Ono što je nama katolicima najvažnije jest da iako demoni (nečisti ili pali duhovi, zli anđeli, đavli, vragovi) postoje i imaju nadljudsku inteligenciju, snagu i druge anđeoske sposobnosti, oni svi zajedno nisu ništa prema Božjoj sili i moći. Jedna Isusova riječ dovoljna je da ih sve dršćući potjera nazad u pakao. Ono čega se kršćanin treba bojati nisu toliko ni vidljivi ni nevidljivi neprijatelji (iako mora o njima voditi računa), već prije svega da grijehom ne uvrijedi Boga. A tko je na Božjoj strani može biti siguran, i uz iskušenja i trpljenja koja Bog pripušta kako bismo se više pouzdali u njega, da mu sve paklene sile zajedno ne mogu oduzeti Božju ljubav i milost te dar vječnoga života.
Zato se upitajte hoće li vam čitanje ovakve tematike izazvati nemir, strah, tegobe i slično ili se pak želite upoznati s ovom temom kako biste imali još više povjerenja u zaštitu svog anđela čuvara, zagovor Blažene Djevice Marije, svetog Mihaela arkanđela i drugih Božjih anđela i svetih. Jer Bog i njegov Duh ne izazivaju nikad u duši nemir i smućenost. Čak i kad sagriješimo, Božja milost djeluje tako da se skrušimo, pokajemo, ispovjedimo i vršimo pokoru. A nemir, obeshrabrenost i očajanje dolaze od đavla.
Često se u uvodnim riječima o ovakvoj tematici spominje kako ne smijemo upasti u jednu od dvije krajnosti. Jedna bi od njih bila nijekati, čak i ismijavati ono što nas Crkva uči o demonima (usp. Katekizam KC 391-395). To čini velik dio današnjeg svijeta, pa i vjernika, a svojom šutnjom implicitno i svećenika. Druga krajnost, na koju vas ovdje naravno više upozoravam, bila bi neumjereno se zanimati zlom i zlim bićima. Kao dobar indikator jesmo li možda prešli mjeru, može nam poslužiti usporedba vremena koje provedom čitajući tekstove ili gledajući filmove vezane uz tu tematiku u odnosu na vrijeme koje provedemo u molitvi, čitanju Svetog Pisma i pouka svetaca.
Jeste li razmislili?
Kako pade sa nebesa, Luciferu, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.' A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije! (usp. Iz 14, 12-15)
"Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." (usp. Lk 10, 17-20)
Sveti Antun reče: "Vidjeh sve zamke neprijatelja širom zemlje te, uzdahnuvši, rekoh: 'Tko im uopće može umaći?' Tada začuh glas koji mi reče: 'Poniznost!'"
Ovo je vrlo opsežna tema i uputit ću vas na knjige koje opširnije obrađuju demonologiju, a ja ću se zadržati na samo nekoliko točaka koje mi se čini važno naglasiti.
Trebalo bi biti razumljivo, ali neki ljudi nikako neće shvatiti, bilo zato što ih nema tko poučiti ili zbog onog znatiželjnog: pa, mogao bih probati. Svako proricanje sudbine, komuniciranje s "duhovima pokojnih", zapitkivanje sila ili prirode da nam odgovori (visak, karte, Ouija ploča, različite "igre" za tulume u noćne sate), savjetovanje s anđelima mimo katoličke vjere i nauka i slične stvari otvaraju nas prema neprijateljskim duhovnim silama. Nije teško shvatiti da duhovna bića koja nas mrze i žele nam apsolutnu propast i zlo mogu iskoristiti svoju iznimnu inteligenciju i sposobnosti da bi nas uvukla u svoju igru i navela nas da skrenemo s pravoga puta. Zar i mi sami ne možemo promatrati što se događa s bližnjim i ako hoćemo, prijevarom na njega djelovati. Kako onda ne bi oni gledali što radimo, pratili svaki naš potez, pamtili u čemu smo slabi i zavodili nas onim što znaju da će upaliti. Najveća im je i jedina naslada kvariti ono što je Bog stvorio, a čovjeka mrze posebnom žestinom. Ljudi će kraljevati (i već kraljuju) s Bogom u Njegovu kraljevstvu, a oni su odandje zauvijek isključeni. Oni, koji su u svakoj sposobnosti od nas nemjerljivo bolji. Kažu neki teolozi da je razlog što su odbili poslušnost u početku vremena to što im je Bog pokazao svoj plan utjelovljenja, a oni nisu mogli podnijeti koliko bi ljudska bijeda bila time uzvišena.
Kao što je sveti Antun Pustinjak i toliki drugi svetci i svetice svjedočio, razapeli su na ovome svijetu svoje mreže i u svakoj stvari šapću nam svoje zamamne pozive, privlače na grijeh, umanjuju mu značenje, a kad ga jednom počinimo, iskrivljuju sliku Boga govoreći nam da su naša djela neoprostiva i nepopravljiva, sugerirajući očaj. I u najboljim stvarima navode nas na krive nakane, pa nam i u onome što je s jedne strane dobro, s druge spremaju propast. Vesele se kad ne vjerujemo da postoje, a drago im je i kad ih optužujemo za svoje pogreške (glavno da se ne obratimo!). Nikad ne spavaju i nisu ograničeni umorom, zaboravom, neznanjem poput nas koji smo i tjelesna bića.
Ali, u tome leži za nas šansa. Jer, dok su njihove odluke kao potpuno duhovnih bića dane s potpunim uvidom u stvari i zato neopozive, mi koji nismo samo duhovni, nego i tjelesni, moramo svaki dan, svaki trenutak ponovno odlučivati. I kao što toliko puta učinimo pogrešni odabir, isto nam tako do posljednjeg časa života ostaje mogućnost da milosti kažemo da i prihvatimo Božju volju - naše spasenje.
Kako se, dakle, obraniti od tih zlih i moćnih protivnika?
Tako da stanemo uz onoga tko ih je pobijedio - uz Isusa Krista i njegovu Crkvu. Najjače sredstvo protiv Sotone i njegovih anđela su sasvim sigurno sakramenti. I sami egzorcisti potvrđuju da je dobra ispovjed snažnija od svakog egzorcizma. Ako dostojno primamo svetu pričest, kako bi na nas mogle djelovati đavolske sile? Doista, možemo trpjeti. Ima u životu puno toga što nam uzrokuje trpljenje: bolest, rastanak od drage osobe, teškoće u radu, trpljenje naših bližnjih... Sigurno da možemo trpjeti i kao posljedica izravne demonske intervencije (npr. prije spomenutog sv. Antuna su stvarno i fizički i psihički mučili demoni). Ali, Bog će, otajstveno, to okrenuti nama na dobro. Nema smisla praviti se da razumijemo kako osim da pogledamo križ Kristov.
Uz ispovjed i pričest, može nam pomoći i prokušani sakramental: blagoslovljena voda. Evo što o njoj kaže sveta Terezija Avilska:
U više navrata iskusila sam da nema stvari od koje bi više bježali [nečastivi] pa da se ne vrate. I od križa bježe, ali se vrate. Zacijelo je velika moć blagoslovljene vode. Za mene je posebna i jako znana utjeha koju osjeća moja duša kad je uzimam. Istina je da se najčešće osjeti neko osvježenje koje ne bih znala iskazati, poput neke unutarnje naslade koja mi ojača cijelu dušu. To nije privid niti nešto što mi se dogodilo jedanput, nego puno puta i promatrano s velikom pomnjom. Recimo, kao kad bi netko osjećao veliku toplinu i žeđ, pa popio vrč hladne vode, te se čini da je sav osjetio osvježenje. Razmišljam kako li je veliko sve ono što je naredila Crkva, pa se jako radujem kad gledam da one riječi imaju toliku snagu te je daju i vodi, da nastaje tako velika razlika između onoga što jest i nije blagoslovljeno.Naravno da je važno da se molimo. Blažena Djevica Marija je ona žena iz Biblije koja je neprijatelj zmije, tj. đavla. Utječimo joj se u svakoj, a posebno takvoj potrebi i zazivajmo s povjerenjem njezino ime i ime njezina sina, našeg Gospodina Isusa Krista.
(Moj život, §31.4)
Bog nam je dao i anđela čuvara, a tko će bolje znati kako se obraniti od zlog anđela, nego anđeo koji djeluje kao Božji poslanik posebno sa zadaćom da nas čuva?
Arkanđeo Mihael je predvodnik Božjih četa i već je zbacio Sotonu i njegove anđele u bezdan za njih pripravljen. Nije loše svakodnevno moliti molitvicu pape Lava XIII.-og koja se prije molila poslije svakodnevne mise:
Sancte Míchael Archángele, defénde nos in praelio; contra nequítiam et insídias diáboli esto praesídium. Imperet illi Deus; súpplices deprecámur: tuque Princeps milítiae caeléstis sátanam aliósque spíritus malígnos, qui ad perditiónem animárum pervagántur in mundo, divína virtúte in inférnum detrúde.Možete se okoristiti i tolikim drugim molitvama i stvarima od kojih ću za kraj spomenuti još samo medaljicu svetog Benedikta koja sadrži riječi otklinjanja:
Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju; protiv opakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovijeda Bog; ponizno molimo: i Ti, Vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krjepošću u pakao strovali.
Vade retro Satana! Nunquam suade mihi vana! Sunt mala quae libas. Ipse venena bibas! - "Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov!"
Evo nekoliko knjiga koje vam mogu biti od koristi ako se razborito njima služite. Morate imati na umu da nije sve u njima jednako važno ni jednako točno. Neke stvari su literarna sredstva poput preuveličavanja ili naglašavanja, u drugima se miješa spekulacija autora s provjerenim istinama, treće pak daju osobno viđenje autora koje je obojano raznim faktorima. Uostalom tko bi o stvarima koje se tiču duhovnih bića mogao biti siguran osim ako mu Crkva nešto kaže. Te stvari su nama ljudima većinom nerazumljive i strane. Još kad se sjetimo da se ovdje radi o lašcu i ocu laži (usp. Iv 8,44), lako je razumjeti zašto je potreban oprez u prihvaćanju tvdnji koje se tiču demona.
- Egon von Petersdorff: Demoni, vještice, spiritisti – o knjizi
- Gabriel Amorth: Izvješća rimskog egzorcista – možete pogledati i kritiku ove knjige
- Malachi Martin: Hostage to the Devil: The Possession and Exorcism of Five Contemporary Americans (ili ovdje) – detaljan, dobro pisan i često brutalan opis opsjednuća i egzorcizama; čitajte samo ako imate "dobar želudac"
- Nekoliko članaka: 1, 2, 3, 4; pogledajte Exorcist i Exorcism of Emily Rose online.
Napokon jedan zdrav i umjeran, jednostavno katolički, članak o demonologiji! Bravo Toma
OdgovoriIzbrišiMeni se isto sviđa odmjerenost i ovo ukazivanje na nadu- "isto nam tako do posljednjeg časa života ostaje mogućnost da milosti kažemo da i prihvatimo Božju volju - naše spasenje."
OdgovoriIzbrišiJučer sam čitao o sv. Piju i krunici kao oružju protiv zla. Isticao je važnost čudotvorne medaljice i medaljice sv. Benedikta. Kad smo kod čudotvorne medaljice, sv. Ljudevit snažno opisuje Gospinu ulogu u borbi protiv zla u br. 52. iz Rasprave.
Dobar tekst kao i uvijek!
OdgovoriIzbrišiDodao bih na popis knjiga i knjigu: Kateheza sotone, ne znam točno autora, ali ima je u svim kaptolskim knjižarama.Jako dobra!
Ja se iskreno nadam da će naš Toma jednoga dana postati svećenik.Bio bi dobar propovijednik!:):):)
OdgovoriIzbrišiToma, drago mi je što pišeš o ovoj, podjednako prešućivanoj kao i ismijavanoj temi, i to ukratko, ali odmjereno i kritički.
OdgovoriIzbrišiPreporučio bih par knjiga različitih profila, ako dopustiš:
- B. J. Oropeza: 99 odgovora na pitanja o anđelima, demonima, i duhovnom ratovanju (knjiga je tipično po američki praktična: obuhvaća široko tematsko područje i pruža osnovne informacije lako pregledne);
- Rene Girard: Promatrah Sotonu kako poput munje pade (ozbiljno djelo iz pera poznatog francuskog obraćenika):
- Giorgio Gozzelino: Tko je uistinu sotona?(klasično djelo na tu temu vrsnog talijanskog stručnjaka);
- Lorenzo Scupoli: Duhovni boj (vrlo cijenjeni duhovni klasik iz sr. vijeka);
Ivan Mužić: Zlodusi u hrvatskoj (svakako pročitati ovo djelo cijenjenogog povjesničara, najboljeg poznavatelja masona u hrvatskoj).
S obzirom na tematiku ovoga zadnjeg naslova, šuška se, neznam koliko utemeljeno, o porastu sotonizma i ostalih sličnih organizacija u Hrvatskoj, pa me zanima Toma da li znaš možda za neki noviji ozbiljniji rad, i jesi li ti razmišljao napisati nešto o tome?
Hvala!
Asker, ne znam neke novije radove, a i nisam siguran koliko se to podrucje ozbiljnije proucava. Pretpostavljam da je bolje detalje o takvim stvarima ostavljati onima koji ce se time baviti, a to su egzorcisti. Ne zavidim im sto moraju prouciti literaturu svakojake vrijednosti i iz nje izvlaciti tvrdnje razlicitog stupnja tocnosti. Pretpostavljam da najvise ipak stjecu iskustvom.
OdgovoriIzbrišiInace, vidim da je ovdje pisano dosta o ovoj tematici, pa preporucujem da se javite autoru tih clanaka (pise email adresa uz njegovu sliku) koji je sigurno upuceniji u noviju literaturu o tome.
Za obicnog vjernika, pa i svecenika, mislim da su one tri knjige navedene na kraju teksta sasvim dosta.
PS. Mozda vam bude zanimljiva stranica i ovog svecenika, demonologa (vecinom na spanjolskom, evo sto kaze wikipedija o njemu).
I meni je dobar članak, pohvaljujem Tomu. Prisustvovao sam nekolicini molitava oslobađanja,jednom i egzorcizmu, i vidio na desetke tlačenih ili opsjednutih osoba (ne posjednutih). I znate što? To je dobro! Čak i takvi naprvu mučni prizori jako dobro posluže za evangelizaciju, pa bi bilo dobro da ih češće vide vjernici, osobito običajni!
OdgovoriIzbrišiDragi moji,jedno pitanje nevezano uz ovu temu.-Kao što vjerovatno znate u Sloveniju dolazi poznati karizmatik p.James Manjackal.Prisustovao sam na jednome od njegovih seminara,ali to je bilo jako davno(prije nekih 10-ak godina),i više se ne mogu sjetiti kako je to zapravo izgledalo.Mišljenja o njemu su podjeljena,neki su za,a neki protiv takvih seminara.Ovo pitam jer mi je moja tetka kupila kartu i htjela bi da idem sa njom.Što učiniti?Ići ili ne?Zanima me mišljene moje braće tradicionalista!
OdgovoriIzbrišiPozdrav Toma! Ako dopustiš pokušao bih odgovoriti našem prijatelju jednom zanimljivom pričom.
OdgovoriIzbrišiŽivio jedan pustinjak na glasu svetosti i mnoštvo ljudi dolazilo k njemu, no svi su se ubrzo vraćali i nitko nije ostajao s njime, u pustinji. To je zabrinulo njegova biskupa pa pošalje da ga upitaju zašto nitko ne ostaje u pustinji.A on im najprije ispriča jednu zgodu: "Ugledao jedan pas zeca i počeo trčati za njim. Prolazeći uz obližnja sela vidješe ga drugi psi gdje trči - ali ne vidješe zeca - te potrčaše za njim. Nakon nekog vremena svi psi odustaše od trčanja i vratiše se svojim selima, samo onaj pas koji je vidio zeca nastavi trčati za njim." Tada pustinjak odgovri: Svi su oni ljudi poput seoskih pasa jer su došli u pustinju trčeći zamnom, a ja sam došao ovdje trčeći za Kristom. Vratili su se jer im ja nisam mogao dati ono što im treba, to može samo Krist.
Pitaš se što učiniti. Ići ili ne? Sebi uvijek možeš postaviti ključno pitanje: Što tražim? Tražim li Krista ili nešto drugo? Neće ti Gospodin zamjeriti niti ako želiš vidjeti ili doživjeti neke izvanredne događaje (ozdravljenja, govor u jezicima,...), samo uvijek znaj Tko u svemu treba biti na prvom mjestu. Neka ti pomognu razlučiti poslanice sv. Pavla (posebno Kor) koji ne želi znati ništa doli Krista, i to raspetoga!
Dragi Asker,puno ti hvala na savjetu.Mislim da ću ipak otići!Sjećam se samo kada je p.James održavao seminar u Međugorju na kojem sam bio(porjeklom sam iz Ljubuškog,a to je nekih 10-ak km do Međugorja)da sam vidio,a i ostalih 10 000 ljudi kako se betonski križ od 33 m užasno brzo vrti.To je puno utjecalo na moju vjeru u Boga.Ja znam da je p.James,neću reći svetac,ali bogougodnik,ali mi neodgovara način na koji on predvodi seminare,ples pod misom,gitare,bubnjevi...to jednostavno nisam ja.Ali znam da ću nešta novoga naučiti.PS.molim se za tebe
OdgovoriIzbrišiAsker, dao si briljantan odgovor. I ako ja to ne mogu i ja cu nesto pokusati reci sto ja o tome mislim. Ja sam par puta bio na duhovnim obnovima i nemam vise namjeru na tome ici zbog vise razloga. 1) Ne pase mi slusati gitarice i sintesajzere uz molitvu. 2) Vise puta sam primjetio da ljudi koji idu po duhovnim obnovima cesto se "lijepo" osjecaju, tako lijepo da zaborave biti ponizni i strpljivi prema ljudima koji su vise skepticni i vrlo rado o sebi pricaju umjesto o Isusu. Cak sam vidio slucaje gdje su ljudi tako "dobro" se osjecali da su prestali uzimati lijekove koje su im potrebne za zdravlje. Hvala Bogu, vidim da su oni jos zivi, jer su poslije nekoliko vremena ponovo poceli uzimati svoje lijekove. 3) Po onim duhovnim obnovima na koje sam ja bio svecenik je propovjedao herezije.
OdgovoriIzbrišiJa takodjer ne vidim nikakav razlog zasto bi se trebalo na to ici posto najveca senzacija nam se dogadja na svetoj misi svaki dan u crkvi. Isus nam dolazi da nas tjesi, uci a pogotovo da nam daje vjecni zivot. Vrlo je lako vidjeti koji su poslusali Isusov glas koji nam stalno govori u srcu. Ti ljudi su jucer bili oholi a danas ponizni, jucer su mrzili a danas ljube bliznjega svoga. to je siguran dokaz da su poslusali Isusov glas a ne sto se "lijepo" osjecaju.
A sto da kazem onima koji idu slusati karizmaticare jer uporno zele cuti kako Isus njima "verbalno" objasnjava stvare? Vrlo jednostavan odgovor. Svaki dan mozes slusati Isusov glas kako ti u svojoj najvecoj dobroti pokaze put do vjecnoga spasenja. Mogu vam dati milijun primjera kada sam cuo Isusov glas ali cu vam dati dva. 1) Jedan stariji covjek koji sada jedva hoda mi je zamolio da ga vozim kuci poslije mise jer nije imao prijevoz. Eto, to vam je odlican primjer kako je Isus meni govorio kroz ovoga staroga gospodina. 2) Jucer mi je moja mama zamolila da joj idem kupiti tramvajsku kartu. Ovaj put mi je Isus kroz moje mame govorio.
Da sam bio na tvojemu mjestu, ja bi sigurno otisao sa tetkom slusati p. Manjackala. A kada se bude slavila tridentska misa ja bi joj rekao da sa mnom ide na misu da se upoznaje s time sto ja najvise volim.
Ako imas priliku nesto pitati sveceniku, rado ga pitaj kako je sada situacija u Indiji pa nam ovdje nesto napisi o tome.
Puno toplih pozdrava iz hladnog sjevera od tvoga brata "tradicionalca" i nadam se da cete imati priliku koji dan uzivati uz dobru alpsku kuhinju i dobro vino.
Ivan Kovacic