U protekloj godini (1.1.2014.-29.12.2014.):
Vojnik Martin: je li dao pola plašta ili sve svoje?
Prije 41 minute
Vjekovima nakon stvaranja svijeta, kad je na početku
Bog stvorio nebo i zemlju i oblikovao čovjeka na svoju sliku;
stoljećima nakon Potopa, kad je Svevišnji stavio dugu u
oblake kao zalog mira i Saveza;
dvadeset i jedno stoljeće nakon što je Abraham, naš otac
u vjeri, krenuo iz Ura Kaldejskoga;
trinaest stoljeća nakon izlaska izraelskoga naroda iz
Egipta pod Mojsijem;
oko tisuću godina od Davidova pomazanja za kralja;
sedmice šezdeset i pete po Danijelovu proročanstvu;
olimpijade sto devedeset i četvrte;
od utemeljenja Rima godine sedamsto pedeset i druge;
četrdeset i druge godine vladanja cara Oktavijana Augusta,
kad je mir bio po svoj zemlji,
Isukrst, vječni Bog i Sin vječnoga Oca,
hoteći svojim premilosnim dolaskom posvetiti svijet,
začet po Duhu Svetomu, i pošto je proteklo devet mjeseci
po začeću
postavši Čovjek, u Betlehemu Judinu porađa se od Marije Djevice:
Porođenje Gospodina našega Isukrsta u tijelu.
Le prêtre se releva pour prendre le crucifix; alors elle allongea le cou comme quelqu'un qui a soif, et, collant ses lèvres sur le corps de l'Homme-Dieu, elle y déposa de toute sa force expirante le plus grand baiser d'amour qu'elle eût jamais donné. Ensuite il récita le Misereatur et l'Indulgentiam, trempa son pouce droit dans l'huile et commença les onctions: d'abord sur les yeux, qui avaient tant convoité toutes les somptuosités terrestres; puis sur les narines, friandes de brises tièdes et de senteurs amoureuses; puis sur la bouche, qui s'était ouverte pour le mensonge, qui avait gémi d'orgueil et crié dans la luxure; puis sur les mains, qui se délectaient aux contacts suaves, et enfin sur la plante des pieds, si rapides autrefois quand elle courait à l'assouvissance de ses désirs, et qui maintenant ne marcheraient plus.
Le curé s'essuya les doigts, jeta dans le feu les brins de coton trempés d'huile, et revint s'asseoir près de la moribonde pour lui dire qu'elle devait à présent joindre ses souffrances à celles de Jésus-Christ et s'abandonner à la miséricorde divine.
***
Svećenik ustade i uze raspelo; ona tada ispruži vrat poput nekoga tko žeđa pa, pritisnuvši usne na tijelo Bogočovjeka, svom snagom što se gasila utisnu na nj najvatreniji ljubavni cjelov koji ikada ikome bijaše dala. On potom izgovori Misereatur i Indulgentiam, umoči desni palac u ulje i otpoče pomazanje; najprije po očima koje su toliko žudjele za zemaljskim sjajem, potom po nosnicama željnim mlakih lahora i ljubavnih mirisa, potom po ustima koja se nekoć otvarahu za laž, uzdisahu od oholosti i vriskahu u bludu, potom po rukama koje su uživale u slatkim dodirima, te napokon po tabanima, nekada tako hitrim kada je trčala prema zadovoljenju svojih žudnji, a koji sada više neće koračati.
Župnik obrisa prste, baci u vatru komadiće pamuka namočene u ulje i opet sjede kraj samrtnice da joj objasni kako sada svoje muke mora sjediniti s mukama Isusa Krista i prepustiti se božanskoj milosti.
(smrt Emme Bovary iz Gustave Flaubert, Gospođa Bovary, III-8,
vidi također kod Ivana Merza)
Deus, qui tribus púeris mitigásti flammas ígnium: concéde propítius; ut nos fámulos tuos non exúrat flamma vitiórum.
Bože, koji si trojici mladića ublažio žestinu vatre, dopusti milostivo da nas sluge tvoje ne sažeže plamen opačina.
(jedna od molitava subote adventskih kvatri)
I kada su učenici trgali i jeli klasje, farizeji i pismoznanci su prigovarali: „’Ali naša stega, naš nauk kaže da se to ne može raditi!’ Bili su tvrdokorni u svojoj disciplini“, rekao je papa Franjo i usporedio to s rigidnim održavanjem discipline pričesnoga posta prije pape Pija XII. [„Pio XII. nas je oslobodio od tako teškoga križa euharistijskoga posta“]: „nije se moglo popiti ni kapljicu vode“, a „kada su se prali zubi, trebalo se paziti da se voda ne proguta.“ A kad je Pio XII. promijenio disciplinu, „toliko se farizeja skandaliziralo“, govoreći „hereza! Ne dirati crkvenu stegu!“ Pio XII. je postupio poput Isusa: vidio je potrebe naroda“, dok su ovakvi farizeji „bili tvrde kože, ali u srcu truli, slabi“.
„I mi u svojem životu možemo postati takvima“, istaknuo je Papa, dodajući: „Nekada – povjerit ću vam jednu stvar – kad bih vidio takvoga kršćanina, slaba i neučvršćena srca; ne utvrđena na Stijeni – Isusu – a s takvom vanjskom krutošću, zamolio bih Gospodina: ‘Ma, Gospodine, baci im koru od banane na put, da se dobro poskliznu; da se posrame što su grešnici – i tako susrevši tebe – da shvate da si ti spasitelj. Često nas grijeh posrami i onda susretnemo Gospodina, koji nam oprašta.“
Nakon prepoznatoga slabijega položaja u odnosu na pravo glasa i tržište rada te u braku, feminizam se počeo boriti za bolji položaj žena u društvenim, ali i u crkvenim okvirima. Doktrina koja ističe da se žene sustavno nalaze u nepovoljnijem položaju u društvu stvorila je i moderni ženski pokret koji se odupire patrijahalnom društvenom obliku te se kritički osvrće na dosadašnje predodžbe o Bogu kao Otcu [sic]. Pitanjem feminističke teologije bavile su se mnoge autorice, a među njima nezaobilazno je autorica »Feminističke Biblije« Elizabeth Cady Stanton, koja je svojim djelom otvorila put alternativnom tumačenju Svetoga pisma. Na našim prostorima poznate su autorice Zilka Spahić-Šiljak i Jadranka Rebeka Anić, koje se nadovezuju na Cady Stanton. Feministička teologija podrazumijeva činjenicu da za pravilno shvaćanje svetih tekstova treba uzeti u obzir vrijeme i prostor u kojemu su oni nastali - u vremenu dominacije muškaraca na polju obrazovanja i književnosti. Danas, po toj navedenoj činjenici, feministička teologija na svoj način tumači Božju objavu sadržanu u Pismima. Opiranjem tradicionalnoj biblijskoj teologiji, s jedne strane, feministička teologija predstavlja izazov zdrave »demistifikacije« svetih spisa u razdobljima dominantnoga muškoga duha. S druge strane pojedine struje feminističke teologije radikaliziraju svoje stavove te dolaze do zaključka da biblijsku religiju treba u potpunosti odbaciti i uvesti vjeru u Božicu, a ne u Boga. I dok je sasvim prihvatljivo zauzimati se za žensko dostojanstvo, treba ipak biti oprezan i paziti da vjerovanja ne idu u ideološkom smjeru »sukoba« - muško ili žensko.
Radikalni stavovi feminizma ne bi nas trebali odvratiti od traženja cjelokupne istine o statusu žene u društvu pod utjecajem Crkve. Kako bismo uspješno sačuvali dostojanstvo žene, u tome nas treba voditi pitanje je li stvarni status »ljepšega spola« u Crkvi u skladu s Kristovim naukom. Pri tome razmišljanja i temeljne postavke feminističke teologije svakako predstavljaju izazov suvremenoj teološkoj misli i ne treba ih »gurati pod tepih«.
Navečer istoga dana u zagrebačkoj su se prvostolnici okupili mladi na molitvi u duhu Taizéa, koja je bila isprepletena meditativnim pjesmama, čitanjima iz Svetoga pisma, molitvom u tišini i klanjanjem. Uz brata Ulricha, mladima Zagrebačke nadbiskupije pridružio se i pomoć ni biskup Mijo Gorski, koji je okupljenima poručio da kada god zajedno mole i hodočaste u duhu ekumenizma, promoviraju mir i ispunjavaju Božju želju da svi budu jedno. »Ne jedno u mišljenju, ne jedno u obliku, formi, nego jedno u međusobnom poštovanju, da nam naše razlike ne budu razlogom podjele, nego razlogom bogatstva«, kazao je na molitvi biskup Gorski.Kakvo točno bogatstvo se nalazi u tome da mladi mole s krivovjercima i raskolnicima ja ne znam. Valjda je to po uzoru na ono "zgrćite sebi blago na nebu" pretvoreno ovdje u "zgrćite sebi blago u podzemlju".
Nova misa | Tradicionalna misa |
Repléti cibo spiritális alimóniae, súpplices te, Dómine, deprecámur, ut, huius participatióne mystérii, dóceas nos terréna sapiénter perpéndere, et caeléstibus inhaerére. Per Christum Dominum nostrum. | Repléti cibo spirituális alimóniae, súpplices te, Dómine, deprecámur: ut hujus participatióne mystérii, dóceas nos terréna despícere et amáre caeléstia. Per Dóminum nostrum Jesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum. |
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom. Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti. Po Kristu Gospodinu našemu. | Nasićeni duhovnom hranom smjerno te molimo, Gospodine, da nas učešćem u ovom otajstvu naučiš prezirati što je zemaljsko, a ljubiti što je nebesko. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. |
Sveti Bazilije Veliki je rekao u toj situaciji [za arijanske krize] sljedeće: "Samo se jedan grijeh danas oštro kažnjava: pažljivo obdržavanje tradicije naših Otaca. Zbog toga su oni dobri izbačeni sa svojih mjesta i odvedeni u pustinju".
Katekizam kršćanskog savršenstva (njemački napisao: P. Antun Wallenstein,[56] pohrvatio P. Leonard Bajić). Bajić u Predgovoru Katekizma naglašava kako na hrvatskom jeziku imamo više Katekizama, "ali dosada nismo imali jedan Katekizam, koji bi nas posebno učio kršćanskim krepostima" (str. 1). On ukazuje da je cilj Katekizma "praktični putokaz u poznavanju i isticanju kreposnog života, [...] da dobre duše našeg naroda imaju pri ruci vođu i savjetnika, koji će im pokazivati put duhovnog života i njegovog savršenstva. [...] Njegova je novost poglavito u tom, što na katehetski način, naime u obliku pitanjâ, odgovorâ i potrebnih razjašnjenjâ iznosi pred čitatelje sustavno čitav asketski nauk duhovnog života i njegovog evanđeoskog napretka".[57] Katekizam je u prvom redu namijenjen redovničkim osobama, potom svećenicima, članovima Trećega reda, Marijinih kongregacija i svih drugih vjerskih udruženja.Zahvaljujem osobi koja mi je ovo vrijedno djelo poslala!
Naša je javnost dobro primila taj Katekizam. Toplo ga je preporučio svojim čitateljima glasnik Gospa Sinjska: "Ovim djelom dobila je u početku nove godine hrvatska katolička, napose duhovna, literatura jedno veoma potrebno djelo. U objavljenoj vjeri uči nas kat[olički] Katekizam, a u kreposnom kršćanskom životu uči nas Katekizam kršćanskog savršenstva. Ova je knjiga prijeko potrebna svima odabranim dušama i njihovim vođama. Potrebna je koliko svećenicima i redovničkim osobama uopće, toliko i onim dušama koje na kršćansku žive u svijetu. Knjiga nam na vrlo lagan način - u obliku pitanja, odgovora i kratkih tumačenja - iznosi pred oči sustavno čitav asketski nauk duhovnog života. Tko pročita novu knjigu imat će vrlo jasne pojmove o svim pitanjima, koja se tiču duhovnog života. Ovu zaista vrijednu knjigu toplo preporučujemo svim čitateljima Gospina glasnika."[58]O Katekizmu kršćanskog savršenstva dr. Božo Vuco je napisao: "U našoj hrvatskoj duhovnoj literaturi osjećala se je velika potreba za jednim priručnikom, koji bi na lagan i svima pristupačan način, prikazao vas duhovni život i način kako se ima ići da se steče duhovni život i da se dođe do duhovnog savršenstva. Hvala Bogu, sada je udovoljeno i ovoj potrebi.[...] Namijenjen je prije svega redovničkim osobama i svećenicima, a onda i svima, koji žele malo bolje upoznati šta je kršćansko savršenstvo i ići k njemu".[59] Naručitelj iz Gorskog Kotara piše o knjizi: "Zbilja je zlata vrijedna ta knjiga. Čitam je po treći put uvijek s novim duševnim užitkom",[60] a drugi piše: "Vaša nam je knjiga došla ko iz neba poslana na ovoj misijskoj postaji".[61]Riječ Božja je pohvalila i toplo preporučila Katekizam: "Na našem hrv. jeziku ima lijep broj katekizama, ali dosada nismo imali jedan katekizam, koji bi nas posebno učio kršćanskim krepostima. [...] Zlatan priručnik za sve duše koje teže k savršenstvu, za redovnike i redovnice, za trećorece, kongreganiste i članove raznih vjerskih udruženja a iz njega će crpsti veliku korist i svećenici, jer im pruža odličnog gradiva u svakidašnjim prilikama ispovjedaonice, propovjedaonice i duhovnog vodstva svoga povjerenog stada. Toplo preporučujemo."[62] Ista Riječ Božja na drugom mjestu ističe: "Knjiga veoma potrebna svim duhovnim osobama, napose svećenicima, koji uzgajajući i vodeći dobre duše putem kršćanskog savršenstva ujedno postavljaju tvrde temelje duhovnoj obnovi svoje župe."[63]
Fra Leonard je spremio i drugo, nadopunjeno izdanje Katekizma u prosincu 1945. i dobio Imprimatur od provincijala Grabića, ali poratno vrijeme nije pogodovalo katoličkom tisku, te se nadopunjeni Katekizam nažalost nije pojavio u javnosti. Katekizam je dugo godina poslije rata bio priručnik duhovnog života, barem u novicijatu na Visovcu.[64]
Budući da ne postoji ni savršeno uspjeli ni do te mjere savršeno uništen život, čistilište bi bio proces u kojem se čovjek (duša) može konačno opredijeliti za ili protiv Boga – kaže [don Anton] Šuljić.