospodin stvarajući dojam ljuljuškajuće barke. 

Meni su pak u ušima zazvučale riječi iz poslanice Rimljanima "et nos ipsi primitias spiritus habentes" ( i mi koji imamo prvine Duha), uz njemački naziv Primiz za mladu misu (i u hrvatskom nekad primicija). Razmišljao sam o tome kako je ne samo ova misa prvi prinos koji novi svećenik prikazuje Bogu, nego je i sam p. Stjepan prinos, prvina koju Crkva od svojih članova posvećuje Bogu. 

Evo nekoliko slika da dobijete barem kakav-takav dojam. Puno bolje i brojnije možete očekivati kada don Elvir uploada svoje profesionalne fotografije. 

P. Stjepan

Danas je u župnoj crkvi svetih Petra i Pavla u bavarskom gradu Lindenbergu za svećenika zaređen đakon Stjepan Androić iz Svećeničkog bratstva sv. Petra. Trebalo bi opširnije opisati lijepu četiri sata dugu ceremoniju kao i poticajni nagovor ređenicima koji je izrekao biskup Marc Aillet, ali s obzirom da ovo tipkam na mobitelu u ne baš kooperativnoj platformi bloggera, a zbog drugih obaveza tek ću za desetak dana moći sjesti za računalo normalno pisati, odlučio sam s čitateljima bloga podijeliti samo nekoliko fotografija ovog značajnog događaja. Službene fotografije trebale bi se pojaviti na stranici bogoslovije  u Wigratzbadu.   

Da ti vjerno i nesebično služi do kraja

Jučer smo bili kod Majke Božje u Mariji Bistrici. Meni je to bio posljednji put... Ivica je služio svetu Misu na Gospinu oltaru. Svi smo primili svetu pričest. Naš mladomisnik služi svetu Tajnu baš onako, kako je odlučio: on se ne žuri, kretnje su mu dostojne, ni spore niti odveć nagle, očiju ne diže, kad govori »Dominus vobiscum« ili kad blagosliva narod Božji, a hvala Bogu nema ni onog ružnog običaja, da bi gledao po crkvi držeći u ruci sveto Tijelo i govoreći: »Evo Jaganjac Božji,« kad će dijeliti svetu pričest.

Ja sam tako žarko zahvaljivala Majci nebeskoj, što je uslišala moje molitve i dovela Ivicu do oltara božanskog joj Sina. Iz dubine srca preporučila sam mladog svećenika Njezinoj moćnoj zaštiti: neka ga vodi sunčanom stazom, neka ga čuva dobra i sveta, neka prati njegov svećenički rad svojim materinskim blagoslovom, da mnogo uradi za carstvo Isusovo u poniznosti i nesebičnoj ljubavi. 

 (Miroslav Vanino, Sunčanom stazom – povijest jedne sreće)

Misa u bazilici sv. Marije Velike

P. Robertova propovijed na mladoj misi don Elvira

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Draga braćo i sestre u Kristu, prečasni i velečasni oci, i na poseban način, vi, dragi mladomisniče, brate svećeniče Boga Svevišnjega!

Velik je i silan ovaj dan. Nalazimo se pred otajstvom koje nadilazi ljudski razum i anđeosku spoznaju. Danas se na ovom oltaru slavi Mlada Misa – prva beskrvna žrtva Novoga Saveza koju prinose ruke ovog mladog svećenika.

Kao članu zajednice Misionara svetoga Križa, vaš je pogled, don Elvire, bio i ostaje uprt u ono drvo spasa s kojeg je potekla otkupiteljska Krv. Vaše svećeničko geslo, uzeto iz svetog Evanđelja po Ivanu, glasi: „I Riječ tijelom postade” (Verbum caro factum est). U tim riječima sažeta je čitava povijest spasenja, a ujedno i čitava bit vašega novog, vječnog identiteta. Identiteta kojega niti smrt ne briše, jer: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu."

Dragi mladomisniče, dopustite da se s nekoliko riječi obratim vama. Od jučerašnjeg trenutka kad su ruke njegove uzoritosti Gerharda kardinala Müllera položene na vašu glavu, vi više ne pripadate sebi. Vi ste, kako uči Katekizam i predaja Crkve, postali Alter Christus – drugi Krist. I kad god budete pristupali k Božjem žrtveniku, nećete nastupati u svoje ime. Vi ste posvećeni da djelujete in persona Christi Capitis – u osobi Krista Glave, a svako stajanje u podnožju oltara i izgovaranje pristupnih molitava učit će vas i učvršćivati u kreposti poniznosti i spoznaji svećeničke malenosti u odnosu na veličinu Gospodinove žrtve i ljubav koju nam u sv. Misi daruje.

Sveti Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj, u svom poznatom djelu O svećeništvu zapisao je potresne riječi: „Svećenička služba vrši se na zemlji, ali ona spada u nebeske stvarnosti. Kada promatrate Gospodina žrtvovanog i u grob položenog, i svećenika kako stoji iznad žrtve i moli, i sve prisutne obasjane onom dragocjenom Krvlju, mislite li da ste još uvijek među ljudima i da stojite na zemlji?“

Više je nego jasno da je sveta Misa nebeska stvarnost i da se nad svetim oltarom uvijek otvaraju vrata neba i da nas ono privlači sebi.

To je, dragi mladomisniče, vaša stvarnost od danas pa do vječnosti. Vaše, već spomenuto geslo „I Riječ tijelom postade” odzvanjat će u svakoj vašoj Misi. Kada izgovorite svete riječi pretvorbe nad prilikama kruha i vina, snaga Duha Svetoga po vašim će ustima izvršiti isto ono čudo koje se dogodilo u krilu Blažene Djevice Marije. Riječ će ponovno, na otajstven i beskrvan način, postati Tijelom i nastaniti se među nama na oltaru i ostati poslije u svetohraništu da nam bude utjeha, nada i popudbina.

Kao Misionar svetoga Križa, nikada nemojte zaboraviti da su oltar i križ jedno te isto mjesto. Ne možete prinositi Krista, ako s Njime ne prinosite i samoga sebe. Vaša posvećenost Kristu mora biti potpuna, bez pridržaja. Vaši zavjeti i vjernost vjekovnom nauku Crkve jesu vaš štit i vaša snaga. Budite vjerni predaji otaca. Čuvajte bogoslužje čistim, uzvišenim i usmjerenim prema Bogu (ad Orientem), jer usmjerenost prema Bogu spašava ljudske duše od površnosti svijeta. Služite Božjem narodu donoseći im i dajući Boga, a ne sebe. Hranite ih istinom koja ne prolazi i sakramentima koji otvaraju vrata raja.

Dragi vjernici, dragi puče Božji, dopustite da se obratim i vama, koji sa strahopoštovanjem pratite ovu prvu svetu Misu našeg mladomisnika don Elvira. Danas svjedočite nečemu što nadilazi svaku ljudsku svečanost. Čuli smo u današnjoj poslanici svetoga Pavla Korinćanima ozbiljno i strogo upozorenje. Apostol naroda nas podsjeća na onu noć kad je Gospodin bio predan i kada je ustanovio presvetu Euharistiju. No, on ne staje samo na opisu te večere.

Sveti Apostol izriče riječi koje moderni svijet često prešućuje: „Zato, tkogod bude jeo nedostojno ovaj kruh ili pio Gospodnji kalež nedostojno, bit će krivac Tijela i Krvi Gospodnje. Neka se zato svaki čovjek ispita... Jer tko jede i pije nedostojno, jede i pije sebi osudu, što ne razlikuje Tijela Gospodnjega.“

Ovo je vjekovni nauk Crkve, nepromjenjiv i vječan. Sveta pričest nije običan ritual okupljene zajednice, niti običan komad kruha koji se dijeli svima bez razlike. U svetoj pričesti krije se živi Bog! Evanđelje po Ivanu koje smo upravo čuli, potvrđuje ovu neshvatljivu stvarnost. Isus kaže: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.” Židovi su se zgražali nad ovim riječima, jer su ih shvaćali tjelesno.

No, crkveni oci, poput svetog Augustina, objašnjavaju nam duboki duhovni smisao:

„Nitko ne smije jesti to Tijelo ako mu se prije nije poklonio... Ne samo da ne griješimo ako mu se klanjamo, nego griješimo ako mu se ne klanjamo.“

Zato vas pozivam, dragi vjernici, obnovite u svojim srcima sveto strahopoštovanje prema Presvetom Sakramentu. Pristupajte svetoj pričesti samo onda kada vam je duša očišćena u sakramentu svete ispovijedi. Nemojte dopustiti da suvremeni duh relativizma umanji vašu vjeru u stvarnu Prisutnost Isusa Krista u svetoj Hostiji. Kada se pred oltarom kleči, ne kleči se pred čovjekom, niti pred tradicijom radi tradicije – kleči se pred Kraljem kraljeva koji je radi nas postao čovjekom, radi nas pretrpio Križ i pod prilikama kruha ostao s nama do svršetka svijeta. On je onaj kralj radi kojega su toliki mučenici radosno i mirno odlazili u smrt s usklikom hvale na usnama "Živio Krist Kralj!".

I još nešto, dragi vjernici, sjetimo se da svećeništvo nije ništa drugo nego ljubav Presvetog Srca Isusova. Kako je to predivno rekao sveti Ivan Vianney: „Svećeništvo je ljubav Presvetog Srca.” Upravo iz tog ranjenog Srca, probodenog na Križu, potekle su sveta Misa i svi sakramenti.

Neka ova Mlada Misa bude duboki poziv svima nama, a napose našem mladomisniku, da živimo u ljubavi Presvetog Srca Isusova. Neka njegova svećenička služba uvijek u tom Božanskom Srcu pronalazi vrhunski uzor pastirske ljubavi, žrtve i beskrajnog milosrđa. A vi, dragi vjernici, pronađite u tom istom Srcu svoje utočište, svoju snagu, svoju radost, svoju ljubav i, nadasve, izvor svake svetosti.

Često čujemo riječ da Božji narod treba svete svećenike, a svećenik treba vaše molitve. Danas, dok gledate ovog mladog čovjeka odjevenog u misno ruho, znajte da je on uzet od ljudi i postavljen za ljude u onome što se odnosi na Boga. On će u vaše ime prinositi molitve, on će nad vašom djecom izgovarati riječi krštenja, on će nad vašim grijesima dizati ruku odrješenja, i on će ispraćati vaše pokojne s nadom u uskrsnuće.

Molite za njega. Molite da ostane čvrst u olujama našega vremena. Svijet će od njega tražiti kompromise, tražit će da ublaži istinu Evanđelja, da prilagodi vjeru suvremenom dobu, da se okrene prema svijetu. No, njegova je zadaća, usprkos svih protivština naviještati Krista raspetoga, koji je Židovima sablazan, a poganima ludost, nama pak – Božja sila i Božja mudrost.

Zbog svega ovoga, dragi mladomisniče, neka vas na putu svećeništva prati Blažena Djevica Marija, Regina Apostolorum – Kraljica apostola, koja je stajala pod Križem i prva u svom krilu iskusila tajnu da je Riječ tijelom postala. Neka vas štiti sveti Josip, zaštitnik Svete Crkve i naše domovine, i svi sveti crkveni oci koji su svojom krvlju i naukom branili vjeru koja nam je predana.

Neka vaše ruke uvijek ostanu čiste za prinošenje ove najsvetije Žrtve, a vi, dragi Božji narode, budite mu potpora i živo kamenje od kojega je sazdana jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva.

Sveta majka Crkva nas uči i mi vjerujemo: Krist, naš Gospodin je uistinu prisutan u Presvetom sakramentu oltara. Neka ova prva sveta Misa našeg mladomisnika urodi obilnim plodovima obraćenja, ustrajnosti u pravoj vjeri i vječnoga spasenja za sve nas.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

1,2,...

U četvrtak je crkva Presvetog Srca Isusova na Šalati bila pri maksimalnom duhovnom kapacitetu: na svih pet oltara istodobno se prikazivala sveta misna žrtva. Budući da sam u to vrijeme kod glavnog oltara slušao misu po dominikanskom obredu, nemam fotografija tog lijepog trenutka. 

(Dodano 12.6. u 15:45: zahvaljujem gospodinu koji mi je poslao sljedeću snimku:) 

Kasnije je uz još samo pet osoba u crkvi i sam mladomisnik čitao misu. Evo nekoliko fotografija tog događaja.