Gostujući autor - Veliki tjedan u Dalmaciji (1)

Dragi čitatelji bloga, danas pred vas stavljam tekst koji govori o običajima vezanim uz Veliki tjedan u jednom mjestu u Dalmaciji. Evo nekoliko riječi o autoru kojemu veliko hvala za trud u pisanju i pripremi:

Ivan (26 godina) je žestoki tradicionalista iz Dalmacije, poznavatelj starina i tradicionalnih obreda - latinskog i staroslavenskog (kojeg preferira), voditelj pučkih pjevača i sakristan jedne crkve u primorju. Spašava i obnavlja sve šta se spasit dade, pa makar glava i čast bili u pitanju.

Predlažem da najprije pročitate "prijevod", a zatim i original, osim ako vam je blizak dalmatinski vokabular .

***

Dragi štioče

Jur evo odavna, na povik moga dragega brata vo Isukrstu Tomislava parićojen se metit znamenon dvi beside na vi pravovirni blog... Evo deboto smo vej zagazili u korizmu i parićajemo se akoštat, finit kraju i, finalu svete šetimane Uskrsnuću Isukarstovu, ki brod na cimu u luku... Tema ovega mog izlaganja bićedu užance vele šetimane vo Dalmaciji, ča se činidu priko svetega vazmenega dila godišća po staroj tradiciji koja po pojedinin mistin ni fremala do dana današnjega. Dosta tega je otpalo naleton modernega instant obreda i nasilu nametnuton novon prakson friškorečenih rimskih študenti ''šeždesetosmaša'' anarkišta , a ponajveće ni nestalo kako se uža reć i namećat naleton komunističke čizme, vengoc ča su se popi štufali i okrenili nečen noven, kojo fala Bogu zadnji godišć dolaskon noviji, mloji, trizmenji, generacij blidi i nestaje u zaborav... Pomalo fregadu se kandele, vade torci, cereferali i ostale pobožne antigaje, navlačidu bratimske tunige ter se gre za križen kako su to činili i naši stori u svoj lipoti i blišću svete pravovirne tradicije. Ponovo Mater Crikva sa svojon dicon tuguje u crnini za svojin Spasitejen i Otkupiteljem, a ne kiti se crvenilon ki za običnin mučenikon kako su sedandeseti godišć prošleg vika nametili i diškargali moderništi i anarkišti. Klanjamo se opeta sveten grebu, i vej ne gledamo vergonju kako na veli četvrtok nosidu nan isukrsta u svetootajstvu prid očin u obični armerun u šakrestiju. Čuvamo ga uz žudiju i patimo uz njeg na odru vo sveten trodnevju, gledajuć u njen, svoju najmilju pokonju fameju i svojtu... očeve, muževe, sinove i ćeri, kumpanje koji su pošli njemu u vičnu domovinu na život vični a otkupili se po onen zoć on sad to leži... ča je poni u križu naše grije i da život da, da bi nas otkupi za vični život... Da u sjeni njegova križa dočekamo uskrsnuće.
Evo pasala je prva nedija muke crikva se pomalo sprema za najsvetije dane koji slide i pokazat će se vo svoj lipoti, vo onen ča se godišćima stvaralo, duperavalo i užavalo, a sve vo čast muke smrti i uskrsnuća našeg Spasiteja, ča kroz godišća ozvanjo kroz procesjune ovin našin kalan, štradan, pjacan, grotin, škrapan, i mandračin a natopilo se krvju i znojen našin težakov i ribariov.
U prvu nediju muke pokrijedu se svi litati i štature svetac u viola velete a isto tako umotajedu se svi križi vo koluru viole, na oltorin su viola kuverturi i liturđijska kolura je violeta... oltori su kroz cilu korizmu a tako i sade brez ikakovi ukrasi brez cvića, na pokrajnin oltorin obavezno se skinu svi kandiliri osin križa koji su tot crikva se od strane vridni ženski cila šufištikaje i čisti isto tako i kandiliri se luštraju i peru jerbo će se u naslidnoj šetimani prvo učinit na kvarantorskin uran, a dopo na Isukrstovu grebu

blagoslov maslina

DRUGA NEDIJA O' MUKE, NEDIJA O' PALAM-CVITNA

Dunkve po misnin običajin skupidu se bratimi, fabricjeri i crkovinari u kakovu omanju misnu crikvu joli kapelu di su se dan prin donile grane od maslin, raspodilidu se torci cereferali i bandire i dogovori se kantanje svete mise koja slidi, remeta tri puta prin mise zvoni i daje znak narodu da polako dohodi početku sveti službi koje se imadu tot učinit ter formirat će se procesjun i dopo kako je navedeno poj ki veloj crikvi i reć sveta misa... Kurot sa poslužnicin meće nase crvene kolure monturu, ali ne planitu vengo plašt tako i oni okolo njega blišćidu se crvenin koluran
Kad se skupi svit tot u dogovoreno vrime otpočne svetu službu blagoslova maslinovi gran brez škropjenja puka vodon, vengoc se škropu grane prvo kršćenon vodon a dopo i tamjanon se kade. Virni narod se parića za poj u procesjun da iskaže čast Kristu Kraju i njegovu ulisku vo Jerusolim... Prvo pop otpiva sveto evanđelje po Mateju koje je propisano prin procesjuna, viza vi tega kantaduri otpočnu pivat verše ''Dica žudijska sa granan palminin'' uz prateće psalme... i narod sezaputi ki veloj crikvi, prvo gre tamjan pa križ uz koj su zadijene masline s live i desne strane, pratidu ga palmine grane vele u rukan žakonj. Uz nji gredu cereferali pa iza bandire u vrj koji su nabijene masline, a pratidu ji iza kantaduri bratovšćine sa cereferalin i torcin i s njima pop sa poslužnicin iza nji ostali virni pučani... Judi koji su zavitni plazili su na kolinin za procesjunon najzadnji kako je užanca i vo svin procesjuniman... Kad se ulize prid crikvu vo ćimatorje, poje se svečano himan slava čast i fala ti spasiteju Kraju Kriste i ulize se pomalo vo crikvu ... Dok se ne ispiva ovi psalam pop s pratnjon čeka ispod skal o' otara dok se ovrši ovi himan a poslin uzajde, učini poklonstvo uz antifonu ''Kad je Gospodin ulazio u sveti grad dica žudijska oglašavahu uskrsnuće života''... Za to vrime pop i pratnja svuku crvene monture i navuku viola kolure ter kad se ovrši ova rečena antifona kojo je introit ovenedije, opetuje kurat ''Gospodin s vama'' narod odvrati ''i s duhom tvojin'' a viza vi tega zakjučnu molitvu tega čina... Ispušta se psalam ''sudi mi'' i ''opća ispovid'' na počelu te kantaduri zapoju ''Gospodi pomiluj'' a u to vrime pop pojubi oltar te ga sa poslužnicin okadi, viza vi tega pop zapoje zbornu molitvu a potom pivač ispoje pištulu ''Blaženog Pavla apoštola Filipjanima'', vizavi se piva gradual i trakt ki vo misalu ča je zapisan za ovi dan. Poslin pištule meti se u srid kapele nepokriveni leturin a pivači u crnin monturan joli bratimi u tunigami gredu pivat ''Muku Isukrstovu po Mateju''... za vrime muke narod i poslužnici klečidu, pozatin pop predikaje pa slidi pivani Kredo i dojde ofetorija na koju se piva kakova jur kantilena o' Muki Isukrstovoj koja pripada vo ovo vrime. Kad se ovo ovršilo dojde najsvetji dil svete mise, poje se ''Svet'' pa pritvorba vo strogon šilencijunu, vizavi tega nastavi se pojat ''Blagosovjen'' ter aganče božji vej i pričešće naroda božjeg po užanon činu svete mise ka i ostale dane... Malo prin ''Sveta'' 6 mladići o' bratovštine u tunigami pojdu vo sakristiju di užgu torce, ter na ''Svet'' stanu se po srid kapele u driti špalir, po 3 sa svake stran kurata i tako stojidu dok se ne pospremi sveti šakramenat viza vi pričesti. Svi otari su okićeni maslinami a glavni oltar je svečano okićen i učinjen sa svin kandilirin od pokrajnji oltara i najsvečanjin svilenin kuverturima,zidi o' kapele i stupi o' lađe su umotani crvenin svečanin damaston a sve je još okićeno i ispleteno bilin cvićen. U sridini oltara bilin velon je umotana ponistrica di će se izložit moštranca na adoracijun vo kvarantorske ure... Jur za vrime pričesti remeta uz pomoć fabricjeri užiga sve ove sviće i iluminacjune na otaru. Čin pop porani sveti šakrarmenat u tabernakul vadi omar moštrancu. Diže je vo rečenu ponistricu na glavnen otaru... za to vrime kantaduri sa pukon pivadu versi '' Klanjamo se tebi Isukrste'' 5 puta na čast pet ran Isusovih... Uz pričesnu ogradu od tega momenta minja se počasna straža o' muški u crnin veštitin svaku uru. Od tega momenta brecne zvono svaku punu uru koliko je uri klanjaja jur pasalo, tako da na velu sridu vo podne, zabrecat će četrdeset puti. Tako naši judi kad ih pitaš u to doba, ''a di greš?'' rečedu ''evo gren u crikvu učinit uru''... Viza vi tega pop s poslužnicin vo šilenciumu kleči na skalinan o' otara neko vrime izostavi zadnje evanđelje te umisto ''idite u miru'' reče se ''blagosivajmo Gospodnevi''... Narod strogo čini kuco i moli.
Unoć tega dana viza vi adoracjuna učini se svečana večernja koja se otpiva a viza vi tega učini se svečani blagoslov s presvetin sakramenton uz pivanje uzadaha muki isukrstovoj ''Isuse ufanje naše smiluj se nad namin'' koju pivadu kantaduri skupa s klečečin narodon dok pop vo ten vrimenu čini blagoslov s moštrancon na sve 4 strane svita... Tega momenta slavidu zvona u kampanelu i zvonce na oltaru zvoni, kad se to sve ovrši pop odloži moštrancu na oltar ispiva ''O jezici falu dajte'' pospremi Sveti Sakramenat u tabernakul i ispiva s narodon ''blagosovjeno uvik ime'' , vizavi reče ''Gospod s vami'' narod ogovori vej standardno ''I so duhi tvojemu'' i dadne blagoslov ter reče ''Idite u miru''

kvarantorske ure

VELI I SVETI PONEDIJAK-PRVDAN O MUKE

Jutri rano vo 6 uri iznese se Sveti Sakramenat na adoracjun ispiva se matutin i laude sa horama a di su dva popa na župi u službi jedan od nji uža i reć tihu svetu misu, unoć nakon šta se ovrši adoracjun za ovi dan, biva pivana misa i viza vi nje pivana večernja, di je nemoguće sve uskladit i jedan je pop, more bit i pivana misa ujutu rano, a uveče samo večernja i blagoslov ka na dan prije rečene Cvitnice... ili ujutro da iznese se sveti sakramenat na štovanje uz moljenje joli pivanje matutina sa laudama a uvečer se opiva sveta misa sa blagoslovon i večernjon. Sve ovisi kako se di uža po misnin običajin činit

VELI I SVETI UTORAK

Na ovi dan ponovi se sve ka i dan prije na rečeni veli ponedijak samo ča se pod mison čita ''Muka Isukrstova po Marku''

VELA I SVETA SRIDA

Na ovi dan iznese se sveti šakramenat jutri brez mise samo se reču matutin i laude te se oko deset uri učini pivana svečana sveta misa, s tin se polako ovršuju kvarantorske ure... punto vo podne da se svečani blagoslov sa pivanin uzdasin ''Isuse ufanje naše smiluj se nad namin'' zvono brecne 40 puta i s tin je dat šenj na znanje da je finija adoracjun... Oltar i kapela se oslobode od kićenja za adoracjune ter se postavi sve kako i u korizmi u ponistricu umotan križ, ter po tri kandilira sa strane pištule i evanđelja ter dva mala sa strane tabernakula. Navuče se opet viola kuvertur joli antipendij... Unoć tega dana učini se u crikvi baraban joli oficijo tenebrarum... Najprin se na srid kapele postavi triangul sa 15 svić. Vo bankadi s live i desne strane zidi o' kapele su kantaduri vo tunigami i ti poju vesperu od vele sride sa matutinon lekcijunima i horama od velega četvrtka iza svakega ispojenog psalma jemadu lekcijuni-štenja (molitva i plač jeremije proroka, razlaganja sv augustina i sl...) kako se proštije joli ispoje koje štenje tako se ugasi po jedna svića na trijangulu... kad se dojde do zadnje koja je u vrj triangula pogasidu se sva svitla po crikvi, ta se svića izvadi i odnese iza glavnega oltora a narod udara šćapin i librin po bancin i tlevu, dica vrtidu škrgajice i tako da se rebati o buke i po ten se imenuje baraban. Tad crikva ostane u potpunen mraku

VELI I SVETI ČETVRTAK

Kroz juto učinidu se u pokrajnen oltoru vo svin crikvami Isukrstovi grebi...sve je puno lumina, svić, vuštana, bilega cvića i bili veli, takoreć sve je bilo, ugrodi se u oltor kasil sa mortežinon Isukrstovin ki je zatvoren do razmetanja oltara... Križi i ostali inventar umotani su sade u crne inkolane faculete... Od 1955 i odredbe pape Pia XII, svi obredi, prineseni su snoća takoc da misa ''Večere Gospodnje'' obično vo dalmaciji uža bit oko 19uri... Tad se piva introit ''Mi triba da se falimo križen Gospoda našeg Isukrsta'', Duperaje se bila montura... Di jema jorganj joli harmonij sviri se Gospodi pomiluj i Slava va višnjih... Na popovo intoniranje ''Slava va višnjih'' slavu sva zvona u kampanelu i vej do uskršnje glorije ne zvonidu ter se svežu, Od tega momenta kad se opiva gloria vej ne sviri organj... Namisto zvoni klapa škrgajica, a sve ča se piva izvodi se akapelo. Većma svo glagoljaško pivanje je brez orguja i piva se akapela mada po škojin i didi uz more vo kojen većen mistu to ni slučaj jerbo crikve imadu venecijanske orguje s lipin pitomin zvukovin. Za ofetoriju parića se dovoljno hostij jerbo do uskršnje vespere nima vej mise. Viza vi prodike čini se pranje gambi izbranin 12 apoštolov, obično to budu crkovni odbor ,fabricjeri, joli judi iz kakovi pobožni bratovštin... Oni dojdu u crnin veštitin a posidnu se na pridnjoj strani bankade u kapeli joli u lađi dužinski kroz prolaz na sridini uz banke, kako je di užanca... Pivadu se propisane antifone jema i 8, a josma se nikad ne izostavije. Ako zafali vrimena ostale se priskačedu i piva se ova 8,a ta je ''Di je samilost i jubav ondi je i Bog''... Iza tega, kad se to ovrši pop s žaknjin tiho govori ''Oče naš'' s popratnin molitvami iz obrednika i zbornu molitvu koja pripada ten činu. Viza vi nastavja se ofetorija sa pripadajućon pismon joli kantilenon najskoli kakvon Gospodnjon pismon. Ne daje se cjelov mira i izostavi se molitva ''Gospodi Isu hriste iže reče''. Na svet izajdu opeta ki na cvitnu nediju bratimi sa torcima, i stojidu se dok se Isukrst ne porani u greb tj. pokrojni oltor . Na Aganče božji opetuje se sva tri puta pomiluj nas. Pričest se dili ka obično ali se izostavja opća ispovid i odrišenje... Vizavi pričešća pop se zaogrne bilin umeralon i pod baldakinon joli umbrelinon s duplirima i naprid umotanin u crni faculet križen prinosi svetootajstvo u greb. Prisveto se nepristano kadi. Odma viza vi prinosa učini se mali procesjun, tj škura procesija oko crikve u spomen na izdaju Isusovu. Ispiva se himan ''O jezici hvalu dajte'' A kad se dojde nazad vo crikvu do greba ter položi prisveto na oltar, pokadi se i ispivaju se zadnja 2 versa himna tolko uboj svetoj tajni... Vizavi tega položi se prisveto u greb, otvori se kasil sa mortežinon Isukrstovin i ispiva se ''Blagosovjeno uvik ime''. Viza vi tega piva se ''Plač Matere Isusove'' joli ''Gospin plač'' i razmeće se oltar... Digne se sve s njega kandiliri kanonske table, misal sve osin križa umotanog u crninu, Svetohranište je ogoljeno i otvoreno, lukjernari povrj kapele su ugašeni, žaknji ogole i sve oltare u crikvi osin onega di počije Gospod Isukrst. Ako se plač ispiva i pofali još za razmetanje, otpočne se antifona ''Razdiliše medjuse haljine moje'' i psalam ''Bože moj zašto si me zapustio''... Kad se ovrši pričest, žudija se postroji isprid oltara i oni vej vršidu smotru kako je di užanca, kad se prinosi presveto prate baldekin i ostaju čuvat božji greb sve do uskršnje glorije... minjadu se po dogovoru a greb se čuva ka i mrca cili dan i noć

Božji grob

VELI I SVETI PETAK

Ujutru rano u samo pramazorje gredu pokorničke procesije velega petka i one obično su duge i kreću se po brdin no didi je užanca ko recimo na Foru, u pojedinin mistin da viza vi mise večere gospodnje krene procesjun cilu noć i dojde ujutro u veli petak ča se još imenuje ''Za križen'', taj procesjun ima značaj ka i ovaj ča počne u rano juto, obično se puten poje, gospin plač drugovačije verzije od one razmetanja oltara a otpočima: ''Poslušajte braćo mila gorku muku Gospodina''..., viza vi tega razne antifone od najpoznatije ''Klanjamo se tebi Isukrste i blagosivjamo tebe'', poton moli se pet očenaši, zdravoatriji, i pokoj vičnji na čast Muke Isusove za razne potribe... Unoć velega petka isto obično oko 19h počnu obredi pridosvećeni darova... Crikva je potpuno ogoljena osin greba vo pokrajnen oltoru vo kojen je pohranjen sveti sakramenat. On je cili pun lumini kandila voštana i sl... Pop i miništrant vo koluri crne boje vo potpunom šilencijumu, na zvuk čergajice ulizu prid stepenice od otara vo kapeli ter svećenik legne prid oltar, ostali klečidu profondo naklojeni neko vrime u potpunoj tišini. Vizavi kad pop se digne, svi se isprave ali ostanu klečeći, a pop u ferijalnon tonu moli sklopjeni ruku molitvu na koju svi odgovore amen, Vizavi tega vo kapeli meti se ogoljeni leturin i pivač kanta prvo štenje brez naslova i brez završetka bogu fala,viza vi slidi odma responzorij ''Gospodine čuh glas tvoj i pobojah se razmotrih tvoja djela i prestraših se''... Kada se ovrši štenje pop kod sedesa kaže pomolimo se, miništrant prozbori pojući ''prignimo kolina'' svi mole neko vrime čineći kuco, poton miništrant ispiva ''stan te se'' i pop opoje molitvu ''Bože od koga je i Juda primio kaznu za svoje zločinstvo''... Viza vi tega gre drugo štenje, isto se sve opetuje ki na prven, a poten responzorij ''Izbavi me Gospode od zla čovika od opaka oslobodi mene''...Kad se ovrši ovo sve dojdu pivači od muke i kanta se ''Muka Isukrstova po Ivanu''... Kad se ovrši pivanje muke slidi molitva viernika, prošnje Bože daj mir jedinstvo'' našta narod odgovara ''Isuse pomiluj nas''... Po svršetku molitve vjernih počinje klanjanje i otkrivanje križa... Žaknnji iznesu iz sakreštije oveće raspeće omotano u crni inkolani faculet i donesu ga u podnožje velog oltara, bratimi u tunigan klečidu sa strane sa torcima u ruci a ministranti držidu ga za krakove u horizontali, klečeći na najvišoj skalini oltara. Pop piva ''evo drvo križa''... i pomalo ga otkriva a narod odgovara ''dojdite na poklonstvo''... Prvi ga tad u kapeli cjeliva pop i žaknji Svi se izuju i kleknu ter mu cjeliju noge potom se propeti iznese kod pričesne ograde i prvo pristupe muški a potom žene i dica da ga cjelivaju... Od dna crikve dolazi se cjelivat križ u špaliru puzajuć na kolina. Dok se cjeliva križ pivadu se ''Puče moj'' i responsoriji ''Križu sveti, Kraljeve iđu zastave''... ako pofali i koja pobožna pisma more se duperat... Viza vi tega križ se usadi u kameni postamenat vo prikladno vidljivo misto kapele da ga svi vididu a da ne umeta popa sad kod vršenja službe na oltaru koja slidi... Viza vi cjelivanja križa slidi pričešće vjernih... Na otar metu se dvi sviće sa strane svetohraništa koje je i daje otvoreno ko za tihu misu. Donese se bursa i prostre korporal ter se meti purifikatorij i libar o'mise na strani evanđeja. Kad je sve tako učinjeno pop ispo ubrele u pratnji 2 duplira pojde ki grebu i prinese sveti sakramenat za pričest vjernih umotan u umeral. Za to vrime poje se antifona ''Klanjamo se tebi Isukrste'', viza vi tega kad položi ciborij na oltar pop sklopjeni ruku govori iz misala ...''naredbama spasonosnim potaknuti, i Božanskin naukon poučeni usudjujemo se govoriti ''... Ter moli ''Oče naš'', svi prisutni odgovaraju...'' i ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla... amen''. Vizavi pop govori molitvu...'' oslobodi nas molimo gospodine o svi zala''... Svi odgovore'' amen'', Viza vi tega pop naklonjen uz oltar moli molitvu... ''Gospodine Isuse Kriste neka mi primanje tvoga tila''... pri kraj poklekne uzme oštiju u ruku i tri puta se udre u prsi i govori ''Gospodine nisan dostojan''... poten se prikrsti presvetin, izmoli još propisane molitve i pričesti se... Ministranti otpočnu, a narod privati odma, ''opću ispovid'', tad pop da odrišenje po običaju viza vi tega poklekne i uzmeu ruku oštiju okeni se i reče: ''Evo Jaganjac Božji''... ''Gospodine nisan dostojan''... ponovi se tri puta viza vi tega dili se sveta pričest a pivaju se responzoriji ili koja druga pobožna pisma dotičnega vrimena. Odma po pričesti pod umbrelinon odnese se ciborij pohranit u greb a odma se izvadi moštranca joli kustodija umotana u vel i donese se u kapelu, u mejuvrime izmolila se popričesna molitva u tišini... Vej za to vrime parića se pomalo vrh svega ovog svetog zbivanja, paraliturđijski procesjun veleg petka, vo kojen se nosi ''Mrtvi Isukrst'' pod baldehinon uz pratnju cereferala, toraca, duplira i ostali iluminacjuna... Uz to obavezno gredu još i tri križonoše sa križima. Prvi gre veli križ sa mortežinon ča se cjeliva i njeg nosi bratim uspravno u biloj tunigi pokriven kokujicon. Ostala dva bratima nosidu križe u tamnin tunigami na ramenima... Sve to prate žudije ili ''straža Božjeg greba''... Puten se učinu 3 štacije, ter 4 zadnja biva u crkvi kad se ovrši procesjun kod groba. Na štaciji postavi se tavulin, na kojima procesjun zastane i na tavulin položi se moštranca, Pop u crnen plaštu i bilin umeralon, položi sveti sakramenat na tavulin pokloni mu se i okadi ga a viza vi te ga učini blagoslov na sve 4 strane svita... Svi kleknu čineći kuco a škrgajice za vrime blagoslova klepetaju... Puten se poje psalam ''Pomiluj mene Bože''... Na ponistran, solarin i teracan uz koje prolazi procesjun goridu lumini joli vuštane. Sve mora bit u dostojanstvu tako i oblačenje. Za vrime cile vele sedmice i nedija muke ženske pokriju glavu crnin inkolanin faculeton iz poštivanja prema muki a muški nosidu crne veštite i monture... Po povratku u crikvu pop se uspenje u na skalu podno greba i drži sv. Sakramenat a za to vrime narod kleči kantaduri pivaju psalam responzorij '' Ispovidite se'' narod i svi odgovaraju ''Jerbo je u vike milosrdje njegovo'', kad se to ispiva svi profondo se naklone, čergaljice klepetaju ter pop dili blagoslov na sve 4 strane svita kako i u procesjunu... Cilo vrime presveto se kadi ter ga i sam kurata nakraju položi na oltar i pokadi te pospremi... Nacencu obredi veleg petka, dalje cilu noć se čuva greb, žudije ga čuvadu i minjadu se u počanoj straži a narod dolazi pobožno čineći kuco. Nakon ča se služba ovršila pop s poslužnicin pokloni se grebu, u sakrištiji ga dočekadu kantaduri i bratimi u tunigami. Vrata se pritvoru na libar i ispoje se pisam šotovoće ''Kad bi ono pokopan Gospod''...

NASTAVIJE SE !...

***

Prijevod i tumačenje

Dragi čitatelju:

Već duže vremena, na poziv mog dragog brata u Kristu, Tomislava pripremam se napisat par riječi i ostavit trag na ovom pravovjernom blogu...
Evo dobrano smo već zagazili u korizmu, i pripremamo se pristat njenom vrhuncu velikom tjednu, kao brod na vez u luku, kao što se finale svete sedmice privezuje na vrhunac kršćanske vjere, a to je Uskrsnuće. Tema ovog mog izlaganja su običaji velikog tjedna u Dalmaciji koji se odvijaju po staroj tradiciji. Ponegdje djelom još uvijek žive u praksi vjernika, ovako neizmjenjeni do dana današnjega. Pisao sam orginalnim jezikom u kojem su ove radnje zabilježene i mislim da nema smisla prevodit svaku riječ doslovno, jer će se ubiti ljepota dramatičnog izražavanja, poradi toga stavljam ovaj improvizirani prijevod sa mojim didaskalijama tj. komentarima, tek toliko da čitatelj shvati o čemu se radi,da stvori bar prividnu sliku u očima kako to izgleda a ponajviše da probudi u sebi i spozna i neke starohrvatske riječi kojima su se služili naši stariji a iščezle su u zaborav. Dosta od ovoga što sam opisivao otpalo je naletom populističkog ''instant'' modernog obreda i na silu nametnutom novom praksom svježe završenih rimskih hrvatskih studenata tih godina ''šezdesetoosmaša'' buntovnika, koji su oduševljeni donijeli ovake ideje u domovinu po svršetku svojih postdiplomskih studija u Rimu. ''Šezdesetoosmaši'' kao sam naziv, čuo sam prvi put u krugu bračkih svećenika prije 14 godina, a opisuje one koji su protiv askeze, kontemplacije, dramaturgije i doživljaja tj. kao neki tip protestantiziranih svećenika. Nije najviše ovakih stvari nestalo komunističkim progonima i zabranama, nego dosta svećenika se okrenulu ovako propalom nauku te tražilo ''lakšu stranu'' i ukinulo tj. poslalo u propast i zaborav ogromno blago koje je čak spoznao i unesco te ga zaštitio (hvarska procesija ''za križem'')kao pokretno blago. Zadnjih godina dolaskom pape Benedikta i mlađih trjezmenjih generacija, ova ideja nestaje i bljedi kao neuspjela propala reforma i kao takva pada u zaborav. Polako se vade i restauriraju starine, poliraju se i čiste fenjeri , dupliri i ostali inventar. Kao nekad opet se navlače bratimske tunige- uniforme bratovština, te opet se ide ''za križima''kao što su to činili naši preci širom obale otoka i zagore. Sve opet blista u svoj ljepoti i punom sjaju tradicije. Ponovno Majka Crkva sa svojom duhovnom djecom tuguje u crnini ruha velikog petka za svojim ubijenim na križu Spasiteljem i Otkupiteljem, te se ne kiti više u reformi nametnutoj crvenoj boji i ne stvara od Isusove smrti ''slavlje'' nekog običnog mučenika. Buntovnici su ovi krivovjerni običaj nametnuli 70-ih godina prošlog stoljeća i uništili shvaćanje smrti na križu, tuge za spasiteljem i potom njegova uskrsnuća. Opet se klanjamo urešenom svetom grobu. Ne gledamo više svetogrđe da nam Presveto pred očima na veliki četvrtak nose u ormar u sakristiju među nabacane uporabne stvari iz svakodnevnog života, već ga gledamo i čuvamo kako i dolikuje u grobu, uz molitve vjernog naroda i čuvare božjeg groba- ''žudije''. Gledamo korpus kako počiva na odru, a gledajuć u njega kako počiva vidimo našu pokonju rodbinu, obitelj, očeve, majke, braću, sestre, prijatelje... koji su po njegovim suotkupiteljskim zaslugama zaslužili vječni život kod Nebeskog Oca. On je na križu ponio sve naše patnje i otkupio naše grijehe da i mi u sjeni njegova križa dočekamo uskrsnuće u život vječni.
Evo prošla je i prva nedjelja muke po starom kalendaru, (sada se naziva gluha nedjelja). Crkva se polako sprema za dane koji sljede, uvodi nas i opominje po umatanju križa i slika za ozbiljnost dana koji sljede. U običajima koji sljede pokazat će se sva ljepota svetost i sakralnost običaja koji su godinama živjeli i davali bogu ono najuzvišenje i najljepše, a sve na čast Muke i Uskrsnuća Gospodina našeg Isusa Krista. Svo to blago ozvanja vjekovima preko liturgija, obreda, i procesija našim crkvama ulicama i uličicama, trgovima, gorama, usjecima i škrapama a natopljeno je krvlju i znojem naših ribara i težaka. Oni su od svog teškog kruha izdvajali i kao termiti gradili materijalnu i duhovnu baštinu koju su pojedini vandali pokušali tek tako uništit bez imalo grizodušja, a kamoli osjećaja, da je to netko od grla odvaja, da bi se nabavilo makar i centimetar skupog damasta koji je 70-ih godina završio u vatri...
U prvu nedjelju muke pokrivaju se svi kipovi i križevi ljubičastim plahtama. Na oltarima postavljeni su ljubičasti oltarnici ili antipendiji. Liturgijska boja je ljubičasta. Na pokrajnim oltarima uklone se svi svjećnjaci. Jedino ostaju zamotani križevi. Crkva od strane vrijednih žena i domaćica temeljito se pere i sređuje za dane koje sljede. Svi svjećnjaci se temeljito poliraju i svjetlaju jer u tjednu koji sljedi biti će postavljeni prvo na glavni oltar u 48 klanjaju, a potom se premještaju na pokrajnji oltar u Kristov grob.

DRUGA NEDJELJA MUKE – CVIJETNA-(NEDIJA O' PALAM- je tradicijski naziv i nema ga smisla prevodit)
Dakle, već po mjesnim običajima skupu se bratovštine, crkveni odbor i suradnici, sakristan i ostali vjerni narod u kakvu omanju crkvu u mjestu ili kapelicu. Bratimi raspodjele međusobno fenjere, duplire lampione i ostali inventar te župne zastave. Ujedno se i dogovore oko pjevanja što će usljediti tokom današnjih obreda. Zvonar 3 puta oglasi i daje znak narodu da polako dolazi na službu. Formira se procesija koja će ići k glavnoj crkvi gdje će se svečano pjevati sveta misa. Župnik sa ministrantima oblači ruho crvene boje, zaodjene se crvenim plaštom i u ruci svi drže maslinove ili palmine grane. Kad se skupio narod župnik u dogovoreno vrijeme započme službu blagoslova maslinovih i palminih grana, bez blagoslova naroda kao kod početka obične svete mise. Blagoslivlja prvo vodom zatim tamjanom pokadi. Iza toga uputi se procesija, ophod u kojem se iskazuje počast Kristu Kralju i njegovu ulasku u Jeruzalem. Obred se započima kada svećenik otpjeva sv. Evanđelje po Mateju, prije procesije. Odmah iza pjevači započmu antifonu himna ''Židovska su djeca'' sa pripadajućim psalmima. Na čelu procesije ide tamjan zatim križ koji je okićen maslinovim granama. Uz njega kao i iza njega ministranti nose okomito velike palmine grane. Paralelno s njima idu fenjeri i dupliri, zatim župne zastave s križima okićenim maslinovim granama. Iza ide svećenik s pučkim pjevačima, bratimima te vjernim narodom, prvo muškima pa iza ženama i djecom. Svi nose masline u ruci. Ljudi koji su zavjetni, posljednji plaze na koljenima za procesijom da im se usliše prošnje, ne samo u ovoj već u svim procesijama koje se obavljaju tokom godine. Kad se dođe pred crkvu tj. ''čimatorje'' (ograđeno dvorište ili groblje oko crkve) pjeva se svečano himan ''Slava čast i hvala ti Spasitelju Kralju Kriste''. Krajem toga psalma polako se uđe u crkvu. Dok se ne dovrši pjevanje svećenik sa poslužnicima i ministrantima čeka ispod stepenica od oltara te poslje uzađe i pokloni se uz antifonu koja je ujedno i introit, tj. ulazna pjesma '' Kad je ono Gospodin ulazio u sveti grad...'' Za to vrijeme svećenik odloži ruho crvene boje i obuče ljubičasto, izmoli zaključnu molitvu. Ispušta se psalam ''sudi mi''-judica me i opća ispovjed. Pjevači pjevaju ''gospodine smiluj se'' a za to vrijeme svećenik poljubi i okadi oltar. Sljedi zborna molitva i pjevanje poslanice sv. Pavla ap. Filipljanima potom pjeva se gradual i traktus kako je naznačen u misalu za tu nedjelju. U prezbiteriju postavljen je nepokriveni štionik na koji iza poslanice priđu pjevači i pjevaju ''muku po mateju'' u crnim odjelima ili ako su bratimi u tunigama. Za vrijeme pjevanja muke narod i ministranti kleče. Kad se muka završi svećenik propovjeda te se iza propovjedi ispjeva vjerovanje. Iza vjerovanja je prikazanje preko kojega se pjeva liturgijski tekst ili kakva pobožna pjesma o muci koja pripada tom dobu. Kad se ovo sve obavilo usljedi najsvetji dio mise pretvorba. Započme pjevanjem himna ''svet'' pa stroga tišina i iza odma nastavlja s ''blagoslovljen''. sljedi ''Jaganjče božji'' i pričest naroda. Malo prije sveta 6 bratima pođe u sakristiju i zapale 6 duplira. Izađu po sredini prezbiterija i postroje se po 3 sa svake strane svećenika. Oni imaju funkciju svjetlonoša i stoju sve dok se ne pospremi presveto iza pričesti a u pojedinim misama i duže ovisno o propisu toga dana. Svi oltari urešeni su maslinovim granama. Glavni oltar najsvečanje je urešen uz svoje, joši sa svim svjećnjacima sa pokrajnjih oltara, još i dodatnim raznim svjetlilima te najsvečanjim svilenim oltarnikom i antipendijem. Zidovi i stupovi od prezbiterija omotani su i ukrašeni crvenim damastom boje krvi. Sve ovo još je dodatno aranžirano bijelim ikebanama i cvijećem. U sredini oltara omotana je bijeliim velom niša u koju će se položiti pokaznica na 48 satno klanjanje koje će usljediti odma iza pričesti. Za vrijeme pričesti sakristan sa pomoćnicima počima paliti sva ova svijetlila. Čim se pohrani presveto svećenik odma vadi pokaznicu i uz pjevanje antifone ''Klanjamo se tebi Isukrste'' 5 puta na čast pet rana Isusovih stavlja je na javno izlaganje u već spomenutu nišu. Od toga trenutka uz pričesnu ogradu mijenja se neprestana straža muškaraca u crnim odjelima svaki puni sat. Tada udari zvono svaki puni sat toliko udaraca koliko je sati klanjaja prošlo, tako da ćena veliku srijedu u podne udarit 40 puta. Iza ekspozicije svetog sakramenta svećenik ostane još malo sa poslužnicima klečeći moliti u tišini. Izostavlja posljednje evanđelje te umjesto ''idite u miru'' reče ''blagoslivljajmo Gospodina'' te se zaputi k sakristiji. Narod ostane moleću tišini. Uvečer toga dana opjeva se svečano večernja i iza upriliči se svečani blagoslov s presvetim na sve 4 strane svijeta. Dok svećenik blagoslivlja pjevači i narod pjevaju '' uzdahe muci'' '' Isuse ufanje naše, smiluj se nad namin''. Zvona najsvečanje zvone svečanim tonom slavljenja, isto tako i zvonce na oltaru. Kad se dovrši blagoslov svećenik odloži pokaznicu na oltar pokloni joj se, pokadi je i pjeva se himan '' O jezici hvalu dajte'' (Dalmatinska verzija himna ''usta moja uzdižite'') iza odma pospremi je i pjeva skupa s narodom ''Blagoslovljeno uvik ime'' (Dalmatinska verzija litanija ''Blagoslovljen budi Bog''), Iza sljedi otpust i kraj obreda cvjetnice.

VELIKI PONEDJELJAK
Ujutro u 6 sati iznese se presveto na drugi dan klanjanja. Ispjeva se jutarnja sa pohvalama i časovima. Gdje ima 2 svećenika na službi, običaj je da jedan od njih ima i tihu sv. misu. Uveče nakon što se dovrši klanjanje za ovaj dan, ispjeva se svečana večernja sa svetom misom i blagoslovom kao na cvjetnicu. Postoje varijacije da pjevana misa bude ujutro a svečana večernja i blagoslov naveče kao na cvjetnicu. Sve ovisi o običajima mjesta i kanonskoj mogućnosti svećenika.

VELIKI UTORAK
Sve je isto kao i u običajima velikog ponedjeljka samo se na misi pjeva ''muka po mateju''

VELIKA SRIJEDA
Ovoga dana ujutro kako je već i ovih dana bio običaj, iznese se presveto ali bez jutarnje mise. Samo se izmoli jutarnja sa pohvalama i časovima. Oko 10h bude sveta misa sa propovjedi i iza mise da se svečani završni blagoslov sa presvetim na sve 4 strane i pjevanjem '' Isusovih uzdaha''. Zvono u podne udari 40 puta i s tim je dan znak da je svečano 40 satno klanjanje završeno. Odmah po završetku oltar i prezbiterij se oslobode od ukrasa te se sve postavi po korizmenom običaju. U nišu se postavi umotani križ. Na oltar se postavi 6 svijećnjaka po tri sa strane poslanice, i 3 sa strane evanđelja. Uz svetohranište postavu se dva manja svijećnjaka za tihu svetu misu. Postavi se opet ljubičasti oltarnik ili antipendij. U predvečerje služi se u crkvi oficij tame popularno zvan ''baraban''. U sredini prezbiterija postavi se ''triangul'' trokutasti svijećnjak sa 15 svijeća. Crkva je u polutami. U korskim klupama, sa ljeve i desne strane zidova prezbiterija, pjevači bratimi u tunigama pjevaju večernju od velike srijede, te jutarnju sa čitanjima pohvalama i časovima od velikog četvrtka. Kako se ispjeva koje čitanje tako se i ugasi pripadajuća mu svijeća na svijećnjaku. Kada se dođe do najzadnje koja je u samom vrhu, pogase se sva svijetla u crkvi. ''Gaštaldo''-poglavar bratovštine ili sakristan izvadu je i odnesu u sakristiju ili iza oltara. Za to vrijeme narod glasno udara štapovima i knjigama po klupama i podu a djeca klepetaju čegrtaljkama, tako da se sve ori od buke. Po toj ''barabatanji'' tj. glasnom udaranju a i u spomen na puštanje Barabe ovaj čin se naziva u Dalmaciji ''baraban''. Crkva ostane u potpunom mraku i narod se raziđe u tišini.

VELIKI ČETVRTAK
Kroz jutro u svim crkvama u pokrajnjem oltaru upriliče se replike Božjeg tj. Isusovog groba. Koji je pun bjeline od bijelog cvijeća i plahta kojima se dekorira, uz to bezbrojne su joši voštanice i uljanice. U oltar se postavi rezbareni odar, s prizorom mrtvog tijela Isusovog koje je zatvoreno u raci do razmetanja oltara. Križi, kipovi i slike od sad su umotani crnim čipkastim rubcima (faculetima) Od 1955 i odredbe pape Pia XII, svi obredi ovoga dana koji su se po mjesnim crkvama održavali do tad ujutro, preneseni su uveče (konkretno se misli na misu ''Večere Gospodnje). Tako obično misa ovoga dana obično u Dalmaciji biva oko 19h. Liturgijska boja je bijela. Na početku se intonira introit ''Mi treba da se hvalimo križem''. Gdje postoje orgulje ili harmonij, prate instrumentalno pjevanje do himna ''Slava Bogu na visini''. Kad svećenik intonira ''Slava va višnjih Bogu''..., svečano zazvone sva zvona, koja se potom svežu i više se ne zvoni, niti svira do Pashalnog bdijenja. Namjesto zvona oglašava se čegrtaljka, a sve što se pjeva, pjeva se acapella. Većinom svo glagoljaško pjevanje izvodi se bez pratnje orgulja, mada po otocima i ponegdje u većim mjestima uz obalu to nije slučaj jer crkve posjeduju vrijedne venecijanske orgulje s prekrasnim pitomim zvukovima. Za prikazanje pripremi se dovoljan broj čestica koje će se posvetiti za iduće dane u kojima nema misne žrtve. Iza propovjedi drevni je običaj da se dvanaestorici operu noge u spomen na dvanaest apostola. Obično oni budu iz redova crkvenog odbora ili predstavnici iz kakvih pobožnih bratovština koji su se iskazali služenju crkvi a nisu kako je sad novi običaj dovedeni ''jer posjeduju velike kese''. Oni budu obučeni u crna odjela te se smjeste obično sa prednje strane korskih klupa ili u prolazu po sredini crkve uz klupe, ovisno kako je gdje tradicija i običaj. Za vrijeme pranja nogu pjeva se 8 propisanih antifona, ukoliko ostane viška vremena, pojedine se preskaču i 8. koja se nikad ne izostavlja se pjeva ''Gdje je ljubav prijateljstvo''. Odmah iza svećenik tiho s ministrantima govori ''oče naš'' s popratnim molitvama iz obrednika i zbornom molitvom. Sljedi prikazanje preko kojeg se pjeva pripadajući mu tekst ili kakva pobožna euharistijska pjesma. Iza se ne daje poljubac mira. Na svet opet bratimi svjetlonoše izađu s duplirima i držu ih sve do konca večerašnjih obreda. Na Aaganjče Božji 3 puta se ponovi ''pomiluj nas'', daruj nam mir se izostavlja. Pričest se djeli kao obično ali se izostavlja na početku opća ispovjed i odrješenje. Odma iza pričesti svećenik u plaštu zaogrnut umeralom, naprjed s pokrivenim križom odnese presveto ispod baldahina u pratnji žudije i bratima s duplirima pohranit u ''grob'' Presveto se neprestano kadi. Odmah iza svećenik uzme pokaznicu i krene se u malu procesiju oko crkve koja se naziva i ''škura''-tamna procesija u spomen na Isusovu izdaju. Putem se pjeva himan '' O jezici hvale dajte'' tj. ''Usta moja''... Kad se dođe natrag u crkvu do groba ispjevaju se zadnje dvije kitice ovog himna ''Tolkoj ubo'' tj '' Divnoj dakle''. Presveto se pokadi u grob, zapalu se uljanice i otvori se raka s prikazom mrtvog Isusa. Klečeći se ispjevaju litanije ''Blagoslovljeno uvik ime'' tj. ''Blagoslovljen budi Bog'' . Odmah iza oltar se razmetne tj. ogoli, sve se ukloni s njega osim zamotanog raspela u crninu. Ugase se sve kandele poviše apside i one ostale u crkvi, sve osim one poviše groba. Dok se razmeće oltar pjeva se Gospin plač. U međuvremenu ministranti ogole i sve ostale oltare po crkvu osim onoga gdje je grob. Mogu se jošpjevati antifone ''Razdjeliše međuse haljine moje''... ili psalam ''Bože moj''... Čim sepričest dovrši veliku više teatralnu i simboličnu ulogu imaju ''žudije'' tj. straža Kristova groba. Oni neprestano do uskrsne glorije čuvaju stražu i neprestao imaju svečane izmjene kako je u pojedinom mjestu običaj. Grob se čuva neprestano dan i noć kao mrtvaca, dok žudija ga čuva dolazi i narod na molitvu cijelog dana i noći. Grob je do uskrsnuća centralni dio molitve i svih događanja ovih dana, praktički sve se zbiva oko njega ili se na njega nadovezuje.

VELIKI PETAK
Rano ujutro u praskozorje velikog petka obično idu ''pokorničke procesije'' . Obično bivaju duge i kreću se po brdima, nepristupačnim terenima. Ponegdje je običaj kao na otoku Hvaru npr. da odmah iza mise velikog četvrtka krene procesija koja ide cijelu noć i vraća se tek ujutro ''za križem'', ta procesija ima isti značaj kao i ova navedena. Obično se putem pjevaju razne verzije gospinog plača, antifona , moli se pet očenaša, zdravomarija i pokoj vječni na čast pet rana Isusovih a namjenjuju se za razne potrebe. Uveče v. petka počmu obredi predosvećenih darova. Crkva je potpuno ogoljena i bez ikakvih ukrasa, osim groba u kojem je pohranjeno presveto. Liturgijska boja je crna. Svećenik s ministrantima u potpunoj tišini izlazi iz sakristije. Po dolasku na oltar oglasi se čegrtaljka, svi prisutni u crkvi kleknu s dubokim naklonom, a svećenik čini prustraciju tj.ljega pred oltar. Kad svećenik ustane svi se usprave ali ostanu i dalje klečeći. Tada svećenik u ferijanm tonu sklopljenih ruku intonira molitvu na koju svi odgovore ''amen''. Sakristan postavi u prezbiteriju ogoljeni štionik ina kojem pjevači ispjevaju sva čitanja bez naslova i bogu hvala na kraju. Iza svakoga pjeva se prateći mu responzorij. Iza pjevanja responzorija u oba dva puta ministrant otpjeva ''prignimo koljena'' i nakon kratke tišine opet ''ustanimo'' te iza toga svećenik pjeva propisane molitve. Iza svih ovih čitanja sljedi pjevanje ''muke po Ivanu''. Kad se ispjeva muka, pjevaju se prošnje tj. molitva vjernika specifična za Dalmaciju... Počima zazivom ''Bože daj mir jedinstvo svetoj crkvi kršćanskoj'' na što svi odgovaraju Isuse pomiluj nas, itd... još za razne potrebe. Dok se ovo pjeva narod kleči. Poslje prošnji započme se treći dio obreda a to je ''klanjanje križu''. Iz sakristije donese se oveći križ umotan u crni čipkasti rubac. Postave ga poluhorizntalno s dnom u podnožju stepenica a klečeći na najvišoj skali pridržavaju mu krakove. Bratimi kleču sa strana držeći duplire u rukama. Svećenik pjeva tri puta zazive ''Evo drvo križa'' na što narod odgovara ''Dođite poklonimo se''. Nakon što ga otkrije prvi u noge ga poljubi svećenik zatim poslužnici i ministranti, potom bratimi iz korskih klupa. Iza toga raspelo se donese do pričesne ograde gdje mu pristupa ostali vjerni narod puzajući na koljenima od dna crkve i ljubi mu noge. Za to vrijeme pjeva se responzorij ''Puče moj'', ''kraljeve iđu zastave-tj. barjaci kreću kraljevi'' i ostali propisani za taj čin... Kad se završi adoracija križu postave se dvije svijeće sastrane svetohraništa kaoza tihu misu. Donese se bursa, purifikatorij, misal se postavi na stranu od evannđelja. Ispod lumbrelina u pratnji žudija i bratima sa torcima, križana čelu i tamjana donese se presveto na oltar. U to vrijeme pjeva se antifona ''Klanjamo se tebi Isukrste'', iza toga svećenik postavi ciborij na oltar moli embolizam te očenaš. Izmoli opću ispovjed i da odriješenje. U vrijeme pričesti pjevaju se propisani responzoriji ili kakva druga pjesma o muci isusovoj. Odmah iza pričesti pohrani se euharistija u grob te se odmah pripremi pokaznica omotana u vel ili kustodija. U međuvremenu priprema se vrhunac svih ovih događanja ''paraliturgijska'' procesija velikog petka tj. u narodu zvan'' Isusov sprovod''. Pokaznica ispod baldahina simbolizira mrtvog isusa kojega prati žudija bratimi sa raznim vrstama svjetlila od voska. U procesiji obavezno idu i 3.križonoše koji nose tri križa. Prvi od njih obučen je u bijelu tunigu glave pokrivene bijelom kukuljicom i nosi veliki križ koji se ljubio tokom obreda. Drži ga uspravno. Ostala 2 nose tamne tunige,isto pokrivene glave kukuljicama ali križ vuku na leđima. Procesija zastaje vani na trima stajalištima na kojima svećenik položi pokaznicu na stolić, okadi je i dadne blagoslov na sve 4. strane svijeta. Kod blagoslova svi pokleknu. Četvrta postaja je posljednja i ona je na samom grobu u crkvi. Putem se pjeva psalam kao u sprovodu ''Pomiluj mene Bože'' Putem kuda procesija prolazi na prozorima, balkonima i verandama upaljene su uljanice-''lumini'' i voštane svijeće. Tako kad se gleda mijesto iz daleka ima se dojam ko da gori. Za cijelo vrijeme velike sedmice i nedjelja muke žene pokriju glavu crnim čipkastim pokrivalom, rubcem-''faculetom'' a muškarci su obavezno u tamnim crnim odjelima. Po povratku u crkvu svećenik na skali podno groba drži pokaznicu u rukama, svi kleče a za to vrijeme pjevači pjevaju responzorijalni psalam ''Ispovidite se'' narod na svaku prošnu odgovara ''jerbo je u vike milosrđe njegovo'' . Nakon što dovrše sve zazive svećenik blagoslivlja narod na sve 4.strane svijet i pospremi pokaznicu u grob. S tim je završio obred velikog petka, narod i dalje cijelu noć ostaje u molitvi te se međusobno članovi porodica izmjenjuju u čuvanju groba. Straža žudija se i dalje redovno po običaju izmjenjuje. Svećenik se pokloni grobu i u tišini se povuče u sakristiju gdje ga dočekaju bratimi. Vrata se naškrnu i u sakristiji se još ispjeva himan ''Kad bi ono pokopan gospod''

Nastavlja se...

Vrati se na originalni tekst.