Biskup Josip Lang - O modernizmu

Zahvaljujem se osobi koja je priredila i poslala mi govor biskupa Josipa Langa koji donosim u nastavku. Najprije nekoliko riječi o biskupu Langu s hrvatske wikipedije.

Josip Lang (Lepšić kraj Ivanić Grada, 25. siječnja 1857. - Zagreb, 1. studenog 1924.), zagrebački biskup, sluga Božji, kandidat za sveca, dobrotvor.

Rodio se u selu Lepšić kraj Ivanić Grada. Bogosloviju je studirao u Rimu i doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregorianum. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 1883. Bio je duhovnik u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, duhovnik i propovijednik u matičnoj kući sestara u Frankopanskoj ulici, odgajatelj i rektor Bogoslovnog sjemeništa i župnik Župe sv. Marije na Dolcu. Uvijek zauzet pastoralnim i karitativnim radom, imenovan je kanonikom, a zatim pomoćnim zagrebačkim biskupom. Puno je posjećivao bolesnike, većinom sirotinju i dijelio duhovnu i obilnu materijalnu pomoć. Silazio je u vlažne podrume, penjao se na tavane i potkrovlja da pomogne ljude u teškoj materijalnoj situaciji. Svoju je mjesečnu plaću podijelio siromasima i često se morao zadužiti. Umro je 1924. te je pokopan u crkvi sv. Marije na Dolcu. Narod ga je poštivao kao sveca. Vodi se postupak za njegovo proglašenje blaženim. Nakon njegove smrti osnovana je Zaklada "Biskup Josip Lang" za pomoć siromašnim starijim ljudima.

Govor prenosim kako je zapisan u arhivi kauze, a jedina promjena je da se umjesto potcrtavanja riječi koristi podebljavanje.

***

(Hvaljen Isus i Marija i sveti Josip!)

Što je modernizam? Pod modernizmom razumjevamo onaj krivi smjer u Katoličkoj crkvi, koji tvrdi, da je kršćanstvo u svojoj sadašnjoj formi zastarjelo i da ne odgovara više potrebama modernoga naprednoga vremena; treba stoga, da se u mnogim dijelovima promjeni i da se prilagodi sada vladajućoj struji duševnoj. Tako n. p. vele modernisti, mogli bismo protestantskim učenjacima mirno dopustiti, da sv. Pismo sadržaje mnoge povjesne i naravoslovne bludnje. I rečenice sv. Otaca ne smijemo odveć cijeniti, jer im bijaše nepoznata moderna povjesna znanost i kritika. Još je manje držati do sredovječnih teologa i crkvenih učitelja, jer ti muževi bijahu skroz zadahnuti lažnim nazorima svojega vremena. To isto valja kazati o nauci i zaključcima općenitih crkvenih sabora, u kojim ima mnogo bludnja. Da, gdjekoji modernisti idu u svojem popuštanju prema nevjernicima i krivovjernicima tako daleko, da ne štede Bož. Osobe našega Spasitelja: oni bez oklijevanja dopuštaju protestantskim učenjacima, da je i sam Isus Krist u mnogim točkama prevario se i da se niti Njegovo božanstvo niti Njegovo uskrsnuće iz mrtvih ne da znanstveno dokazati.

To je nekoliko tvrdnja i nazora ovih čudnih katolika.

Na praktičkom polju idu ovi modernisti za tim, da naobrazbu i uzgoj mladih teologa u biskupskim seminarijima dobije slobodniji smjer; onda: da se utjecaj višega klera u Crkvi umanji, a nižega klera i svjetovnjaka povisi, da se Indeks zabranjenih knjiga odstrani, jednako i beženstvo svećenika. Tako hoće modernisti i pristaše modernizma, da posvuda popravljaju i reformiraju, ali samo ob onoj reformi ne će ništa da znaju, koja je za nas najvažnija: O reformi samoga sebe.

Po ovom, što je rečeno, ne smije nikomu biti čudno, što je sv. Otac modernizam označio kao najgoru bludnju od svih bludnja, da što više zove ga spravištem, u koji se izlio otrov svih drugih nauka. A to osobito povećaje pogibelj, kojom nas ovaj otrov može da okuži, što su pristaše ovoga lažnoga smjera najvećim dijelom katolički svećenici, dapače profesori iz teologije, koji u krilu sv. Crkve najvećim oprezom i lukavošću svoj razorni posao obavljaju. U srcu su mnogi od njih već odavna u bitnim stvarima od katoličke vjere odstupili; ali se oni dobro čuvaju, da ne bi i izvana od Crkvi otpali, eda mogu tako uspješnije svoje bludnje širiti. Za to im dobro dođe onaj ugled, što ga kod katolika, a osobito kod učeće mladeži uživaju poradi svoje učenosti, strogosti života, lažne revnosti. Napokon umiju ovi ljudi tako brižno svoje mišljenje prikriti riječima dvojbenim, koje mogu da razno znače, i umiju svagdje u pozadini ostaviti otvorena vratašca, da uteknu, tako te je Crkvenoj oblasti veoma teško očito im dokazati, da su pogriješili u stvarima sv. vjere.