Night Fever

"Nightfever 2013." u Splitu:

O. Peter je na početku propovijedi izrazio radost što je Hrvatska ušla u Europsku uniju i istaknuo važnost zajedništva na koje je poticao i sv. Benedikt, zaštitnik Europe, koji se slavi na dan 11. srpnja. Potom je propovjednik ukratko ispričao kako je sv. Benedikt u početku živio u kolibi, skromno i sveto. U proljeće jednog dana je izišao iz kolibe i upitao čovjeka koji je dan. Taj čovjek je bio svećenik koji mu se čudio da ne zna kako je Uskrs. Benedikt je shvatio da nije išao pravim putem i da mora živjeti u zajednici. Naime, danas mnogi misle kako je važno da "meni" bude dobro bez obzira na druge. Papa Franjo je rekao da je to egoizam. Drugi nisu sluge "meni". Benedikt je zaključio da mora živjeti u zajednici. To je bilo njegovo obraćenje. Proglašen je zaštitnikom Europe. Na kraju je propovjednik završio da to "obraćenje" želi svim sudionicima ovoga susreta, tj. da ne žive u egoizmu nego u zajednici kao što je i Europa jedna zajednica.

O svetom Benediktu (1, 2):

U ovoj je pustoj špilji Benedikt proveo iduće tri godine, nitko za njega nije znao osim njegova prijatelja Romana koji bi svaki dan sačuvao dio svoga kruha i spustio mu ga odozgo u košarici privezanoj konopom.

Prema papi Grguru, prvi stranac koji je našao put do ove špilje bio je svećenik. Dok je za sebe na Uskrs spremao posebni objed, začuo je taj svećenik glas koji mu govoraše: "Sebi spremaš slasan obrok dok moj sluga Benedikt trpi glad." On se odmah uputio u potragu za Benediktom i na kraju je otkrio njegovo skrovište. Benedikt je bio začuđen, ali prije no šte se upustio u razgovor s posjetiteljem, zatražio ga je da se zajedno pomole. Zatim je svećenik, nakon što su kroz neko vrijeme razgovarali o nebeskim stvarima, pozvao Benedikta da jede, kazavši mu da je taj dan Uskrs na koji se ne pristoji postiti. [Sveti mu je Benedikt odgovorio kako nije znao da je taj dan tako velika svetkovina, a ne treba se čuditi da netko tako mlad nije znao za dan svetkovine koju nisu tada svi slavili na isti dan i da nije savladao mjesečev ciklus koji su u to vrijeme poznavali samo malobrojni. Nakon jela vrati se taj svećenik svome domu.] Kasnije su Benedikta vidjeli neki pastiri koji su ga isprva smatrali za divlju životinju jer je bio ogrnut u kože. Nisu mogli pojmiti da čovjek može živjeti među golim kamenjem. Od toga su se vremena i drugi uspinjali strmom liticom donoseći mu male prinose hrane kako bi već svetac prihvaćao i primali od njega pouke i savjete.

Premda je živio odijeljen od svijeta, Benedikt se, kao i pustinjski oci, morao boriti s kušnjama tijela i đavla. [...] Uslijedila je žestoka kušnja tijela, kakvu nikada prije nije iskusio. Zli je duh u njegovu maštu dozvao sliku žene koju je prije vidio i ražario je njegovo srce takvom strašću pri sjećanju na nju da je Benediktu bilo izuzetno teško potisnuti te misli. Zamalo je bio nadvladan i pomišljao je da napusti svoju samoću. Iznenada je ipak uz pomoć Božje milosti, našao snagu da se odupre. Vidjevši u blizini guste kupine i koprive, svukao je svoj habit i bacio se usred njih prevrćući se po njima dok mu čitavo tijelo nije bilo prekriveno krvlju. Tako je po ovim tjelesnim ranama izliječio rane svoje duše.