Čitav Koncil!
Eduard Habsburg-Lothringen (*)
Moram prije svega priznati neugodnu činjenicu. Nikad dosad nisam čitao koncilske tekstove. Već sam 45 godina katolik a da nikad nisam uzeo u ruke službeno njemačko izdanje Zbirke Dokumenata II Vatikanskog Sabora, 776 stranica, priređenih i komentiranih od K. Rahnera i H. Vorgrimlera – a kamoli da ih temeljito proučim. No kad su strogi glasovi medija sve glasnije stali od Lefebvrovaca zahtijevati bezuvjetno prihvaćanje čitavog Koncila prije nego predju preko praga Katoličke Crkve, počeo sam se nekako neugodno osjećati. Tà ni sâm nisam bio siguran, da li bezuvjetno prihvaćam čitav Koncil. Je li moguće da ovih 45 godina zapravo nisam bio katolik, a da toga nisam bio svjestan? Moram li i ja zbog toga stupiti u neki dijalog s Rimom?
Približava se 50. godišnjica Koncila. I tako uzeh s police malo zaprašen svezak i počeh čitati. Prvo što mi je upalo u oči jest to da očito već priredjivači Zbirke nisu Koncil bezuvjetno prihvaćali. U svojim uvodnim tekstovima , a posebno u pogovoru o pokoncilskom razvoju, Rahner i Vorgrimler uzimaju sebi maltene pontifikalno pravo da neke tekstove uzdižu u nebesa a neke metu pod tepih. Ovo posljednje doduše u pristojno-znanstvenom tonu ali počesto uz teško sakrivenu ljutnju. I onda mi je pala na pamet primjedba jedne austrijske TV-novinarke, kako postoje neki koncilski tekstovi koji su 'uneseni, da bi se zadovoljila tradicija', preko tih tekstova se mirno može prijeći, a držati se treba onih koji 'dišu duhom otvorenosti'. Ni ona nije prihvaćala čitav Koncil.
A onda je došlo olakšanje: većina tekstova mi je zvučala posve normalno, onako, kako sam i sam vjerovao. Ipak mi ne bi bilo teško prihvatiti sav Koncil. Tu su bili jasni stavovi o svećeničkom celibatu, kontracepciji... Čekaj malo, rekoh, znači li da svi oni koji diskutiraju o celibatu ili zagovaraju pilulu, zapravo ne prihvaćaju Koncil u svoj njegovoj punini? Jesu li oni svega toga svjesni?
Ipak bilo je mjesta koja su i mene zasmetala. Kao čovjeka naviklog na twitter i SMS-okoliš jako su mi daleko tekstovi kao 'Radost i nada'. Tu se u zagrljaju sa svijetom i Modernom nalazi mnogo, s oproštenjem, lijepih riječi i lijepih priča. One-world-romantics 60-ih godina. Ako vidim da mogu preskočiti čitavo poglavlje a da ništa bitno nisam izgubio, postajem nervozan. Uopće nisam siguran, stojim li iza svih dijelova tog dokumenta. Znači li to, da ja ne prihvaćam Koncil kao cjelinu?
Još ni izdaleka nisam dovršio čitanje, a postavljaju mi se mnoga pitanja. I dobro je tako. A što je s Vama? Kada ste Vi skroz pročitali koncilske dokumente? Ako je ovaj moj komentar malo uzdrmao Vašu bezbrižnost, onda je sada možda pravi čas uzeti s police Zbirku koncilskih dokumenata. To će Vam koristiti.
(*) Eduard Habsburg-Lothringen, pripadnik tzv. češke grane obitelji Habsburg. Dr. teologije, romanopisac, novinar, press-referent biskupije St. Pölten.
Komentar je prvi put objavljen u Die Tagespost 10.07.2012 br. 82, str. 7
Prijevod i komentar K.V.
Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati!
OdgovoriIzbrišiNe znam koliko ima smisla to čitati.
I da se ne zaboravi, nije to bio dogmatski, nego pastoralni koncil! (pastoralni podcrtano triput)
Drugi vatikanski je donio i dogmatske konstitucije!
IzbrišiKršćanska sadašnjost je zgodno izdala dokumente II. vatikanskog na latinsko-hrvatskom.
IzbrišiMlađo
@Anonimni - koliko sam upoznat sa II. VK, on nije donosio dogmatske konstitucije već je samo potvrdio starije i već postojeće dogme, a po svojoj je prirodi bio pastoralni koncil.
IzbrišiKako je moguće da je čovjek dr. teologije, a nije pročitao dokumente (?!). Kada govorimo o sadržaju, mislim da valja istaknuti, najprije nasuprot lefebrovaca da dokumenti ne sadrže ontološki pozitivne greške ili zablude, a drugo nasuprot neokonzervativaca da sadrže brojne dvoznačnosti koje su modernistički peritusi svjesnu unijeli u njih kako bi kasnije kroz tu rupu koja se stvorila provukli svoje zablude. I to je zapravo glavni problem s dokumentima, što sama njihova egzistencija, iako omogućava potpuno tradicionalno tumačenje, jest propusna i za ono modernističko koje je postalo dominantno i koje je uzrok cijele postkoncilska krize. Zato kriza neće biti razrješena dok najviši crkveni autoritet ne suzi taj okvir koji propušta i zablude, na okvir koji će propuštati samo tradicionalno katoličko shvaćanje - tj. donese, kako je sugerirao biskup A. Schneider, novi silabus kojim će biti pobijene sve progresivističke zablude i koncil stavljen potpuno u tradicionalni okvir (što bi bio slučaj da su odmah prihvaćeni prvotni prijedlozi pripravne komisije i da nije bilo nasilnog čina kard. Lienarda koji je protivno protokolu ugrabio mikrofon i inzistirao na preustroju komisija).
OdgovoriIzbriši,, Drugi vatikanski je donio i dogmatske konstitucije!'' - U priručnicima dogmatike nije svaka riječ dogma, kao npr. ni u konstitucijama Tridenta ili Prvog vatikanskog, nego samo ono što je izričito kao takvo određeno, ostali dijelovi imaju svoju teološku obvezatnost prema vlastitom značenju riječi. Kako rekoh, DV i LG sadrže izvjesne dvoznačnosti za koje treba vidjeti kako ih tumačiti; naravno jedino moralno legitimno jest ono tradicionalno katoličko budući da je modernizam konstantno anatemiziran.
,,Kršćanska sadašnjost je zgodno izdala dokumente II. vatikanskog na latinsko-hrvatskom.'' – koliko zgodno, upitno je s obzirom da je zbog glomaznosti potpuno nepraktično i moglo bi još nekoga ubiti ako mu se baci u glavu.