nedjelja, 28. kolovoza 2022.

Martin Mosebach: Tradicionalist se ne bi trebao bojati raskola njemačke Crkve, nego bi za tim trebao više čeznuti


Una Voce Korrespondenz: Prije nego započnemo razgovor, dali ste, kao neku intonaciju, upozorenje da teško možemo pronaći pouku iz prošlosti za sadašnju situaciju jer ono što danas doživljavamo nije usporedivo ni s jednim kriznim vremenom iz povijesti, koliko god su i ranija vremena u detaljima iznjedrila slične pojavnosti. Koji su to, prema Vašem shvaćanju, slični fenomeni? Koja su područja zahvaćena? Što se ponavlja? I gdje su odlučujuće razlike koje toliko otežavaju posezanje za prošlim iskustvom?

Martin Mosebach: Bjelodana je podudarnost prošlih sa sadašnjim pojavnostima. Veliki su dijelovi današnje Crkve arijanski, ikonoklastični, protestantizirani, protusakramentalni, sekularizirani. Međutim, za razliku od prošlosti, nedostaje vjerni puk koji je svaki put nametnuo povratak Tradiciji. To se svakako vrlo dobro može protumačiti za Zapadnu Europu. Nakon 50 godina izostanka pravovjerne vjerske pouke, katolička je religija postala nepoznata čak i među njezinim preostalim pristalicama. Mnoge prošle bogoslovne katastrofe nikada nisu zahvatile 'male ljude', pravo Kristovo stado. Ono je nastavilo biti katoličko bez obzira uz koje krivovjere pristajala vodeća elita.

Danas se Crkva do krajnosti amalgamirala s prevladavajućim ekonomskim i političkim silama koje su antireligiozne. Išla je udovoljavanju demagogijskih zahtjeva sila koje uopće nemaju ništa zajedničkoga s Crkvom, ali nesumnjivo su pridobile većinu. Sigurno je istina da je crkvena Tradicija zaista "nesuvremena", tako nesuvremena kako je bila u vrijeme apostola Pavla. Ta misao u njezinim današnjim predstavnicima izaziva paniku umjesto da se shvati kao velika zadaća. Odlučno odupiranje totalitarnim tendencijama vremena moglo bi čak sadržavati političku šansu. No, to se trenutačno uopće ne shvaća. 

UVK: Još jedanput, je li to 'njemački fenomen' ili je to u Njemačkoj samo posebno dobro vidljivo zbog 'institucionaliziranja' na sinodalnom putu?

MM: Njemačka je zemlja reformacije, vjerskog raskola, sekularizacije, ateističke filozofije, ateističkih totalitarnih sustava komunizma i nacionalsocijalizma. Iz Njemačke u zadnjih petsto godina nije došlo puno dobra. Katolička se Crkva u XX. st. ovdje posve podvrgla neoprotestantskoj i postluteranskoj teologiji - pritom je naša nesretna zemlja još i bogata pa posvuda može širiti svoj štetan utjecaj tako što kupuje siromašnije zemlje. No, sve to ne smije prikriti činjenicu da se trenutačni pad Katoličke Crkve može ustanoviti u svim zapadnim zemljama. Na nekim mjestima još ne tako snažno kao u Njemačkoj, ali čak se i u nekoć izvorno katoličkim zemljama poput Irske i Italije opaža prorjeđivanje i krvarenje, da ne govorimo o Francuskoj, 'najstarijoj kćeri Crkve'.

UVK: Zacijelo, većina praktičnih i pobožnih katolika, uključujući i svećenike, ne poznaju staru misu. Ipak, neki će priznati da u tradicionalnom obredu nema mjesta svim onim liturgijskim grozotama i da u krugu katolika povezanih s tradicijom nema prostora za društvo otvoreno u svim smjerovima. Možemo li se nadati valu 'sinodalnih izbjeglica'? Spašavanju na stijeni koja odolijeva olujama. Preživljavanju u Tradiciji? I koje onda značenje ima činjenica da u ovo vrijeme 'sinodalne zbrke' Sveti Otac izdaje motuproprij koji masovno torpedira pristup staroj misi? 

MM: Pristalice stare mise moraju biti svjesni: da, postojao je pučki pokret protiv nove liturgije, ali on nije bio pokret za staru - više je vodio potpunom izlasku iz Crkve. Mudrost koju se rado pripisuje Katoličkoj Crkvi, potpuno ju je napustila u XX. st. Usudila se na 'reformu mise', koja je zapravo bila revolucija odozgor, ne uzevši u obzir da revolucija, pa i kad je provedena pod djelovanjem auktoriteta, u doba masovne demokracije vrlo brzo mora postati neupravljivom. Moramo prihvatiti žalosnu činjenicu da je veliki dio vjernika koji su ostali u Crkvi u međuvremenu preodgojen. Goethe svraća pozornost na antropologijsku činjenicu da strahopoštovanje nije naravna vlastitost čovjeka, nego da je mora steći. Stara je liturgija u bezobličju modernoga društva zaista strano tijelo. Ona sada privlači one koji posjeduju unutarnju spremnost na otpor, a to uvijek može biti samo mala elita, ne elita u smislu akademskih naslova ili ekonomske moći, nego duhovne snage i samostalnosti, a ta se može naći na svim razinama društva. 

Vjerska katastrofa rezultirala je jednim paradoksom. Stara liturgija živi od poštovanja za hijerarhiju i red, ali njezini branitelji imaju anarhični temperament. Nepovjerljivi su prema svakoj ustanovi i auktoritetu koje nisu voljne podvrgnuti se Predaji, a to se odnosi na većinu predstavnika Crkve i države. Vladajući prvosvećenik, čiji je iskazani cilj istrijebiti ostatke Tradicije Crkve koji su još preostali nakon 50 godina koncilskog razvoja, ispravno je spoznao da će njegovo djelo ostati nedovršeno dok god se stari obred uspijeva prenijeti sljedećem naraštaju. Stara liturgija sadrži sve što jedan katolik treba da bude katolik - štoviše, ona je u stanju neko vrijeme nadomjestiti jednog papu koji ne prepoznaje svoje zadaće. On je to točno razumio i ta mu je predodžba nepodnošljiva.

UVK: Još jedanput o nepoznavanju: ne sadrži li činjenica da veliki broj katolika ne poznaje misu svih vremena izvjestan potencijal za ljutnju? Posebno u krugu inače dobro informiranih, pobožnih i možda također katolika koji više slove za konzervativne, a i u krugu onih koji bi imali intelektualnu sposobnost informirati se o povijesti svoje majke Crkve. Ne bi li se ovdje smjelo očekivati izvjesno znanje o 'obiteljskoj povijesti'? Otkuda takve rupe u obrazovanju?

MM: Navodite nešto što je i za mene zagonetka. Poznajem mnogo sasvim pobožnih katolika koji zaista pate pod sadašnjim izopačenjem nauka i liturgije i pune mi uši jadikovanjem o najnovijim zastranjenjima kod zadnje dječje pričesti i božićne mise. Moje je pitanje zatim uvijek: 'Ali zašto onda još idete onamo?' Na mnogo mjesta postoji alternativa - kapela Piova ili Petrova bratstva ili čak stara misa koju služi dijecezanski svećenik - dužnost je to podržati. Uvijek je jednako kao što je bilo Gospodinu s bogatim mladićem - 'otiđe tužan.' Kod njemačkih konzervativaca postoji duhovna pospanost kojoj još uspijeva izraziti ljutnju, ali ne i da se iz te ljutnje povuče konzekvencija. Pristajanje uza staru misu im je nešto jezivo, previše se skreće od 'mainstreama'. U Rotary-klubu, kod maltezera, u krugu kolega, u redakciji, to bi se promatralo s nepovjerenjem - je li to možda radikal? A tako važna religija ipak nije da bi se za to izlagalo...

UVK: Kakva je uloga katolika koji su povezani s Tradicijom? Pričekati i primiti sve otvorenih ruku? Ili ići za izgubljenim ovcama? Kako bi moglo izgledati tradicionalno misionarenje?

MM: Poput mnogih sam uvjeren da njemačka službena Crkva stoji pred slomom. Šuplja je poput termitnjaka i po gluposti i neukusu svojih predstavnika nije privlačna niti modernističkim liberalima, barem ako su inteligentni. Ostat će vrlo malo stado i u njemu bi pravovjerni tradicionalistički katolici mogli dobiti na težini. Presudnim mi se čini da napokon nestane službena Crkva s mirijadama svojih laičkih zaposlenika.

Tradicionalist se ne bi trebao bojati raskola njemačke Crkve, nego bi za tim trebao više čeznuti, tim više što to nije raskol, nego otvoreni otpad službene Crkve. Više nema temelja za hvaljeni 'dijalog'. Uostalom, ne muči me misao o tomu bi li jednoga dana Tradicija mogla 'trijumfirati'. Mora nam biti dovoljno da je što bliža religiji koju je osnovao Krist. Za onoga tko je to shvatio, ono što se zbiva na pseudosinodi njemačke Crkve samo je skup duhova mrtvih. Jedan američki svećenik, s kojim sam često razgovarao o sadašnjem stanju, svaki bi put završio razgovor riječima: 'Važno je ustrajati.' Ni ja ne mogu više kazati.


https://www.thecathwalk.de/2022/08/25/ein-traditionalist-sollte-das-schisma-der-deutschen-kirche-ersehnen-martin-mosebach-im-una-voce-interview/

http://www.una-voce.de/una-voce-korrespondenz.html

(https://rorate-caeli.blogspot.com/2022/08/a-traditionalist-should-long-for-schism.html)

subota, 27. kolovoza 2022.

Ngorongoro

 Naš boravak u Singidi je završio i krenuli smo prema sjeveru nešto prije podneva. 

petak, 26. kolovoza 2022.

Singida

Do Singide ime dosta vožnje, pa uživajte u fotografijama s puta dok ne stignemo. Glazbena pratnja može vam biti hit koji nas je svuda dočekivao, Furaha

četvrtak, 25. kolovoza 2022.

Tarangire

Oko 15 do 9 bili smo na ulazu u Nacionalni park Tarangire (čita se kako je napisano, a naglasak je uvijek na predzadnjem slogu). Bio je oblačan dan, ali ovo je sušna sezona, pa oblaci nikako ne znače kišu. 

srijeda, 24. kolovoza 2022.

Put u Tanzaniju

Početkom srpnja odlučio sam isplanirati si put u Tanzaniju. Ubrzo je želju da se pridruži iskazao i Marko s dvojicom svojih najstarijih sinova. Nažalost, o glavnom razlogu putovanja ovdje mogu reći samo neke usputne i rubne komentare jer ne želim svrnuti Sauronovo oko u tom smjeru. Unatoč tome, ima dovoljno zanimljivih fotografija i anegdota za nekoliko tekstova, a u ovom prvom opisat ću pripreme za put, putovanje i dolazak. Naravno, posjetili smo kroz desetak dana sredinom kolovoza samo jedan mali dio sjevernog dijela Tanganjike (kopneni dio republike Tanzanije koja je nastala 1964. spajanjem Tanganjike i otočja Zanzibar) pa svoje ograničene doživljaje nikako ne želim generalizirati na cijelu zemlju ili sve njezine stanovnike. 

Slobodno preskočite sve što vam se čini dosadnim, a vjerojatno će većem broju čitatelja takav biti i ovaj uvodni dio koji ipak ostavljam sebi za podsjetnik, a onima koji još nisu putovali u Tanzaniju kao praktični savjet. 

ponedjeljak, 22. kolovoza 2022.

ponedjeljak, 15. kolovoza 2022.

Najbolji je dio izabrala Marija, koji se ne će uzeti od nje dovieka

 


Neka priteče, Gospodine, u pomoć Tvomu puku molitva Bogorodice, da oćutimo, kako odvjetuje za nas pred Tobom u nebeskoj slavi, premda znamo, da se preselila u prilici svoga tiela; po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vieke vjekova. Amen.

ponedjeljak, 8. kolovoza 2022.

S mjerom



   XV.
Tko neznade vina piti,
I u društvu veseo biti,
Pěsmu našu zapěvati,
I u kolu zaigrati;

Tko to neće neumije,
Naše gore list taj nije,
Tog Hèrvatska nij' rodila,
Daleko mu kuća bila.


   XVII.
Razlika je povelika
Izmedj jezgre i oblika,
Mudrac jezgri prednost daje,
A za oblik malo haje:

Lěpu děvu mož' ljubiti,
Ma u prostoj bila sviti,
Dobro vino isto tako
I s čuture pit' ćeš lako.


   XVIII.
Čistu savěst, čisto vino,
Nežel'mo si, bratjo, ino,
Jer u sreći i u bědi
Ovo dvoje mnogo vrědi;

Dok bogataš srěd palače
Neveseo možda plače,
Ja u prostoj mogu klěti
Čistom svěstju pit' i pěti. 


   XXIV.
Starci u svako piše doba,
Od kolěvke pa do groba,
Tako piše pri kèrštenju,
Za pogrebom, pri goštenju;

Tad pri svatbi, godu, časti,
I pri istoj hodočasti;
Stari dakle adet štujmo,
Pa to činom očitujmo. 


   XXVI.
Kada gděgod junak směli
Hoće mejdan s kim da děli,
Prije ti se vincem krěpi,
Tad bo dušman pred njim strepi; 

I Marko se dèržo toga,
Pojeć istog šarca svoga,
Tog' se i nam dèržat treba,
Jer i na nas dušman vreba.


   XXX.
U dobroga mog prijana
Ima jedna čudna mahna,
Cerkvu s bliza neopazi,
A s daleka kèrčmu spazi;

Gluh je, kada zvona zuje,
A zvék čašah tamo čuje,
Cerkva mu je pokraj puta,
A u kèrčmu svedj zaluta.


   XLVII.
Jadne one kukavice,
I domaće izdajice,
Što će onom koj ih plati,
Dom i narod svoj prodati;

Neka s neba grom ošine,
Nek ih proždru věčne tmine,
U pó gostbe i razblude
Nek im vino otrov bude!


(Mirko Bogović, Vinjage)

subota, 6. kolovoza 2022.

Nema potrebe za...

 ...sladunjavom Frisininom verzijom kad imate...

ponedjeljak, 1. kolovoza 2022.

Ajoj


Edward Lear
Iz Knjige besmislica

Bio jednom čovjek iz Jesenica
I gnjavila ga jedna stjenica;
Kad ju je htio zgnječit,
Dodali su mu čekić
I on puče ko da je lubenica,
Taj neoprezni čovjek iz Jesenica.

*Prijevod Antun Šoljan