Prikazani su postovi s oznakom hereze. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom hereze. Prikaži sve postove

srijeda, 16. listopada 2024.

Mjesto za duhovna brbljanja


Par mi je osoba već prigovorilo da na blogu sve rjeđe objavljujem, a kad i objavim, uglavnom se radi o nekim citatima s Internet Archivea (jamačno poticajnim, no ipak!). Archive je nedostupan već više od tjedan dana, po mom im je to kazna za zločesti čin brisanja velikog dijela zbirke g. Kušnjačića, ali ako i nije tako, trenutno je neupotrebljiv. 

Na ovaj me tekst potaknula jedna kratka objava bivšeg urednika bitno.neta za čijeg urednikovanja je barem imalo smisla "polemizirati" s bitnonetovcima. Dakako, uvijek bez odgovora jer im nisu interesantni oni s manjim brojem čitatelja od njih, ali za utjehu nama slaboutjecajnicima sada više ni nema kod njih ičega o čemu bi se vrijedilo "svađati", makar i sa samim sobom. 

Uglavnom, podsjetila me ta kratka i neobrazložena kritika s Facebooka kako mi je prije par dana majka donijela jedan papirić. Već mi je spominjala da joj jedna od pobožnih gospođa (da ne kažem baba) koje idu na misu u župu stalno preporučuje da sluša i moli preko nekog radija ili web stranice. Budući da je mama rekla kako je zaboravila naziv koji joj je ova kazala, ovaj puta se ta gospođa dosjetila pa joj je napisala naziv na papirić. Pisalo je nešto tipa "orla bora točka", što nije na prvu dalo rezultate. Mislio sam da tražim neku gospođu Orelu Boru koja bi valjda vodila tu zajednicu, ali ubrzo sam uz ključnu riječ "Međugorje" došao do stranice oraetlabora.eu i vezanog youtube kanala Oraetlabora Međugorje

Autor te stranice i kanala je "dr. sc. Vladimir Grebenar, MBA, bacc. theol., PMP, BSMP, KPIP". Da, kopirao sam sa same web stranice i ne zvuči mi to baš pozitivno. Kad se netko tako kiti titulama, to je obično znak da želi impresionirati čitatelje i slušatelje koji ne kuže da sve to skupa i nije nešto. Je li baš normalno stavljati, i to uz svaki post koji objavljuješ, pa i onaj o devetnici Gospi od Dobrog uspjeha, da si završio neki desetodnevni tečaj Balanced Scorecard Master Professional, što god to bilo. 

No dobro, brzo sam stvorio neke predrasude o tom g. Grebenaru, ali kao iznimno objektivnoj i nepristranoj osobi to mi nije smetalo da ih stavim sa strane i posvetim još koju minutu dostupnom sadržaju ne bih li eventualno savjetovao majku kako da se obrani od dosadne evangelizatorice iz župe. To da je Grebenar međugorski fanatik kamo se s obitelji i preselio, nije danas ništa neobično niti vrijedno sumnjičenja. Više bi me začudilo da je popularan, a kritičan prema tom fenomenu. Počeo sam gledati neki njegov video, ali kad je krenuo uzimati vlast da zaveže demone gdje god bili, otpisao sam ga kao još jednog tipičnog karizmatika. Uglavnom, složili smo se majka i ja da je najbolja obrana jednostavno reći da nema vremena slušati trosatne videe koje taj čovjek svaki dan proizvodi.

No, danas sam odlučio malo detaljnije istražiti o čemu se ovdje radi. Nabasao sam na Facebooku i na post onog nekog megapopularnog svećenika koji je samo usmjerio svoje pratitelje na prije spomenutu objavu. U komentarima je nastala prava gungula. Branitelji lika i djela g. Grebenara složno su se podigli u njegovu zaštitu, ali nažalost ni iz njihovih obrana ni iz eventualnih kritika nije bilo jasno o čemu se tu zapravo radi. Od sadržajnijih komentara, jedan kritičar je napisao da Grebenar ne voli Tolkiena, a branitelj je replicirao da je ovaj krivo shvatio i da se radi o Harryju Potteru. Većina komentara je bila poput ovih koje citiram: "Ja ga pratim, niti jednom nisam u srcu osjetila da je nešto krivo rekao" ili "Ja sam pokusala slusati objave Vladimira s obzirom na pozitivna iskustva ljudi, no meni iz ne znam kog razloga neke njegove izjave bas izazivaju jak nemir u dusi, dok nakon slusanja nekih drugih npr. Danijela Covica, Stjepana Brcine osjecam mir, radost i nadahnuce", uz kontriranje treće "A meni baš obratno." Ne zna čovjek pričaju li gospođe o prosudbi pravovjerja ili o tome koja hrana im teško pada na želudac. 

Nepristran kakav jesam, odvojio sam pola sata svog dragocjenog vremena (navio alarm) da pregledam i poslušam što više o g. Grebenaru. Nažalost, njegovi videi nemaju transkripte uz koje bih se mogao fokusirati na ključne dijelove, tako da sam morao slušati u 2x brzini uz stalno prematanje unaprijed. Prva snimka koju sam poslušao je iz emisije za Radio Međugorje u kojoj on i žena pričaju kako je rasla njihova vjera i kako su se sa sedmero djece preselili u Međugorje. Pobožni vjernici, vrlo pohvalna otvorenost životu, svakodnevnoj molitvi i misi. To što mi pada na pamet da je odlučio sa svojim marketinškim znanjem i karizmatskim darovima otvoriti vjerski biznis i zato preselio na mjesto gdje je to najisplativije, više govori o meni, nego o njemu, nemam ništa protiv takvog prigovora. Ako vam je draže misliti da je to napravio zato da može ići svaki dan na misu i pobožnosti, to je sasvim legitiman dojam. Uostalom, primijetio sam da ljubiteljima Međugorja mnogo znači da tamo redovito odlaze i da bi dosta njih voljelo i živjeti u tom duhovnom Edenu. Ono što me malo više zainteresiralo je kad su supružnici počeli pričati kako oni u molitvi osluškuju Božji glas i onda kad im Bog nešto kaže, onda oni tako poslušaju i naprave. Mislim da je gospođa Grebenar spomenula kako je najbolje da svako od njih zasebno dobije od Boga odgovor na isto pitanje, pa onda kad se poklapa znaju da je to zaista Božja volja kao što je za njih bilo preseljenje u Međugorje. Čini mi se da katolička vjera nije prije učila da mi trebamo očekivati na svoja pitanja eksplicitne Božje odgovore, pogotovo ne redovito, ali možda se varam, a i tko zna što se sve zadnjih desetljeća otkrilo novoga u vjerskom nauku. 

No, odlučio sam konačno proći i jedan video s kanala samog gospodina dr. sc. Vladimira Grebenara, MBA, bacc. theol., PMP, BSMP, KPIP. Rekoh, ajde da i ja budem otvoren nadahnućima, kliknut ću na prvo što mi google izbaci. Drugog izbora baš i nisam imao jer su trenutno na 290. videu, a kako rekoh, to su snimke koje traju i po više od tri sata. I otvorio se video 280. Evanđelje dana iz Međugorja - Kako pripremiti vlastitu arku za vrijeme koje dolazi?! Naravno, ni uz prebacivanja i ubrzavanja nisam uspio poslušati čitavu snimku, ali molitve poput Krunice Pobjede (nikad čuo za takva otajstva, ali tko zna što sve ima u novusordo i karizmatskom svijetu), mogao sam preskočiti. I eto me oko 59. minute, na dijelu koji se naziva "Tumačenje Svete Riječi!". 

A kad tamo tema duhovno krštenje pobačene duše. Kaže g. Grebenar da trebamo "krstiti pobačene duše" za koje mu je Isus još 2010. kad je bio potres na Haitiju pokazao da trpe strašnu bol. Dakle, duše ubijene namjernim pobačajem ili one koje su stradale spontanim pobačajem trebamo mi (pogotovo roditelji) krstiti koristeći svetu vodu i križ ili krunicu, dajući im ime i govoreći "Ja te krstim u ime Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha Svetoga!" Kaže da ne sumnja da Bog sve te duše spašava, ali njemu je ovo Isus pokazao prije nego je papa Benedikt ukinuo limb i nije valjda Crkva bila u zabludi tisućama godina dok je vjerovala u limb nerođene djece. U dijalogu s Isusom, Gospodin mu je rekao da krštenjem tih pobačenih duša, njihov život dobiva smisao i onda one mogu ući u svjetlost kako je i autor svjedočio. Treba napomenuti da se i neke pobačene duše izravno obraćaju g. Grebenaru. Usto i on i neki svećenici imaju iskustvo snažne zagovorne molitve nerođenih kojima se treba utjecati. Jer, kad ih se ovako duhovno krsti, njihova krv koja je prolivena, postaje mučenička, sveta krv. Time za tu dušu započinje duhovno iscjeljenje, ali i dalje treba za nju moliti, pripovjedač to uspoređuje sa zlostavljanim djetetom čije rane se ne mogu samo tako odjednom izliječiti. Poslušajte i sami viđenja koja autor prepričava. Onima koji kažu da ne treba krstiti takve duše jer su one krštene u svojoj krvi, Grebenar odgovara "A je li? Zaista? Vidio si to? Ja ne sumnjam da Bog te duše spašava. Ali jesi li iskusio jednu sekundu boli tih duša? Onda nešto reci. Kad mi molimo te duše da one zagovaraju za nas, njihov život nije uzaludan, nego dobiva smisao i one ozdravljaju." Usput, g. Grebenar napominje da kad se žena odluči na pobačaj, legije demona pokušavaju u njoj učiniti spontani pobačaj kako se majka ne bi predomislila. Slika toga je Vukovar koji je pao nakon 84 dana (12 tjedana). Paralelu između ubijanja ljudi na Ovčari i ubijanja djece u utrobi, autor detaljnije razlaže, pa mislim da je bolje da to sami poslušate.

Meni je ovaj bućkuriš i više nego dovoljan za stvoriti vlastiti sud. O limbu djece ne bih ponovno jer smo o tome već na ovom blogu raspravljali (123). Uopće me ne čudi da jedan današnji bakalar teologije ni ne zna što je limb nekrštene djece jer su se i puno obrazovaniji od njega o tome krivo izražavali. Ali da misli kako može krstiti duše umrlih i to još izlijevanjem svete vode i izgovaranjem (neispravne!) forme, da takve duše koje su onda postale mučeničke još trebaju "smisao života" koji bi im pomogao da odu u svjetlost, to izgleda kao da si je autor sam izmaštao svoju teologiju. S obzirom da o viđenjima priča kao drugi o šetnji po parku, ne znam bih li zaključio kako se autor naprosto svojim mentalnim silama i karizmatskim zabludama toga domislio ili je već i pod utjecajem kojekakvih duhova. Uvijek su privatne objave bile vrlo sklisko i opasno područje, a danas, u vrijeme općeg kaosa u Crkvi, postale su gotovo siguran znak zabluda. Ako sam ja u jednom dijelu samo jedne snimke naišao na ovako grube greške protivne katoličkoj vjeri, onda, priznajući g. Grebenaru da je i pobožan i dobrohotan i pun dobrih djela, ipak smatram kako nikako ne bi smio voditi ovakve emisije i samozvano poučavati očito sve veći broj hrvatskih katolika. 

četvrtak, 19. rujna 2024.

Kao što je u Lurdu Gospa potvrdila dogmu o Bezgrešnom začeću, tako je...

Pluralizam i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja po kojoj je Bog stvorio ljudska bića. Ova božanska Mudrost je izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i slobodu biti drugačiji.

(papa Franjo u Dokumentu o ljudskom bratstvu)

***

Sve religije su put da se dođe do Boga. One su kao različiti jezici kojima se dolazi do Boga, ali Bog je Bog za sve. 

Ali moj Bog je važniji od tvog Boga, je li to istina?

Samo je jedan Bog i svatko od nas ima jezik kojim dolazi do Boga. Sikh, musliman, hinduist, kršćanin, to su različiti putevi.

(papa Franjo u Singapuru)

***

„Jesu li sve vjere dobre? Jesu li sve vjere iste?”

“Ukazanje” odgovara: “Sve su vjere pred Bogom iste. Bog njima vlada kao vladar u svome kraljevstvu… U svijetu sve vjere nisu iste, jer se ljudi ne pokoravaju Božjim zapovijedima, već ih odbacuju i kvare”.

[...]

“Vidjelica” njemu odgovara: “Da ste me pitali tumačenje odmah, bilo bi jasnije. Nakon više godina, ne usuđujem se tumačiti sama od sebe. Ja to prepuštam teolozima. Ja ću moliti da oni imaju svjetla. Gospa mi je rekla da su sve religije jednake pred Bogom, tj. svi su ljudi jednaki pred Bogom, i nije podjele učinio Bog, nego ljudi.”

(iz knjige Ogledalo pravde)

subota, 8. srpnja 2023.

Odbacuje


Reformacija je pokušaj da se čitav život čovjekov, njegovo mišljenje i vjerovanje tako rekavši sekularizira. S reformacijom ulazi u evropski život nešto plitko praktično, profano-korisno, dosadno-stvarno, tmurno, trijezno i svrsishodno. Reformacija niječe, načelno i svijesno sve više životne oblike, koji su proizlazili iz vjerskoga čuvstva. Niječe ih sa stanovišta utilitarne logike i kratkovidnog racionalizma. Odbacuje "jalovu" askezu, i to ne samo onu, koja bježi od svijeta, jer ga mrzi, nego i onu, koja se uzvisila nad svijet, oslobodivši se od njega; odbija "protuprirodni" celibat; "besmislena" hodočašća; "suvišni" sjaj ceremonija; "beskorisne" samostane; "ludi" karneval; svetkovine, kojima se "trati" vrijeme; "praznovjerno" zazivanje svetaca, koji su ispunjali svakidašnji život kao Božji pomoćnici i ljudski posrednici; odbija "neopravdanu" skrb za siromahe, koja ne pita da li je čovjek, kojemu pomažemo zaista "vrijedan" i "potreban". Život se logično sređuje i sapinje te postaje nesnosan. 

(izvor)

petak, 10. ožujka 2023.

Franjini Malci

Predstava u frankfurtskoj katedrali povodom početka njemačkog sinodalnog zasjedanja na kojemu su već službeno usvojeni blagoslovi homoparova. 

Sv. Augustin piše: "Crkva Božja, postavljena između mnogo pljeve i ljulja, mnogo tolerira, ali što je protiv vjere i ćudoredna života, ne odobrava, ne šuti, ne čini".

četvrtak, 2. veljače 2023.

Uvijek isto

Engleski prijevod pjesama dviju flamanskih pjesnikinja koje su živjele u 16. stoljeću. 

četvrtak, 19. siječnja 2023.

U i po Kristu


"Protestanti ne razumiju katoličku teologiju zato što ne razumiju katolički nauk o participaciji. Sedam sakramenata, svećenstvo, pa i Blažena Djevica Marija – sudjeluju u Kristovu djelu. Nije to ili-ili, nego i-i. Sakramenti, svećenstvo, sveci i Marija ne natječu se s osobom i djelom Isusa Krista, nego izvršavaju njegovu djelatnost na Zemlji." "Usuđujem se ustvrditi da se svi teološki nesporazumi glede katoličke vjere mogu pripisati usvajanju teologije ništičnog zbroja, u okviru koje se na spasenje, milost, život i ljubav gleda kao na kolač s ograničenim brojem krišaka. Krist tobože ili dobiva sve kriške kolača ili gubi one koje ostaju Mariji, svecima, sakramentima, svećenicima, papama itd. Međutim katolicizam prihvaća Pavlovu paradigmu participacije. Krist je 'sve u svemu', ali to znači da svi drugi aspekti otkupljenja sudjeluju u i po Kristu – a ne bez obzira na Krista. Katolici tako vjeruju da sakramenti, Marija, sveci i svećenici sudjeluju u i po Kristu i time vode kršćane k dubljem prihvaćanju Krista. Ova razlika između katolicizma i protestantizma uzrok je gotovo svih razlika između katoličke i protestantske teologije. Katolicizam se zasniva na doktrini participacije, a protestantizam uglavnom na paradigmi ništičnog zbroja." 

utorak, 26. listopada 2021.

Spasimo ih tako



Doskora se tude bila pojavila protestantska propaganda preko nekoga Madžara Taborija, — tu se neke knjige prodavale, a napokon stigne i jedna Engleskinja po imenu miss Irby i napravi školu protestantsku, za koju uze kršćansku i hrišćansku djecu loviti i mećati u svoju školu, sa svim providjenjem nutrašnjim i hranom, dašto sve besplatno. To je bila engleska protestantska propaganda. Ujagme u tu školu i troje katoličke ženske djece; a u pomoć pristane i pruski konzul dr. Blau i dobavi neke dvije »diaconissae«, vrste naših milosrdnica, koje su one katoličke curice svake nedelje dovodile k meni u crkvu, pak naredile im, da ništa ne mole, niti kleče, nego da uspravno stoje u vrijeme svete mise i da se ne klanjaju svetim sakramentima. To meni dotuži i vidio, da je potreba dobavit naše milosrdnice suprot tom zavodu. Domalo to učinim, u sporazumljenju s biskupom, iz zagrebačkog manastira i poručim po roditelje onih triju curica, dvojih u Fojnici, a jednih u Konjicu. I dodju roditelji, a ja ih svjetujem, da djecu izvade iz onoga instituta, iz škole miss Irbyjeve. Pa da skinu njihove haljine, providim ja odijelo novo. Oni pristanu, a one curice se izbave — spasimo ih tako. 

Sutradan dodjem veziru. Kaže mi vezir: »Tužba je od strane engleskog konzulata, da si jučer po noći u dva sata ukrao dvije curice iz one škole, gdje su bile na izobrazbi«. Ja kažem: »Nijesam ukrao, niti je to u noći bilo, nego je došla baba iz Fojnice, i mati jedne djevojčice iz Konjica. »Otišle su poslije podne u školu, a djeca potužila im se, da hoće odavde, jerbo ne daju im Bogu moliti ni klanjati se svetom sakramentu, i još da im je reklo, da će doći nekakav »papa« i vodit ih u Zlatni Prag, dalje da proslijede školu. Zaplakale curice, a one žene izvedu ih«. To ja kažem veziru. Na to vezir kaže: »A ti meni pismeno podaj tvoje razloge«. »Velim ti, da ja ne priznajem nikakova autoriteta tomu institutu, jerbo to je nekakova privatna škola i kod naše vlade nema protestantizam priznanja na to, da se naša djeca love, jerbo se to opire dogmatima naše vjere«. — Još je zahtijevao konzul, da se one moraju natrag povratiti, ili troškove na njih potrošene vratiti. Napišem ja: »Ja ih neću povratiti: odijela što im je dao zavod, vraćena su, a ako su jele u zavodu, i služile su«. 

Iza toga na ispitima u toj miss Irbyjevoj školi, gdje su dolazili i konzuli, ugledaju pravoslavne gazde, koji su bili dali svoje kćeri onamo na odgoj, da je to sve protestantski; — otvore im se oči, pa i oni svoje djevojčice izvade. I tako miss Irbyjeva škola, koja i danas egzistira, ostane pusta, dok nije opet nekakove sirote namakla poslije okupacije. 

 (Fra Grgo Martić, Zapamćenja)

ponedjeljak, 15. veljače 2021.

Gostujući autor - Reiki i krštenje duhom


Zloupotreba polaganja ruku u „reikističkom sustavu“

Samo u Njemačkoj otprilike 500 000 učitelja reikija izvodi „čudesna iscjeljenja“ polaganjem ruku.

utorak, 5. siječnja 2021.

Gostujući autor - Gospa Svih Naroda, koja nije Marija

Nego đavao, da za promjenu odmah kažem svoje mišljenje. Nego Ida, kažu pak neki. A i sama ta "Gospa" reći će da nije Marija, ali da je Marijom nekoć bila.

Na samom kraju protekle godine novi biskup harlemsko-amsterdamski, mons. Hendriks, objavio je razjašnjenje o štovanju amsterdamske tzv. Gospe Svih Naroda (Koja Je Nekoć Bila Marija). To me je ponukalo da od zapisa o njoj koji su mi objavljeni na ovom blogu, sastavim ovaj tekst, a odluci je pripomogla i činjenica da "Gospu Svih Naroda" promiče i jedan nedavni LifeSiteNewsov videozapis. (Usput budi rečeno, jedan drugi nedavni videozapis LifeSiteNewsov propagira dr. Ralpha Martina, koji, doduše, ne znam da li i dan-danas naučava da je Isus na Jordanu primio krštenje u Duhu.)

subota, 10. listopada 2020.

Gostujući autor - Vodoravne istine

Svi braća!

"Ti nemaš pojma da postoji žuta opasnost i da će žuta rasa osvojiti celi svet!"


Jedan francuski pisac, u knjizi iz 1971., piše da su katoličke istine dvovrsne: jedne su uspravne, druge vodoravne. Uspravne su tvrda besjeda (npr. o ljubavi prema Bogu, o sudu poslije smrti, o osobnom grijehu, o obraćenju, o cijeni otkupljenja, o žrtvenom značaju mise, o rađalačko-odgojnoj, prvotnoj svrsi ženidbe, o svetosti i otajstvenosti bogoslužja); one su glavne i od njih zavise vodoravne (npr. ljubav prema bližnjemu, kolektivna dimenzija grijeha, gozbeni značaj mise, sjedinidbena svrha ženidbe, poučnost bogoslužja). Postoji opasnost da odnos obrnemo te počnemo uspravne istine smatrati pukim simbolima vodoravnih.

"Nekoć je jedan od znakova istinitosti naše vjere bilo obraćenje. Za prethodni naraštaj bila su karakteristična baš obraćenja na katolicizam. Čini se da mi ta obraćenja više ne želimo i kao da ona nekima od nas smetaju. U stvari, čovjek ne može težiti za tim da se drugi slože s njegovim mišljenjem osim ako je ono istinito u njegovim očima. Naprotiv, ako je naša vjera samo simbol i približna istina, svjetlo pomiješano s tamom, čemu i željeti da drugi usvoje naša gledišta? ...

Isus naučava da ljubav čovjeka prema čovjeku proizlazi iz ljubavi čovjeka prema Bogu. Jednog dana mogli bismo doći do obrnutoga redoslijeda i početi smatrati ljubav čovjeka prema čovjeku temeljnom istinom jer se po toj ljubavi mi sjedinjujemo s drugim bićima. Neki misle da vjerovanje u Boga, koliko god bilo časno i uzvišeno, tek na neki alegorički način tumači duboku i jedinu iskustvenu istinu ljudske ljubavi. Tako dolazi do inverzije osnovnog odnosa. Ne proizlazi više ljubav čovjeka prema čovjeku iz ljubavi prema Bogu, nego obratno: ljubav čovjeka prema Bogu postaje imaginarni simbol ljubavi čovjeka prema čovjeku. ...

U krajnjoj liniji ne bi bilo velike razlike između toga humanističkog kršćanstva i Maove religije... Ako bi se s jedne strane kršćanstvo tako 'humaniziralo', a s druge strane ako bi se iz komunizma mogao ukloniti antireligiozni značaj, sutra bi se ljudska vrsta mogla okupiti u jednoj zajednici, u jednoj religiji, religiji Čovjeka. Katolici bi, razumije se, mogli i dalje vjerovati u svoje mitove koji su slika te religije, ali marksistima i maoistima, koji su oslobođeni tih legendi, ne bi ta mitologija bila potrebna. ...

Katkada ponovno čitam misli najvažnijeg i najoštrijeg našeg protivnika, Feuerbacha, toga crnog proroka. On je pisao na početku 19. stoljeća: 'Na mjesto božanstva mi moramo staviti ljudsku vrstu ili ljudsku narav, na mjesto prekogrobnog života u nebu prekogrobni život na zemlji, povijesnu budućnost čovjeka.' Katkada mi se čini da bi Feuerbach kad bi se vratio među nas rekao: 'Ovaj put sam uspio uvjeriti kršćane.' ...

Kad se naglasak bude stavljao samo na čovjeka, na budućnost, na napredak svijeta, moglo bi doći do toga da se najprije obrazovani ljudi, a zatim i najširi slojevi naroda počnu pitati imaju li uopće vjerske tajne neko stvarno značenje i nisu li one samo simboli ljudskog djelovanja."

Piscu je ime Jean Guitton, a knjizi naslov "Što vjerujem". Guitton je bio veliki prijatelj Pavla VI. i veliki poklonik Drugoga Vatikanskog sabora. U toj knjizi napisao je da je osobita zasluga Drugoga Vatikanskog sabora to što je naglasio vodoravne istine koje je Crkva dotad smatrala tako očevidnima da nije potrebno na njih podsjećati.

U okružnici "Fratelli tutti" piše (molim da me se ispravi ako griješim) da kršćani piju iz evanđeoskog, a drugi iz drugih izvora – istu vodu ljudskog dostojanstva i bratstva te pričuvanog prvenstva sveopćem zajedništvu čitave ljudske obitelji i susretu sa svetim tajanstvom drugih.

petak, 5. lipnja 2020.

Vječni život je važan


Poruka biskupima i kardinalima Katoličke Crkve

Sedma je godišnjica [11. 2. 2020.] kako je papa Benedikt XVI. objavio da daje ostavku. U sljedećih sedam godina kriza je u Crkvi eksponencijalno rasla, a jedna je od najzamjetnijih pojava u tom vremenu bila bezglasnost većine naših biskupa i kardinala.

Upućujemo stoga poziv našim pastirima neka vode svoje stado.

nedjelja, 9. veljače 2020.

Gostujući autor - Komentar Tanjićevog predavanja

Rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić održao je predavanje (a,b,c) „Odrazi europskih duhovnih i religioznih gibanja u Hrvatskoj“ u popodnevnom dijelu prvoga dana Teološko-pastoralnog tjedna u utorak 28. siječnja koji je o temi „Navještaj evanđelja u suvremenoj Europi“ održan u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati.


Unatoč modernističkim tlapnjama, autentičnost Crkve dolazi od vječnog i nepromjenjivog Boga, koji ju je osnovao i koji Njome upravlja, i ne ovisi o tome je li 1. stoljeće ili 21. stoljeće. Kolika je oholost modernista, koji smatraju da znaju bolje nego mnogi sveci, naučitelji, apostoli, pa i sam Isus Krist?

Velečasni Tanjić polazi od pogrešnih premisa vezanih uz uzrok "loma", do kojega nije došlo preko noći (kuhalo se to polako i postupno od vremena Descartesa, a Ockhamov nominalizam bio je glavni sastojak), a pogrešno i karakterizira taj lom. Treba naglasiti da nije došlo do loma između Crkve i svijeta kao dva ravnopravna "krivca" i jasno reći da je svijet okrenuo leđa Bogu i naravnom zakonu i objeručke prihvatio dekadenciju i degeneraciju.

Spominjati Humanae Vitae [1] u smislu nekakvog uzroka loma je modernistički otrov. Naime, ta je enciklika samo službeno objavila ono što je Crkva uvijek naučavala, a to je vječna i nepromjenjiva istina protiv koje su se šezdesetosmaški degenerici pobunili uz poklič "non serviam", slijedeći zloga koji im vuče konce.

Tanjićeva "tri puta" su potpuna besmislica. "Prvi put" nije nešto čime se Crkva treba izravno baviti, jer njeno je poslanje dano u Mt 28:19 [2], a tamo se ne nalazi "bavite se pravom i lobiranjem i zanemarite evangelizaciju". Međutim, Crkva može i treba pružati infrastrukturu i materijalnu potporu specijaliziranim udrugama i organizacijama koje se bave time, kao što je naš Ordo Iuris, ili strani Thomas More Society. Upravo zbog toga što su se mnogi prelati posvjetovnili i zaboravili na misiju koju im je dao Isus došlo je do toga da "Crkva u Europi ne nalazi odgovor na sekularizirajuću dekristijanizaciju". Odgovor je u tisućljetnoj Tradiciji Crkve, koja je bila sredstvo obraćenja svijeta, a koju su ubačeni šezdesetosmaši zanemarili u svojoj misiji da Crkvu okrenu od Krista ka svijetu i ljudskom egu. Povratak kristocentričnom Tradicionalnom Rimskom obredu [3], koji je gotovo dva tisućljeća bio najbolje sredstvo ne samo štovanja Boga i podjele spasonosnih sakramenata, već i prenošenja dogme i morala. Lex orandi, lex credendi, lex vivendi. Ljepota, istina i dobro idu ruku pod ruku, jer im je izvor Jedan Bog i one su u Njemu jedno.

Benediktova opcija nije riješenje, jer zatvaranje u sebe također je protivno poslanju Crkve. No ovdje ima nekih dobrih elemenata. Konsolidacija katolika u samodostatne zajednice građene oko Crkve, koje su u stanju držati red, je vjerojatno nužnost, no te zajednice moraju djelovati kako poslovno, tako i politički i kulturno u državi, a ne povlačiti se iz tih sfera.

Treći dio jest ne samo izmišljanje tople vode, već još jedna kap otrova. Naime, Crkva je katolička i djeluje u cijelom svijetu, kao što pokazuju primjeri obraćenja cijele Južne Amerike zahvaljujući Našoj Gospi od Guadalupe, ili porast kršćanstva u Africi, koji možemo zahvaliti misionarskom djelovanju Crkve preko dobrih pastira kao sto je Msgr. Lefevbre, koji je u razdoblju od 1932. do 1959. evangelizirao dobar dio Afrike (uključujući i Gvineju iz koje je kardinal Robert Sarah, čiji su se roditelji u tom valu obratili).

Petljanje složenih pitanja "socijalne pravde, siromaštva, ekologije" među sasvim jasna i kritična pitanja zaštite života od začeća do prirodne smrti i zaštite braka i obitelji jest otrov potekao od pro-sodomitskog kardinala Bernardinea [4], sa svrhom da se razvodni djelovanje Crkve po osnovnim moralnim pitanjima. Ironično je da vlč. Tanjić zbori kao da govor Velikog Inkvizitora [5] u velikom djelu Fjodora Mihailoviča Dostojevskog "Braća Karamazovi" smatra receptom za djelovanje.

Ono što treba Crkvi jest stara evangelizacija temeljena na bezkompromisnoj, objektivnoj i apsolutnoj istini, a to jest Bog i Njegova objava. To je upravo ono što vlč. Tanjić odbacuje, koristeći izraze kao "normativno", što implicira relativizam. Kakva je samo oholost u stanju odbacivati stoljeća tradicije Crkve i proturiječiti dogmi? Upravo je takav revolucionarni stav dominirao i vladao u Crkvi od 1965. do danas, a galopirajuća sekularizacija, dekristijanizacija i dehumanizacija (odbacivanje ljudske naravi kao razumne životinje) društva je posljedica toga. Vlč. Tanjić bi zabrazdio jos dublje.

Ključno je da modernisti nemaju nadnaravnu vjeru i zasnivaju svoje tlapnje na pretpostavkama naturalizma i agnosticizma po pitanju Božje objave [6]. Obrat lošeg trenda moguć je samo uz ufanje u Boga i ako djelujemo u skladu s Božjom voljom, odnosno onim što je Crkva uvijek naučavala [7], a ne ako se divimo vlastitim kvaziintelektualnim "dostignućima" i nasjedamo na bajke o "superiornosti modernog čovjeka" [8].

Slobodan Obrenović


[1] http://www.vatican.va/content/paul-vi/en/encyclicals/documents/hf_p-vi_enc_25071968_humanae-vitae.html

[2] “Zato idite i učinite sebi sve narode učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih da drže sve, što sam vam zapovjedio. Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.

[3] https://tradicionalnamisa.com/

[4] https://www.youtube.com/watch?v=gnlLjOA23JE

[5] https://www.youtube.com/watch?v=kpyUp3TwUwA

[6] http://www.vatican.va/content/pius-x/en/encyclicals/documents/hf_p-x_enc_19070908_pascendi-dominici-gregis.html

[7] https://www.youtube.com/watch?v=-8Zp8GsDe9E

[8] http://www.sensustraditionis.org/MansComplex.pdf

ponedjeljak, 27. siječnja 2020.

Gostujući autor - Tribina HKD-a sv. Jeronima o adventistima


Petar Grgec

Jedan pogled izvana na "jeronimsku" tribinu o adventistima iznutra

Stjepan Razum, svećenik i predsjednik HKD-a sv. Jeronima, na početku tribine, nakon što je, da ne bude nikakve zabune, temi rekao "okosnica", kaže da je sigurno da svaku stvarnost možemo najbolje upoznati kad nam je predstavi njezin dionik, pa tako i adventiste kad nam ih predstavi adventist, a ne katolik poput svećenika Ivana Kokota, autora jeronimske knjižice o adventistima. Ne znam znači li to da će stvarnost vjerovanja, recimo, da je dva plus dva pet predstaviti istinitije oni koji u toj stvarnosti sudjeluju nego oni kojima se čini da je dva plus dva četiri. Ne znam, ali meni se čini da ni Zagrebačkoj nadbiskupiji ni članovima Jeronimskog društva Stjepan Razum na čelu toga društva ne smeta. Meni, koji sam nekoć u tom društvu radio (te napravio i dosta gluposti na tom radnom mjestu), smeta, a rekao bih da ni sv. Jeronimu (kojemu je dr. Razum duhovni naslov "sveti", usprkos i pravopisu iz 1944., pretvorio u nadimak, u "takozvani sveti", s velikim početnim slovom) nije svejedno, nego bi se okrenuo u grobu. Iz Zagrebačke nadbiskupije na pismo o tome odgovorili su mi nakon tri-četiri mjeseca zahvalom na promišljanju i brizi, iz koje da je vidljiva moja dobronamjernost i privrženost Katoličkoj Crkvi. Na što sam im odgovorio da Stjepana Razuma treba što prije, još jučer, i za njegovo dobro, i za dobro Nadbiskupije, i za dobro Jeronimskoga društva, maknuti s tog položaja. To je bilo u ožujku prošle godine. Međutim poglavar Nadbiskupije hoda, evo, s baptistima, a predsjednik Hrvatskoga krugozemljaško-korjenodupstveno-krivovjernog? društva tzv. svetog Jeronima hoda, štoviše, s otpalima i od baptizma.

Ili možda hodaju za njima, da bi ih vratili? Bilo bi lijepo. Npr. poučiti ih da ponovni krst nije krst, nego svetogrđe. Ili samo hodaju za njima i točka? Uostalom, zar ekleziologiju povratka (u Katoličku Crkvu) ne smatraju i vrhovni pastiri Juraj Mario i Josip (kako bi ih nazvao dr. Razum) zastarjelom? Na žalost.

Umjesto "pogleda iznutra", zar ne bi trebali na adventiste i adventisti progledati "izvana", upravo iz ekleziologije povratka? Npr. iz knjižice Stjepana Bakšića (Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb) https://archive.org/details/tko_su_adventisti_i_sto_uce_1930:

Adventisti su svojom naukom gotovo u svim točkama osim u pitanju Kristova božanstva došli u opreku s kršćanstvom i katolicizmom...

...Međutim 21. listopada 1844. [dan kad su, na temelju posve samovoljnog tumačenja jednog Danijelova proroštva i Isusove prispodobe o ludim i mudrim djevicama, očekivali Kristov drugi dolazak] prošao je kao i svi ostali dani i tuga je bila velika.

...Možda bi sada kraj sve čovječje ludosti i kratkovidnosti bio zauvijek iščeznuo ovaj pokret, da nije [vražjom lukavošću prevarena] ustala prava začetnica ove sekte, "sestra White", koju adventisti štuju kao od Boga poslanu proročicu. Ona je ostavila baptističku Crkvu i zanijela se za adventističku nauku te počela naučavati da je s neba dobila "prosvjetljenje i objavu". U svjetlu te [đavlove] objave kaže "sestra White" da je u tumačenju izraza "očišćenje svetinje", o kome govori prorok Danijel, do sada učinjena pogreška. Ta svetinja ili svetište nije zemlja, nego nebo. Dana 21. listopada 1844. ušao je Krist u nebesko svetište da ga očisti "od grijeha djece Božje". Najveći je grijeh djece Božje tobože to što su osramotili dan Gospodnji te umjesto subotu počeli slaviti nedjelju. Zato je Ellen White sa svojim mužem Jamesom Whiteom počela u adventizmu najžešće propagirati štovanje subote. Proroštvo Danijelovo dakle, veli "sestra White", nije ostalo neispunjeno. Ono se obistinilo tako što je g. 1844. očišćeno nebesko svetište, a na zemlji se javio adventistički pokret. Kad adventisti odvrate čovječanstvo od grijeha oskvrnjivanja subote, doći će Gospodin. Tada će početi tisućugodišnje kraljevstvo mira: 144.000 savršenih adventističkih svetaca vladat će s Kristom 1.000 godina, a vlast Sotone bit će sputana. Nakon toga će on na kratko vrijeme biti pušten i onda će početi konačna borba. Tada će uskrsnuti zli i zatim će slijediti vječni sud, uništenje zlih; novo nebo i nova zemlja za pravednike.

Adventisti sedmoga dana, kako smo vidjeli, upravo fanatički udaraju protiv slavljenja nedjelje i traže da se uvede štovanje subote. Za svoju tvrdnju pozivaju se na starozavjetnu odredbu Božju. No zaboravljaju da su neke starozavjetne odredbe takve da izviru iz naravi ljudske, te prema tome ostaju i u Novom zavjetu, a neke su opet takve da se odnose samo na židovski narod u Starom zavjetu. Svih se starozavjetnih svetkovina, dakle i subote, kako naučava npr. sv. Pavao, valja ostaviti jer je cijeli Stari zavjet samo sjena Novoga zavjeta, pa je tako i subota samo sjena, slika kršćanske nedjelje. Kad bi adventisti bili dosljedni, onda bi morali zadržati sve starozavjetne židovske svetkovine i propise o jelu.

U Starom zavjetu bio je Bog odredio štovanje sedmoga dana, tj. subote, kao spomen na svršetak stvaranja svijeta. No još važnije od stvaranja jest otkupljenje. Otkupljenje je pak dovršeno na onaj dan kad je Spasitelj svladao smrt, vraga i grijeh, tj. na dan njegova uskrsnuća. To je unutarnji razlog zašto je pretkršćansko štovanje subote prešlo u štovanje nedjelje, tako da su kršćani, štoviše sami apostoli, odmah od početka štovali nedjelju, te "dan Gospodnji" nikad medu prvim kršćanima nije značio subotu, nego onaj dan na koji je Gospodin učinio najveće čudo, naime svojim uskrsnućem dovršio otkupljenje. Valjda će adventisti dopustiti da su prvi kršćani bolje poznavali Kristov duh i namjere nego oni...

...Vidjeli smo velike zablude adventizma. Te su zablude tolike da adventizmu od pravog kršćanstva ostaje veoma malo. Adventisti priznaju doduše Kristovo božanstvo, ali su inače iskrivili tako reći sve ostalo što je Krist naučavao i zapovjedio vjerovati. Posve je stoga jasno da svaki onaj koji pristupa k adventistima nanosi Kristu najveću nepravdu i sramotu... Krist je osnovao svoju Crkvu... Ostaviti tu Crkvu te otići k adventistima, k zajednici koju su osnovali ljudi, k zajednici koja se u svome naučavanju već tako teško prevarila i koja samovoljno naučava što joj se svidi, znači udarati Krista u lice, a sebi spremati teški sud Božji..

(v. i 1, 2, 3, 4, 5)

utorak, 21. siječnja 2020.

Kardinale Marx, Vi ste lažni prorok


Vaša Uzoritosti kardinale Reinharde Marx!

S poštovanjem i ljubavlju prema Vašoj službi biskupa i kardinala te dušobrižnika, koji ima zadaću pasti Kristovo stado, s velikom zabrinutošću moram Vam se vrlo otvoreno obratiti. Činim to kao otac mlade djece i laik kojem ljubav i briga za vlastitu djecu i djecu drugih ne dopuštaju da šuti. U prošlosti često nismo imali potrebne ljubavi i hrabrosti da svoje dušobrižnike pozovemo na odgovornost kako bi se spriječilo gore zlo. Zato sada kažem: Kardinale Marx, prema riječima svetog Pavla, Vi ste okrvavili ruke! Kardinale Marx, pokazali ste se vukom! Poput onih koje je apostol Pavao pretkazao i koji dolaze proždrijeti ovce, iskrivljujući nauk i odvlačeći učenike za sobom. U poslanici Korinćanima pastire poput Vas nazvao je sveti Pavao lažnim apostolima, himbenim radnicima, koji se prerušuju u apostole Kristove. Svojim pogrešnim naukom o abortusu, preljubu i homoseksualnim činima iskvarili ste cijeli jedan naraštaj mladih katolika. Mnogi od njih činit će gnusna djela koja vape u nebo za osvetom i koja će dovesti njihove duše u pogibelj i prouzročiti patnju njihovim tijelima. A sve zato što radi svoje koristi izvrćete Kristovu istinu.

Želite se združiti s odličnicima ovoga svijeta. Govorite da treba pomagati siromasima, ali onda ulažete 20 milijuna američkih dolara u obnovu svojih rezidencija u Münchenu i Rimu. Govorite o brizi za ljude homoseksualnog usmjerenja, ali onda potičete upravo na ona ponašanja koja znate da ih vode u sidu i u druge smrtonosne bolesti te, što je najgore, u vječnu propast. Njihova je krv na Vašim rukama!

Kako se usuđujete blagoslivljati ona djela koja škode tijelima i dušama ljudi! Vi ste lažni prorok, poput onih na koje je upozorio sveti Petar, prvi papa. O takvima poput Vas rekao je da će prokrijumčariti pogubna krivovjerja te da će se mnogi povesti za njihovim razvratnostima i ismijavati put istine. Pomutili ste vjeru naše djece! Mi katolički roditelji došli smo Vam reći da ste izopačili vjeru mnoge djece. Postali ste im sablazan i zaveli ih na stranputicu. Poveli ste ih na put u pakao, stvarajući istodobno u njima dojam da je Vaša laž put Isusa Krista. Dao Bog da se za sva svoja zla djela pokajete! Jer inače Vas čeka pakleni oganj! Naš Gospodin opomenuo Vas je da bi Vam bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu budete bačeni u more.

Kako se usuđujete nazivati sebe katolikom! Rekli ste da vi niste rimska podružnica, te da će Njemačka ići svojim tzv. sinodnim putem. A vrlo dobro znate da u Crkvi postoji samo jedno tijelo i jedan Duh. Samo jedan Gospodin, jedna vjera i jedan krst, jer je jedan Bog i Otac sviju nas.

Kako se usuđujete tvrditi da ste vjeran sljedbenik Isusa Krista, kad odbacujete njegov naum o ljudskoj spolnosti i u Crkvu uvodite duh razvrata! Sva Vaša subraća u njemačkom kleru trebaju znati da izdaju Krista ako slijede Vaše krivovjerje. Dao Bog da svi vjerni klerici u Njemačkoj odbiju Vaša krivovjerja, dobar boj biju i sačuvaju pravu vjeru, kako bi primili nagradu od pravednog Suca!

Vi pružate podršku i dajete pričest katoličkim političarima koji podržavaju abortus; ali kad Vam vjeran katolik prestane davati novac od svojih prihoda, onda njemu uskraćujete sakramente. Vi ste ljudima dali lažnoga Krista i lažno evanđelje! Odbijamo to i ostajemo vjerni svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, koja u zgodno i u nezgodno vrijeme naučava zdrav nauk, pa i onda kad je protivan onom što bi svijet želio čuti.

No i sad, nakon sve štete koju ste učinili našoj ljubljenoj Crkvi i našoj djeci, nadamo se i molimo za Vaše obraćenje. Još imate vremena vratiti se na Kristov put prije nego što dođete pred pravednog Suca. Kardinale Marx, poslušajte riječ Kristovu: obratite se i vjerujte evanđelju! Pravom evanđelju! Dok se ne obratite, pozivat ćemo međutim katolike da Vas se klone i da prezru Vaše naučavanje. Luther je upotrijebio gadne riječi da bi pogrešno opisao poslanicu svetog Jakova. Rekao je da nije dostojna jednog apostola. Međutim te grozne riječi savršeno opisuju Vaša djela. Obratite se i vjerujte evanđelju! Ave Maria!

John-Henry Westen, na konferenciji za novinare o minhenskom molitvenom skupu saveza Acies ordinata u znak prosvjeda protiv Njemačke biskupske konferencije i njezina predsjednika povodom njihove najave njemačkoga "sinodnog puta"


https://gloria.tv/post/V3Hckz288YWL1zzYrZduCzWzX

subota, 14. prosinca 2019.

Radujte se u Gospodinu uvijek!



Apolinarizam i spašavanje životinja

"Braćo, radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

utorak, 26. studenoga 2019.

Gostujući autor - Amsterdam i Akita


Bi li nam Gospa svoju istinsku poruku 
poslala po kipu nekog osuđenog ukazanja? 

...ne prihvatiše ljubav prema istini da bi se spasili. I zato im Bog 
šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži... (2 Sol 2,10–11)

Osim vijesti o ponovnom ukazanju anđela sestri Agnes Sasagawi na ovaj me je zapis potaknuo i jedan od razgovora Taylora Marshalla i Timothyja Gordona na youtubeu. Razgovarali su o jednom poznatom slučaju opsjednuća polazeći od pretpostavke da đavlova "priznanja" dobivena pri egzorcizmu ne mogu biti neistinita. Tako se stekao dojam da valjda trebamo vjerovati i u ukazanja u Heroldsbachu, Montichiariju i San Damianu, koja je Crkva osudila, ali ih je đavao, u tom poznatom slučaju egzorcizma, priznao.* Podsjetilo me je to na pjesmu u kojoj lirski subjekt nasilno izvuče iz demona nešto što bi pametnije bilo potražiti npr. u sv. Augustina ("Bojim se Isusova prolaska..."), i naposljetku zbog te demonove poruke (da se Isus neće vratiti) zdvaja.

Rado bih parafrazirao poznatu opomenu koju nam upućuje sv. Ivan, i rekao: Dječice, klonite se ukazanjâ! Ne svakog, naravno, nego, kako nam u istoj poslanici kaže, provjeravajte duhove jesu li od Boga. Ja sam, evo, pokušao provjeriti dva ukazanja. (U ono do čega sam provjerom došao nisam posve siguran. Gotovo ni u što kad je riječ o ukazanjima nisam posve siguran.)

Neki njemački svećenik početkom je 60-ih godina prošlog stoljeća poklonio malom samostanu u Akiti na sjeveru Japana sličicu s molitvom "Gospi Svih Naroda, koja je nekoć bila Marija", i koja je tu i takvu molitvu, molitvu njoj kao nekadašnjoj Mariji, a sada Gospi Svih Naroda, izdiktirala vidjelici Idi Peerdeman u Amsterdamu. Kad je na moljenje te molitve učiteljica novakinjâ u malom japanskom samostanu ozdravila, poglavarica je iz zahvalnosti naručila od jednog budističkog kipara skulpturalnu inačicu amsterdamske slike "Gospe Svih Naroda", čija je ukazanja bio odbacio te njihovu promidžbu i javno štovanje njezine slike zabranio mjesni biskup, biskup haarlemsko-amsterdamski, a njegovu odluku odobrio 1957. godine Sveti oficij.

Kip je izrađen 1963., a deset godina poslije progovorio je sestri Agnes i prokrvario na ruci. Riječ je o poznatom ukazanju "Gospe Akitske", koje je u svom pastirskom pismu 1984. priznao tamošnji biskup Ito. Sadržaj pisma odobrila je 20. lipnja 1988. godine Kongregacija za nauk vjere, ista ona koja je 1974. potvrdila odobrenje od Svetog oficija za biskupske mjere poduzete protiv štovanja amsterdamske "Gospe Svih Naroda". Biskup Ito 24. je lipnja 1988. hodočastio u kapelu "Gospe Svih Naroda" u Amsterdam i ondje, u nazočnosti vidjelice Ide Peerdeman, služio misu.

Godine 2002. novi je biskup haarlemsko-amsterdamski priznao ukazanja "Gospe Svih Naroda".

Govoreći o svojoj slici koju će vidjelica Ida Peerdeman dati načiniti, "Gospa Svih Naroda" kaže joj (4. 3. 1951.): "Dala sam ti da vidiš moju glavu, ruke i stopala, koji su kao u čovjeka. Pazi dobro: kao u Sina Čovječjega. Ostalo je Duh. ...Stojim kao Gospa ispred križa, s glavom, rukama i nogama kao u čovjeka, ali s tijelom kao u Duha, jer je Sin došao voljom Očevom. Sada međutim treba da Duh dođe na svijet, i stoga želim da se za to moli."

"U vezi s tim", kaže Hildegard Alles, "neizbježno pomišljamo na okultni fenomen djelomične materijalizacije. Moglo bi to biti i izopačenje hipostatske unije našega Gospodina. Upravo po tom predlošku morala je vidjelica na zahtjev 'Gospe Svih Naroda' dati izraditi sliku i širiti je zajedno s molitvom... Na toj slici i na milijunima takvih molitvenih sličica nalazi se biće koje ne može biti Majka Božja, nego je ili tlapnja ili okultna materijalizacija iz podzemlja. Taj se lik sada svečano štuje u crkvi." Ta "Gospa" na slici ne moli ponizno pod križem na kojem je razapet Krist, nego stoji ispred križa bez korpusa kao da je zauzela Kristovo mjesto. "Ta ja sam sa svojim Sinom trpjela duhovno i, prije svega, tjelesno", kaže vidjelici (1. 4. 1951.). Crkva takvo što ne naučava.

"Gospa Svih Naroda" kaže vidjelici i ovo:

– "Razne struje naginju socijalizmu, što je dobro. No to bi trebalo biti pod vodstvom Crkve." (29. 8. 1945.)

– "Mora se međutim mnogo toga promijeniti u Crkvi. Formacija svećenikâ morat će se promijeniti, biti modernija, prilagođena vremenu, ali dobra, u dobrom duhu." (29. 8. 1945.)

– "Bolja formacija, ukorak s vremenom, suvremenija, socijalnija." (7. 10. 1945.)

– "I upozoravam opet na prvu i najveću zapovijed: ljubav, ljubav prema bližnjemu." (27. 5. 1950.)

– "Mnogi ljudi mogu, baš kad su u crkvi, osjetiti veliku želju da pristupe stolu Gospodnjem, ali im je to zapriječeno jer nisu natašte... Ovi muškarci [na Posljednjoj večeri] također su ravno s ulice išli k stolu..." (25. I. 1951.) "Nauk ostaje, ali se zakoni mogu mijenjati. Pusti [poručuje papi Piju XII.] da se djeca ovoga svijeta više okoriste uspomenom na mojeg Sina!" (11. II. 1951.)

– "Jer isti Otac isti je Sin. Isti Otac i Sin isti je Duh Sveti." (U njemačkoj inačici na dotičnim internetskim stranicama: "Isti onaj koji je Otac jest Sin. Isti onaj koji je Otac i Sin jest Duh Sveti.") (31. 5. 1955.) Ako se ne varam, sv. Augustin govori o tom kako Otac, Sin i Duh Sveti jesu jedno te isto, ali nisu jedan te isti. Otac je drugi, iako nije drugo, nego Sin i nego Duh Sveti...

– Vidjelica vidi napisano (28. 3. 1948.): "Poštenje, Ljubav i Pravda". "Gospa" kaže: "Sve dok ove riječi nisu nad ljudima, nad njihovim glavama i ne žive u njihovim srcima, nema mira na vidiku." Zatim Ida vidi križ posađen u zemlju, oko kojeg vijuga zmija. "Sve oko mene", kaže vidjelica, "postaje crno i mračno." Potom vidi mač nad Europom i Istokom. Sa Zapada dolazi svjetlo. Ida čuje "Gospu" kako vrlo ozbiljno kaže: "Kršćanski narodi, pogani će vas to naučiti."

Zanimljivo je i da "Gospa Svih Naroda, koja je nekoć bila Marija" nije ni u jednom od svojih ukazanja, a bilo ih je pedeset šest, upotrijebila riječ "grijeh".

Akitsko ukazanje nije takvo. Međutim, kaže jedan forumaš otprilike ovako: "Ne prigovaram ničemu što je rekla Gospa Akitska. Sviđa mi se ono što je rekla. No kako itko može vjerovati u nju kad se taj kip koji je oživio zasniva na demonskom ukazanju. 'Gospa Svih Naroda' čini mi se tako očito lažnom i demonskom... Jeste li ikad stvarno čitali njezine poruke? Ona govori užasne, zle, pogrešne stvari. Rekla je mnogo puta da Crkvu valja modernizirati i izgovorila je mnoštvo gluposti u prilog globalizmu i ekumenizmu. Isusa je nazvala jedinim 'knezom ovoga svijeta', a Isus je knezom ovoga svijeta nazvao Sotonu... Ako je neko ukazanje lažno, to ne znači da je sav njegov sadržaj lažan. Otac laži nije glup. On može reći 999 istina i jednu laž, samo zato da bi se doimala to uvjerljivijom... Ja sam stvarno želio vjerovati u Gospu Akitsku, ali činjenica da se radi o kipu Gospe Svih Naroda sprečava me."

Uostalom, crkveni nauk ne zna ni za kakvu stigmu na Gospinoj ruci. Govori se pak i o stigmatiziranim rukama "Gospe Svih Naroda". Možebitne rane na njezinim dlanovima Ida Peerdeman spominje u poruci od 31. svibnja 1951. Iz tih mjesta na dlanovima izlaze po tri zrake. "Gospa" joj kaže da su to milost, otkupljenje i mir: po milosti Gospodnjoj te iz ljubavi prema čovječanstvu Otac je svijetu poslao Sina, Otkupitelja, a sad obojica žele poslati svetog, istinskog Duha, koji jedini može biti mir...

Možda se u tome sastoji ona jedna jedina laž, uz "999 istina", "Gospe Akitske"? U sugeriranju da su amsterdamska ukazanja vjerodostojna?

https://www.suscipedomine.com/forum/index.php?topic=22245.0

http://de.gloria.tv/?media=24933

https://www.de-vrouwe.info/

https://fisheaters.com/forums/showthread.php?tid=62290

______________________

* "...Neki čitanje Svetog Pisma, čini se, zanemaruju zato što im nije baš uzbudljivo, važno, čitko, pa se okreću drugim izvorima objave, bilo da su to privatne objave ili čak đavli koji govore preko opsjednutih, poput, na primjer, Anneliese Michel. Tako sad na internetu možete slušati đavla kako govori preko opsjednute djevojke. Međutim svaka vjerodostojna privatna objava samo nam pomaže razumjeti javnu objavu: Bibliju i Tradiciju. Zato želite li prozreti lažna ukazanja, morate poznavati Sveto Pismo [i Tradiciju]. To ide jedno s drugim. Ne možete imati jedno bez drugoga. Zanemarite li ovo drugo, sigurno ćete nasjesti na lažna ukazanja. K tome Sveto nam Pismo u Evanđelju opetovano govori da je Gospodin ušutkivao đavle. Kad su pokušavali govoriti, naređivao im je da umuknu. Slično i obred egzorcizma zabranjuje razgovor s đavlima, ograničujući ono što im egzorcist smije reći u osnovi na pet pitanja. Zašto mislimo da je sada u redu da ih slušamo i od njih učimo? Gospodin je naš učitelj, a ne đavli!..."

https://www.youtube.com/watch?v=TjpyJFn7J4U

ponedjeljak, 28. listopada 2019.

Perunu u pohode


Otvoreno pismo biskupa Athanasiusa Schneidera

1. “Nemaj drugih bogova uz Mene”, kaže Gospodin Bog, u prvoj od zapovijedi (Izl 20,3). Dana prvobitno Mojsiju i hebrejskom narodu, ta zapovijed vrijedi za sve ljude i sva vremena, kao što nam kaže Bog: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi.” (Izl 20,4–5) Tu zapovijed naš je Gospodin Isus Krist savršeno ispunio. Kad su Mu bila ponuđena kraljevstva ovog svijeta ako se pokloni đavlu, odgovorio je: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ‘Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinom služi!’” (Mt 4,10; Pnz 6,13–14) Kristov primjer stoga je od najveće važnosti svima koji žele “pravoga Boga i vječni život”. Sveti Ivan apostol opominje nas: “Dječice, klonite se idolâ!” (1 Iv 5,20–21)

U naše vrijeme ta poruka ima posebnu važnost, jer sinkretizam i poganstvo poput otrova su koji ulaze u žile Otajstvenog Tijela Kristova, Crkve. Nasljednik apostolâ, kojemu je povjerena briga za Božje stado, ja ne mogu šutjeti pred očitim kršenjem Božje svete volje te strašnim posljedicama što će ih ono imati za pojedinačne duše, za Crkvu u cjelini i, štoviše, za cijeli ljudski rod. Zato s velikom ljubavlju prema svojoj braći i sestrama pišem ovo pismo.

2. Dana 4. listopada 2019., u predvečerje Amazonskoj sinodi, u Vatikanskim je vrtovima održana u nazočnosti Pape Franje i nekolicine biskupa i kardinala religijska svečanost koju su djelomice vodili šamani i u kojoj su se upotrebljavali simbolični predmeti, naime: drveni kip neodjevene trudne žene. Ti prikazi poznati su i pripadaju domorodačkim obredima amazonskih plemena, napose štovanju tzv. Majke Zemlje, Pachamame. Sljedećih dana drveni su se kipovi gole žene štovali i u bazilici svetog Petra, pred njegovim grobom. Papa Franjo također je pozdravio dvojicu biskupa koji su na ramenima nosili kip Pachamame i u procesiji ga unijeli u sinodnu dvoranu, gdje je stavljen na počasno mjesto. Kipovi Pachamame bili su izloženi i u crkvi Santa Maria in Traspontina.

U odgovoru na prosvjede katoličkih vjernika glede tih obreda i upotrebe tih kipova vatikanski su glasnogovornici i članovi odborâ Amazonske sinode omalovažavali ili poricali očiti religiozni sinkretistički karakter tih kipova. Njihovi su odgovori međutim bili okolišavi i proturječni; bili su intelektualna akrobatika i poricanje očevidnih dokaza.

Američka tvrtka za vizualne medije “Getty Images” snimila je službenu novinsku fotografiju tih obreda, s ovim opisom: “Papa Franjo i kardinal Cláudio Hummes, nadbiskup emeritus São Paula, predsjednik Sveamazonske crkvene mreže (REPAM), stoje pred kipom koji prikazuje Pachamamu (Majku Zemlju).” Vlč. Paulo Suess, sudionik Amazonske sinode, nije ostavio mjesta sumnji u poganski karakter svečanosti s drvenim likovima u Vatikanskim vrtovima i čak se usudio poželjeti poganskim obredima dobrodošlicu, rekavši: “Pa i ako je to bio poganski obred, radilo se ipak o poganskom štovanju Boga. Ne možemo odbaciti poganstvo kao da je ništa.” (17. listopada, intervju za Vatican News) Sveamazonska crkvena mreža (REPAM) u službenoj je izjavi 21. listopada junački čin gospode koja su bacila drvene kipove u Tiber osudila kao čin “religijske netrpeljivosti”. Time su razotkrili laži i trikove kojima su poricali religijski karakter čašćenja drvenih kipova. Dobrovoljka u karmelićanskoj crkvi Santa Maria in Traspontina, u kojoj su drveni kipovi bili izloženi, potvrdila je tu izjavu. “Majka [izrezbarena] koju sam donijela iz Brazila... koja je bila u procesiji, dakle, donijeli smo je iz Brazila. Napravio ju je jedan domorodački umjetnik; zamolili smo ga umjetničko djelo koje bi simboliziralo svu tu povezanost Majke Zemlje, ženâ, ženskog aspekta Boga, da Bog štiti i njeguje život”, rekla je, nazvavši je i simbolom “Majke Zemlje” i Pachamamom.

Objektivni izvori kažu da je Pachamama predmet štovanja, božica kojoj su neki Bolivijci žrtvovali ljame; zemno božanstvo koje su štovali neki od Peruanaca, a potječe iz inkanskih poganskih vjerovanja i običaja.

3. Katolici ne mogu prihvatiti nikakvo pogansko štovanje ni bilo kakav sinkretizam između poganskih vjerovanja i običaja te onih u Katoličkoj Crkvi. Čini štovanja u kojima se pali svjetlo, pada ničice, duboko prigiba te pleše pred kipom neodjevene žene, koja ne prikazuje ni Gospu ni kanonizirana crkvenog sveca, krše prvu Božju zapovijed: “Nemaj drugih bogova uz Mene” i zabranu koju Bog izrijekom izražava kad naređuje: “i da se ne bi, kad digneš svoje oči prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde – svu nebesku vojsku – dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Gospodin, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom” (Pnz 4,19) i: “Ne pravite sebi kumirâ; ne podižite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate; jer ja sam Gospodin, Bog vaš.” (Lev 26,1)

Apostoli su zabranjivali i najneznatnije naznake ili dvosmislenosti u odnosu na čine štovanja idolâ: “Kakav sporazum ima hram Božji s idolima?” (2 Kor 6,15–16) i: “...pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?” (1 Kor 10,20–22)

Sveti Pavao nedvojbeno bi svima koji su sudjelovali u činima štovanja Pachamaminih kipova, koji simboliziraju tvarna, stvorena bića, uputio ove riječi: “Ali sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?” (Gal 4,9) Zaista, pogani su štovali počela kao da su to živa bića. Promatrajući pak sinkretističke ili u najmanju ruku krajnje dvosmislene religijske čine u Vatikanskim vrtovima, u bazilici svetog Petra i u crkvi Santa Maria in Traspontina, sveti Pavao bi rekao: “Častili su i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove.” (Rim 1,25)

Svi pravi katolici, u kojima još živi duh apostolâ i kršćanskih mučenika, trebali bi plakati nad poganskim svečanostima održanim u Vječnom Gradu parafrazirajući Psalam 79,1: “Bože, pogani, evo, provališe u baštinu Tvoju, Tvoj sveti grad Rim oskvrnuše, pretvoriše Rim u ruševine.”

4. Neprekinuta crkvena tradicija izbjegavala je i najneznatniju dvosmislenost ili suradnju kad je riječ o idolopoklonstvenim činima. Objašnjenja koja su vatikanski glasnogovornici i osobe povezane s Amazonskom sinodom davali kako bi opravdali religijsko čašćenje drvenih kipova gole trudne žene veoma su sličila razlozima koje su iznosili pogani u doba crkvenih otaca, kako izvješćuje sveti Atanazije. Sveti Atanazije pobijao je lažne razloge pogana, a ta pobijanja sasvim se odnose i na vatikanska opravdanja. Kaže sveti Atanazije: “Oni će se hvaliti da štuju i opslužuju ne tek drvo i kamenje i likove ljudi i nerazumnih ptica i gmizavaca i zvjeradi nego također sunce i mjesec i sav nebeski svijet, i zemlju, čime obogotvoruju stvorenje” (Contra gentes, 27, 1–3) i: “Oni će spojiti sve skupa, kao da čini jedno tijelo, i reći će da je cjelina Bog.” (Contra gentes, 28, 2) “Umjesto stvarnog i pravog Boga obožavali su ono što nije, služeći stvorenju, a ne Stvoritelju, i tako su se zapleli u ludost i besramnost.” (Contra gentes, 47, 2)

Atenagora, apologet iz 2. stoljeća, o poganskom je štovanju tvarnih počela rekao: “Oni pobožanstvenjuju počela i razne njihove dijelove, nadijevajući im različita imena u različito vrijeme. Kažu da je Kronos vrijeme, a Reja zemlja, te da biva trudna s Kronosom i rađa, zbog čega je smatraju majkom svega. Ne uspijevajući otkriti Božju veličinu te nesposobni uzdići se u visine svojim umom (jer ih ne privlači nebesko mjesto), venu među tvarnim oblicima i, ukorijenjeni u zemlju, obogotvoruju mijenu počela.” (Apol. 22)

Na sve crkvene ljude koji su podržali spomenute sinkretističke religijske čine u Rimu sasvim su primjenjive ove riječi Drugoga Nicejskoga koncila: “Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, onečistiše nasljedstvo moje. Jer slijedili su bezbožne ljude i uzdajući se u njihove mahnitosti klevetali su svetu Crkvu, koju je Krist, Gospodin naš, Sebi zaručio, te nisu lučili sveto od svjetovnog, nego su tvrdili da se ikone našega Gospodina i Njegovih svetaca ne razlikuju od drvenih kipova sotonskih idola.”

Kako je utvrdio Drugi Nicejski koncil, Crkva ne dopušta da se izvanjskim gestama kao što su naklon, ljubljenje i blagoslivljanje štuju ikoji drugi simboli, slike i kipovi osim “ikona našega Gospodina, Boga i Otkupitelja Isusa Krista, naše predrage Gospe, Bogorodice, prečasnih anđela i svih svetaca. Kad god se motre ti prikazi, oni će motritelja navesti na to da se spominje njihovih pralikova i da ih ljubi.”

5. Vjernici jedinoga pravoga Boga uvijek su radili na isključivanju štovanja lažnih bogova i uklanjanju njihovih likova iz okružja svetoga Božjeg naroda. Kad su Hebreji pali ničice pred zlatnim teletom – ohrabreni i poduprti od visokog svećenstva – Bog je to osudio. Njegov sluga Mojsije također je osudio te čine “dobrodošlice i trpeljivosti” prema mjesnim domorodačkim božanstvima onog vremena i u prah satro kip te razbacao prah po vodi (v. Izl 32,20). Isto tako levitima je zapovjeđeno da zaustave svakoga tko je štovao zlatno tele (Izl 32,26–29). Tijekom stoljećâ pravi su katolici također radili na svrgavanju “sila ove sadašnje tmine” (Ef 6,12) i obaranju likova koji ih prikazuju.

Sred zaprepaštenja i šoka zbog grozote sinkretističkih religijskih čina u Vatikanu cijela Crkva i svijet bili su svjedoci nadasve zaslužnog, odvažnog i hvalevrijednog djela neke hrabre kršćanske gospode koja su 21. listopada izbacila drvene idolopokloničke kipove iz crkve Santa Maria in Traspontina u Rimu i pobacala ih u Tiber. Kao kakvi novi Makabejci, postupili su u duhu svetoga gnjeva našega Gospodina, koji je bičem istjerao trgovce iz jeruzalemskog Hrama. Gesta tih kršćanskih muževa ostat će zabilježena u analima crkvene povijesti kao junačko djelo kojim je podana slava kršćanskom imenu, dok će čini visoke crkvene gospode, naprotiv, koji su kršćansko ime u Rimu okaljali, ući u povijest kao kukavički i izdajnički čini dvosmislenosti i sinkretizma.

Papa sv. Grgur Veliki u pismu sv. Ethelbertu, prvom kršćanskom kralju engleskom, potiče ga da uništi kumire: “Suzbij štovanje idolâ; sruši njihove građevine i hramove!” (Beda, Crkvena povijest, knjiga I.)

Sv. Bonifacije, apostol Njemačke, svojom rukom posjekao je idolu Toru ili Donaru posvećen hrast, koji je za domorodačku kulturu germanskih plemena bio ne samo religijski simbol nego je simbolizirao i zaštitu vojnikâ, raslinje te čak i plodnost.

Sv. Vladimir, prvi kršćanski knez u Kijevu, dao je srušiti i u komade sasjeći drvene idole koje bijaše podigao. Drveni kip glavnoga poganskog boga, Peruna, bacio je u rijeku Dnjepar. Taj čin sv. Vladimira veoma podsjeća na junačko djelo kršćanske gospode koja su 21. listopada 2019. bacila drvene kipove poganske amazonske kulture amazonskih plemena u rijeku Tiber.

Da su se ta djela koja su izvršili Mojsije, naš Gospodin Isus Krist, nasilno izbacivši trgovce iz hrama, sv. Bonifacije i sv. Vladimir dogodila u naše vrijeme, vatikanski bi ih glasnogovornici zacijelo bili osudili kao čine religijske i kulturne netrpeljivosti i krađe.

6. Rečenica iz abudabijskog dokumenta koja glasi: “Mnoštvenost i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja” dobila je svoj praktični ostvaraj u vatikanskoj svečanosti štovanja drvenih kipova koji predstavljaju poganska božanstva ili domorodačke kulturne simbole plodnosti. Bila je to logična praktična posljedica izjave iz Abu Dabija.

7. S obzirom na zahtjeve istinskog štovanja i klanjanja jedinom pravom Bogu: Presvetom Trojstvu i našem Spasitelju Isusu Kristu, na temelju svojeg posvećenja za katoličkog biskupa i nasljednika apostolâ te s pravom vjernošću i ljubavlju prema rimskom prvosvećeniku, Petrovu nasljedniku, i njegovoj zadaći predsjedanja “Katedrom istine” (cathedra veritatis) osuđujem štovanje poganskih simbola Pachamame u Vatikanskim vrtovima, u bazilici sv. Petra i u rimskoj crkvi Santa Maria in Traspontina.

Bilo bi dobro da svi katolici, ponajprije i nadasve biskupi, a onda i svećenici te laici, uspostave širom svijeta lanac molitava i djelâ zadovoljštine za grozotu čašćenja drvenih idola počinjenu u Rimu za vrijeme Amazonske sinode. Na tako očevidnu sablazan nemoguće je da katolički biskup ostane nijem: to bi bilo nedostojno nasljednika apostolâ. Prvi u Crkvi koji bi trebao osuditi takve čine i činiti zadovoljštinu jest Papa Franjo.

Poštena i kršćanska reakcija u Vatikanu na ples oko Pachamame, tog novog zlatnog teleta, trebala bi se sastojati u dostojanstvenom prosvjedu, ispravku ove zablude i nadasve u djelima zadovoljštine.

Sa suzama u očima i s iskrenom tugom u srcu trebalo bi Bogu prinositi molitve zagovora i naknade poradi vječnog spasa duše Pape Franje, Kristova namjesnika na zemlji, i poradi spasa onih katoličkih svećenika i vjernika koji su počinili onakve čine štovanja, koji su zabranjeni Božanskom objavom. U tu svrhu mogla bi se predložiti ova molitva:

“Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, po rukama Bezgrešne Majke Božje i vazda Djevice Marije primi od naših skrušenih srdaca iskren čin zadovoljštine za štovanje drvenih idola i simbola koje se događalo u Rimu, Vječnom Gradu i srcu katoličkog svijeta, za vrijeme Sinode o Amazoniji. Našem Svetom Ocu Papi Franji, kardinalima, biskupima, svećenicima i vjernicima laicima u srce izlij svog Duha, koji će odagnati tminu umova, kako bi mogli spoznati opakost takvih čina, koji su uvrijedili Tvoje Božansko veličanstvo, te prinijeti Tebi javna i privatna djela zadovoljštine.

Izlij u sve članove Crkve svjetlo punine i ljepote katoličke vjere. Ražari u njima revnost da spasenje, djelo Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, donose svim ljudima, posebice onima u Amazoniji još uvijek porobljenim u službi slabih, tvarnih i propadljivih stvari, tj. gluhih i nijemih simbola “majke zemlje”, svim ljudima a posebice onima iz amazonskih plemena, koji nemaju slobodu djece Božje i ne uživaju sreću da poznaju Isusa Krista i u Njemu budu dionici Tvoje Božanske naravi.

Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, Ti jedini pravi Bože, pored Kojega nema drugog boga ni spasenja, smiluj se Svojoj Crkvi. Pogledaj osobito na suze i skrušene i ponizne uzdahe malenih u Crkvi, pogledaj na suze i molitve dječice, mladeži, mladih muškaraca i žena, očeva i majki obitelji te također onih istinskih kršćanskih junaka što su u revnosti za Tvoju slavu i u ljubavi za Majku Crkvu bacili u vodu simbole grozote koji su je zaprljali. Smiluj nam se: poštedi nas, Gospodine, parce Domine, parce Domine! Smiluj nam se: Kyrie eleison!”


https://www.lifesitenews.com/news/bishop-athanasius-schneider-issues-open-letter-condemning-pachamama-statue-as-new-golden-calf

http://www.kath.net/news/69566

subota, 12. listopada 2019.

U njega je malko protestantski um

“Uzevši” ono što nije prije bio, a ne izgubivši što je bio, nego sakrivši to.
Ivan Ev. Šarić

Ponizio se uzevši čovječju narav, a da nije odložio božansku narav.
Sv. Toma Akvinski


Je li Papa Franjo porekao Kristovo boštvo? Vjerojatno jest i nije

I opet je Papa Franjo dao intervju svojem ateističkom prijatelju i pouzdaniku Eugeniju Scalfariju. I opet je Scalfari objavio nešto krivovjerno što pripisuje Franji. A Vatikan je i opet objavio lukavo sročeno ne-opovrgnuće.

Scalfari piše: “Oni koji su imali priliku, kao što sam ja imao u razna vremena, susresti ga i s njim razgovarati s najvećim kulturnim pouzdanjem, znaju da Papa Franjo Krista shvaća kao Isusa Nazarećanina, čovjeka, a ne kao utjelovljenog Boga. Utjelovivši se, Isus prestaje biti Bog i postaje čovjek do svoje smrti na križu.” Navodno citirajući doslovno Franju o teološkom značenju Kristove samrtne tjeskobe u Getsemaniju i jadikovke na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”, Scalfari piše: “Kad sam raspravljao o tim rečenicama, Papa Franjo mi je rekao: ‘One su jasan dokaz da Isus iz Nazareta, kad je postao čovjekom, iako je bio čovjek iznimne kreposti, nije uopće bio Bog.’”

nedjelja, 7. srpnja 2019.

Brat bratu

Svečano zatvaranje ljetne škole

Kada ste zadnji puta pročitali da biskup za neku teologinjicu otvoreno kaže da je "notorna heretičarka"? (Biskupi posvećeni od msgr. Lefebvrea se ne broje.) Jedini hrvatski biskup koji je reagirao na pobludnicu Amoris Laetitia davši svojim svećenicima upute kojima se taj zli dokument zapravo negira, obraća se sada u otvorenom i osvježavajućem pismu kolegi koji predvodi susjednu biskupiju. Msgr. Perić piše kako smo i navikli, jasno i bez uvijanja, wannabe-Franji msgr. Uziniću i kori ga zbog organiziranja ljetnog provoda u Dubrovniku pod nazivom "Ljetna teološka škola" na koji je pozvao notornu heretičarku Tinu Beattie kao jednu od predavačica.

Ako vas zanima ova tema, pročitajte prvi članak koji je za portal Vjera i djela napisala osječka vjeroučiteljica koju smo već spominjali po dobrom, mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić. Msgr. Uzinić odgovara u svom intervjuu Večernjem listu standardnim floskulama o otvorenosti dijalogu. No, spomenuti portal izvlači teško naoružanje u članku uvijek ekstremno temeljitog mr. sc. Petra Marije Radelja koji potpuno razmontirava Uzinićevu tezu da su notornu Tinu samo krivo razumjeli. S modernističke strane imamo jedino reakcije poput cmoljavog sve-bi-bilo-bolje-kad-bi-svi-još-štovali-Bajsić-Šagi-Turčinovića vlč. Ivice-LG,GS,DV,SC-Huljeva bez ikakvog mentalnog reda ili argumenata. Usto, desna ruka dubrovačkog biskupa, msgr. Hrvoje Katušić po facebooku optužuje one koji šire istinu o heretičarki da tobože skandaliziraju vjernike. Naravno da se i kasno-Bitno-na-Kosovo-stiže konačno morao uključiti kada je bivši poslodavac glavnog urednika prenio Perićevo otvoreno pismo. U dražesnoj maniri naših uhodanih vjerskih tiskovina bitno.net prepričava otvoreno pismo izbjegavajući najjače rečenice. I na kraju si čestitaju što su odabrali pravu stranu što valjda znači da ih svi pravomisleći ni-lijevo-ni-desno-ne-skrećući katolici trebaju nagraditi kupujući neku knjigu u Verbumu.

Jedan normalan katolik nema što više o ovim stvarima "dijalogizirati", poprilično je jasno tko je u pravu, a tko u krivu i kakve bi bile posljedice da živimo u normalnim vremenima. No, moram još jednom naglasiti koliko me ugodno iznenadilo pismo biskupa Perića. Primjerice, ovako zabavna satira rijetko se susreće među crkvenim ljudima:
Čudim Ti se da si stavio Biskupiju dubrovačku da snosi besplatan 6-dnevan boravak i studij četrdesetoroma studenata i studentica i četirima profesora u skupom ljetnom Dubrovniku. Istina, dodaješ Ti i sponzore, ali na prvom je mjestu Biskupija, pa valjda ona snosi glavni dio podmirenja duga. I ove godine i budućih godina, kako se čini. Kako se ne bojiš, brate mili, da Te papa Franjo ne opomene u što trošiš crkveni novac i da, prazneći biskupijsku blagajnu, deformiraš mlade duše studentske?

Dodat ću još za kraj da sam tek sad otkrio blog "Fratellanza Umana" koji je po datumu početka i naslovu očito inspiriran notornoheretičkim Franjinim dokumentom koji je potpisao u Abu Dhabiju (1, 2, 3). Površnim pregledom te stranice nailazim na ono što bih i očekivao: "obrane" Amoris Laetitije, prijevode Torniellijevih tekstova, upute kineskim katolicima kako što bolje živjeti u duhu sporazuma koji je Sveta Stolica potpisala s kineskom komunističkom partijom, hvaljenje zloglasnih kardinala Kaspera i Cupicha itd. Podsjeća me na ugasli portal Križ života, ali imam osjećaj da je ovaj projekt ipak bliže vezan uz hrvatske svećenike i teologe bergogliovskog usmjerenja. Ako imate vremena i volje, vrijedi povremeno baciti pogled na navedeni blog. Treba biti informiran što rade neprijatelji.