Tjedan dana sa svetom Emerencijanom

Još nije prošlo ni tri dana od mučeništva svete Janje (Agneze), a liturgija, vjerna čuvarica svih predaja, poziva nas k njezinome grobu. Onamo ide djeva Emerencijana, sestra po mlijeku i prijateljica naše trinaestogodišnje junakinje, moliti i plakati na mjestu gdje počiva tijelo one koja joj je tako okrutna oduzeta. Emerencijana se još nije preporodila u vodama krštenja, tek se pripravlja u katekumenatu, ali njezino srce već pripada Kristu po vjeri i želji.

Dok mlada djevojka izlijeva svoju žalost i divljenje na grobu Janjinom, stižu pogani. Remeteći njezinu žalost, smjeraju prekinuti iskazivanje počasti njihovoj žrtvi. Tada se Emerencijana, zapaljena željom da se sjedini s Kristom i naskoro zagrli svoju dragu drugu, ojunači na ovom slavnom grobu, okrene prema barbarima i ispovijedivši Isusa Krista, prokune idole, a njih prekori zbog zvjerske okrutnosti kojom nevinu Janju pogubiše.

Poganska se ražariše srca ovih ljudi koji služe đavolskom kultu i tek što djevojka presta govoriti, već pade na grobnicu svoje prijateljice pod teretom ubojitog kamenja što ga bacaše oni kojima se usudila usprotiviti. Krštena u vlastitoj krvi, Emerencijana ostavi na zemlji svoje krvavo truplo, a duša joj se vine na prsa Emanuelova, gdje će se vječno radovati njegovim božanskim zagrljajima i dragoj prisutnosti Janjinoj.

(prilagođeno prema: Dom Guéranger: L'Année Liturgique)

Prošle sam nedjelje gotovo slučajno pogledao u kalendar i primjetio da uz dotični datum i oznaku 3. nedjelje kroz godinu piše i ime Emerencijana. Učinilo mi se da je to jako zanimljivo i neobično ime, a kad sam vidio da mama brine brigu oko nekih događaja koji su se trebali odvijati taj dan, u polušali sam joj predložio da se preporuči svetoj Emerencijani da sve dobro prođe. Čak sam smislio i pjesmicu koja ide

Sveta Emerencijana, Emerencijana, Emerencijana,
moli, moli, moli za nas,
moli, moli, moooli za nas!

Mama je očito bila dosta zabrinuta jer je bez primjedbi rekla: "Sveta Emerencijana, pomozi!" Nakon što je sve prošlo i više nego dobro, mama se zahvalila svetoj Emerencijani, a ja sam (još uvijek pjevušeći gornju pjesmicu) pomislio da bi bilo dobro saznati nešto više o ovoj svetici koju sam tek taj dan "otkrio".

Tako sam naišao na različite, dosta oskudne izvore poput ovoga. Svi više-manje ponavljaju u prozaičnom obliku ovu lijepu priču koju sam gore citirao. Odlučio sam se kroz naredni tjedan preporučivati u svojim potrebama svetoj Emerencijani. S obzirom da mi je pomagala i u manjim i u većim stvarima, zapitao sam se ima li kakvog objašnjenja ili makar pojašnjenja ovom moćnom zagovoru? I onda sam shvatio da sveta Emerencijana ne samo da sama zagovara svoje štovatelje na nebu, već joj se u molitvi jamačno pridružuje i njezina sestra po mlijeku sv. Janja. (A gdje su dvojica ili trojica...) Jer, ako ćemo iskreno, Emerencijana je nastradala upravo zato što se molila za svoju posestrimu. Zar bi onda ova mogla u nebu odbiti da joj se pridruži u molitvi za nas koji smo još u ovoj suznoj dolini? Nipošto!

Početkom sam tjedna i Marku u razgovoru preporučio da se utječe u potrebama kroz tjedan svetoj Emerencijani. Marko je (poput mnogih sumnjivaca kroz stoljeća) rekao da sv. Emerencijana uslišava moje molitve samo zato što je moja prozbena pjesmica užasno iritantna, pa da je što manje čuje. Ali, dosta je reći da je, iskusivši njezin zagovor, krajem tjedna već "skladao" svoju pjesmicu koja započinje "Sveta Emerenci, Emerenci, Emerencijana..." Sreća da nemamo u blizini relikvija ove svetice, tko zna na koji bi srednjovjekovni način sve ovo završilo.

Ali, šalu na stranu, iako je moj tjedan sa sv. Emerencijanom istekao, nadam se da je neću zaboraviti, a i vama savjetujem da joj se barem ponekad uteknete za pomoć.