nedjelja, 30. kolovoza 2020.

Jučer i danas

Evo još nekoliko lijepih fotografija s jučerašnjeg hodočašća. Zahvaljujem g. Hrvoju Abrahamu Milićeviću koji mi ih je stavio na raspolaganje.











***

U nastavku prenosim i dvije fotografije preuzete s facebook stranice župe Presvetog Trojstva u gorskokotarskom mjestu Plešce gdje je p. Jérôme čitao misu u srijedu.



***

Danas je za našu zajednicu bio jedan od ključnih dana. Slijedeći svog pastira vlč. Bornu Puškarića, preselili smo se u župu sv. Blaža kojoj je on postao župnikom.

subota, 29. kolovoza 2020.

Kraljice Hrvata, moli za nas

Oprostismo se jučer od crkve sv. Jurja


a danas je, kako najavih, održano hodočašće od katedrale do crkve Majke Božje Kraljice Hrvata na Sljemenu.

četvrtak, 27. kolovoza 2020.

Auf Wiedersehen



Petak 28.8.2020. - crkva sv. Jurja u Jurjevskoj ulici - tiha misa u 10:30 - oproštaj od sv. Jurja
Subota 29.8.2020. - hodočašće na Sljeme, polazak u 8 ujutro ispred katedrale
Nedjelja 30.8.2020. - crkva sv. Blaža - misa najvjerojatnije u 16:30 sati
Utorak 1.9.2020. - župa sv. Križa u Sigetu, crkva ili kapelica ispod nje - svečana misa u 19:30
Subota 5.9.2020. ... iznenađenje

četvrtak, 20. kolovoza 2020.

Krabulja crvene smrti


Mnoga [...] lica, svjesna, da im društvo ili okolina nameću masku, koja ih izobličuje, tragična su u patnji savjesti, jer vide, da im ta maska dovodi život u tjeskoban položaj, iz kojega više ne mogu izići.
(F. Alfirević, Putopisi i eseji, Zagreb 1942.)

Najjači simbol koronavirusne krize u kojoj se nalazimo vjerojatno je sveprisutna maska za lice. Najprije moram naglasiti da mi zaista ne smeta ako netko želi nositi masku, bilo u trgovini, bilo na ulici, bilo u crkvi (dakako, ne kao celebrant ili ministrant u svetištu).

Pročitao sam nedavno zanimljivu raspravu u komentarima jednog teksta na Facebooku. To me malo potaknulo da pokušam kratko uobličiti svoje mišljenje o obavezi nošenja maske koja se proširila nekakvim čudnopravnim ukazima dosadnog stožera civilne zaštite.

Još sam u siječnju, kada se počela širiti medijska pandemija vezana uz wuhanski virus, rekao Marku da ne želim sudjelovati u kineskom socijalnom eksperimentu. Naravno, svi smo mi htjeli-ne htjeli dio tog globalnog eksperimenta, ali ja barem mogu odlučiti da neću dobrovoljno ili bez jasne prisile u njemu sudjelovati. Od početka je bilo očito da se uz stvarni, ali uvjetno manji problem neobične prehlade-gripe, iz Kine širi zlokobniji virus komunističke tiranije. Kina je svoj totalitarizam potpunog nadzora i kontrole dovela do gotovo neslućene razine, ali iskra žudnje za moći zapalila je i srca gotovo svih svjetskih političkih elita kao i vlasnika krupnog kapitala koji iza njih stoje.

Smatram kako je obaveza nošenje maske izvan vrlo uskog kruga djelatnosti i mjesta, a pogotovo na prostorima kao što su trgovine, javni prijevoz, škole, crkve (a da ne govorim na otvorenom) ogromno presezanje vlasti na osobnu slobodu pojedinaca. Shodno tome, korist takvog zakona (ili što već jest) mora u mojim očima biti razmjerna fizičkoj, psihičkoj i socijalnoj šteti koju uzrokuje. Potrudio sam se čitati i pratiti različita mišljenja i podatke o tekućoj pandemiji te moram priznati da po mojim procjenama trenutne mjere (kao i još strože odredbe kojima se prijete) i njihova utemeljenost ni približno ne dosežu ravnotežu s opasnošću koju bi tobože trebale sprečavati.

Pri protivljenju trenutnim i budućim odredbama treba, dakako, imati mjeru. Maska na licu je simbol pokoravanja službenoj priči o opasnostima koje prijete i društveno prihvaćenim reakcijama na njih. Samo zato što se iz svih medija širi paranoja o kineskoj bolesti, ne znači da ću odbaciti uobičajene higijenske mjere poput držanja određenog odstojanja, pokrivanja usta i nosa kod kihanja i kašljanja ili pozdravljanja bez rukovanja i ljubljenja (u slučaju da mi netko pruži ruku, odgojen sam da je prihvatim, ali definitivno neću prihvatiti pozdrave šakom, laktom, stopalom itd). Naravno da je potrebno uložiti nešto vremena da se pokuša donijeti svoj sud o svakoj pojavi s kojom se susrećemo u životu. Razmjerno ozbiljnosti pojedine pojave ili odluke koju uz nju vežemo, dužni smo i temeljitije proučiti pojedino pitanje te donijeti vlastiti odgovor. I u skladu s time prihvatiti odgovarajuće posljedice.

To znači, primjerice, da neću ići u one trgovine u koje me ne puštaju bez maske, ali ako mi treba lijek i ne žele me pustiti u ljekarnu, napravit ću onaj minimum s kojim će mi otvoriti vrata (npr. masku preko brade ili samo preko usta, ne i nosa, i slično). Ako putujem javnim prijevozom te tramvaj ili autobus stane dok ne stavim masku, izaći ću, a ne čekati da dođu policajci kako bih se s njima prepirao. Ako se umjesto glavnog ulaza u neku zgradu na kojemu je kontrola, mogu poslužiti sporednim i zaobići nepotrebne konflikte, tako ću i napraviti. U slučaju da nešto mogu uraditi preko interneta ili pošte, makar me to i inkomodiralo, radije ću izabrati tu opciju, nego svojevoljno staviti masku preko lica. Ako bi se, primjerice, (ne daj Bože) donio propis da bez maske ne možemo ući u crkvu, radije bih stajao na vratima, nego pristao uz taj simbolični ustupak tiraniji i desakralizaciji. Sve ovo zahtijeva neko promišljanje i promjenu ustaljenih navika, ali i dalje se meni osobno čini boljim nego pristajanje uz "novo normalno" i sve što ono podrazumijeva.

Također, smatram da odgovornim nenošenjem maske (primjerice, bez da kašljem ili govoreći prskam slinu pokraj drugih ljudi) dajem podršku onima koji poput prodavačica ili roditelja s djecom možda nemaju "luksuz" da iskažu javno svoje mišljenje.

Nekako sam se nadao da će se ovo ludilo oko korone preko ljeta ispuhati. Ima još nešto vremena da se to dogodi, ali čini mi se da ću ipak trebati strpljivije čekati. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se riješiti pitanje obaveznosti eventualnog cijepljenja. Nikako ga ne mislim primiti kao što se nikad nisam cijepio ni protiv gripe, iako sam načelno za obaveznost cijepljenja protiv težih bolesti.

S vjerskog aspekta, Gospodin nam je dao da u ovoj krizici vidimo što možemo očekivati od naših duhovnih pastira (vrlo malo) i na koga možebitno smijemo računati kad počnu istinski problemi. To je svakako bolje, nego ući u pravi rat potpuno nesvjestan slabosti svoje strane.

Inače, možda je ovo potpuno nepovezano uz priču, ali malo me zabrinjava što je i voće i povrće ove godine tako preobilno rodilo. Imam osjećaj, a slobodno se nasmijte, da je to blagoslov kojim nam dragi Bog utješno ukazuje da je s nama i u ovim problemima potresa, virusa, socijalnih nemira, ukidanja javnog bogoslužja, uvođenja svetogrdnih propisa i sl. kako bi nas ohrabrio za nevolje i "glad" koji slijede.

Zadnja se pokladna maska ulicom vuče,
Na njoj je odrta halja samo,
Po cesti svjetina, strta umorom, ruče:
Pepela, pepela amo!

petak, 14. kolovoza 2020.

Pjesme o svetoj Mariji

Cantigas de Santa María je zbirka pjesama posvećenih Bogorodici nastala u Španjolskoj u 13. stoljeću. Tih 420 pjesama na srednjovjekovnom galješko-portugalskom jeziku zapisano je na dvoru kralja Alfonsa X. Mudrog te se njihovo autorstvo najčešće pripisuje samom kralju.

Pjesme su sačuvane u četiri rukopisa od kojih se dva čuvaju u El Escorialu, jedan u Madridu i jedan u Firenci. Osim samog teksta pjesama, u tim rukopisima su zapisane i vrlo raznolike melodije na koje su pjevane, pa ih često izvode i snimaju ansambli za srednjovjekovnu glazbu. Neki od rukopisa su i bogato ilustrirani.

Izabrao sam tri pjesme, a svakako vam preporučujem da pogledate/poslušate i neke od ostalih. Nakon sažetka radnje praćene ilustracijama iz firentinskog manuskripta, donosim i jednu od snimki odgovarajuće pjesme.

ponedjeljak, 10. kolovoza 2020.

Mi pak, ispravno shvativši


Onim što Mojsije kaza: Ne jedite svinju, ni orla ni kopca ni gavrana: niti ijednu ribu koja na sebi nema ljuske na umu je imao tri propisa. Napokon u Ponovljenomu zakonu im veli: Izložit ću svome narodu svoje uredbe. Nije, dakle, Božja zapovijed da ne jedu, nego je Mojsije nadahnut govorio.

Dakle, spominjanje svinje treba shvatiti u ovomu smislu: ne druži se s ljudima koji sliče svinjama, to jest koji, dok žive u slastima, zaboravljaju Gospodina, ali kada zapadnu u oskudicu, sjete se Gospodina baš kao svinja: kada jede, ne pozna gospodara, ali kada je gladna, rokće pa dobivši jelo, opet šuti.

Ne jedi orla, ni kopca, ni jastreba ni gavrana, znači ne druži se i ne budi nalik ljudima koji ne znaju trudom i znojem sami sebi priskrbiti hranu, već u svojoj nepravednosti otimaju tuđe i kao nedužno obilazeći gledaju i uhode koga će u svojoj pohlepi orobiti, baš kao što te ptice same sebi ne priskrbljuju hranu, već ležeći dokone gledaju kako će pojesti tuđe meso; uz to u svojoj su nevaljalosti i kužne.

Nadalje veli: Ne jedi ni gruja, ni hobotnicu, ni sipu; time kaže ne druži se i ne nalikuj takvim ljudima koji su do kraja bezbožni i već osuđeni na smrt, kao i te ribice koje, jedine proklete, plutaju u dubini i ne izranjaju poput drugih riba, već žive na tlu u morskoj dubini.
[...]

Dakle, primivši tri odredbe o jelima Mojsije je govorio u duhovnomu smislu; međutim, oni su to shvatili po tjelesnoj žudnji kao da se radi o materijalnomu jelu. David je pak shvatio duhovni smisao tih istih triju odredaba pa slično veli: Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, kao što ribe dubinom vrludaju u tami; i ne staje na putu grešničkom, poput onih koji se naizgled boje Gospodina, a ipak griješe kao svinja; i ne sjeda u zbor podrugljivaca, kao ptice što sjede vrebajući plijen. Sada vam je i glede jela sve jasno.

Mojsije također reče: Jedite sve dvopapkare i preživače. Zašto to kaže? Jer životinja koja dobiva hranu pozna svoga hranitelja i dok se odmara, očito se u njemu raduje. Pravo reče razmatrajući zapovijed. Što, dakle, kaže? Prianjajte uz one koji se boje Gospodina: uz one koji u srcu razmišljaju o primljenoj riječi; uz one koji kazuju i čuvaju Gospodnje odredbe; uz one koji znaju da je razmatranje radostan čin pa razmišljaju o Gospodnjoj riječi. Što znači razdvojen papak? Da pravednik hodi u ovomu svijetu, a iščekuje blaženu vječnost.

Pogledajte kako je Mojsije lijepo propisao zakon. Međutim, kako bi oni to mogli proniknuti i shvatiti? Mi pak, ispravno shvativši, izražavamo ih onako kako ih je Gospodin zamislio. Ta zato nam je obrezao uši i srca da bismo to razumjeli.


(iz Barnabine poslanice, X.)

ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.

Mikrokozam

O Jeanine Deckers ukratko sam pisao prije deset godina. Dobro je prisjetiti se kroz sljedeću propovijed tog tragičnog slučaja koji nam svima može poslužiti kao upozorenje. Uostalom, nedavno se pojavila informacija da je i jedna poznata hrvatska redovnica napustila svoj stalež kako bi zajedno s ne tako davno zaređenim redovnikom započela zajednički život. Takvi primjeri, nažalost, nisu rijetki. Nemojmo se zavaravati, sotonina berba zahvaća i one za koje smo do jučer mislili da su uzorni, tu mi odmah pada na pamet slučaj jednog hrvatskog svećenika kojeg sam čak i na blogu pohvalno spominjao. Kako smo slušali u poslanici ove nedjelje "Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!"



Jeanine Deckers i opustošeni vinograd

U ono vrijeme kaza Isus učenicima ovu prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. (...)" Riječi iz svetog Evanđelja po Mateju. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.