utorak, 30. travnja 2013.

Dvije obavijesti

Zadar
U četvrtak, 2. svibnja 2013., u crkvi sv. Donata, u 18 sati, javnosti će biti predstavljene dvije jedinstvene multimedijske monografije – Glagoljaško pučko crkveno pjevanje Zadarske nadbiskupije: Veli Iž i Radovin. (pozivnica, opis)

***

Zagreb
Prebendar preč. dr.Stanislav Vitković u petak, 10. svibnja 2013. u 18:00 sati predvodit će u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu sv. misu u spomen na zadnju austrijsku caricu i hrvatsko-ugarsku kraljicu, službenicu Božju Zitu od Bourbon-Parme (1892.-1989.). (plakat)

(Nap. (TB): Vjerojatno novus ordo na latinskom kao i prošlih godina. Usput, pomolite se za našeg prečasnog jer mu se zadnjih tjedana još pogoršao vid.)

petak, 26. travnja 2013.

Čistilište ilustrirano privatnim objavama (do 19 st.)

Pomozi mi, draga sestro, utješi me u strašnoj muci koju podnosim. O kad bi znala strogost Sudca koji želi svu našu ljubav, kakvu zadovoljštinu zahtijeva za najmanje prekršaje prije no što nas pusti k nagradi! Kada bi samo znala koliko čisti moramo biti da bismo gledali Božje lice! Moli! Moli i čini pokoru za mene koja sebi više ne mogu pomoći!
(pokojna redovnica susestri, bl. Štefaniji Quinzani)

Više mi je ljudi reklo da ih je u mom prošlogodišnjem izvještaju iz Rima posebno zainteresiralo kratko spominjanje muzejčića duša u čistilištu. Namjeravao sam već tada, u studenom kad se na poseban način spominjemo svetih duša u čistilištu napisati kratku preporuku knjige koju vam danas predstavljam. Nažalost, oteglo se to sve do sada, no evo konačno je došlo na red. Žao mi je ako sam ovim kašnjenjem uskratio dušama toliko potrebne molitve, ali osnovni smisao ovog članka ostaje podsjetiti sve čitatelje koliko je važno moliti, prikazivati svakodnevne žrtvice i posebno dati da se za pokojnike u čistilištu prinose svete mise te namjenjivati za njih oproste.

Knjiga je dostupna u prijepisu francuskog izvornika iz 1888. godine:
Abbé François-Xavier Schouppe, Le Dogme du Purgatoire illustré par des Faits et des Révélations Particulières
kao i u engleskom prijevodu:
Purgatory: illustrated by the lives and legends of the saints (1893) ili
Purgatory (1920)

Naglasit ću odmah da ova knjiga nije obrana doktrine o čistilištu, tj. da pretpostavlja kako čitatelj prihvaća dvije tvrdnje koje Crkva uči de fide, tj. dogmatski, a to su ona da duše koje su umrle u milosti Božjoj, ali s lakim grijesima ili neizvršenim vremenitim kaznama za grijeh idu u čistilište te da vjernici mogu pomoći tim dušama svojim molitvama, dobrim djelima i posebno svetom misnom žrtvom.

Što je onda sadržaj ove knjige? Privatne objave svetaca, blaženika i pobožnih ljudi u kojima su oni vidjeli čistilište, doživjeli neke njegove karakteristike ili susreli neku od duša koja im je objasnila zašto je ondje završila, te ih zamolila za pomoć.

Ja ne volim privatne objave, pogotovo ne novijeg datuma, ali autor je u uvodu vrlo lijepo razložio koja je svrha radi koje je knjiga pisana. Ako nekome ne treba drugog poticaja da moli za duše u čistilištu osim što ga Crkva na uobičajeni način na to nuka, to je vrlo pohvalno i takva osoba ne treba ovu knjigu čitati. Nama ostalima dobro je vidjeti konkretne primjere koji nam pomažu da iz pomalo neosobnih definicija lakše primijenimo nauk i praksu Crkve u svom životu u ovom bitnom pitanju. Kao što i autor spominje, ako nam se neka od ovih objava učini nestvarnom, neuvjerljivom i slično, slobodni smo preko nje prijeći kao obične priče, tj. ne trebamo se zabrinjavati. No sama količina svjedočanstava, a radi se doslovno o desetinama i desetinama događaja, te imena koja iza njih stoje, vrlo često svetci i svetice uz koje su bili nazočni pouzdani svjedoci, garantiraju da će svaki vjernik koji ovoj knjizi priđe makar i sumnjičavim stavom, pronaći ovaj ili onaj događaj koji će ga dirnuti i potaknuti na molitvu za siromašne duše.

Na kraju navodim još samo jedan citat iz ove knjige. Naime, može se dogoditi da nakon dužeg čitanja (preporučujem ipak samo nekoliko poglavlja dnevno) ostanemo obeshrabreni videći kako se i sitne pogreške moraju mukotrpno i dugotrajno čistiti jer to zahtijeva božanska pravda. Sveti Franjo Saleški daje kao i uvijek širu sliku.

"Možemo", kaže ovaj sveti i dobroćudni duhovnik, "iz misli na čistilište crpsti više utjehu nego strahovanje. Većina onih koji se jako groze čistilišta misli više na vlastitu korist, nego nego na Božju slavu, a to proistječe iz toga što razmišljaju samo o trpljenjima bez da razmotre mir i sreću koju ondje uživaju svete duše. Istina je da su muke ondje tako velike da se ni najgora trpljenja zemaljskog života ne mogu s njima usporediti, ali se ni nutarnjem zadovoljstvu koje se ondje uživa ne može približiti nikakvo blagostanje ili zadovoljstvo na zemlji.

Duše su savršeno predane Božjoj volji, odnosno njihova volja je tako suobličena Božjoj da one žele samo ono što Bog želi, pa bi se, da im se otvori raj, radije strovalile u pakao, nego pojavile pred Bogom s mrljama za koje vide da ih izobličuju. Pročišćuju se drage volje i s ljubavlju jer se tako Bogu sviđa.

Duše žele biti ondje u stanju koje je Bogu po volji i dokle god mu to odgovara. One ne mogu sagriješiti niti osjetiti najmanji pokret nestrpljivosti, pa ni počiniti najmanju nesavršenost. Ljube Boga više no sebe same i više no bilo što drugo, ljube Ga savršenom, čistom ljubavlju koja ne traži probitka. Tješe ih anđeli, a ispunjene su nadom koja nikako ne može biti razočarana u onome što iščekuje. Najgorča tjeskoba ublažena je dubokim mirom. To je vrsta pakla s obzirom na muke, to je raj s obzirom na užitak koji im u duše ulijeva ljubav. Ljubav snažnija od smrti i moćnija od pakla."

Za one koji žele znati više: ovo i ovo.

srijeda, 24. travnja 2013.

Markovo


Iz Kniewaldove Liturgike:
U uskrsno doba padaju "velike litanije" na blagdan sv. Marka evanđeliste i "male prošnje" u tri dana neposredno prije Uzašašća Gospodinova. Obred se ovih prošnja sastoji od ophoda i mise, koja se služi iza ophoda. (...)

Ophod treba da povedu sve stolne, zborne i župske crkve. Svećenik, praćen služiteljima, odjeven je u amikt, albu, pojas, stolu i plaš, ili barem u kotu i stolu ljubičaste boje. U crkvi pred velikim žrtvenikom počnu se pjevati litanije svih svetih, onako, kako je to propisano za veliku subotu, to će reći opetujući svaki zaziv. Kad puk otpjeva "Sveta Marijo, moli za nas", ustanu svi i idu redom izlazeći iz crkve i nastavljajući litanije. Naprijed se nosi križ, za njim ide kler, a najposlije svećenik i poslužnici. Ako je ophod duži, tada se ili ponavljaju litanije, ili se svrše samo do prošnja, pa se govori koji od psalama pokorničkih ili stepeničkih. Himni se i druge vesele pjesme ne smiju pjevati pri ovom ophodu, kao ni uopće u zgodama pokorničkim. Treba li se putem svratiti u koju crkvu, tada se, pri ulasku u crkvu, prekinu litanije ili psalmi, te se pjeva antifona, redak i molitva zaštitniku one crkve. Kad iziđu, nastave litanije ili psalme te istim redom idu do crkve, gdje se ophod završi prošnjama i molitvama, kako stoje na koncu litanija sviju svetih iza sedam pokorničkih psalama. U ophodu se mogu nositi svete slike, moći svetaca i znakovi bratovština.

Spriječi li nevrijeme ili druga kakova zapreka održavanje ophoda izvan crkve, dostojno je, da se prikladnim načinom ophod održi u samoj ckrvi. Na "manjim" se prošnjama održaje ophod s nešto manje svečanosti nego li na dan sv. Marka.

Misu "Exaudivit" valja služiti uvijek, kad se održaje ophod. Desi li se ipak, da "prošnje" padnu na dvostruki blagdan I. reda, tada valja reći misu dana sa spomenom iz mise "Exaudivit" sub unica conclusione. Pristoji se da bude barem pjevana, a ne tiha.

(...)

Prosni dani uvedeni su najprije u Galiji u V. v. Uveo ih je sv. Mamerto kao dane pokore, posta i prošnje, usprkos klasične tradicije da u uskrsno doba nema posta. U Rim je prenesena liturgija prosnih dana za Leona III., zadržavši pokornički značaj, ali bez posta. Tu je nadovezala liturgija prosnih dana na litania maior, koja se od V. v. amo obdržavala 25. travnja namjesto poganskog ophoda nazvanog Robigalia (23. travnja). Taj je ophod išao preko milvijskog mosta u sveti gaj da tamo žrtvuje i izmoli da žito bude pošteđeno od proljetnih štetočina. Litania se maior nasuprot s milvijskog mosta vraćala natrag u Rim. Leo III. uveo je osim toga i litaniae minores, ophode na tri dana prije Uzašašća, preuzevši ih iz Galije.

Danas se služi isti misni obrazac i na ovu trodnevnicu prije Uzašašća i na dan sv. Marka, 25. travnja. Bit će, da je taj misni obrazac mješavina više prvotnih obrazaca. Od prvotne litania maior 25. travnja ostalo je sigurno evanđelje i poslanica, koji se odnose na blagoslov usjeva. Prvotni je općepokornički značaj još jasno vidljiv u ljubičastoj boji, koja je propisana za te dane usprkos uskrsnog vremena, a gotovo čitav obrazac osim poslanice i evanđelja nadovezuje se na IV. i V. nedjelju iza Uskrsa zahvaljujući Gospodu, što je svoj narod obranio od neprijatelja i moleći ga da svoje vjerne i nadalje štiti od svih protivština.

Sa stranice mr. sc. Snježane Majdandžić-Gladić (vidi šire ondje):
Povijesno gledano, ophod na Markovo bio je vezan uz prosne dane. Naime, prosni dani se latinski nazivaju Litaniae, a obuhvaćaju Litania maior i Litaniae minores. Prva se odnosi na procesiju na Markovo (Velike prošnje), a druge na tri dana prije Uzašašća (Male prošnje ili Dani moljenja).

U starom Rimu 25. travnja je bio posvećen bogu Robigusu ili božici Robigo, kada ih se molilo za zaštitu od naširoko rasprostranjenog nametnika na žitaricama, a to je štovanje pratila poljska procesija. Kako bi se ona istisnula, Rimska crkva je preuzela taj ophod i dala joj kršćanski pečat, te je tako uvedena i procesija na Markovo. Vjerojatno su nastanku ophoda pridonijele, barem jednim dijelom, i razne agrarne i vremenske nevolje, koje su harale, poput kuge, potresa, poplave, nerodnih godina, ružnog vremena i drugo. Ophod je, u punom smislu riječi, uveo papa Grgur Veliki 590. god., kako bi preko njega odvratio od naroda pošasti koje su nahrupile. Naime, te je godine u Rimu nastala poplava, a potom je uslijedila kuga, pa je papa, kako bi isprosio milosrđe od Boga, zapovjedio sveopću procesiju, koja je bila podijeljena na sedam manjih, a sve su se na kraju sastale u crkvi Maria Maggiore, pa su prema tome i navedene litanije dobile naziv. Budući da se Bog smilovao, papa je odredio da se po cijeloj Zapadnoj crkvi održava taj ophod, te odredio da to bude na Markovo.

Ophod na Markovo i Male prošnje su pokorničkog karaktera, što začuđuje, budući da su smješteni u vazmeno vrijeme, dakle vrijeme uskrsne radosti.

(...)

Poslije navedenih blagoslova, đakovački obrednici imaju jedan specificum, a koji se ponegdje djelomično zadržao do naših dana. Svećenik bi tada, naime, posebnom uskrsnom svijećom, tzv. Trojstvom, križao na sve četiri strane svijeta i govorio: Od munje, leda i groma, a narod bi odgovarao: Oslobodi nas Gospodine, potom bi isto učinio sa svijećom Jedinstvo, uz riječi: Od kuge, glada i vojske, te na kraju ophodnim križem, uz riječi: Za križ i muku svoju, na što bi narod odgovarao: Tebe molimo, usliši nas. Zatim bi se molila tri Očenaša, tri Zdravomarije i tri Slava Ocu, te se blagoslovilo i okadilo žito, a ophod krenuo nazad u crkvu pjevajući Lauretanske litanije i druge pjesme. U crkvi se pak obred završavao pjevanjem: Kraljice neba..., responzorijem i zaključnom molitvom, a svećenik bi na kraju blagoslovio narod pacifikalom.

Proprij mise (Zazivna misa II. razreda nakon procesije; spomen na misi prosnog dana: sv. Marko, evanđelist) iz Tradicionalnog liturgijskog kalendara.

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Ps 17, 7, Ps 17, 2-3
(Ps 17, 7) Exaudívit de templo sancto suo vocem meam: et clamor meus in conspéctu eius, introívit in aures eius. Allelúia, allelúia.
(Ps 17, 2-3) Díligam te, Dómine, virtus mea: Dóminus firmaméntum meuro, et refúgium meum, et liberátor meus.
Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto. Sicut erat in princípio, et nunc, et semper, et in saécula saeculórum. Amen (Ps 17, 7) Exaudívit de templo sancto suo vocem meam: et clamor meus in conspéctu eius, introívit in aures eius. Allelúia, allelúia.
Ps 17, 7, Ps 17, 2-3
(Ps 17, 7) Uslišao je iz svoga svetoga hrama glas moj. I vapaj je moj dopro do uha njegova, aleluja, aleluja.
(Ps 17, 2-3) Ljubit ću te, Gospodine, jakosti moja. Gospodin je moja tvrđa, moje utočište i moj osloboditelj.
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
(Ps 17, 7) Uslišao je iz svoga svetoga hrama glas moj. I vapaj je moj dopro do uha njegova, aleluja, aleluja.

Na ovoj misi ne govori se Gloria


OrátioMolitva
Orémus.
Praesta, quaésumus, omnípotens Deus: ut, qui in afflictióne nostra de tua pietáte confídimus; contra advérsa ómnia, tua semper protectióne muniámur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Podaj, molimo, svemogući Bože, da se u svojoj tjeskobi uzdamo u tvoju blagost te nas tvoja zaštita uvijek obrani od svih protivnosti.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Orémus.
Deus, qui beátum Marcum Evangelístam tuum evangélicae praedicatiónis grátia sublimásti: tríbue, quaésumus; eius nos semper et eruditióne profícere, et oratióne deféndi.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Pomolimo se.
Bože, koji si blaženoga Marka, svoga evanđelistu, uzvisio milošću evanđeoskog propovijedanja; podaj, molimo, da nam njegovo znanje koristi i njegova nas molitva brani.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
Iac 5, 16-20
Léctio Epístolae beáti Iacóbi Apóstoli. Caríssimi: Confitémini altérutrum peccáta vestra, et oráte pro ínvicem, ut salvémini: multum enim valet deprecátio iusti assídua. Elías homo erat símilis nobis passíbilis: et oratióne orávit ut non plúeret super terram, et non pluit annos tres et menses sex. Et rursum orávit: et caelum dedit plúviam, et terra dedit fructum suum. Fratres mei, si quis ex vobis erráverit a veritáte, et convertérit quis eum: scire debet, quóniam qui convérti fécerit peccatórem ab erróre viae suae, salvábit ánimam eius a morte, et opériet multitúdinem peccatórum.
Jk 5, 16-20
Čitanje Poslanice bl. Jakova apostola. Predragi! Ispovijedajte svoje grijehe jedan drugome i molite jedan za drugoga, da se spasite, jer mnogo može ustrajna molitva pravednika. Ilija je bio čovjek iste naravi kao i mi i vruće je molio da ne pada kiša. I nije padala na zemlju kiša tri godine i šest mjeseci. I opet je molio Boga i nebo je dalo kišu a zemlja je dala svoj plod. – Braćo! Ako tko među vama zastrani s pravog puta i netko ga obrati neka zna, da koji obrati grješnika s njegova krivoga puta, taj će spasiti njegovu dušu od smrti i pokriti množinu grijeha.

AllelúiaAleluja
Ps 78, 9-10, Ps 30, 8
Allelúia, allelúia.
(Ps 78, 9-10) Propítius esto, Dómine, peccátis nostris: ne quando dicant gentes: Ubi est Deus eórum? Allelúia.
(Ps 30, 8) Exsultábo et laetábor in misericórdia tua, quóniam respexísti humilitátem meam: salvásti de necessitátibus ánimam meam. Allelúia.
Ps 78, 9-10, Ps 30, 8
Aleluja, aleluja.
(Ps 78, 9-10) Budi milostiv, Gospodine, grijesima našim. Zašto da govore narodi: Gdje je Bog njihov? Aleluja.
(Ps 30, 8) Klikćem i veselim se zbog milosrđa tvojega, jer si pogledao na poniženje moje, spasio si iz nevolje dušu moju. Aleluja.

EvangéliumEvanđelje
Luc 11, 5-13
Sequéntia sancti Evangélii secúndum Lucam. In illo témpore: Dixit Iesus discípulis suis: Quis vestrum habébit amícum, et ibit ad illum média nocte, et dicet illi: Amíce, cómmoda mihi tres panes, quóniam amícus meus venit de via ad me, et non hábeo quod ponam ante illum: et ille deíntus respóndens, dicat: Noli mihi moléstus esse, iam óstium clausum est, et púeri mei mecum sunt in cubíli, non possum súrgere, et dare tibi. Et si ille perseveráverit pulsans: dico vobis, etsi non dabit illi surgens, eo quod amícus eius sit, propter improbitátem tamen eius surget, et dabit illi quotquot habet necessários. Et ego dico vobis: Pétite, et dábitur vobis: quaérite, et inveniétis: pulsáte, et aperiétur vobis. Omnis enim qui petit, áccipit: et qui quaerit, ínvenit: et pulsánti aperiétur. Quis autem ex vobis patrem petit panem, numquid lápidem dabit illi ? Aut piscem: numquid pro pisce serpéntem dabit illi? Aut si petíerit ovum: numquid pórriget illi scorpiónem? Si ergo vos cum sitis mali, nostis bona data dare fíliis vestris: quanto magis Pater vester de caelo dabit spíritum bonum peténtibus se?
Lk 11, 5-13
Slijedi sveto Evanđelje po Luki. U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: Tko od vas ima prijatelja i pođe k njemu u ponoći i reče mu: Prijatelju, uzajmi mi tri kruha, jer mi je prijatelj došao s puta i nemam što da metnem pred njega, a on da iznutra odgovori: Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, moja su djeca sa mnom u sobi, ne mogu ustati da ti dam! Ali ako on ustraje kucati, kažem vam, ako i ne ustane da mu dade zato što mu je prijatelj, ustat će radi njegova navaljivanja i dat će mu koliko god treba. I ja vama kažem: Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli dobiva, koji traži nalazi, i koji kuca otvara mu se. Ako tko od vas zamoli u oca kruha, zar će mu dati kamen? Ili ribu, zar će mu mjesto ribe dati zmiju? Ili ako zamoli jaje, zar će mu dati štipavca? Kad dakle vi, koji ste zli, znate djecu obdariti dobrim darovima, koliko će više dobra duha dati vaš nebeski Otac onima koji ga mole.

Na ovoj misi ne govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje


Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 108, 30-31
Confitébor Dómino nimis in ore meo: et in médio multórum laudábo eum, qui ástitit a dextris páuperis: ut salvam fáceret a persequéntibus ánimam meam. Allelúia.
Ps 108, 30-31
Mnogo ću hvaliti Gospodina ustima svojim i usred mnoštva slavit ću ga, jer stade s desne strane ubogome, da bi spasio dušu moju od onih koji je progone. Aleluja.

SecrétaPrikazna molitva
Haec múnera, quaésumus, Dómine, et víncula nostrae pravitátis absólvant, et tuae nobis misericórdiae dona concílient.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Ovi prinosi, Gospodine, razriješili okove naše zlobe i donijeli nam darove tvojega milosrđa.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Beáti Marci Evangelístae tui solemnitáte tibi múnera deferéntes, quaésumus, Dómine: ut, sicut illum praedicátio evangélica fecit gloriósum; ita nos eius intercéssio et verbo et ópere tibi reddat accéptos.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Prinoseći ti darove na blagdan blaženoga Marka, tvoga evanđeliste, molimo te, Gospodine, kao što je njega proslavilo evanđeosko propovijedanje, tako da njegov zagovor učini da ti budu ugodne naše riječi i djela.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio paschálisPredslovlje uskrsno
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre: Te quidem, Dómine, omni témpore, sed in hoc potíssimum gloriósius praedicáre, cum Pascha nostrum immolátus est Christus. Ipse enim verus est Agnus, qui ábstulit peccáta mundi. Qui mortem nostram moriéndo destrúxit et vitam resurgéndo reparávit. Et ídeo cum Angelis et Archángelis, cum Thronis et Dominatiónibus, cumque omni milítia caeléstis exércitus, hymnum glóriae tuae cánimus, sine fine dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da tebe, Gospodine, u svako doba, a osobito u ovo svečanije slavimo, kad je Krist žrtvovan, naše vazmeno Janje. On je naime pravo janje koje oduze grijehe svijeta. Svojom smrću on je uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život. – I stoga s anđelima i arkanđelima, s prijestoljima i gospodstvima i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Luc 11, 9-10
Pétite, et accipiétis: quaérite, et inveniétis: pulsáte, et aperiétur vobis: omnis enim qui petit, áccipit: et qui quaerit, ínvenit: et pulsánti aperiétur. Allelúia.
Luc 11, 9-10
Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Svaki koji moli prima, i koji traži nalazi, i koji kuca otvara mu se, aleluja.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Vota nostra, quaésumus, Dómine, pio favóre proséquere: ut, dum dona tua in tribulatióne percípimus, de consolatióne nostra in tuo amóre crescámus.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Molimo te, Gospodine, prati naše želje milom prijaznošću, da porastemo u tvojoj ljubavi dok u nevolji primamo tvoje darove.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Orémus.
Tríbuant nobis, quaésumus, Dómine, contínuum tua sancta praesídium: quo, beáti Marci Evangelístae tui précibus, nos ab ómnibus semper tueántur advérsis.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Pomolimo se.
Neka nam, Gospodine, tvoja sveta otajstva podadu neprekidnu obranu i molitvama blaženoga evanđeliste Marka neka nas vazda štite od svih protivnosti.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

PS. Ako netko zna detaljnije kako je bilo u našim krajevima, tj. kako su blagoslovi polja konkretno uklopljeni u gornji opis iz Liturgike, neka ostavi komentar. Također linkovi na stare fotografije.

nedjelja, 21. travnja 2013.

Pčelice rušilice

U zadnje vrijeme umnožio se na ovom blogu broj postova u kojima prenosim neke vijesti ili tekstove koje bi općekatolički narodni osjećaj do prije koje godine okarakterizirao negativno. Neki mi prigovaraju da tako osuđujem i ranjavam srca vrijednih radnika u Gospodinovu vinogradu. Ja se trudim u tim postovima samo prenijeti ono što je dotična osoba sama rekla, napisala, učinila, bez nepotrebne analize. Zato prigovaratelji najčešće postavljaju dvije zamjerke vezane uz tumačenje. Prva je da je doneseni tekst izvađen iz konteksta i tako nasilno otrgnut iz tobože pravovjerne misli ili djelovanja dotične osobe. Druga zamjerka, blisko uz ovu vezana, ali bizarnija, je da riječi/slike/radnje zapravo i nemaju značenja, nego im se značenje može pripisati tek od strane njihova autora. Ovdje se prirodno javlja pitanje kako onda možemo razumjeti to razjašnjavanje od strane autora jer možda i tom razjašnjenju treba razjašnjenje i tako u nedogled. U međuvremenu, tj. prije Sudnjeg Dana, ne bismo smjeli prosuđivati ničije čine.

Zašto onda i dalje objavljujem takve članke? Zar to nije slično fotografiranju mjesta prometne nesreće da upotrijebim pristojniju analogiju? Srećom, golema većina ljudi slaže se da je prometna nezgoda, pogotovo ona u kojoj ima ozlijeđenih, nešto potpuno negativno što treba izbjegavati. U ovim pak stvarima o kojima pišem na blogu takvog konsenzusa nema. Da ovdje stavim fotografiju (neću jer sam zamoljen da to ne učinim) na kojoj se vidi kako više svećenika slavi misu na Sljemenu na klupici iako je u neposrednoj blizini lijepa i potpuno upotrebljiva crkva, samo zato što su mladi rekli da im je ljepše vani, neki bi ipak rekli da nema ništa loše u tome i da mladima treba svježeg zraka. E pa dok je takvo stanje stvari, ja ću nastaviti arhivirati ove negativnosti. Radije bih objavljivao samo lijepe fotografije i poticajne pravovjerne tekstove, ali dok je nužno, moći će se barem na ovom relativno malom i nevažnom blogu moći pročitati: E to vam ne valja! Pa vi dalje tjerajte po svome (nije da vas ja mogu zaustaviti), ali barem vas neću šutnjom podržati.

***

Hvala čitatelju koji nam je poslao ovaj članak iz najnovijeg broja (4/475) mjesečnika Kana. Nakon čitanja ovog teksta ostao sam s pitanjem: Tko to financira i podržava?



(Kliknite na fotografiju za uvećani prikaz, a ako vam je još presitno pritisnite ctrl+plus ili spremite na računalo i uvećajte još malo u nekom od programa za obradu slika.)

subota, 20. travnja 2013.

Zlatna strijela

Neka je uvijek hvaljeno, blagoslivljano, ljubljeno, čašćeno i slavljeno
Presveto, Preslavno, najdubljeg klanjanja Dostojno, Silno i Neizrecivo Ime Božje,
na nebu, na zemlji i u podzemlju,
od svih stvorenja Božjih
i po Božanskom Srcu Gospodina našeg Isusa Krista u Presvetom oltarskom Sakramentu.
Amen.

(fra1, fra2, eng1, eng2, hrv)

srijeda, 17. travnja 2013.

utorak, 16. travnja 2013.

Smiju li djevojčice ministrirati?

 

Na portalu Glasa Koncila mogu se naći i ovakve stvari (kurziv moj):
Ovaj čas nitko ne može točno odgovoriti na Vaše pitanje kada će se žene moći rediti za svećenice, to više jer Crkveno učiteljstvo, jedino mjerodavno za rješavanje takvoga pitanja, izričito zauzima stajalište da žene na mnogo drugih načina mogu sudjelovati u poslanju Crkve, a da ne budu zaređene za svećenice.

Papa Ivan Pavao II, kao najviši autoritet redovitoga Crkvenoga učiteljstva, objavio je da je to i konačan stav Crkve. Prema tome, u Katoličkoj Crkvi ne treba očekivati uopće ili bar ne skoru promjenu dvije tisuće godina duge tradicije da se u svećenički red primaju samo muškarci.
Nedavno je osvanulo sljedeće pismo "zabrinute" čitateljice koje s odgovorom prenosim u cijelosti kako ne bi u nekom trenutku završilo u dijelu GK portala koji se plaća:
Smiju li djevojčice ministrirati?

Poštovana redakcijo Glasa Koncila, molim vas da otvorite više prostora za stajališta glede ministriranja djevojčica. Niže je e-mail poruka koju sam uputila svome župniku, a dobila sam odgovor: »Ako imate kćer neka dođe pjevati. Veće će dobro djelo učiniti nego se uključiti među ministrante.«

Mislim da je takav odgovor zbunjujući. Imam unuka (ne još unučice) i ne brine me hoće li i gdje on ministrirati, ali me principijelno brine hoće li u pojedinim župama biti nastavljeno odbijanje ministriranja djevojčica. Osobno sam proputovala pedesetak zemalja svijeta i gotovo u svakoj (gdje je bilo moguće) posjetila katoličke crkve, a u većini, neovisno o kontinentu, i djevojčice ministriraju. Nadam se vašem sudjelovanju u širenju prostora duha.

Čitateljica J.

»Glede ove službe, liturgijske knjige ne govore o ograničenjima koja bi se ticala spola te bilo koji odnos prema tome pitanju ovisi o pastoralnim razlozima iz kojih proizlazi stav pojedinih mjesnih Crkava.« Tako o ministrantskoj službi piše liturgičar i pomoćni zagrebački biskup dr. Ivan Šaško. Iz njegovih su riječi jasne dvije činjenice: prva je da i djevojčice imaju svoje mjesto kao poslužiteljice oltara ili ministrantice, a druga je da se pri tome treba voditi pastoralnim razlozima. Ovdje ne donosimo cijelu elektroničku prepisku s Vašim župnikom iz koje ste nažalost izdvojili samo završnu rečenicu, koja bi mogla djelovati »diskvalificirajuće« za njega, kao da bi bio ograničen svojim (krutim) stavom da djevojčicama nije mjesto na oltaru. No, on Vam je ponudio odgovor kojim možda i nije »otvorio« do kraja mogućnost za ministriranje djevojčicama jer argumentira da »postoji mnogo načina i mjesta gdje se djevojčice i/ili djevojke mogu aktivno uključiti u život župe i bogoslužje – a da to nije ništa manje vrijedno od dječaka i/ili mladića koji poslužuju kod oltara. Zašto ne imati djevojčice koje će pjevati i izvoditi psalme, čitati na misi, pomagati kod prijema starijih i bolesnih vjernika na misi. Ozbiljno se baviti karitasom.

»Pri tome dodaje i da 'Coetus internationalis ministrantium'« skraćeno CIM (na latinskom Međunarodni savez ministranata) okuplja poslužitelje oltara (i djevojčice i dječake), jer drugog pastorala mladih u većini europskih zemalja nema (osim ponegdje kat. skauta).« Iz citiranoga dijela Vaše prepiske čini nam se da je Vaš župnik otvoren za razgovor o toj temi, pa biste ga mogli – osobno ili preko župnih vijećnika – potaknuti da se u Vašoj župi razmisli i o tome vidu pastoralne skrbi za djevojčice, jer je činjenica da se i djevojčice kao ministranti vole okupljati na liturgijskim slavljima župne zajednice i aktivno pridonositi skladu i ljepoti bogoslužja. Dakako da bi im taj vid služenja u župi mogao biti od velike koristi i otvoriti ih kasnije za druge vidove suradnje u župi koje Vaš župnik spominje – da budu čitačice u liturgiji, zboristice, volonterke u župnom karitasu...

Kao svoj doprinos, to naš tjednik može i rado čini, ističemo da smo o ovome pitanju već pisali, te smo pri tome podsjetili da je 2003. godine, u okviru proslave 40. obljetnice konstitucije o svetoj liturgiji Drugoga vatikanskog koncila »Sacrosanctum concilium«, tadašnji pročelnik Zbora za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger, današnji papa u miru Benedikt XVI, istaknuo da Crkva »neće zabraniti« ministriranje djevojčicama na misama. Tako su u srpnju 2003. iz Triera prenijeli mediji, dodajući da je tada istaknuo kako treba očekivati novi dokument u kojemu će biti pojašnjeno što je »spojivo«, a što nije u aktualnoj liturgijskoj praksi. Već iz samoga novinarskog pitanja bilo je jasno da svoje mjesto u liturgiji i u posluživanju oltara na misama u župama imaju i djevojčice. Dakle, djevojčice ne samo da mogu posluživati, već i poslužuju u liturgijskoj službi u kojoj, poput dječaka ministranata, imaju važnu ulogu kao i oni. Danas je za mnoge djevojčice po župama normalno takvo sudjelovanje na misi, dok je ranije običaj bio da tamo gdje ima dovoljno dječaka ministranata djevojčice ne ministriraju.

Osim dječaka i djevojčica, upozorava pomoćni biskup Šaško, kod ministriranja se ne bi smjelo zaboraviti niti na odrasle: »Pod pojmom 'ministranti' redovito se podrazumijeva djecu i adolescente, ali ta služba nipošto ne isključuje odrasle. Zato Crkva očekuje od svakoga vjernika da bude raspoloživ preuzeti neku ulogu u liturgijskome slavlju, osim one koja je osnovna – biti dionikom zajednice koja slavi.« Kako se nama čini, za svakoga – bez obzira na spol i dob – oko Božjega oltara ima i trebalo bi biti mjesta u skladu sa župnim pastoralnim okolnostima. Nikome ne bi trebalo zatvarati vrata, na što je potaknuo i blaženi Ivan Pavao II. u tijeku Međunarodnoga hodočašća ministranata u Rim u kolovozu 2001. Tada je Trg sv. Petra bio »otvoren tisućama dječaka i djevojčica, koji su došli iz cijele Europe na hodočašće«, te je svima – bez razlikovanja »ministranata« i »ministrantica« – govorio o ljepoti i važnosti njihove ministrantske službe. Blaženi Ivan Pavao II. išao je i korak dalje te im je poručio: »Govorio sam o prijateljstvu s Isusom. No, bio bih sretan da iz njega proiziđe i nešto više. Kako bi lijepo bilo kada bi netko otkrio poziv na svećeništvo! Isus Krist hitno treba mlade koji bi se velikodušno i bez zadrške stavili na raspolaganje. Osim toga, ne bi li Gospodin mogao pozvati ovu ili onu od vas, djevojčice, da prigrlite redovnički život kako biste služile Crkvi i braći? I one koji će se htjeti ujediniti u brak, ministrantska služba uči da istinsko sjedinjenje uvijek mora uključivati otvorenost uzajamnome i nesebičnom služenju.«

Primjetit ću samo radi onih koji možda "zalutaju" ovamo da čak ni na novoj misi svećenik ne mora (i na to ga nitko ne može prisiliti) koristiti ženske ministrante. Detaljnije o ovoj praksi na linkovima koje prenosimo ovdje.

petak, 12. travnja 2013.

Kakvi su ovo šizmatici?


Priopćenje za javnost Biskupskog ordinarijata Krk (14.9.2012.)
Glumatanja; jao jadni mi
Pilselova prenemaganja
Neki drugi (ili prvi?) starokatolici
Trulež na našem narodnom organizmu? (odakle bi bio taj citat?)
Nastanak Hrvatske starokatoličke crkve
Filanje ekumenizmom

Evo prilike da u komentarima upozorite i na druge sekte i organizacije koje operiraju na prostoru naše domovine. 

Puno komentara

Primjetili ste da pod određenim postovima nakon nekog vremena nije više moguće normalno komentirati jer se komentari ne prikazuju ili se prikazuju s velikom odgodom. To nema nikakve veze s mojim moderiranjem, a čini mi se da problemi počinju kad broj komentara prijeđe otprilike 200. Možda je najbolje takve rasprave onda nastaviti na drugom mjestu. Kao priručno sredstvo kako biste vidjeli najnovije komentare može vam poslužiti rss feed komentara na ovom mjestu (u Firefoxu se lijepo prikazuje, u Chromeu je samo hrpa neformatiranog teksta, a za ostale browsere nisam provjeravao).

Inače mi je, naravno, drago ako ljudi znaju i žele pristojno i argumentirano raspravljati, ali mislim da je nekoliko stotina komentara, pogotovo u ovakvom obliku, previše da bi se mogla konstruktivno pratiti rasprava. Ako netko od vas ima volje, pozivam njega ili nju da temu koja se istakla kao zanimljiva obradi u kratkom tekstu koji može biti i pregledni sažetak prethodnih komentara, a onda se mogu u komentarima pod tekstom tog gostujućeg autora uključiti i svi ostali koji bi htjeli dati svoj doprinos. Što se mene tiče, nije mi problem otvoriti i više takvih tema za redom ako ima potrebe, a čini mi se da je to bolje nego da se rasprave vode potpuno nevezano uz temu posta ili da se zbog tehničkih problema "izgube" neki osvrti koji su možda uzeli autoru više vremena da bi ih promišljeno sastavio.

srijeda, 10. travnja 2013.

John Thavis - Vatikanski dnevnici

Već neko vrijeme planiram napraviti niz tekstova s preporukama knjiga, ali nikako da započnem.

Krenimo dakle s jednom aktualnom temom. John Thavis, novinar koji je izvještavao iz Vatikana više desetljeća, napisao je knjigu The Vatican Diaries čiji naslov bi se moglo prevesti i kao Bilješke iz Vatikana. Knjiga je pisana pristupačno, a stil je ugodan i vrlo čitljiv. U svakom poglavlju iznosi se po jedna veduta iz Rima. Mnoštvo nepoznatih, ali uvjerljivih anegdota uz nenametljiv komentar povezano je u zaokruženu cjelinu. Tako se jedno poglavlje bavi primjerice arheološkim iskapanjima u Vatikanu. Drugo pozadinom događanja oko postupka za beatifikaciju Pija XII. Treće opet sitnicama vezanim uz papina putovanja iz pogleda novinara koji ih prate. Četvrto zloglasnim Marcialom Macielom itd. U mnogim temama stav autora je razvidan i premda ponekad ili čak često imam drugačija mišljenja od njega, to me uopće nije smetalo da uživam u čitanju ove knjige. Thavis je kvalitetan novinar i iako kao novinar pronalazi neki sukob ili skandal(čić), uvijek iznosi obje strane i vrlo je jasno da ne izmišlja činjenice nego za njima traga kao pravo "njuškalo".

Teško se zaustaviti kad počnete čitati ovu knjigu. Čitajući lako je zamisliti da gledamo na Grad s jednog od rimskih brežuljaka uz zalazak sunca, prisluškujemo dvojicu monsinjora koji nešto šapuću zastavši uz stazu vatikanskih vrtova ili iščekujemo dolazak p. Lombardija kako bismo s drugim novinarima izrešetali njegov pokušaj da izgladi neki gaf. Možda ne zvuči posebno privlačno, ali to je zato što ovaj tekst pišem ja, a ne Thavis.

Knjigu koja je dospjela i na New York Times listu uspješnica lako je naći npr. na torrentima u epub ili mobi formatu.

nedjelja, 7. travnja 2013.

Roger Ebert, RIP

Kad sam pročitao u vijestima da je ovaj tjedan umro filmski kritičar Roger Ebert, prisjetio sam se vremena kada su se filmovi na videokazetama posuđivali u videotekama. Često uz ionako različite ukuse, izbor filmova nije bio najbolji, pa je trebalo pomno proučiti omote kutija od kazeta i na osnovi toga donijeti konačni zaključak što posuditi. Trajalo je to ponekad i po pola sata ako je više ljudi biralo što će se gledati, a hit filmovi su već bili vani. Na nekim filmovima pisalo je "Two thumbs up" što bi kao ipak značilo da nisu totalni šrot i podiglo bi ih u rangiranju. Ja sam mlad i naivan povjerovao bratu Marku kad mi je "objasnio" da su Roger i Ebert dva filmska kritičara i ako se oni slože, onda film ne može biti loš. Ne znam u kojem trenutku sam shvatio da se radi o samo jednoj osobi, ali Marko očito nije namjeravao odustati od svoje igre jer me kad sam mu jučer spomenuo da je Ebert umro prije nekoliko dana, hladnokrvno upitao kako je Roger to podnio.

Preporučujem vam članak o Ebertu koji bi mogao zanimati čitatelje ovog bloga neovisno o tome jesu li filmofili ili ne. A za one koji vole gledati filmove, vjerojatno i ne treba spominjati stranicu s recenzijama i Ebertovu listu klasika koje bi valjalo pogledati. Nadam se da se na kraju života ovaj veliki filmski stručnjak vratio katoličkoj vjeri. Izmolite jednu zdravomariju za njegov pokoj.

subota, 6. travnja 2013.

Uz posjet SSPX-a Zagrebu 2013.

Ove godine za razliku od prošle samo kratko. Nakon zanimljivog dokumentarca (prije svega zbog snimki i fotografija iz života mons. Lefebvrea) služena je pjevana misa. Sve je prošlo u redu. Uz dvojicu svećenika iz Austrije od kojih je jedan vlč. Trutt i hrvatskog bogoslova, bio je i jedan bogoslov Rus.

četvrtak, 4. travnja 2013.

Ajde, bar to

Izgleda da imam barem nešto zajedničko s papom Franjom, osim što smo obojica katolici. Svidio nam se film Babetteina gozba (Babettes gæstebud), a i roman Zaručnici (I promessi sposi) koji je papi jako dobar, ni meni nije bio loš.

Primjetite da bi gozba u navedenom filmu izgubila većinu svoje čari da priprema i posluživanje jela ne slijedi vrlo jasnu i brižnu "ceremoniju" u kojoj se nudi samo najbolje. Ako niste pogledali film, možete ga, barem trenutno, naći ovdje.