srijeda, 25. ožujka 2009.

Izvanredni djelitelji i djeliteljice pričesti


Počnimo sa dva pisma iz Glasa koncila:


Nedavno sam bila u Slavoniji na nedjeljnoj misi na kojoj su svetu pričest dijelile mlade djevojke iako nije bio tako velik broj pričesnika, što je na mene ostavilo šokantan dojam. Prvi put u životu primila sam svetu pričest iz ruku osoba koje po meni nisu bile dostojne niti primjerene za taj sveti čin. Praktična sam vjernica, idem na razna hodočašća u zemlji i inozemstvu, mjesta gdje se slijevaju tisuće vjernika, ali svetu pričest dijele samo svećenici ili đakoni, što je po meni jedino normalno i ispravno.

Mislim da se svetoj pričesti olako pristupa, često nedostojno i neprimjereno. Bojim se, ako još i djelitelji svete pričesti postanu nedostojne i neprimjerene osobe, kakvu će vrijednost i značenje imati takva sveta pričest, pogotovo za one labilne vjernike.

Zar sveta pričest nije Tijelo i Krv Isusa Krista, sam Bog, euharistijski misterij? Zar naš Bog tako malo vrijedi? Zar ne zaslužuje veće štovanje? Zar ni primjerene pričestitelje i pričesnike?

Molim sve, poglavito crkvene poglavare: sačuvajmo dostojanstvo, veličinu, vrijednost i značenje svete pričesti te naše duhovne hrane bez koje pravi vjernici ne mogu. Nemojmo uvođenjem novina u našoj svetoj katoličkoj vjeri praviti više štete nego koristi.

Vaša vjerna čitateljica



Kako sam dobro upućen u život Crkve, počeo sam čitati i Glas Koncila. Želio bih znati zašto u našoj župi u Novom Zagrebu obrede euharistije obavljaju i laici. Naime, tamo laici ne samo pričešćuju već sam vidio i jednu ženu laika koja je ne samo pričešćivala nego i pila iz kaleža! Pa pitam vas: Kako je to moguće? Mislim da bi se Katolička Crkva trebala ozbiljnije pozabaviti tim problemom. Iako je Drugi vatikanski koncil podržao veće sudjelovanje laika u cjelokupnom životu Crkve, mislim da je ovo prevršilo svaku mjeru. Po mom mišljenju, ne bi trebale pričešćivati ni časne sestre, no razumijem da mogu ako je velika župa i nema dovoljno svećenika. Ali laici, i to žene? Pa ako je već željela pričešćivati, zašto nije otišla u časne sestre? Bojim se da naša župa s vremenom ne bi postala protestantska. Osim toga, mislim da ima dovoljno djelitelja pričesti koji bi bez problema mogli pričestiti sav puk. Isto se događa u jednoj drugoj župi. Mislim da bi naš zagrebački nadbiskup ili Hrvatska biskupska konferencija, ili oboje, trebali donijeti odluku kojom bi se to sudjelovanje i pričešćivanje točnije preciziralo i dalje ratificiralo u župama. Ja sam još mlad, imam 14 godina, ali mislim da se tim primjerom negativno utječe na druge mlade koji bi mogli dokraja prestati poštovati presvete sakramente. Već i u ovakvom svijetu, ako dođemo u bilo koju crkvu u nedjelju, mogli bismo izbrojiti koliko je djece a koliko mladih. Ovo nemojte shvatiti samo kao provokaciju, nego kao poticaj na daljnje razmatranje ovih problema.

Mladi čitatelj iz Novoga Zagreba


Odgovore redakcije Glasa koncila možete pročitati na prije navedenim linkovima, a mogli bismo ih sažeti u rečenicu: "Ne trebate se čuditi, to je OK!" Tek se na kraju daje vrlo slabo upozorenje o izvanrednosti ove službe.

Ja bih ovim dvama čitateljima odgovorio: U pravu ste! To što osjećate otpor i stanovitu sablazan prema tome da laici (a i časne sestre spadaju u laike) dijele svetu pričest nije znak da se trebate posadašnjiti, promijeniti paradigme, prihvatiti obnovu, udahnuti "duh" 2. vatikanskog koncila punim plućima ili slične besmislice. To pokazuje da još uvijek shvaćate tko je to koga u pričesti primamo.

Kroz duga stoljeća su samo posvećene ruke svećenika doticale tijelo Gospodina Isusa Krista u posvećenoj Hostiji, a laici su Ga primali isključivo na usta. Ovdje nije prilika da komentiram kako se zloporaba da laici primaju pričest na ruku uvukla u Crkvu i kako je, nakon što se široko rasprostranila, odobrena i od Svete Stolice. O toj temi pisat ću u nekom drugom postu. Ipak, jasno je kako je nakon takvih dramatičnih promjena, koje su posljedice promjena u gledanju na samu Euharistiju (koju se počelo doživljavati isključivo kao gozbu, a ne više kao posadašnjenje Kristove žrtve), pripravljeno plodno tlo za iduću fazu protestantizacije katoličke liturgije.

Ruku pod ruku s uvođenjem izvanrednih djelitelja (i djeliteljica!) pričesti, pojavile su se u blizini oltara i ministrantice. To je još jedna tema koja zaslužuje vlastiti post, ali nije teško razumjeti kako takve promjene utječu na shvaćanje svete mise i svećeničkog reda kod mnogih laika. Ako želimo spoznati što se sprema u budućnosti Crkve u Hrvatskoj, ne trebamo puno nagađati. Amerika i zapadna Europa prošle su tim putem prije nas. Iz principa neću na ovom blogu prikazivati slike i snimke liturgijskih zloporaba koje su prisutne u mogim biskupijama na Zapadu. Takva svetogrđa bila bi nezamisliva katolicima još prije pedeset godina. Nakon službenih reformi liturgije i neslužbenih promjena i "inkulturacija" koje su ih pratile mnogi su katolici završili u duhovnoj pustinji iz koje se tek nakon četrdeset godina vidi izlaz. Ako smo u prošlosti možda mogli biti sretni što je Crkva u Hrvatskoj zaostajala za razornim promjenama i propadanjem vjere na Zapadu, danas je to zaostajanje otegotna okolnost. Kod nas se, naime, gotovo i ne opaža promjena smjera koju papa Benedikt XVI. pokušava pokazati. Jedan od primjera su promjene u papinskoj liturgiji koje su kod nas apsolutno neprepoznate ili još jasniji primjer motuproprija Summorum Pontificum za kojeg jedan naš biskup liturgičar kaže da se "poštuje i provodi", te da i u Hrvatskoj postoji mogućnost prisustvovanja tradicionalnoj misi (ali da ona nije iskorištena).

No vratimo se nazad na službu izvanrednih djelitelja pričesti. Evo što o njima kaže uputa Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata Redemptionis Sacramentum (Sakrament Otkupljenja) objavljena na današnji dan prije pet godina (podebljanja i kurziv su moji):
88. ...Odluka je celebrirajućeg svećenika hoće li Pričest biti eventualno podijeljena uz pomoć drugih svećenika ili đakona; on, međutim, ne smije nastaviti sa Misom sve dok sveta Pričest nije podijeljena vjernicima. Samo ondje gdje to nalaže nužna situacija, izvanredni djelitelji, uz pridržavanje mjerodavnih pravila, mogu pomagati celebrirajućem svećeniku.
151. Samo u slučaju prave nužde na slavlju se liturgije može uzeti u obzir pomoć izvanrednih službenika. Ova pomoć nije predviđena kako bi se osiguralo potpunije sudjelovanje laika, već je prema svojoj naravi dodatna i privremena pomoć. Tamo gdje se, dakle, zbog nužne situacije za obavljenje zadataka uzimaju izvanredni službenici, potrebno je pojačati posebne, ustrajne molitve da Gospodin u zajednicu uskoro pošalje svećenika na službu, te mnoge pozove na sveto zaređenje.
157. Ako je prisutan uobičajen broj svetih služitelja, dostatan za podjelu svete Pričesti, ne mogu se ovlastiti izvanredni djelitelji svete Pričesti. Oni koji su ovlašteni za takvu službu ne smiju je vršiti u takvim situacijama. Potrebno je odbaciti držanje onih svećenika koji sudjeluju na celebraciji, ali ne i na podijeli Pričesti, pa te zadatke prepuštaju laicima.
158. Izvanredni djelitelj svete Pričesti smije Pričest dijeliti samo onda kad nema svećenika ili đakona, kad je svećenik uslijed bolesti, poodmakle starosti ili nekoga drugog razloga spriječen, te ako je broj vjernika koji pristupaju Pričesti tako velik da bi se slavlje Mise previše odužilo. Isto je potrebno shvatiti tako da kratko produženje prema mjesnim navikama i običajima nije dostatan razlog.
Poslije ovoga možemo se upitati u koliko crkava u našoj domovini gdje se koriste izvanredni djelitelji i djeliteljice pričesti stvarno postoji problem da bi se slavlje mise previše odužilo kad ih ne bi bilo. Ja sam bio na raznim misama gdje su pričest dijelile časne sestre, muški vjernici laici, ali i (atraktivne!) laikinje i nisam nijednom primjetio da bi se podjela pričesti odužila više od desetak minuta kad bi izvanredni djelitelji bili isključeni. Većina ljudi će se složiti da produljenje mise koja traje četrdeset ili pedeset minuta za pet ili deset minuta ne predstavlja nikakvo stanje nužnosti. Svećenike koji misle suprotno savjetovao bih da malo skrate svoju propovjed i izbace koju strofu iz najnovijeg himna njihova zbora i više neće biti u stanju "nužnosti".

Broj komentara: 8:

  1. Ja sam prije dva mjeseca "naletio" na takvu misu gdje je pričest dijelila laikinja, bit će da sam čudan i nenormalan ali toliko sam se sablaznio da sam prešao u onaj red gdje je svećenik dijelio pričest... mislim ova (super) slika sve govori: nema toga tko će mi objasniti kako je uzimanje tijela Kristova jednako pobožno kad klekneš i primiš ga na usta iz ruku svećenika i kad je to na ruku od strane izvanredne djeliteljice... bit će da sam zatucan.

    OdgovoriIzbriši
  2. A da se upitamo možda koga primamo u svetoj hostiji umjesto tko je djelitelj? Zaboravljamo da je u svetoj Pričesti prisutan Krist, bio on podijeljen od svećenika, đakona, biskupa, pa i samog pape - sve do 'običnog' laika. Ja bih postavio pitanje: radi koga primamo pričest i zašto je uopće primamo ako nam je jako bitno tko nam je podjeljuje?

    OdgovoriIzbriši
  3. Ta vjera upravo je ozbiljno narusena stvarima poput pricesti na ruku (samopricesti) te uvodjenja nepotrebnih izvanrednih djelitelja pricesti. To da ljudi danas s puno manje postovanja, a ponekad i potpuno nekatolickim stavom pristupaju sv. Euharistiji vidljivo je svakome koji hoce objektivno promatrati dogadjaje u Crkvi.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja sam nedavno dobio ukor od svećenika što sam napravio skandal ( odnonso ne skandal već prešao na skroz drugu stranu crkve da me ne bi pričestila časna sestra) Međutim opet bih to ponovio pa nek se on dere koliko hoće

    OdgovoriIzbriši
  5. Anonimno: Naravno, to je pohvalno i preporucljivo naprosto prijeci u red u kojem pricest dijeli svecenik (ili barem djakon). A sveceniku poklonite Sakrament Otkupljenja (i pomolite se za njega).

    OdgovoriIzbriši
  6. Možete li možda izlistati i napraviti popis dokumenata koji se mogu podastrijeti župniku kao argument? Ovaj problem muči mnoge župljane u mojoj župi, ali mi se čini da nitko nema hrabrosti otići župniku i reći mu. Zdrav razum govori da je poštovanje pred Presvetim duboko poljuljano olakim uvođenjem izvanrednih djelitelja, da ne spominjem da je kod nas svaka sveta misa za župnika "slučaj prave nužde". A radi se samo o tome da sveta pričest bez tih djelitelja može potrajati nekoliko minuta duže. Kome se toliko žuri da se pričest mora završiti tako brzo? Najsvetiji dio i najbliži susret s Isusom forsira se da traje kratko, dok propovijed može potrajati. Molimo se, ali uključimo i bratsku opomenu, jer i župnik je naš brat. Marja iz Slavonije

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Gore je naveden osnovni dokument Sakrament otkupljenja koji je izdala Krscanska sadasnjost 2004. godine. Dovoljno je napisati brojeve odgovarajucih tocaka na prvu stranicu te knjizice (koja kosta oko 30 kn ako se dobro sjecam) i markerom oznaciti odgovarajuce odlomke u tekstu.
      Vidim da se moze nabaviti i u ovom izdanju, ali ja bih ipak preporucio od KS jer je sluzbenije.

      Izbriši
  7. Mislim da je to sablazan za vjernike pa ako zele da im crkve budu prazne nek nastave jer i ja sam prisustvovala na misi u šibeniku i još uvjek sam zbunjena da jedna žena laik može djeliti presveti sakrament

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.