Danas je na redu
jedan blog koji sam već davno zapazio, ali ga ipak još nisam predstavio. Kako bih se opravdao, navest ću najprije nekoliko dobronamjernih primjedbi koje su me navele da ga tek sad predstavljam.
Najprije, ime autora, odnosno bloga je
Arhangel. Sorry, ali kad pročitam takav pseudonim, pa još na blog.hr-u, ne pada mi na pamet sv. arkanđeo Mihael, nego prije nekakav new age mistik. Kad bacim pogled na desni stupac gdje se preporučuju knjige, prva tri naslova su Iscjeljitelj, Iscjeljitelj iz Zaragoze, Šaman. Hmm... odmah pomišljam na Paula Coelha, Celestinska proročanstva, Carlosu Castanedu i slične gluposti. Ne gledam dalje, a crna pozadina bloga i mutne slike, a da i ne govori o pomičnom tekstu naslova automatski mi vode strelicu pokazivača na x-ić pri vrhu ekrana.
Eto, to pokazuje da sudim knjigu prema koricama. A i kako bih drugačije?
Da sam se malo potrudio, vidio bih da na blogu ima dosta tekstova koji se dotiču interesantne tematike. Nije da se uvijek slažem (recimo kad piše o
transeksualnosti ili
Baracku Obami), ali tekstovi su očito promišljeni, a ponekad i studiozno napisani. Ima dosta tekstova religiozne tematike i ono što je za nas sine qua non, čine se pravovjerni (ono što sam pročitao), a i poticajni.
Zašto sam na početku rekao da sam već odavno primjetio ovaj blog? Pa, upišete li u google izraz tridentska misa jedan od prvih (a u vrijeme kad sam ja to upisao vjerojatno i prvi) linkova koje vam tražilica ponudi je upravo
post na blogu Arhangel. I ono što je osvježavajuće je da autor na takvu misu gleda vrlo blagonaklono. Jest da citira neke rečenice članka Zašto i pretkoncilska liturgija? Bernardina Škunce (Glas Koncila je odlučio nedavno ukinuti besplatni internetski pristup svojoj arhivi, pa vam link ne bi puno vrijedio) u kojemu autor pokušava dati svoju "ne talasaj" analizu motuproprija Summorum Pontificum. Ali, i to je ono bitno, barem nema starih olinjalih fraza poput misa s leđima okrenutim narodu, mrmljanje nerazumljivih molitava sebi u bradu, isključenost naroda iz bogoslužja, bakice koje mole krunicu za vrijeme mise, formalizam koji guši duh, itd. Konačan pogled je, uz sve autorove ograde koje bi se lako mogle staviti u pitanje (primjerice, ona o broju ljudi koji bi željeli prisustvovati tradicionalnoj misi, vidi npr.
ovo ili
ovo), pozitivan.
E, sad, mogao bi mi netko prigovoriti, pa što onda baš danas preporučuješ ovaj blog kad stalno imaš neki ali, no, ipak i slične ograde? Ponajprije zbog
lijepog teksta o papi Benediktu koji je objavljen prošlog tjedna. Autor iznosi neke predrasude protiv Benedikta. Ne znam je li i on tako mislio prije nego je upoznao lik i djelo našeg dragog pape ili je to interpretacija ljudi s kojima se susretao. I na te predrasude odgovara s ispravnim stavom.
Zato je moja osnovna poruka autoru: Samo naprijed! I ne dopustite da vas uvriježeno shvaćanje okoline sprječava u tome da stvari kažete kakve doista jesu. Bez suvišnih ali :-)
E da, i napravite nešto s tim dizajnom! Ako blog.hr nema prikladne template, prebacite se na blogger ili nešto slično.
