utorak, 15. svibnja 2012.

Linz se ulijeva u Rijeku

Stručna i trajna podrška obiteljima

Ured za obitelj Riječke nadbiskupije 14. svibnja započeo je proslavu desete obljetnice djelovanja. Najsvečanije je bilo u katedrali sv. Vida na misi koju je predvodio nadbiskup Ivan Devčić, a sudjelovali su brojni korisnici programa koje Ured nudi obiteljima. „Ova je obljetnica Ureda za obitelj prilika za zahvaljivanje Bogu na darovima koje nam daje. A među najvećim darovima su upravo obitelj, ljubav, rađanje novog života i zajedništvo. U današnje vrijeme individualizma mi kršćani smo još više pozvani živjeti i svjedočiti obiteljsko zajedništvo i tako biti znak vjere u društvu i vremenu“, rekao je nadbiskup u propovijedi zahvalivši djelatnicima Ureda na onome što čine pomažući obiteljima da žive i njeguju bračno zajedništvo. Nakon mise u glazbenom programu nastupili su Marija Husar, Marijana i Vlaho Prohaska te Zvona s Viškova.

Proslava je 14. svibnja započela susretom sa svećenicima u Nadbiskupskom domu, koji je otvoren podsjećanjem na djelatnosti Ureda za obitelj, čije programe godišnje koristi oko 2000 ljudi. Pored predstojnika Ivana Nikolića, u Uredu rade dvije stručne osobe, Vedrana Blašković i Željka Frković, a još ih dvadesetak honorarno sudjeluje u raznim projektima. Temelj djelovanja su tečajevi pripreme za brak mladih bračnih parova koji se u Riječkoj nadbiskupiji provode već tridesetak godina. No to je samo početak suradnje mladog para s Uredom i programima koje nudi. Ta se suradnja nastavlja ostalim djelatnostima Ureda koje obuhvaćaju savjetovalište za brak i obitelj, praćenje mladih bračnih parova, obiteljske škole, roditeljske škole, duhovne obnove te razne radionice koje nude pomoć za ostvarenje sretnijeg obiteljskog ozračja. Na taj način Ured nudi stručnu i trajnu podršku obiteljima u svim razdobljima bračnog života.

Poseban gost susreta sa svećenicima bio je Rolf Sauer, dugogodišnji predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz, koji je sudjelovao i u počecima stvaranja riječkog Ureda za obitelj. Svećenicima je prenio iskustva i primjere obiteljskog pastorala u Austriji. „U našem Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovališta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima godišnje obavimo otprilike 20 000 savjetovanja. Koriste se prostori župa, dekanata ili drugih vjerskih zajednica i to omogućuje stručan rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školovani“, rekao je Sauer istaknuvši važnost stručnog usavršavanja djelatnika i suradnju crkvenih struktura.

Na Međunarodni dan obitelji proglašen od UN-a, 15. svibnja, proslava jubileja Ureda za obitelj završit će okruglim stolom na kojem će sudjelovati potpredsjednica vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić te predstavnici Županije i Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima.

Pogledajmo što se o tom gospodinu Rolfu Saueru koji dolazi iz srca tame (biskupije Linz) može naći na internetu.

Četvrtak, 19. siječnja 2006.

Danas sam imao prigodu čestitati jednom homoseksualnom muškarcu što je postao otac
Radovao se mag. R. Sauer- voditelj Odjela 'Brak i obitelj' u Pastoralnoj službi Biskupije Linz - u jednom članku koji je već objavljen sredinom listopada.

(kreuz.net, Schlierbach) U Schlierbachu se 4. i 5. listopada prošle godine održao susret i obrazovna konferencija "križ i queer - istospolno voljeti i vjerovati", u okviru 'Foruma veza, brak, obitelj' Katoličke akcije Gornje Austrije.

Samostan Schlierbach se nalazi u Saveznoj zemlji Gornjoj Austriji, oko 45 km južno od Linza.

U članku koji je objavljen na 'eheonline.at', mag. R. Sauer- voditelj Odjela 'Brak i obitelj' u Pastoralnoj službi Linza- priopćio je što je za njega bila 'najvažnija spoznaja' na toj konferenciji.

Za one s 'istospolnim osjećajem', kao i za sve ljude, vrijedi da se sazrijevanje njihove osobnosti, spolnosti i sposobnosti za vezu događa u kontaktu sa življenom stvarnošću.

U užoj obitelji, obično, nemaju uzora:

"To je važnije da homoseksualna ili lezbijska mladež na svom putu prema "Coming Outu" doživi osobe od autoriteta koje su svoju - istospolnu - seksualnost integrirale u svom životu", smatra mag. Sauer:

Homoseksualci bi imali uzore prema kojima bi mogli razviti svoj vlastiti "seksualni identitet i sposobnost za vezu", kad bi mlada "lezbijska žena" vidjela kako se dugogodišnja voditeljica crkvenog zbora za vrijeme zborskog izleta dobro ophodi sa svojom prijateljicom, ili ako mladi "različite spolne orijentacije" mogu cijeniti svoga župnika koji je - protiv svoje volje - "outiran kao homoseksualac", ali ga njegova župa i dalje uvažava u njegovoj osobnosti.

Ako, naprotiv, 'homoseksualni ljudi' skrivaju svoju homoseksualnost, potiskuju [...], dobili bi samo 'nezrele i destruktivno-nametljive oblike kao slike spolne orijentacije koju su zapravo htjeli razviti.

U tom je smislu kriza u sjemeništu u St. Pöltenu imala svoju dobru stranu.

Ona je pomogla da se otkrije 'nezrelo ophođenje s homoseksualnošću' koje je u najboljem slučaju kod adolescenata izazivalo smijeh, češće pak izazivalo nesigurnost i rezignaciju.

Naprotiv, angažirani laici i dušobrižnici koji su naučili svoju - također istospolno orijentiranu - seksualnost integrirati u svom životu, mogli bi "ohrabrujuće i poput blagoslova" djelovati kao identifikacijske figure.

U nastavku mag. Sauer spominje da je istoga dana na putu na posao imao priliku "čestitati jednom homoseksualnom muškarcu što je postao otac".

Prije godinu dana je taj "homoseksualni par" u SAD-u usvojio usvojio jednu djevojčicu kratko nakon njena rođenja.

U Austriji je priznato posvajanje njegova partnera i oni sada žive "sa svim radostima, brigama i izazovima mlade obitelji', također s probdjevenim noćima.

Obojica bi htjela intenzivnu karijeru na akademskom, odnosno na umjetničkom području.

Sada se radi o međusobnoj pomoći i konzultacijama za "work-life-balance" "kao u svakoj mladoj obitelji" u kojoj su oba partnera zaposlena.

"Zatim sam razmišljao: Dobro da su se ovdje susrela dva muškarca - možda iz toga može nastati model od kojega još politika može učiti."
Primjetimo još da je na završni okrugli stol pozvana i ministrica Milanka Opačić. Ako i zanemarimo ono što o njoj navodi isti portal (a molim vas da to ovdje ne prenosite), teško je zamisliti osobu koja bi bila veća antiteza u svojim stavovima moralnom učenju Katoličke Crkve. Ova se gospođa koja je kao "samohrana majka" posvojila dijete zalaže i za umjetnu oplodnju i za homoseksualne unije i za koješta drugo. Ne znam doduše zašto su se gay udruge na nju malo naljutile kad je rekla o mogućnosti posvajanja djece od strane homoseksualaca da "ne bi bilo dobro da djeca idu u sredinu u kojoj će ih ostatak društva stigmatizirati". Pa sasvim je jasno iz njezinih izjava da se tu radi o postupnoj strategiji, senzibilizirajmo društvo najprije manjim izopačenostima, pa prijeđimo na teže. Tako se uostalom radi posvuda po svijetu. Najprije kao nekakva jednakost, nakon par godina moraš odobravati sve što kažu i čine, a ono što su prije bili normalni razumni stavovi postaje kažnjivo djelo.

Broj komentara: 60:

  1. Divno! Bilo bi lijepo da se nakon svega svi prime za ruke, zaplešu i otpjevaju Lev 18,22

    OdgovoriIzbriši
  2. Ponavljam izuzetno vrijedan citat mons. Lefebvrea koji koncilskoj sljedbi skida krabulju i otkriva ružno lice:"Problem nisu osobite zablude u pojedinim koncilskim dokumentima, nego štoviše posvemašnja perverzija duha, cijele jedne nove filozofije temeljene na subjektivizmu!"
    Ovo se drukčije nikako ne može objasniti-apostazija!

    Fidelis

    OdgovoriIzbriši
  3. A glede homoseksualnosti-Biblijski stav, kao i stav Katoličke Crkve u tijeku dva tisućljeća posve je jasan. Samo čisti otpadnici mogu imati neko "drukčije" mišljenje.
    Prakticiranje homoseksualnosti barem kod muškaraca, uzimajući AIDS samo kao jednu od opasnosti, u biti je "smrt na rate".
    I kod najzdravijih partnera, posve vjernih-što je opet među homoseksualcima fatamorgana, ovakav oblik općenja dovodi do velikih problema. Nastaju "mehanička" oštećenja u čmaru, olabavi mišić koji crijevo više ne štiti pa sve moguće bakterije i virusi mogu nesmetano ući.U starosti to dovodi do enormnih problema s inkontinencijom.
    Kako se u čmaru i u crijevima nalaze vrlo opasne bakterije, u tijeku spolnog čina dolazi do oštećenja crijeva pa te bakterije nesmetano prodiru u krvotok-dakle, mnoštvo oboljenja od vlastitih bakterija, čak ako nazovimo "partner"ima zaštitu premda ni ta zaštita počesto nije djelotvorna.
    Kako je promiskuitet vrlo proširena pošast među jadnim homoseksualcima, i to opet dovodi do povećanja rizika od mnoštva drugih zaraznih i veoma opasnih bolesti koji haraju po homo-barovima, okupljalištima itd.
    Opasan je i poguban promiskuitet i među heteroseksualcima-isto tako dovodi počesto do oboljenja i čak i smrti, počesto nastrada žena zbog muževe nevjere.
    No, usporediti spolni odnos između muža i žene u braku i svih ovih devijacija, grijeh je i velika laž koju raskrinkavaju prirodne znanosti ako većma ne vjerujemo crkvenom nauku.
    Zašto Crkva današnje mlade ne upozori na sve te opasnosti? Mediji o tome šute, pornografija ih navodi na sva ova zla da ih na kraju žrtvuje na luciferovom oltaru.
    Salva nos, Domine, salva nos...

    Fidelis

    OdgovoriIzbriši
  4. Prisjetimo se samo što o toj temi kažu veliki crkveni oci...

    (Pozor, nije za pokoncilske uši):

    Sveti Augustin:
    "Zato opačine koje su protiv prirode treba svagdje i uvijek osuđivati i kažnjavati, kakve su na primjer bile opačine Sodomljana. Kad bi ih svi narodi počinjali, po božanskom bi zakonu svi bili jednakom krivnjom okrivljeni, jer taj zakon nije ljude učinio takvima da na taj način opće među sobom. Time se naime, povređuje i samo zajedništvo koje moramo imati s Bogom, kad se ista priroda koju je on stvorio kalja izopačenom požudom. (Ispovijesti)

    Sveti Ivan Zlatousti:
    U komentaru na Rim 1, 26-27: "Sve strasti su sramotne, jer je duša još više oštećena i ponižena grijehom, nego što je tijelo bolešću; ali najgora od svih strasti je požuda između muškaraca… Protunaravni grijesi su puno teži i donose manje zadovoljstva, jer je istinsko zadovoljstvo samo ono koje je u skladu s prirodom. No, kada Bog napusti čovjeka, sve postane izokrenuto! Stoga, ne samo da su [homoseksualne] strasti sotonske, već su i njihovi životi đavolski… Zato vam kažem da su ovi gori od ubojica, i da je bolje umrijeti nego živjeti tako sramotno. Ubojica samo odvaja dušu od tijela, dok ovi uništavaju dušu unutar tijela… Ne postoji ništa, apsolutno ništa luđe, niti pogubnije od ove izopačenosti.“
    (Iz homilije na Poslanicu Rimljanima)

    Sveti Grgur Veliki:
    "Sumpor priziva u sjećanje ogavan vonj tjelesa, kako potvrđuje i Sveto Pismo kada govori o kiši ognja i sumpora, što ga je izlio Gospodin na Sodomu. Odlučio je kazniti ih za zločine puti, a sama vrsta kazne naglašava sramotu tog zločina, jer sumpor ispušta smrad, a oganj gori. I stoga je sasvim prikladno da su sodomiti, usplamtjeli od izopačenih strasti, trebali izginuti istovremeno od plamena i sumpora, kako bi kroz kažnjavanje mogli shvatiti kakva su zla počinili pod nagonima izopačenih žudnji.

    (Ćudorednost, ili Izlaganje na Joba)

    OdgovoriIzbriši
  5. Austrija je već odavno u velikoj krizi vjere, pa sjetimo se nedavnih poziva na neposlušnost Crkvi koji su pokrenuli ljudi koji su se zavjetovali Bogu da će biti poslušni toj istoj Crkvi.
    Vidimo da se cijela vjera počela trivijalno shvatati. Ta apostaza se ne zaustavlja nego evo širi i dalje zato ovakvi ovakvi ''teolozi'' i dolaze držati predavanje o ''obitelji''.

    OdgovoriIzbriši
  6. Ovo trebate poslati gospodi u Riječkoj Nadbiskupiji da se zna koga se zove kao gost predavača! Osobito predstojniku tamošnjeg ureda!

    Još malo do Petra Rimskoga!

    Hrabro naprijed!

    OdgovoriIzbriši
  7. A kao da oni to ne znaju. Znaju ono vrlo dobro koga su pozvali i zašto su pozvali

    OdgovoriIzbriši
  8. Na ovom blogu stalno neke kontroverze :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Nije li naš Gospodin Isus Krist kod grješnika i zlobnika izazivao stalne kontroverze. Istina boli, a borba za Istinu je put Vojujuće Crkve.
    Crkva se uvijek morala boriti, premda se to činilo u ljubavi. No, na početku XX. stoljeća tuži se jedan isusovac da "verweiblichtes Christentum"-"poženstvljenjeno kršćanstvo" uzima maha što uopće nije dobro.
    A takvo se kršćanstvo perfektno uklapa u modernističke sheme-dok masonerija napada, ono priča o cvjetićima i pčelicama, ljepoti jutra i zalaska sunca, a islam osvaja Europu.
    Zanimljivo je da takvi postaju agresivni čim tradicionalni katolik stupi s njima u kontakt. dakle, modernisti kao i svi ostali.
    Učili smo u djelima duhovnog mislosrđa da grijeh valja osuditi, grješnika dakako ljubiti, no grijeh jasno i glasno osuditi!
    Od srca zahvaljujem marljivim organizatorima ovoga bloga. čine veliku stvar našemu narodu i Crkvi! Bog plati!

    Fidelis

    OdgovoriIzbriši
  10. @ KdsK
    kao što je rekao i Fidelis, najbolje je da pričamo o pčelicama i sunčecu.
    Ili, možda, da pričamo o Sisku, susretu mladih i kako smo se napunili Duhom Svetim (vjerojatno ga je bar 20% sudionika i vidjelo).
    Ili da organiziramo ekumenski susret gdje ćemo se svi grliti i reći kako smo jedni drugima divni...
    Eto, kontroverze, kontroverze.

    OdgovoriIzbriši
  11. dok masonerija napada, ono priča o cvjetićima i pčelicama, ljepoti jutra i zalaska sunca, a islam osvaja Europu.

    Upravo to! Feminizacija Crkve traje već jako dugo. Rijetko ili nikad se priča o muževnosti, o tome što znači biti muškarac u Crkvi, o borbi i žrtvi. Sve se svodi na sentimentalnost, toleranciju, dijalog, cvijeće i proljeće. Nije ni čudo da prave muškarce takva religija odbija i da se ne mogu u tome prepoznati. Pa onda svoju muževnost ispoljavaju na pogrešan način: u uličnim bandama, navijačkim skupinama, promiskuitetu, alkoholizmu i gdje sve ne. A zapravo žele Krista, žele se boriti za istinu, vjernost i pravdu (Ps 45,5)... a Crkva je ta koja bi im trebala dati okvir za tu borbu i naoružati ih nepobjedivim oružjem.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nijemci počesto otvoreno kažu da ne žele većma ministrante s grudima.
      Ako itko drži do dostojanstva žene, onda je to Katolička Crkva. Najsavršenije među stvorenjima, Blažena Djevica bila je žena. Ona nije bila "svećenica"-to dovoljno pokazuje da je Bog spolovima namjenio različite uloge u Crkvi.
      Marksistička maksima "Svakome isto" gotovo je svugdje uspjela potisnuti katoličku maksimu "Svakome njegovo"(Krasna maksima koju su zlorabili i nacisti, kao i komunisti duhovna djeca liberalizma i subverzivnih revolucionarnih krugova. Nalazi se na ulaznim vratima konclogora Buchenwald).
      Velika je nepravda istu hranu dati devedesetgodišnjoj baki, dojenčetu, adolescentu i odraslu čovjeku, ili pak bolesnoj osobi koja ima celijakiju...Ovdje se vidi najbolje ludost tog principa koji jednostavno ne funkcionira, a danas se gotovo sve želi reformirati po tom principu.
      Nejednakost je u prirodi vidljiva na svakom koraku. Kršćanskom je ljubavlju trebamo nadilaziti, no suludo je živjeti u uvjerenju da se sve to može ukloniti i glumiti da smo u raju zemaljskome.
      U Crkvi je to također uzelo maha. Uvođenje ministrantica je imalo još jedan cilj-u talijanskome su se ministranti nazivali "chierichetti", pa i danas se tako kaže-maleni klerici. Dobar dio svećenika bili su kao djeca ministranti i počesto je to bilo "Initialzundung" da se kasnije opredijele za svećenički poziv.
      Uvođenje ministrantica maherski je odigrao kardinal Casaroli. Nekoliko je puta Ivan Pavao II. zabranjivao, a na kraju, kao gotovo i u svemu drugome, popustio.
      Cilj je naravno uništenje ministerijalnog svećeništva.
      U mojoj župi, čim je župnik dopustio djevojčicama da budu ministrantice, dječaci su se udaljili i sada puno rjeđe i samo nekoliko njih želi ministrirati!

      Fidelis

      Izbriši
  12. Malo ste me krivo shvatili, to je samo bila vantematska primjedba, dosta besmislena. Osobno mi se sviđaju takvi postovi(zadnja 2,3) i rasprava(iako određeni komentari nisu baš korisni), trebalo bi pokrenut i neki projekt kontroliranja takvih stvari(u smislu stranice/bloga di se komentiraju takve pojave).

    A što se tiče same teme; općenito su mi potpuno nejasni ljudi koji imaju takve revoucionarne ideje unutar Crkve, ne znam koliko su upoznati sa poviješću, filozofijom i teologijom, ali čini mi se da djeluju samo na temelju svojih želja, da ne kažem napasti(sumnjam da su razmislili o tome što promoviraju ili kakve to veze ima sa katoličanstvom).

    U svakom slučaju, komentar se nije odnosio na uređivačku politiku ili sadržaj bloga, bio je "nevini" komentar koji ističe očito radi (neuspješnog) komičnog efekta.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma sve je OK, mislim da nije nitko krivo shvatio. Samo ste nam dali poticaj i zamašnjak da se na nešto nadovežemo :-)

      Izbriši
  13. Pa jeste "napali" čovjeka, ja sam komentar KsdK shvatio kao kompliment ;)
    Inače ako se skraćenica odnosi na "Katolik sa dna Kace", ima odličan blog, Tomislav već spomenuo u jednoj od preporuka, ali svakako još jednom preporuka da ga pogledate.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poslušao savjet i pogledao. Katolik s dna kace je fenomenalan blog. Stavio sam ga među favorite :)

      Izbriši
  14. Uopće nisam napao KsdK. Samo sam ga utješio da se to jednostavno mora očekivati.
    Ispričavam se unaprijed ako nekoga povrijedim-nije mi to cilj. Pretpostavljam da su mnogi od onih čije sam komentare "napao" možda i bolji i svetiji kršćani od mene.
    Jedino se pitam-kako to da mene svi napadaju, "olajavaju" i vrijeđaju, upozoravaju druge na moje izjave, a počesto su to samo bezazleni citati iz knjiga pape Benedikta XVI.
    Modernisti, kao i svi liberali pokazuju lijepo lice. Budući da s Tradicijom ne mogu argumentirano diskutirati, rado pribjegavaju radikalizaciji: po liberalnom receptu pravovjerne proglase čistim luđacima-bolesnim umovima, fašistima ili možda sutra i teroristima, a s takvima: "No mercy!"
    Tko će se meni ispričati za sve uvrede, poniženja itd.koje su mi nanijeli liberalni otpadnici? Nikada se nitko nije sa mnom solidarizirao, a pretpostavljam da je tako s drugim tradicionalnim katolicima u Crkvi u Hrvata!
    Malo i mi tradicionalni katolici izgubimo živce. Kad je riječ o nekom tradicionalnom pothvatu, svi mogu sve postavljati u pitanje, postavljati sto uvjeta, cjepidlačiti do boli i podvrći nas unakrsnim ispitivanjima(jedino tortura još nedostaje) da dokažemo svoju pravovjernost i zdrav razum.
    Kad je riječ o grijehu, sinkretizmu, izdaji Božjih zapovijedi, kad župnik za kuharicu postavi kapelanovu ljubavnicu, najedanput se svi raznježe, sve se relativizira, "Pa znaš...nije ti to baš tak!"Mjeri nam se puls, kako smo se mi držali, koliko smo mi trad.katolici riječi rekli što ne treba, jesmo li uvijek bili vođeni poniznošću i ljubavlju...Smiješno!

    Fidelis

    OdgovoriIzbriši
  15. @ Marko,
    Točno ste dešifrirali značenje nicka/akronima(nemam naviku komentirati logiran), hvala puno za pohvale i preporuke.

    @ Fidelis,
    Nisam se osjetio napadnutim, ali jesam neshvaćenim. Zamalo da me niste prozvali modernistom i liberalom; kao da ja svoje vrijeme ne provodim na traditionInAction. Dobro, poveznica je možda prikladniji za pretprošli post, ali baš sam čuo zanimljivu izjavu; "Možete promijeniti nečije razmišljanje, ali ako razvodnite ono što im želite prenijeti onda niste ništa ni postigli."

    Što sam htio reći sa time? Ne znam, odnosno očito je u konteksu rasprave. U svakom slučaju nisam se osjetio niti napadnutim niti povrijeđenim u bilo kojem trenutku. Drago mi je da ima ljudi koji će hrabro braniti tradiciju jer ako se sve svede na borbu slabića i barbara onda će barbari pobijediti.

    BVB

    OdgovoriIzbriši
  16. Ja Vas nisam spominjao budući da nisam razumio sve konotacije porabljene riječi kontroverze. Da je barem stajalo "kontroverze", svima bi bilo jasno. Nadovezao sam se na taj toliko često upućeni nam prijekor. Ne reagira isto netko tko dosta nepoznat piše komentare u tajnosti vlastite sobe i netko kome se petsto puta u lice skreše ovakao ili sličan prijekor.
    Pravdam se, reći ćete. Istina, oholost je duboko ukorijenjena u cijelo biće Adamove djece, kao jedna od najstrašnijih posljedica istočnog grijeha.
    Ni tradicionalni katolici nisu imuni, poglavito na oholost, možda u oblicima malo drukčijim nego što je vidimo kod modernista.
    A "Bečka škola" ostaje, čini se, mnogima nedostižnim idealom.
    Ja bih samo pozvao da se usredotočimo na jedno što nam je uglavnom svima zajedničko-na spas svete nam vjere katoličke!

    OdgovoriIzbriši
  17. Molimo se da FSSPX što prije dobije kanonsku strukturu unutar pokoncilske Crkve i da s papom Benediktom XVI. zajedno krene u reformu prijeko potrebnu i u našim geografskim širinama.
    Odgovor biskupa Felleya sada je kod Sv.Oca i on u ovim danima odlučuje o ujedinjenju.

    Fidelis(dva posljednja komentara)

    OdgovoriIzbriši
  18. "Još jedan prinos u promicanju proučavanja i poznavanja uloge pape Montinija u povijesti XX. stoljeća – svrha je ustanovljenja nove katedre, posvećene liku Giovannija Battiste Montinija, odnosno pape Pavla VI., u okviru studija Suvremene povijesti na rimskom Slobodnom sveučilištu Presvete Marije na Nebo uznesene ...papa učinio neke stvari koje će ostati u povijesti, kardinal je spomenuo da je Pavao VI. bio prvi papa koji je putovao zrakoplovom; prvi papa koji je pošao u Palestinu; potom, odrekao se tijare te ju darovao kako bi se dobit od njezine prodaje dala siromasima; bio je prvi papa koji je pošao u Organizaciju ujedinjenih naroda te ukinuo papinski sud, i tako omogućio jednostavniji način života u Papinskom domu. .." IKA

    MOŽE LI MI NETKO RASTUMAČITI ŠTO JE U OVOME DOBRO???? I ŠTO ZNAČI "SLOBODNO" SVEUČILIŠTE??? Znači li to SLOBODNO = Heretično?

    OdgovoriIzbriši
  19. Scena s 'darovanjem tijare siromasima' podsjeća točno na ovaj klasičnim floskulama nadahnuti film: http://unamsanctamcatholicam.blogspot.com/2007/10/why-is-this-awful-movie-catholic.html . Prvo što mi se logično postavlja - ta tijara će nakon prodaje ipak negdje završiti, i koristit će se u svrhe manje plemenite od bogoštovlja i papinskih ceremonija - ako je tako, zašto taj kupac ne bi ionako svoj novac dao siromasima, a tijara ostala gdje spada biti? Evo ovdje par pametnih o tome: http://www.sspx.org/miscellaneous/papal_tiara.htm .

    OdgovoriIzbriši
  20. Kako god bilo, Providnost je odredila da Petrov nasljednik dobije novu tijaru :-)

    OdgovoriIzbriši
  21. Ne mogu zamisliti svetog Petra s tijarom. Nikako.

    OdgovoriIzbriši
  22. Ne mogu ja ni da bi se vozio u vlaku, avionu, ili automobilu...

    OdgovoriIzbriši
  23. A možeš da ga nose na nosilima kao robovlasnika?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nosilac papinske nosiljke bila je čast koja se prenosila s oca na sina.
      Možeš li ti zamisliti da na misi imamo zlatne kaleže dok okolo ima gladnih?
      Možeš li zamisliti kako je loše bilo što su pape gradili crkvu sv. Petra ili Lateransku baziliku umjesto da su podijelili novac siromasima, pa da ga ovi potrate na alkohol i djevojčure (dok im djeca gladuju)?
      Možeš li ti zamisliti da neki automehaničar rinta da bi popravio papamobil, umjesto da papa sjedi doma i ne troši novce putujući uokolo? Dobro, ali ima imućnih vjernika koji bi mu platili put. Ne! Te novce su trebali potrošiti na siromahe (ustvari na birtaše i svodnike kojima ovi proslijede dobar dio novca).
      Kad Isus kaže onima koji ga slušaju da prodaju sve, razdijele i pođu za njim, poanta nije o dijeljenju novaca nego u tome da slijede njega, a providnosti prepuste brigu oko materijalnoga. Ali to uvijek podrazumijeva da postoje pojedinci ("obični vjernici") koji posjeduju bar mali višak dobara i koji će od svoje volje dati Isusu i apostolima i učenicima u ono doba, a u današnje biskupu i svećenicima, redovnicima i redovnicama.
      Što se tiče zlatnih kaleža, sjetimo se što je Gospodin rekao prilikom pomazanja u Betaniji.

      Izbriši
  24. Je li ovo pandan Tomi blizancu ili?!

    http://defensorecclesiae.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Toma, tvoj blog je urodio plodovima, barem tako izgleda!

      Nek ih prati Božji blagoslov.

      Izbriši
  25. M.B.
    Sin nositelja papinske nosiljke? Ludilo.
    Promašio si bit moje primjedbe, a ta nije bila u novcu nego u načinu. Vjerojatno je prijevoz vlakom, avionom ili automobilom u kojima Antiša ne može zamisliti papu skuplji nego platiti tatu od sina nositelja papinske nosiljke, ali svetom Petru, prvom papi, nije padalo na pamet nositi tijaru, dati da ga nose (pa on je ozdravljao one koje su nosili) i slične kraljevske udobnosti.

    OdgovoriIzbriši
  26. Ma daj Hombre, pa nećemo sada ići u arheologizam... Sedia gestatoria je bila praktična ali i staleška oznaka Pape kao Rimskog biskupa. Ipak je Rimski biskup Monarh Crkve. Druga stvar, tijara - triregnum papae oznaka je trostruke vlasti pape i nastala je kao civilizacijsko dostignuće...

    OdgovoriIzbriši
  27. Do Drugog vat.sabora biskupi su nosili skupe kazule. Počesto ručni rad, motivi vezeni zlatnim koncem...I mitra i štap su bili također mala umjetnička djela.
    Događalo se nakon Drugog svjetskog rata da su neki hrvatski biskupi imalo doslovno pokrpane hlače ili košulje, a raskošne misnice, albe i plašteve-naslijeđene dakako.
    Vidite, nakon Sabora sve se promijenilo. No, sada su misnice, kaleževi, mitre i štapovi jeftini i počesto daleko od umjetničke kvalitete. Ne može se reći, pak, za biskupske palače, automobile, mobitele, laptope i odjeću.
    Kardinal Faulhaber, nadbiskup Munchena, nakon II. svjetskog rata ujutro bi išao katedralnim trgom samo da siromašnoj djeci podijeli čarape ili nešto novaca.Uvijek je nalazio sredstva, u onako razorenoj Njemačkoj. Ipak nije prodavao kaleže i misnice.
    Bili su to kneževi Crkve koji su znali da Bogu treba dati najbolje i najljepše što imamo, a borili su se za siromašnog čovjeka svim silama. I nisu imali raskošne kupaonice i štošta nepotrebnoga.
    Ne zaboravite onu Judinu primjedbu kad grješnica Isusu pere noge i pomazuje ih dragocjenim pomastima.

    Fidelis

    OdgovoriIzbriši
  28. Monarh Crkve? A Krist, glava Crkve, nije se dao zakraljiti. Petru nije nabio tijaru nit mu rekao: uzmite svoju nosiljku i nosite Petra na njoj. Mogu samo zaključiti da je Petar bio jedan vrlo neciviliziran papa.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hombre, no me gusta tu teologia modernista! Somos catolicos, no protestantes...

      Izbriši
  29. Jedna stvar je civilizacijsko dostignuće, a druga neciviliziranost. Nema loma Tradicije, jer se ništa posebno novo i važno nije na II. Vatikanskom dogodilo. Nauk je ostao isti, samo su ubačene novije riječi, izričaji. Drugi Vatikanski jest LOGIČNI nastavak PRVOG Vatikanskog sabora... potrebno je malo pročitati malo dokumente I. Vatikanskog. Krist jest Kralj, ali njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, no Crkva je prethodnika, predokus njega. Stoga Crkva koristi znakove koji ljudima približuju i pojašnjavaju značenje i važnost Kraljevstva Nebeskog. Ili bi bilo bolje da po uzoru na Luterovu herezu protestantizma Papa bude prvi među jednakima, samo biskup Rima i da ide okolo kao kakva sirotinja.
    Nažalost, tako nam neki svećenici u crkvu u ruhu i izzgledaju, liturgijski predmeti su bijeda, prostor dakako, ali zato su im na rukama skupi satovi, skupa auta u garažama, noćne gaže i slično... Da ne govorimo dalje...
    Abel

    OdgovoriIzbriši
  30. Soy católico.
    Protestant je tradicionalistu svaki koji se upita zašto Krist sam nije očitovao želju da Petar bude jedan monarh s krunom i na nosilima. Nije sporno da je Krist kralj neba i zemlje. Sva ta teatralnost nastala je iz spone Crkve s tronom i odraz je jednog dužeg vremenskog perioda u crkvenoj povijesti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Onda je carigradska liturgija isto tako jedna velika teatralnost, slažeš li se?

      Izbriši
    2. Ha, ha, ha...ha, ha, ha...
      Živio sam s luteranima. Isto shvaćanje povijesti Crkve i djelovanja Duha Svetoga.
      Je li Luther crkveni naučitelj?
      Soy catolico...ha, ha...Yo soy papa...
      Bože mi oprosti, što sve izjavimo kad nas modernisti zezaju...

      Fidelis

      Izbriši
  31. Odgovori
    1. U redu, a koji su onda elementi liturgije i teologije povijesne slučajnosti? Imam 2 potpitanja:
      1) Vrijedi li (primjerice) učenje o 7 sakramenata budući da ga nije definirao sv. Petar? Ovo se odnosi na teologiju i njen razvoj.
      2) Bi li onda trebalo vratiti (po uzoru na prva vremena) javne ispovijedi, javne pokore (dakle, nakon što se ispovjedimo pred svima, odredi nam se zabrana dolaska na misu 30 dana, a za to vrijeme pod nadzorom nekih članova zajednice vršimo pokoru)?

      Izbriši
  32. Na istoku je teatralnost još izraženija jer se tamo (i danas) tron i oltar poistovjećuju. Koliko je teško i nemoguće očekivati ponovnu spregu trona i oltara u mjeri u kojoj je u prošlosti postojala, toliko je gotovo nemoguće očekivati da današnji izvanredni oblik mise opet bude redovnim oblikom.

    OdgovoriIzbriši
  33. M.B.
    1)Jasno da učenje vrijedi, ali to nijednome katoliku nije sporno. Sporno je kad se insistira na formi u mjeri da se u njoj pod svaku cijenu hoće utrpati sadržaj i dati joj značaj veći nego ga ima. Odatle sve te 'teorije zavjere' oko redovitog oblika mise koji sam našao u mnogim upisima ovdje. Svaki onaj koji razumije na koji su način 'masoni' uništili staru liturgiju je na neki način 'iniciran' u sustav teroija zavjere. Istina je da većina tradicionalista ne prizna redoviti oblik mise ali se to ne govori javno nego u četiri oka, među 'iniciranima'.

    2)Ne znam, ali mi se javna pokora čini simpatičnom. Danas nema nikakva osjećaja za pokoru a svećenik koji ti odreže 5 očenaša za pokoru je 'strog svećenik'. To je loše. Podupirem tradicionaliste u nekim stvarima a te se tiču pojačanog posta, pokore i tome slično.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Javna pokora bi, bojim se, ispraznila crkve u potpunosti. Možda bi 2%-3% bilo na to spremno. Ili bi naprosto lagali, što bi bilo pogubno po njihove duše pa mislim da bi javna pokora, s izuzetkom redovničkih zajednica bila promašaj.
      Što se tiče masona, deset masona može puno manje zla učiniti nego jedan megalomanski ego kakvog klerika, perita, sveučilišnog profesora (u mladosti je odradio godinu-dvije kapelanije jedva čekajući da se riješi stada, sprovoda i ispovijedi, a biskupe prezire kao rigidne i zatucane, osim ako nisu iz njegovog profesorskog klana) koji u danom trenutku osjeti da je došao njegov čas, a njegov se postari biskup nema energije suprostaviti.

      Izbriši
  34. Nijekati sudjelovanje masonerije u liturgijskoj reformi zacijelo je kruti ideološki stav koji posve niječe zdrav razum i logiku.
    Svi znaju da je nadbiskup Annibale Bugnini bio član Grande Oriente d'Italia i da je zbog toga pao u nemilost kod Pavla VI., kad mu je, po nekima, đenovski kardinal Siri donio ček koji su masoni isplatili Bugniniju da još "ubrza" reformu.
    Da ovim svijetom vladaju luciferijanci i njihovi slugani, svima je postalo jasno od početka ove velike recesije u svijetu, ali i od dolaska nove lijevofašističke vlade na vlast u Hrvatskoj.
    Govoriti da je to sve slučajno, da sve ide svojim normalnim tokom, da Amerikanci idu u Libiju da bi pomogli lokalnom pučanstvu i da u Afganistanu nema proizvodnje heroina-to mogu samo tikvani i bezmozgići.
    Strašno je kad takvi harače po Katoličkoj Crkvi. Vjerujem da takvi zbilja "ZNAJU" što govore, nije to više neznanje i nesnalaženje.

    Fidelis

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. S masonima vrijede dvije stvari:
      1.) ne precijeniti njihovo djelovanje i utjecaj
      2.) ne potcijeniti njihovo djelovanje i utjecaj
      Bugnini je pao u nemilost još Ivanu XXIII. koncem 1961, ali je ovaj nakon pola godine umro, pa se Bugnini iznenada vratio.
      Vjerujem da niti perit Rahner, niti danas još samo ridikul, ali nekada iznimno moćni perit Hans Kueng nisu bili masoni. No njihov ego i oholost napravili su Crkvi isto tako neizmjerno puno zla. Nije bio ne znam koliko bolji niti Šeperov perit Šagi Bunić (dakako, među peritima je bilo i drugačijih ljudi: npr. Sirijev perit Romano Amerio, autor knjižice Iota unum).
      Naravno, misliti da masoni ne djeluju isto je kao i misliti da Sotona ne djeluje. I njima i njemu odgovara da se o njima misli da ne postoje.

      Izbriši
  35. Ništa čudno. Naime, odavno su pripadnici neokatekumenskog puta zagospodarili riječkom nadbiskupijom. Kako su oni sveopravdavatelji ili svetoleratori, tako su pozvali i dotičnog nesretnika iz Austrije.
    Apostol Naroda, Sv. Pavao je lijepo rekao: "sve provjeravajte, dobro zadržite". Očito da stavove, lik i djelo ovog gospodina nitko nije provjerio. Na štetu braće vjernika. Lijepo reče Sv. Padre Pio upitan za neokatekumene: "loro sono i nuovi falsi profeti". (oni su novi lažni proroci). TOTUS TUUS MARIA

    OdgovoriIzbriši
  36. Sv. Padre Pio upitan za neokatekumene: "loro sono i nuovi falsi profeti". (oni su novi lažni proroci)
    Index

    OdgovoriIzbriši
  37. Fidelis,
    što to znači 'svi znaju'? Trebalo bi dokumentirati tvrdnju da netko pripada masonskoj loži. Prilično teško moguće, zar ne? Mislim da je nemoguće da jedan čovjek toliko presudno utječe na izmjenu liturgije. Meni se čini da je stvar u promjeni liturgije nerazdruživo povezana s odnosom trona i Crkve. tradicionalisti u osnovi ne mogu objasniti zašto sve što zastupaju toliko odstupa od evanđelja i odmah grakću 'arheologizam, arheologizam', ali u dubini vas muči ova stvar, ali lakše je neugodna pitanja pomesti pod tepih. Kad smo kod pape Pavla VI. kao Bugninijeva oponenta, onda mogu reći da je od 'svi znaju' dokaza malo ozbiljnija stvar da carigradskog patrijarha Atenagoru s kojim je ovaj papa potpisao nekakve papire o prestanku međusobnih?? izopćenja najozbiljniji izučavatelj masonerije na ovim prostorima Ivan Mužić u knjizi 'Masonstvo u Hrvata' broji među masone. Nije problem provjeriti.

    Nazvati današnju hrvatsku vladu lijevofašističkom je potpuno nerazumno. Najprije, svakome koji voli Hrvatsku stalo je da ne raspiruje nepotrebne razdore. Ovoj se vladi uz sve loše poteze, od gospodarskih do ukidanja saborskog pokroviteljstva nad obilježavanjem bleiburške tragedije ne može tek tako nalijepiti takva teška etiketa. Ako se radi o borbi za sotonski zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, dalo bi se pričati o njihovu fašizmu i sotonizmu, ali ništa manje nego su to sve dosadašnje demokratske vlade koje su propustile ukinuti sramotni zakon o ubijanju nerođenih.
    Jednako vrijedi za ljubav prema Crkvi. Ne želi joj dobro onaj koji nepotrebno kopa rupe između 'nas' i 'njih'. Ne znači to da čovjek ne može pripadati jednoj struji, ali kad nema osjećaj za ono što kao ljubi, onda sve nema nekog smisla.

    OdgovoriIzbriši
  38. M.B.
    Nije baš neka mudrost napisati da nikoga i ništa ne valja ne podcijeniti i ne precijeniti.
    S Ivanom XXIII. su kanda zadovoljniji bili pravoslavci nego katolici. Također nije neka čvrsta karika.
    Jasno da masoni postoje, ali ovdje se uporno želi njima pripisati direktan utjecaj u Crkvi, čime se Crkvi čini više štete nego koristi.
    U ratu sam znao prokužiti koje su informacije plasirali KOS-ovci zbog svojih ciljeva (da je oružje iz Vukovara otišlo u Hercegovinu, da je Vukovar izdan i prodan, da Franjo igra tenis dok mladost gine...). Je li rat dobiven širenjem informacija da su se KOS-ovci uvukli među naše redove i da još i danas žive među nama? Isus kaže da će na kraju vremena On odijeliti žito od kukolja, a mnogi ga ne žele čuti nego bi rezali sve što im smrdi ili čak ne smrdi nego im ne miriši.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hombre,
      O tome da nije baš neka mudrost napisati da nikoga i ništa ne valja ne podcijeniti i ne precijeniti. Naprotiv.
      Na tvom primjeru KOS-a, bilo bi 1991. suludo reći da KOS uopće ne djeluje (bilo je njihovih akcija, itekako uspješnih), a isto tako bilo bi suludo sve nevolje i greške pripisati KOS-u.
      Što se tiče Ivana XXIII. i Bugninija nisam implicirao jesu li njime bili zadovoljni ovi ili oni, nego da je pola godine prije smrti otpustio Bugninija. Nisam rekao da ga je otpustio zbog članstva u masonskoj loži. Očito ga je otpustio zbog nekog razloga. Možda je to bilo članstvo u loži, možda je shvatio da se Bugnini uzoholio, možda mu se nije sviđao sat koji Bugnini nosi ili je naprosto Bugnini neugodno lupao vratima ili glasno hodao.

      Izbriši
    2. Izdajnik u visokim redovima može biti jako opasan. Najveći dvostruki špijun svih vremena, Alfred Redl, koštao je glave naše pradjedove i šukundjedove. S obzirom na količinu dokumenata koje je (pro)dao, Kim Philby ili roman Tinker, Tailor, Soldier, Spy su dječja igra.

      Izbriši
  39. M.B.
    Ne vidim da sam ja sve nevolje pripisao KOS-u. U osnovi se slažemo. Točno je da nisi implicirao javno, ali postoje slutnje i nedorečenosti koje češće govore više nego ono što je napisano. ;-)
    Ne znam tko je Alfred Redl. Znam nekog zelenog Tom Taylora.

    OdgovoriIzbriši
  40. Pa u čemu je problem? Pa Pavao VI. je bio MASON....
    Abel

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A to je naravno opce poznato? Ili bi ipak trebalo razmisliti prije nego se takvo sto napise o papi, sto god mi mislili o Pavlu VI.

      Izbriši
    2. Slažem se s Tomom. Na ovaj način se prelazi linija dobrog ukusa, i prelazi u svojevrsni crkveni "Makartizam".

      Izbriši
  41. I ja se ne slažem s Abelom. Nadam se da moj upis niste razumjeli na način da tvrdim ili mislim da je papa Pavao VI. bio mason. Moguće je da je Atenagora bio mason i da je ekumenizam kao takav djelo masonerije. To da.

    OdgovoriIzbriši
  42. Niti jedan papa nije bio mason-o toj pogubnoj stvari Gospodin bi ipak progovorio na neki način svojoj Crkvi, u to sam uvjeren.
    Nakon Koncila se može govoriti o tzv.slabim papama kakvih je bilo dosta u povijesti. Zašto se to danas ne bi ponovilo?
    Oni su valjano izabrani i i bili valjani pape cijelo vrijeme i nikada nisu Krista zanijekali, no nisu se uspješno znali oduprijeti modernizmu.
    Svi poznavatelji materije tvrde da je nadbiskup Annibale Bugnini, arhitekt nove mise, zbilja imao odsudan utjecaj u nametanju novog obreda. Premda je prva biskupska sinoda, ako se ne varam 1966. u Rimu odbila "Missa normativa", Bugnini je shvatio da treba čekati dok biskupi odu i preko najvišeg autoriteta cijeloj Crkvi nametnuti ovaj jadni i manjkavi obred koji danas imamo. Taj obred dobrim dijelom sliči toj "missa normativa" koju je velika većina biskupa s gražanjem odbila.
    Glede Atenagore, kao i dosta pravoslavnih velikodostojnika, s velikom se sigurnošću može tvrditi da su bili slobodni zidari!
    A ekumenizam, kolegijalnost i vjerska sloboda nisu ništa drugo nego krilatice Francuske (masonske) revolucije-egalite, fraternite et liberte, unešene u krvotok Crkve kao strašne zablude i velike sablazni koje su pape gotovo dva stoljeća jednodušno osuđivali. Čak bi se moglo govoriti i o skoro pa dogmatskim odlukama, osobito s obzirom na vjersku slobodu, budući da je toliko dugo osuđivana i da je u cijeloj Crkvi vladao consensus theologorum o toj stvari.

    Fidelis

    Fidelis

    OdgovoriIzbriši
  43. Poštovani,
    u knjizi pomoćnog salzburškog biskupa Andreasa Launa o homoseksualnosti je napisano kako Sauer pripada skupini ljudi koji propagiraju ideologiju suprotnu Crkvi. Možemo zaključiti kako ima netko u Austriji iz viših redova Crkve koji su ga osudili.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.