Gostujući autor - Ne ubij dijete pobačajem [Didahe], osim ako... [Biskupska konferencija Njemačke]

Nadbiskup Robert Zollitsch zaključio je četverodnevno zasjedanje njemačkih biskupa rekavši da „žene koje su bile žrtve silovanja zavrjeđuju prikladnu ljudsku, medicinsku, psihološku i pastoralnu njegu“, što „može uključivati i liječenje tzv. pilulama za dan poslije“ [izvor].

Pogledajmo sada što o tome kaže Univerzalna Crkva.

U dokumentu Dignitas Personae kojeg je objavila Kongregacija za nauk vjere 2008. godine, po odobrenju i naređenju slavnovladajućeg pape Benedikta XVI, stoji u točki 22 (naglasak podebljanim slovima moj):

U cilju promicanja i širenja uporabe interceptivnih sredstava [fusnota: najpoznatija interceptivna sredstva su spirala ili IUD (IntraUterine Device) i tzv. „pilula za dan poslije“], katkad se tvrdi da je mehanizam njihova djelovanja još nedovoljno poznat. Istina je da se uvijek ne raspolaže potpunim poznavanjem mehanizma djelovanja različitih lijekova, ali eksperimentalne studije pokazuju kako je učinak sprječavanja usađivanja nedvojbeno prisutan, iako to ne znači da interceptivi izazivaju pobačaj svaki put kad budu primijenjeni, između ostalog i zato što spolni odnos nužno ne rezultira oplodnjom. Pa ipak, mora se primijetiti kako je u onoga koji želi spriječiti usađivanje možebitno začetog embrija, te stoga želi ili propisuje ove lijekove, pobačaj u namjeri načelno prisutan.

Ovdje su bitne dvije stvari. Prvo, ne možemo biti sigurni da primjena interceptiva neće rezultirati pobačajem. Drugo, kod onoga koji propisuje terapiju 'pilulom za dan poslije' pobačaj je prisutan u namjeri. A to znači da taj subjekt, ukoliko do pobačaja dođe, formalno surađuje na pobačaju. Pogledajmo što Katekizam Katoličke Crkve, odobren i promulgiran od bl. pape Ivana Pavla II kao „sigurno pravilo vjere“, kaže o onima koji formalno surađuju na pobačaju:

Formalna suradnja u vršenju pobačaja teški je grijeh. Crkva taj prijestup protiv ljudskoga života kažnjava zakonskom kaznom izopćenja. „Tko sudjeluje u vršenju pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno...“ [CIC, kan 1389] (KKC 2272)

Dakle, Kongregacija za nauk vjere kaže da je kod onoga koji želi ili propisuje „pilulu za dan poslije“ pobačaj prisutan u namjeri (što ga čini suradnikom na pobačaju), KKC kaže da je takav u stanju teškog grijeha, a Zakonik kanonskog prava kaže da takvi potpadaju pod kaznu izopćenja unaprijed izrečenu. A gdje onda spadaju biskupi, nasljednici svetih apostola kojima je povjeren dio Gospodnjega stada i spas njihovih duša, koji potiču svoje vjernike na takvu suradnju??

Koliko god ova izjava sama po sebi bila šokantna i nevjerojatna, ono što je mene osobno najviše pogodilo je perfidni tajming. Prije nešto više od dva tjedna papa je prvi put javno očitovao svoju slabost: javno je priznao da je star, umoran, iscrpljen, bolestan. To je prilika koju treba iskoristiti! Papa je slab, uskoro odlazi i sigurno se neće u svojim zadnjim danima baviti obračunima sa biskupima koji su mu ne jednom otkazali poslušnost. Do izbora idućeg pape proći će možda i mjesec dana, a sigurno mu prvi korak neće biti obračun s neposlušnim biskupima iz najmoćnije zemlje Europske unije. To im daje sve u svemu neka dva-tri mjeseca da naprave ono što trebaju. Pa neka im bude: ovo je vaš čas i vlast tmina!

P. S. Sada mi je konačno jasno zašto je papa cijelo vrijeme krio svoje zdravstveno stanje. Hijene ne napadaju dok ne vide da je žrtva već klonula.