Bog nagrađuje dobro, a kažnjava zlo, kako je tko zaslužio; ako ne uvijek na ovom svijetu, a ono svakako na drugom. Bog je pravedan.

“Jednom riječi ispunilo se ono, što je rekao prorok: »Deserta est omnis laetitia, translatum est gaudium terrae! Ponestalo je svake radosti, otišlo je svako veselje!« (Iz 24, 11) Ali prorok Izaija, dok naviješta ono teško zlo, što je imalo doći na kraljevstvo židovsko i narod njegov, da ne bi možda njegovi sugrađani ostali u dvoumici, da ih je to zlo stiglo samo onako »slučajno« ili po nekim slijepom usudu, ne ostavlja ih ni malo u sumnji, već im navodi točno razlog: »Dissipatione dissipabitur terra et direptione depraedabitur; Dominus enim locutus est verbum hoc! (Iz 24, 3) Zemlja će biti opustošena i poharana, jer je Gospod izustio ovu riječ!«

Previše je to misâ

Dekret Državnog tajništva

Danas, na blagdan pape sv. Grgura Velikog i 1417-tu obljetnicu njegove smrti, objavilo je Državno tajništvo Svete stolice dekret kojim se efektivno ukida celebracija tradicionalne mise u bazilici sv. Petra u Rimu. To je misa koju neki kolokvijalno nazivaju gregorijanskom upravo po ovom svetom papi koji je kodificirao njezin kanon u 6. stoljeću (usp. zadnji redak u Malom misalu, str. 255), pa izbor datuma vjerojatno nije slučajan. Novom odlukom zabranjuju se u gornjem, glavnom prostoru bazilike sv. Petra sve privatne celebracije kojih je svakodnevno bilo na desetine, kako po tradicionalnom obredu, tako i po novus ordu. Svatko tko je posjetio baziliku u jutarnjim satima mogao je vidjeti kako se na brojnim oltarima služi sveta misa. Sada je svećenicima dopušteno priključiti se samo jednoj od koncelebriranih misa prema naznačenom rasporedu. Hodočasničke grupe vjernika smiju imati misu u kapelicama u kripti bazilike, a tradicionalnu misu mogu u jednoj vrijednoj, ali sitnoj kapelici u kripti služiti u četiri dopuštena termina samo svećenici koji imaju autorizaciju. 

Redovita jutarnja misa na oltaru sv. Mihovila.
Sv. Mihovile brani nas u boju!

Pretprošle godine bio sam zadnji put u Rimu povodom posjeta Svetim stubama te mi je, razumljivo, jedan od duhovno najkorisnijih i najupečatljivijih dijelova hodočašća bilo obilaženje bazilike gdje sam se mogao zaustaviti u molitvi sad ovdje, sad ondje, vrlo često uz privatnu misu kojeg francuskog, talijanskog, američkog... svećenika. Bolesnici iz Vatikana, kako ih drugačije nazvati kada su očito duhovno teško bolesni, odlučili su sada da to više ne smije biti dopušteno. Lik minornog poganskog božanstva može se na ramenima biskupâ nosati po tom svetom prostoru, ali privatni prinos svete misne žrtve (koji, dakako, nikad nije zaista privatan) postao je zabranjen. 

Istina je da nas mrze i žele nas zatrti, ali zato moramo još brižnije prionuti molitvi i djelima milosrđa. Hvala dragome Bogu, pa naše spasenje ne ovisi o njima. Kako je ovu vijest komentirao jedan klerik "Non praevalebunt!" Vrata paklena koja podižu neće nadvladati Crkvu Božju. 

Izvori: Rorate Caeli, Messainlatino.it 

Kakvo je to biće, maska s crnim ljuskama preko očiju?

Gostujući autor - Reiki i krštenje duhom

Zloupotreba polaganja ruku u „reikističkom sustavu“

Samo u Njemačkoj otprilike 500 000 učitelja reikija izvodi „čudesna iscjeljenja“ polaganjem ruku.

Na raspolaganju globalističkoj oligarhiji

Pećina razbojnička

Exsurgat Deus, et dissipentur inimici ejus: et fugiant qui oderunt eum a facie ejus. Psalam 67

Zadnjih dana najnovija je vijest da je Bergoglio posvetio svoje vrijeme snimanju televizijske serije pod naslovom "Dijeliti mudrost vremena", producirane od Netflixa, koji je jučer na Twitteru sažeo svoje ideološko uporište upisom: "Slavite Sotonu." Ne treba ni napominjati da je ta višenacionalna tvrtka upletena u širenje nemorala i poroka, uključujući i spolno izrabljivanje maloljetnikâ.

Slično tomu nekidan je Sveta stolica potpisala sporazum s UN-om za promicanje održivosti i rodne jednakosti, čime je pružila podršku organizaciji koja se zalaže za abortus i kontracepciju. Upravo na dan posvećen Bezgrešnom začeću, 8. prosinca, malne kao sramotna uvreda presvetoj Majci, službeno je uspostavljen novi ortakluk, između Vatikana i tzv. Vijeća za uključni kapitalizam [1] zastupanog po Lynn Forester de Rothschild, bliskoj prijateljici Hillary Clinton i Jeffreyja Epsteina, nakon što je poslana poruka hvale Klausu Schwabu, predsjedniku Svjetskoga ekonomskog foruma i teoretičaru Velikoga ponovnog pokretanja.

A da ne bude nikakve zabune, nakon niza poziva na posluh vlastima u izvanrednom stanju psihopandemije, čini se da će kovidsko cjepivo postati obvezatno za sve službenike i osoblje vatikanskoga grada, usprkos činjenici da je proizvedeno abortiranim fetalnim tkivom i nije mu zajamčena ni učinkovitost ni neškodljivost.

Mislim da je sad izvan svake razumne sumnje to da su se čelnici današnje katoličke hijerarhije stavili na raspolaganje globalističkoj oligarhiji i slobodnoj zidariji: idolopoklonstvenom štovanju pačamame u vatikanskoj bazilici sad su se pridružile svetogrdne jaslice, čija simbolika, čini se, smjera na drevne egipatske obrede, kao i na izvanzemaljce. Samo naivac ili suučesnik može poricati da u cijelom tom slijedu događaja postoji vrlo jasna ideološka povezanost i pronicava đavolska misao.

No, kao što sam već istaknuo, pogrešno bi bilo ograničiti se na prosuđivanje događajâ unutar Crkve, ne smjestivši ih u širi politički i društveni kontekst: postoji samo jedan zadani smjer, u kojem i glavni i sporedni sudionici slijede isti scenarij. Svrha je sad obznanjena: uništiti narode iznutra pomoću duboke države i Crkvu Kristovu pomoću duboke "Crkve", da bi se uspostavilo kraljevstvo Antikristovo, uz pomoć lažnog proroka.

Tajni kinesko-vatikanski sporazum, veoma žuđen od Bergoglia te obnovljen prije nekoliko tjedana, savršeno se uklapa u tu uznemirujuću sliku, potvrđujući pactum sceleris koji predaje kineske katolike progonu, disidente preodgoju, crkve razaranju, a Sveto Pismo cenzuri i iskrivljavanju. Nije slučajno taj sporazum, koji su pape uvijek s prezirom odbijale, omogućen zahvaljujući uslugama bivšega kardinala McCarricka i njegovih suradnika, uz presudnu pomoć isusovaca: akteri su, znamo, uvijek isti. Oni su i potkupljenici i potkupljivači, i ucjenjenici i ucjenjivači, a sve ih ujedinjuje pobuna protiv vjerskog nauka i morala i odreda su pokorni protukatoličkim, doista: protukristovskim silama.

Komunistička Kina bojevna je ruka Novoga svjetskog poretka, i u širenju mutantnog, laboratorijski proizvedenog virusa i u miješanju u američke predsjedničke izbore te vrbovanju petih kolona u službi pekinškog režima. Ona ujedno pospješuje otpadništvo čelnih ljudi u Crkvi, priječeći joj da naviješta evanđelje i bude predziđe protiv napada moćnikâ. Činjenica da to Vatikanu donosi ekonomske pogodnosti čini služenje bergoljovske sekte tom paklenom planu još sramotnijim te se znakovito nadopunjuje s revnovanjem oko migranata, koje je također dio međunarodnog rastrojavanja nekoć kršćanskoga društva. Uznemirujuće je što takva sablažnjiva izdaja poslanja Katoličke Crkve ne nailazi na čvrstu i hrabru osudu od strane biskupstva, koje se – suočeno s dokazima otpada od vjere koji se provodi sa sve većom odlučnošću – ne usuđuje dići glas, iz straha ili pogrešno shvaćene razboritosti.

Riječi dr. Arthura Tanea, ravnatelja Vijeća za odnose s Bliskim istokom, mogu zazvučati drsko i žestoko, ali pripada im zasluga da bez lažnog straha ističu podrivanje koje se izvršava pod ovim krajnje zloslutnim "pontifikatom". Valja se nadati da će s objavljivanjem Taneova pisma kardinalu Parolinu neki napokon progledati, dok plan urotnikâ još nije ostvaren. Pod tim vidikom, slažemo se s hvalevrijednom optužbom što ju je na blagdan Gospe Gvadalupske izrekao kardinal Burke protiv iskorištavanja kovida u svrhe "Velikoga prepostavljanja" – koja se pridružuje onoj što sam je ja iznio u svibnju te mnogo puta ponovio, kao i onoj ostalih pastira koji su vjerni Božjoj Riječi i brižni prema svojem stadu.

Pismo Arthura Tanea državnom tajniku završava navodom iz Evanđelja koji je prikladniji no ikad: "Ili Crkva shvaća važnost svojeg poslanja ili je sama postala hramom mjenjačâ novca. Jer kaže Isus: 'Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.' (Mt 21,12–13)"

Mi biskupi ne smijemo šutjeti: naša bi šutnja bila nepodnošljivo odobravanje i suradnja s onim plaćenicima koji, zlorabeći prisvojenu moć, niječu Krista te izručuju duše neprijatelju ljudskog roda.

U adventski kvatreni petak, 18. prosinca 2020.

+Carlo Maria Viganò, nadbiskup

https://www.remnantnewspaper.com/web/index.php/fetzen-fliegen/item/5203-the-vatican-a-den-of-thieves

____________________

[1] http://www.vatican.va/content/francesco/en/speeches/2019/november/documents/papa-francesco_20191111_consiglio-capitalismo-inclusivo.html

https://www.nytimes.com/2020/12/08/business/dealbook/pope-vatican-inclusive-capitalism.html

https://www.maurizioblondet.it/lynn-forester-rothschild-e-la-nuova-papessa-della-chiesa-bergogliana-del-sacro-great-reset-viene-alla-luce-il-grande-piano-gnostico-finanziario-per-cui-bergoglio-e-stato-promosso/

Luciferova konvencija

Odlučih konačno saznati u čemu je problem s takozvanom Istanbulskom konvencijom, pa stisnuh zube i uputih se do samog teksta konvencije koji sam čitav pročitao. Postoji i neko pojašnjavajuće izvješće, ali budući je tri do četiri puta dulje od konvencije, nisam smatrao da je potrebno pročitati više od pojašnjenja onih dijelova koji su mi se učinili problematičnima.

Pročitao sam poslije toga i nekoliko članaka u novinama u kojima se brani ta konvencija, a naiđoh i na stranicu osnovanu u svrhu borbe protiv njezina prihvaćanja.

Nakon što sam tako izgubio sat vremena svog života, mogu reći da su protivnici konvencije potpuno u pravu. Cilj ove konvencije nije uopće zaštita žena s obzirom na ono u čemu su one prirodno slabije (fizička snaga, manji stupanj agresivnosti, osjetljivost s obzirom na trudnoću i majčinstvo). Cilj je promicati komunističko-feminističku borbu među spolovima. Cilj je izbrisati razlike među spolovima, posebno one koje omogućuju normalno zasnivanje i funkcioniranje obitelji te zato društva. Cilj je spol zamijeniti rodom tako da ni sam termin "žena" nije definiran anatomski ili genetski, nego preko pojma roda, a to su "društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce". U svrhu tih ciljeva treba omogućiti indoktrinaciju djece i mladih, oblikovati medije, dati moć i financije nevladinim udrugama koje se bave rodnim pravima, dopustiti nekoj međunarodnoj grupi da kontrolira, opominje i naređuje državama što trebaju promijeniti i primjeniti.

Konvencija je dosadna gotovo kao novije papinske enciklike, ali srećom nije tako duga. Uzmite sami neko vrijeme i pročitajte tekst te dođite do svog zaključka. Budući da ne poznajem hrvatski pravni sustav, ne znam koliko je točaka iz konvencije već implementirano u njemu. Vjerujem da je na papiru zaštita žena na doličnoj razini, ali to je za ovu konvenciju sporedno pitanje. Slično kao što Amoris Laetitia nije pisana da bi se ohrabrile normalne katoličke obitelji, nego da bi se progurala svetogrdna pričest i opravdalo bludništvo. Znam da je za vrijeme Sanadera i njegove desne ruke Kosorice donesen zakon o suzbijanju diskriminacije, a kasnije su sodomitske zajednice izjednačene s normalnim brakom osim (zasad) u posvajanju djece. To znači da naša domovina sama, po svojim izabranim zastupnicima kroči u vlastitu propast. Vjerujem da će se i za Plenkovića i njegovih drugara nastaviti borba protiv Božjeg naravnog i objavljenog zakona. Najbolja usluga vezana uz ove promjene koju možemo napraviti svojim sunarodnjacima slična je kao i ona za subraću u vjeri vezano uz novu paradigmu milosrđa, staviti pred njih jasno za što se zalažu ne dopuštajući da preko istine nabace pokrivače eufemizama i sentimentalnih preusmjeravanja. Ako se radi o sodomizmu, pokažite im rasturene bolesnike koji su se njemu predali, ako se radi o abortusu, pobačene i raskomadane bebe i žene koje ne prestaju plakati, ako je u pitanju transdženderizam, neka ljudi vide što čudovišni roditelji rade vlastitoj djeci. Postoji vrijeme kad se pijuckaju kokteli i neobavezno čavrlja, a postoji i vrijeme kada se trebamo izjasniti, imalo to u konačnici koristi ili nemalo. Ako ispravno shvatimo taj "aktivizam", trebao bi koristiti barem spasenju naše duše.

Srednja žalost

Nije više neuobičajeno čitati o svetogrdnim djelima koja se s blagoslovom biskupa i svećenika odvijaju u katoličkim crkvama diljem svijeta, a posebno na razvijenom zapadu. Zadnji takav slučaj od prije par dana bila je razapeta krava u Belgiji. Koliko god takve blasfemije govorile o stanju u Crkvi i društvu, one nisu iznikle niotkuda. Postoje tolike stvari koje su i kod nas u Hrvatskoj postale posve normalne i uobičajene, do te mjere da se pojedinci njima čak i hvale. A ipak, ako se iskreno zagledamo u njih, ako ih pokušamo promotriti katoličkim očima, vidjet ćemo da su pomaknute. Neke više, neke manje, ali nisu normalno stanje.

Razorite svoju opakost, a ne crkvene "bedeme"

O. Ratzinger, Von Balthasar i razaranje bedemâ

Joseph Shaw

22. XII. 2015.

S obzirom na reakcije (mahom tviterske) na moj tekst o primjedbi o. Ratzingera iz 1969. da će silna snaga prostrujati iz Crkve kad sve njezine "građevine" i "povlastice" budu posve uništene doima me se kako teško mnogi ljudi uspijevaju prepoznati liberalizam kad ga vide. Ni nakon toliko godina mnogi ljudi konzervativnih, čak tradicionalnih, instinkata zapravo ne shvaćaju o čemu se kod liberalizma radi. Trebalo bi biti očevidno da je taj odlomak iz 1969. godine izraz liberalnih pogleda, njihovo upravo tipično izlaganje. U svojoj (znatno kritiziranoj) ranoj knjizi Načela katoličke teologije o. Ratzinger je napisao:

"Činjenica je, kako je to Hans Urs von Balthasar istaknuo još 1952., da se (...) ona [Crkva] mora odreći mnogočega što joj je dosad pružalo sigurnost i što je uzimala zdravo za gotovo. Mora uništiti stare bedeme i pouzdati se isključivo u štit vjere."

To je, naravno, istovjetna misao onoj izraženoj u odlomku koji sam citirao u prijašnjem tekstu. Nipošto žalostan zbog gubitka, nazovimo je tako, crkvene institucijske prtljage, o. Ratzinger smatrao ga je potrebnim i dobrim. Tu je naprosto na Crkvu primijenjeno ono što politički liberali govore još od Rousseaua, a danas glasnije nego ikad. Uništite institucije, uništite strukture, običaje, predaje i očekivanja tradicionalnog društva, morala, obitelji i države, pa će nastupiti veliko buđenje, veliko oslobođenje, velik procvat čovječnosti. Nismo li se tih savjeta naslušali? I nije li njihova besmislenost dovoljno očevidna?

Politički liberali vole reći da su kapitalizam i ono što oni zovu jezgrenom obitelji tlačiteljski sami po sebi. Proširenoj pak obitelji i maloposjednicima nisu nimalo naklonjeniji: Staljin i Mao preobličili su industriju da bi služila državi, a ne dioničarima; ali suočivši se s ljudima koji žive na tradicionalan, predindustrijski način, smatrali su potrebnim da ih masovno poubijaju glađu i strojnicama. Ne, feudalizam je liberalima čak i mrži od kapitalizma, jer su feudalne društvene institucije moćnije, i stoga po definiciji, s liberalnoga gledišta, moćnije tlačiteljske. Budući da oni ne vjeruju u istočni grijeh, zacijelo ugnjetavanje iz ovih "struktura" sprečava da sve bude bajno.

Nemojte komuniste kriviti što ne planiraju kako stvari organizirati nakon revolucije. Nemojte svjetovne liberale kriviti što ne promišljaju kako odgajati djecu nakon što rastava, kontracepcija, socijalna skrb i rodna teorija jednom zauvijek dokrajče instituciju ženidbe. Nemojte liberalne katolike kriviti što ne razmišljaju kako će mladež usvojiti vjeru bez sustavne kateheze i navikavanja na prakticiranje pobožnosti. To nisu slučajni propusti. Ti ljudi iskreno vjeruju da se nitko ne treba brinuti za tu veličanstvenu budućnost. Kad ne bude tlačiteljskih institucija da gaze ljudski duh, sve će biti divno, divno! Zar ne vidite? Zora sviće! Ako zapreke ostanu, bit će uništene poput prvih protivnika revolucije! O, da, možda ćemo za omlet trebati razbiti nekoliko jaja, ali isplatit će se.

Znamo tu priču, i znamo da je iskušavana – još kako iskušavana – i nikad ne uspije, jer najmoćnije zapreke miru i skladu u nama su: sebične i poremećene želje pale ljudske naravi. Naravno, bilo je tlačiteljskih običaja i institucija kroz stoljeća, tako da se tradicionalist nalazi pred složenom i tananom zadaćom reformiranja i pročišćavanja pri održavanju, jačanju i prenošenju institucija koje su se razvile; jer iako se mogu zloupotrebljavati, one postoje da ograniče priliku za zločin i grijeh te da njeguju vrlinu i olakšaju uzajamnu pomoć.

Kriza Crkve zrcali krizu društva, jer revolucionarna ideologija koja uništava crkvene institucije nije drugo nego religijska inačica revolucionarne ideologije koja nagriza vitalne organe svjetovnog društva već dva stoljeća i više. S društvenom krizom ženidbe i obitelji poklapa se crkvena kriza, ne samo u ženidbenoj i obiteljskoj praksi nego i u teologiji. U oba slučaja mnogi "konzervativci" odlučni su oduprijeti se onomu što liberali žele učiniti sutra, ali prihvaćaju ono što su liberali učinili jučer i prilagođavaju se onomu što liberali čine danas. Trebamo vidjeti jasnije od toga; trebamo raditi ne na usporavanju revolucije, nego na obnovi onih "građevina" i "bedema" od kojih su živjeli naši predci.

O čemu je riječ? O vježbama i običajima, zakonima i institucijama koji utjelovljuju vjeru, naviještaju je drugima, povezuju katoličku zajednicu i pomažu pojedincu da živi dobrim životom. Riba petkom, ženino pokrivanje glave u crkvi, Angelus, katoličke škole i bolnice, kanonsko pravo, a nadasve tradicionalna liturgija i institucije naravnog zakona, kao što je obitelj, i božanskog zakona, kao što su sakramenti te sama Crkva.

Zašto bi ijedan katolik radije živio bez čitavog spektra takvih stvari, ako bi mogao birati? Zato što su, nekom pomutnjom, ljudi poput Von Balthasara i mladog o. Ratzingera, tvrdokornije liberale da i ne spominjemo, mislili da su one načinjene za krutost i nezdravo discipliniranje, nasuprot spontanosti i autentičnosti. (Nema sumnje da su za one "bedeme" ustanovljene naravnim i božanskim zakonom napravili iznimku, iako se s gledišta liberalne ideologije ta iznimka čini proizvoljnom.)

Liberalni prigovor protiv "bedemâ" zasniva se na zrnu istine glede načina na koji se možda postupalo u stanovitom razdoblju te na golemoj količini romantičarske i racionalističke ideologije. Običajni i formalni postupci mogu biti nešto najiskrenije što činimo; mogu biti najjači izraz naših najdubljih predanja. Sjetimo se svečanih obećanja, kao što je ženidbeni zavjet, ili običajnih izraza privrženosti. Oni su formalni jer su važni; običajni su jer su postali dio samih naših duša.

Biskup Fulton Sheen vrlo je dobro na argument o uništavanju bedemâ odgovorio malom prispodobom (Chestertonovom, kažu mi. Ja sam je čuo u snimci njegova govora, ali sam tekst na internetu našao na Rorate Caeli).

"Usred velikog mora bio je jedan otok s velikim, visokim zidom. Na tom otoku živjela su djeca, vrijeme provodeći u pjesmi i igri. Jednog dana doveslali su na otok neki ljudi. Sebe su nazvali osloboditeljima i upitali djecu: 'Tko je postavio ove zidine? Tko je izgradio te zapreke? Zar ne vidite da one sputavaju vašu slobodu? Srušite ih! Budite slobodni!'

Djeca su srušila zidine. Dođete li sada tamo, naći ćete djecu zbijenu na sredini otoka, boje se pjevati, boje se igrati, boje se plesati, boje se da ne padnu u more!"

http://www.lmschairman.org/2015/12/fr-ratzinger-von-balthasar-and.html

Tko do sad nije shvatio

Papa definira tumačenje pobudnice Amoris Latitia 

koje rastavljene ponovno civilno vjenčane 

pripušta Pričesti kao jedino moguće

Preuzimamo prijevod s InfoCatólica. Nema teoloških kritika do kojih se drži (usp. Teološku kritiku 45 uglednih znanstvenika). Nema drugoga tumačenja, osim autentičnoga koje daje onaj koji je objavio dokument. A to je upravo tumačenje liberalnoga tabora kako se tvrdilo i potvrdilo u praksi.

Nema drugih tumačenja, tvrdi on

Na istoku kršćane, na zapadu bebe

Pater Miranda: „Nad kršćanima u Siriji vrši se pravi genocid“

Gostujući autor - O pokolju u Orlandu

S obzirom da je tekst koji slijedi prijevod s Mundaborovog bloga, a nisam ga ja pisao, unaprijed se ograđujem ako se netko nađe uvrijeđen stilom pisanja ili zbunjen nekim izrazima. Mislim da je bitno imati diskusiju o ovim pitanjima. Mi katolici pozvani smo s jedne strane boriti se protiv sotonske muhamedanske religije, a s druge strane suprotstavljati se demonskim pedersko-lezbijsko-itd. lobijima. Potrebno je zadržati zlatnu sredinu te znati i jednim i drugima ukazati na put propasti kojim stupaju. Pri tome, naravno, ne smijemo zaboraviti da smo najprije odgovorni za sebe i spasenje svoje duše.

Nismo svi danas pervertiti

Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi 


baš kao kradljivac u noći. (1 Sol 5,2)

Mnogima od onih pedeset pervertita koji su u Minisodomi u Orlandu davali oduška svom izopačenom tzv. životnom stilu smrt je stigla otprilike baš kao kradljivac u noći. S obzirom na to da je svaka duša beskonačno vrijedna, ma kako izopačena bila osoba kojoj pripada, valja se nadati da su mnogi od njih, uvidjevši da im se posljednji čas ubrzano približava, našli načina da se savršeno pokaju. Svi znamo da ničim manjim nisu mogli izbjeći vječne muke u paklu.


Možemo se nadati da je Bog, u svome milosrđu, našao načina da ih mnoge pobudi na obraćenje; ali realistično gledajući, to što se u sitnim nedjeljnim satima u Orlandu dogodilo mora da je bila bogata žetva za Sotonu, jer razumno je pretpostaviti da je vrlo velik dio tih ubijenih bio toliko zaokupljen svojim nastranim, bezbožnim svijetom da im je pomisao na savršeno pokajanje bila izvan dosega; drugim riječima, da su bili osuđeni.


Stoga mi dopustite da se ne pridružim uobičajenom plakanju nakon ovoga, očito, strašnog i okrutnog događaja. Nismo svi danas pervertiti. Prepuštam teolozima da raspravljaju o stupnjevima krivnje krvožednog sljedbenika "religije mira" nasuprot krivnji njegovih žrtava. To je, kako kažu, quaestio de lana caprina. Žrtve su marširale prema paklu jednako sigurno kao i njihov krvnik, a grijeh je uvreda Bogu prije nego što je povreda drugoga ljudskog bića. 


Žrtve su vrijeđale Boga na najgadniji način. Očevidno, javno, odvratno vrijeđale.


Molim za sve njih. Ubojicu nazivam ubojicom, i ne pada mi na pamet da počnem opravdavati njegov ubilački čin. Ali odbijam također plakati nad javnim pervertitima, i nisam voljan izustiti ni jednu jedinu riječ ušećerene potpore za ljude poput njih.


Molite za žrtve, molite da su smogle snage da (doslovce) spase svoje jadne živote u zadnji tren. Svaka je duša beskrajno vrijedna i Bog prethodno želi da svaka bude zauvijek sretna s njim. Ali nemojte ni načas, u sredini na koju utječete, ostaviti ni najmanji dojam da simpatizirate tu družinu pervertita.


Dan Gospodnji došao je kao kradljivac u noći, i ne: nigdje u našoj vjeri ne kaže se da dan obračuna mora doći pravednim ili barem zakonitim putom. Mušterije Minisodome listom su u jednom trenutku marširale prema paklu, a mnoge od njih, ako ćemo zdravo razmišljati, u sljedećem trenutku već su bile ondje. Tako to brzo ide. To je prvo što sam pomislio kad sam čuo za pokolj. To je također nešto što ne mogu pročitati apsolutno nigdje u sodomskom tisku 21. stoljeća. 


Koji god pervertit ima uši, neka čuje. I neka mu ovo bude ljekovita pouka, beskrajno bolja od ušećerenog, emotivnog, samozadovoljnog šmrcanja i plakanja onih koji im se žele pridružiti u mjestu vječnih muka.


Još jednom, ne: nismo svi danas pervertiti.


https://mundabor.wordpress.com/2016/06/13/today-we-are-not-all-perverts/

Zaklinjanja iz Rimskog obrednika

Ova zaklinjanja, uzeta iz Rimskog obrednika izdanog 1929. u Zagrebu (i dalje na snazi za one koji se koriste starim obredom), smije moliti samo svećenik koji je delegiran od svog ordinarija.

 

Zlo uz dijetalni obrok

Dva euharistijska čuda iz Torina

Prošle smo se godine prisjetili dvaju čuda vezanih uz Presvetu Euharistiju. U prvom i poznatijem koje se dogodilo pred svetim Antunom Padovanskim sudjelovao je jedan okorjeli heretik, dok se u drugom susrećemo s grupom opakih židova iz Poznańa.

Ove godine čini mi se prikladno na današnju svetkovinu Presvetog Tijela Gospodina našega Isusa Krista ukratko prikazati dva čuda u kojima su protagonisti bili bezbožni francuski vojnici.

(klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Prvi događaj zbio se 6. lipnja 1453. Jedan je vojnik opljačkao crkvu u Exillesu, selu 60 km zapadno od Torina, danas na granici s Francuskom. Sav je plijen među kojim se nalazila i monstranca s posvećenom hostijom strpao u vreću i natovario na mazgu. Stigavši u Torino na jednom se trgu mazga zaustavila i usprkos udarcima nije htjela nastaviti dalje. Odjednom se vreća otvorila, a iz nje se podigla u zrak pokaznica s Hostijom. Svi su se zaprepastili pred tim čudom dok se vijest munjevito proširila po gradu. Biskup se sa kanonicima zaputio na to mjesto gdje je prisustvovao nastavku čuda. Monstranca se otvorila i pala na zemlju, a Hostija je još lebdeći zasjala poput Sunca. Biskup je u pontifikalnom ruhu molio usred klečećeg puka ponavljajući "mane nobiscum, Domine" (ostani s nama, Gospodine), uzdižući kalež prema čudesnoj Hostiji. Na te se molbe Gospodin Isus, sakramentalno prisutan, polako spustio u kalež. Biskup je u procesiji Presveti Sakrament odnio u katedralu gdje je nakon klanjanja Njime blagoslovio vjernike i pohranio Ga u svetohranište. Ovaj je događaj odjeknuo ne samo u lokalnim razmjerima, nego i među katolicima u drugim zemljama. Izgrađena je na mjestu čuda bazilika Presvetoga Tijela dovršena 1529. godine.

Evo opisa bazilike koji za naše čitatelje iz Slovenije prenosimo iz crkvenog časopisa Zgodnja Danica od 7. kimovca (rujna) 1894.

Četerta imenitna ter posebno znamenita cerkev ob glavni, jako živahni dolgi ulici ne daleč od stoljne cerkve pa je cerkev presv. Rešnjega Telesa. Tudi ta za kacih pet stopnjic od tal vzdignjena romanska cerkev ti je poseben kinč celega mesta. Ni sicer kaj posebno prostorna, pa se posebno vzdiguje daleč na kviško z visoko svojo kuplo. Dasiravno pa ta cerkev po svoji velikosti nekako zaostaja za druzimi velikanskimi cerkvami, ima vendar veliko ter neizmerno prednost pred druzimi cerkvami. To je namreč cerkev, kjer je mili Zveličar naš čudovito svetu razodel svojo resnično pričujočnost v presv. Rešnjem Telesu. To najdeš zapisano v kamnitem tlaku v cerkvi. Ko stopiš v sveti hram, vidiš poleg prižnice na evangeljski strani mali prostor, ograjen z železnim omrežjem. Ravno ta pa je tisti imenitni prostor, kjer se je to čudo godilo. V štirovoglati kamniti plošči je ta čudež ob kratkem tako-le popisan: Hic divini Corporis arector jumentum procubuit. Hic sacra sese Hostia sarcinis emancipata in auras extulit. Hic supplices in Taurinensium manus clemens descendit. Hic ergo sancitum prodigio locum memor supplex pronus venerare aut verere. Die 6. Junii Anno Domini 1453 Po naše bi se reklo nekako tako-le: Na tem prostoru je ropar Božjega presv. Rešnjega Telesa svoje živinče s pretepanjem na tla spravil. Tukaj se je presv. Hostija iz vreče, ki se je sama razvezala, vzdignila v višave. Tu se je Hostija milostno izpustila iz višav v roke v pobožni molitvi klečečih Turincev (prebivalcev turinskega mesta). Tukaj toraj spominjajoč se da ta prostor je po čudežu posvečen, v globoki ponižnosti moli ali pa s strahom premišljuj. Dne 8. junija leta Gospodovega 1453. Kar pa je popisano na tej plošči ob kratkem, je brati obširniše iz čveterih prekrasnih, lepo slikanih podob, na oboku, prav na stropu cerkvenem. Perva slika, nad glavnimi cerkvenimi vrati, kaže roparja, ko pride s svojim roparskim tovarišem krast monštranco s presvetim Rešnjim Telesom. Iz tabernakeljna potihoma jemaje sveto posodo, jo daje v roko svojemu tovarišu, kateri jo nese tretjemu tovarišu roparju, ki stoji s svojim oslom v kotu zunaj cerkve. Varno ter na vse strani oprežen ropar odveže na tleh vrečo, dene vanjo monštranco s sv. Hostijo, jo naloži osliču čez herbet, potem pa požene žival svojo, ter gre dalje po mestu, nadejaje se, da monštranco odnese. Kar se prav na ravno popisanem prostoru žival ustavi, ter se ne gane z mesta, če tudi jo ropar z vso silo tako zelo pretepa, da jo spravi na tla. Toda žival se ne gane z mesta. Ob enem pa se vreča sama od veže, kar kaže druga slika, in čudo! presveta Hostija se sama dvigne kviško ter obstane v zraku obdana z nebeško svitlobo. Ljudstvo sliši in vidi kaj se godi, stermi, kleči, moli in zre v presveto Hostijo v višavi. Presv. Hostija se tako dolgo ne gane s svojega mesta, da pride nadškof turinski spremljan od velike množice ljudstva s posvečenim kelihom v roki, katerega stojč kvišku derži, ljudstvo pa kleči in moli, in glej. presv. Hostija se sama iz višav spusti v kelih. To nam predočuje prekrasna tretja slika. Z velikim veseljem nese potem nadškof v slovesni procesiji sv. Rešnje Telo, presv. Hostijo, v stolno cerkev. Pobožno ljudstvo turinskega mesta pa sklene in da na tistem kraju, kjer se je to čudo godilo v zadoščenje za veliko nečast ter oskrunjenje, katero se je tu presv. Rešnjemu Telesu po roparju godilo, napraviti krasno cerkev v čast presv. Rešnjega Telesa. Sveto spoštovanje in blaženo veselje tukaj navdaja verno serce. Misel se zbuja: O, mili Jezus, kako si dober, da nam s takim čudežem svojo pričujočnost v presv. Zakramentu dokazuješ! Vera, upanje in ljubezen do Jezusa v presv. Zakramentu se mu tukaj množi. Iz serca pa se mu vzdiguje prošnja k Bogu: O, da bi pač brezverci in hudobneži na ta kraj prišli in se tukaj učili, da Jezus, sin živega Boga, je v presv. Zakramentu resnično in bistveno pričujoč ter se bali Njega saj kot prihodnjega Sodnika. Ne more pa se veren častilec ločiti od tega kraja, da ne bi pobožno in z veseljem počastil svojega Zveličarja v presv. Rešnjem Telesu, rekoč: „Presveto in Božje Rešnje Telo naj večno češčeno in hvaljeno bo!"

***

Drugi je događaj manje povijesno potvrđen, pa neki sumnjaju da se uopće radilo o čudu. Bilo kako bilo, poučno ga je pročitati. Dogodio se 12. svibnja 1640. u kapucinskoj crkvi koju sam već spominjao kod opisa putovanja u Torino. U to ratno doba brojni su se mještani Torina sklonili u crkvu na vrhu brda. Nakon izdaje švicarskih plaćenika, u crkvu je upala francuska vojska koja je poubijala nekoliko stotina vojnika i civila, ne štedeći pri tome žene i djecu. Jedan je hugenot, dakle krivovjerac, mačem obio vrata svetohraništa na što je iz svetohraništa suknula jarka vatra, a svetogrdnik je pao vičući "mon Dieu, mon Dieu" (moj Bože, moj Bože) i domalo umro.

Kopija slike koja se čuva u samostanu može se vidjeti u predvorju crkve.

Svetohranište novijeg glavnog oltara iz 1655.

Gostujući autor - Nekoliko prijevoda

Dobio sam nekoliko kvalitetnih prijevoda članaka koji će biti od interesa čitateljima ovog bloga, ali i široj vjerničkoj populaciji. Premda su tekstovi iz različitih izvora u originalu objavljivani prije više mjeseci, vjerujem da su i danas korisni. Prebacio sam ih u pdf format kako bi se očuvalo oblikovanje teksta, ali i radi lakšeg širenja i dijeljenja. Zahvaljujem prevoditelju! Čitajte, printajte, dijelite!

***

• Kad licemjeri marširaju (rtf)
  
• Dosad nečuveno i neviđeno u povijesti Petrove stolice (rtf)
• Kasperov govor satkan je iz gradiva za bijelu zastavu predaje (doc)
• Biskupska sinoda - Režiser i likovi. Kronologija jednog pokušaja smjene paradigme (rtf)

Moj komentar na Sinodu

Sinoda 3

Motus in fine velocior iliti što dalje ide sinoda više se gomilaju događaji vrijedni bilježenja. Podsjetimo najprije vjernike koje ova događanja zbunjuju da kad neki kapelan, župnik, biskup, kardinal ili čak papa kaže neistinu, ta tvrdnja ne postaje ništa istinitija nego prije. Naravno, što se više uspinjemo na hijerarhijskoj ljestvici, skandal postaje veći, ali to običnog katolika ne bi trebalo skrenuti s puta posvećenja u svakodnevnom životu. Ne dopustite da vam nečije baljezganje o novim paradigmama oduzima mir.

• U već spomenutom intervjuu s kardinalom Burkeom koji preporučujem svima koji znaju barem malo engleskog (a vrijedilo bi ga i titlovati za one koji ne znaju), dotični kardinal lijepo objašnjava pokušaje reforme procesa utvrđivanja ništavosti ženidbe. Papa je komisiju za tu reformu ustanovio još dva mjeseca prije nego li je izvanredna sinoda sazvana upravo zbog takvih pitanja uopće počela s radom. Neki kažu da Papa u takvim odlukama vješto koristi vlastiti autoritet kada očekuje protivljenje većeg broja biskupa, a istovremeno odluke koje uspije progurati preko biskupskih sastanak ili skupština prevaljuje na toliko spominjanu kolegijalnost biskupskog zbora.
• Biskupi su na sinodi izabrali tajnim glasovanjem desetak moderatora koji će upravljati sastavljanjem izvještaja različitih jezičnih grupa iz čega će nastati završni izvještaj sinode. Među izabranima je bilo i nekoliko konzervativnih biskupa, pa je Papa nenajavljeno odlučio dodati još šest liberalnih klerika na mjesta moderatora.
• Kardinal Péter Erdő predstavio je danas izvještaj nakon rasprave koji nisam imao živaca cijeli čitati, ali sažeto bi se moglo reći da pokušava 'ekumenski' promatrati probleme grešnih zajednica. Govori otprilike da je potrebno u sodomitskim, priležničkim, preljubničkim i drugim vezama gledati ono što je pozitivno, a ne koncentrirati se na negativne strane objektivno teških grijeha koji vode u propast dotične osobe. Tako primjerice spominje da se istospolne zajednice ne mogu promatrati na istoj razini kao brak, ali i da treba istaknuti "slučajeve u kojima međusobna potpora sve do žrtve predstavlja dragocjenu podršku u životima [istospolnih] partnera". Ima još puno sličnih tvrdnji ili retoričkih pitanja u slučajevima kada bi izjavna rečenica bila apsolutno i očito heretična.
•  Ključne riječi u izjavama prelata su otvorenost, iskrenost, postupnost, promjene u životnim uvjetima, milosrđe itd. Tako se začepljuju usta onima koji ističu da nema ravnopravnosti između istine izražene kroz utvrđene doktrine Crkve i laži koja je i u samoj praksi pokazala svoje pogubne plodove.
• Luka me upitao za eventualne reakcije hrvatskog klera. Čini mi se da velika većina čeka da osjeti u kojem smjeru će zapuhati vjetar iz Rima i lokalnih središta. Ipak, stanje na terenu može se vrlo lako ocijeniti ako pogledate ovu tribinu Kršćanske sadašnjosti u kojoj su prije nekoliko mjeseci sudjelovala tri svećenika teologa. Nije potrebno da gledate čitavu snimku, i preskačući ćete kroz nekoliko minuta dobiti zadovoljavajuću sliku.

Sinoda 2

Kratki sažetak zbivanja od prvog teksta:

• Izgleda da je većina biskupa na sinodi protiv svetogrdnih prijedloga kardinala Kaspera o rješavanju problema pričešćivanja trajnih preljubnika (onih koji žive kao muž i žena, premda su oženjeni za drugu osobu).
• Zanimljivi citati u kojima kardinali osuđuju Kasperovu doktrinu pojavljuju se izvan službenih komunikacijskih kanala koji vode isključivo preko kontroliranih dnevnih sažetaka zbivanja od strane glasnogovornika Svete Stolice.
• Kardinal Kasper se brani tvrdnjom da se oko svojih prijedloga uvijek konzultira s Papom. Tjednima ga nitko nije opovrgnuo, pa se može uzeti da je to istina. 
• Kardinal Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, usprotivio se tajnovitosti kojom je obavijen rad sinode. Kaže da vjernici imaju pravo znati što njihovi biskupi govore. Jesu li njegovi istupi zadnjih tjedana iskrena obrana katoličkog nauka kojeg je i sam u prošlosti znao zamagljivati ili se radi o svojevrsnoj tezi-antitezi (da ne kažem good cop / bad cop rutini) koja će rezultirati nesretnom sintezom, ostaje za vidjeti.
• Kardinal Burke je u intervjuu objasnio bračnom paru koji je održao govor na početku sinode, zašto nije zgodno pozivati sodomitske partnere bliske rodbine među mlade i neizgrađene osobe na božićnoj večeri.
• Njemački biskupi na sinodi većinski podupiru prijedlog kardinala Kaspera koji ide za time da se osobe u "drugom braku" "pokaju", ali nastave živjeti u grijehu i da tada mogu slobodno primati pričest usprkos teškom grijehu i svetogrđu koje ih vodi direktno u pakao. Komentatori kažu da njemački biskupi misle kako će tako zadržati obveznike crkvenog poreza iz kojega se Crkva u Njemačkoj obilno utovila i pomoću kojega pokušava kontrolirati i ona područja koja ovise o njezinoj materijalnoj pomoći.
• Pater Lombardi, glasnogovornik Tiskovnog ureda Svete Stolice prenio je u svom sažetku prvog tjedna rada sinode 'zanimljivu primjedbu' po kojoj je kasperovski prijedlog uspoređen s 'krajnje revolucionarnim i novim' činom kojim je sv. Pio X. djeci dopustio da mogu pristupiti Euharistiji.
• Tom sramotnom spinu povijesnih odluka još se početkom sinode pridružio dvotjednik Civiltà Cattolica izvlačenjem iz naftalina nekih mletačkih otoka u Grčkoj u 16. stoljeću. De Mattei ih je vrlo brzo razmontirao, ali ostaje činjenica da se svi tekstovi u navedenom isusovačkom časopisu provjeravaju i odobravaju u Državnom tajništvu Svete Stolice.
• Nije začuđujuće da se kasperovcima (ili možda kasperitima jer zvuči kao termitima) pridružio i generalni poglavar Družbe Isusove.
• Afrički kardinal Napier spomenuo je da bi prihvaćanje gore spomenutih prijedloga značilo da i poligamisti mogu primati pričest. Završimo s jasnim riječima navedenog kardinala: "Nosite svoj križ s Kristom!"

Sinoda 1

Jest da nisam posvetio više od desetak minuta čitajući o događanjima vezanim uz sinodu biskupa koja je započela u Rimu, ali evo mog sažetka.

• Neki bračni par je kao primjer kako se vjernici trebaju ponašati naveo roditelje vjernike koji su puni ljubavi rekli sinu pederu da može dovesti svoga partnera na božićnu večeru. 
• Kardinal Baldisseri je novinaru koji je pitao o tome zašto tolika tajanstvenost oko objave govora na sinodi odgovorio da ako je tako pametan, zašto onda nije član sinode. 
• Iako su govori unaprijed predani i pregledani, neće biti objavljeni, nego će glasnogovornik na kraju svakog dana prepričati o čemu se raspravljalo. 
• Neki američki kardinal kaže da pitanje tko može primati pričest nema puno veze s katoličkim naukom. 
• Latinski je out, neće se više nitko trebati truditi oko prevođenja ičega sa sinode na latinski. 
• Puno priče o tome da se radi o stvarnim ljudima i njihovim životima, a ne o nekakvom intelektualnom nadmudrivanju.

Za sada je zaključak da se sve kreće u smjeru koji je predviđen od kada je sinoda prvi puta i najavljena. Ne padajte na priče da će mediji potpuno iskriviti poruke sinode. Svjetovni mediji će izvještavati ono što im se i plasira, a crkveni će pisati standardne fraze i povremeno vršiti kontrolu štete.

Ipak, zanimljivo je pratiti blogove i posebno twitter jer više nije tako lako kontrolirati sve tokove informacija kao za vrijeme 2. vatikanskog.

Tri knjige o Božjoj pobjedi nad demonima

Htio sam nasloviti ovaj tekst Tri knjige o nečistim dusima, ali mi se učinilo bolje od početka naglasiti najvažniju činjenicu o demonima (đavlima, zlim duhovima). Bog je neizmjerno jači od bilo kojeg zloduha. Ako se držimo Boga, ne mogu nam demoni ništa. Znamo da bi zli anđeli htjeli potpuno potamaniti ljudski rod i strovaliti svakoga od nas u pakao, ali oni mogu učiniti isključivo ono što im dragi Bog dopusti.

Već sam o takvim stvarima detaljnije pisao, ovdje želim samo predstaviti nekoliko knjiga slične tematike koje sam nedavno pročitao. Za ovaj članak vrijedi isti savjet kao i prije: ako ćete nakon čitanja o ovim temama imati strahove, tjeskobe i slično, slobodno prestanite čitati i posvetite se nekoj lijepoj pobožnoj knjizi, šetnji prirodom i slično. U svakom slučaju, upozoreni ste, pa nemojte poslije kad se usred noći probudite iz more obliveni znojom reći: "Uh, taj Toma, što nam to preporučuje!"