petak, 25. studenoga 2011.

Papa na Svjetskom danu mladih u Madridu - 2


Nagovor Svetog Oca Benedikta XVI. nakon Križnog Puta
Plaza de Cibeles, Madrid
petak, 19. kolovoza 2011.


Dragi mladi,
sa žarom i pobožnošću smo molili ovaj Križni Put, prateći Krista u njegovoj muci i smrti. Komentari Malih sestara od Križa koje služe siromašnima i najpotrebnijima, pomogli su nam da uđemo u otajstvo Kristova slavnog Križa u kojemu se nalazi prava Božja mudrost koja sudi svijetu i onima koji sebe smatraju mudrima (usp. 1 Kor 1,17-19). Također nam je na ovom putovanju prema Kalvariji pomagalo promatranje ovih predivnih slika iz religijske baštine španjolskih biskupija. U tim slikama, vjera i umjetnost sklapaju se kako bi prodrle u čovječje srce i pozvale ga na obraćenje. Kad je pogled vjere čist i autentičan, ljepota mu se stavlja u službu i sposobna je predstaviti otajstva našeg spasenja tako da nas duboko pokrenu i preobraze naše srce, kako je i sveta Terezija od Isusa iskusila promatrajući jednu sliku ranjenog Krista (usp. Autobiografija, 9,1).

Dok smo se s Isusom kretali prema mjestu njegove žrtve na Kalvariji, prisjetili smo se riječi Svetoga Pavla: "Krist me ljubio i predao samoga sebe za mene" (Gal 2,20). Pred takvom nesebičnom ljubavlju, ispunjeni čuđenjem i zahvalnošću, pitamo se: "Što mi možemo učiniti za njega? Koji odgovor ćemo mu dati?" Sveti Ivan jasno kaže: "Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću." (1 Iv 3,16) Kristova nas muka potiče da uzmemo na svoja ramena trpljenja svijeta, u sigurnosti da Bog nije nenazočan ili udaljen od čovjeka i njegovih briga. Naprotiv, on je postao jedan od nas "kako bi mogao supatiti s čovjekom na krajnje stvaran način, u krvi i tijelu ... Od tada je u svakom ljudskom trpljenju prisutan netko tko s čovjekom su-pati; od tada je u svakom trpljenju prisutan con-solatio, utjeha ljubavi Boga koji dijeli čovjekove patnje i tako je svanula zvijezda nade." (Spe Salvi, 39)

Dragi mladi, neka Kristova ljubav prema nama uveća vašu radost i ohrabri vas da potražite one manje sretne. Vi koji ste vrlo otvoreni ideji da dijelite svoj život s drugima, ne zaobilazite trpljenje ljudi, jer tu Bog očekuje da date najbolje što imate: vašu sposobnost da ljubite i da suosjećate. Različiti oblici trpljenja koji su se pokazali pred našim očima tijekom ovog Križnog Puta su Gospodinov način da nas pozove kako bismo svoje živote potrošili slijedeći njegove stope i postajući znakovi njegove utjehe i spasenja. "Trpjeti s drugima, za druge; trpjeti iz ljubavi prema istini i pravednosti; trpjeti poradi ljubavi i radi toga da postanem osoba koja stvarno ljubi — to su temeljne sastavnice čovječnosti i njihovo zabacivanje vodi čovjekovu uništenju." (ibid.)

Prihvatimo rado ova učenja i počnimo ih provoditi. Pogledajmo Krista koji visi na grubom drvu križa i zatražimo ga da nas nauči ovu tajanstvenu mudrost Križa po kojoj čovjek živi. Križ nije bio znak neuspjeha, nego izraz sebedarja u ljubavi koje se proteže sve do vrhunske žrtve vlastita života. Otac je želio pokazati svoju ljubav prema nama kroz zagrljaj svoga Sina, raspetoga radi ljubavi. Križ, svojim oblikom i značenjem, predstavlja ovu ljubav Oca i Sina prema ljudima. U njemu prepoznajemo ikonu prvorazredne ljubavi koja nas uči ljubiti ono što Bog ljubi i onako kako On to čini: ovo je radosna vijest koja daje nadu svijetu.

Okrenimo sada svoj pogled prema Djevici Mariji, koja nam je na Kalvariji dana za Majku, i zamolimo je da nas prati svojom ljubeznom zaštitom na putu života, posebice kada prolazimo kroz noć trpljenja, tako da uzmognemo ostati postojani, poput nje, u podnožju Križa. Puno vam hvala!

4 komentara:

  1. "Već je moja duša bila umorna i, premda je htjela, nisu je nevaljale navike koje sam imala pustile da se odmori. Dogodilo mi se, kada sam jednoga dana ušla u kapelicu, da sam vidjela jednu sliku koju bijahu onamo donijeli na čuvanje, a tražili su je za neku svečanost što se slavila u kući. Bijaše to slika jako izranjenog Krista i tako nabožna da me je, vidjevši je, svu zbunila videći ga takvoga, jer je lijepo prikazivala ono što je prošao zbog nas. Toliko sam požalila što sam bila tako slabo zahvalila onim ranama, te mi se čini da mi se srce paralo, pa sam se bacila pokraj njega snažno roneći suze i moleći ga da mi već jednom dade snage da ga ne vrijeđam."
    (sv. Terezija Avilska, Moj život, §9.1)
    v. 1 i 2.

    OdgovoriIzbriši
  2. Tomislave, velika ti hvala na ovome blogu!

    Mladen

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne mogu a da se ne zapitam da li bi sv. Terezija doživjela takvo iskustvo da je kojim slučajem rođena krajem 20. stoljeća i da joj je pogled pao na neku od modernistickih tzv. "umjetnina" koje se nekad stavljaju uz postaje kriznoga puta i koje danas nagrđuju velik broj sakralnih objekata na Zapadu, ali i kod nas...

    Mislio sam staviti i koji link na neku od tih modernih sakralnih "umjetnina", ali ipak nemam zeluca za to.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.