Župna crkva Špansko-Oranice (župa blaženog Ivana Merza)
Rezultati natječaja iz 2008. godine (slobodno pogledajte i ostale nagrađene uratke)
I. nagrada u neto iznosu od 105.000,00 kn dodjeljuje se radu pod šifrom «35»
***
Župa svete Terezije od djeteta Isusa (Male Terzije) na Trnju
Idejno rješenje nove crkve
***
Neke lijepe crkve izgrađene u novije vrijeme: 1, 2, 3, 4, 5, 6/7. Ovaj put samo fotografije izvana, interijeri pričaju svoju priču.
Ne moramo se složiti u estetskoj i drugoj procjeni ovih crkava, ali sigurno ćemo se složiti da novo vrijeme, novi obred, nova Crkva trebaju nove crkve!
Neka me proglase i osude kao zadrtog zastarjelog vjernika ali ovo što se sad gradi i što gledam na slikama meni izgleda kao natjecanje u "tko će izgraditi što neprepoznatljiviji objekt zašušuren u priču o modernosti" na način da bude uklopljena u okoliš do razine vojnog objekta da slučajno ne bi zapeo za oko i kako se valjda?netko od ateista/agnostika i/ili pripadnika druge vjeroispovjesti ne bi osjećao ugroženim kad prolazi pokraj nje.
OdgovoriIzbrišiBože moj kako smo došli do toga da je ovo postao standard?? (Ivan)
Štovani čitatelji bloga! Uprvo vodim borbu da se ne sagradi još jedna od strahota radi koje će nas biti sram pred budućim pokoljenjima. Ne želim silos s tornjem. Ne mogu to privatiti. A "arhitekt" je na glasu... i vole ga svi... i sve je to lijepo...
OdgovoriIzbrišia ja ne mogu to prihvatiti i imam cijelu hrpetinu sukoba i problema zbog toga. Eto, barem se tu mogu potužiti.
seoski župnik
Dragi seoski župniče, molit ćemo za Vas. Borba koju vodite, bojim se, ima malo šire dimenzije od ovozemaljskih razmirica :(
Izbriši................Barake..............!!!!
OdgovoriIzbrišiDa pomiješamo te slike s onim modernih protestantskih crkava, tko bi mogao reći koja je koja?
OdgovoriIzbrišiKad modernisti za katolike kažu da su "neoprotestanti", zapamtite da su oni licemjeri, te da sve čime nazivaju druge zapravo osuđuju i opisuju sebe.
Dobro je Toma stavio naslov. Ovo su zaista nove crkve za novu vjeru... nema tu ni 'k' od katoličkog. Žalosno, ali istinito. Čista kopija protestantskih mega-hala
OdgovoriIzbrišiDavno prije sam pročitao uzrečicu - "Kako unutra, tako i izvana", i uistinu... kako vjerujemo u svom srcu, tako živimo i na izvan, a ove crkve (ako se mogu tako nazvati) stvarno svjedoče posebnu vjeru od one koju smo mi naslijedili. Kocke i kvadri, stošci i drugi čudni oblici koji ničim ne svjedoče za vjeru ili Gospodina... Tužno je kad čovjek može doći kod protestanata i potom kod nas, i onda se pitati - u čemu je razlika?
OdgovoriIzbrišiUvijek se pitam "Gdje ih nađu" (arhitekte)? Ne ulazeći u umjetničku ljepotu ili rugobu modernih zdanja u cjelini (to nije moje područje), mislim da crkva može imati "plemenitu ljepotu", a da se opet, na neki način, "uklopi" u okolni prostor (zgrade).
OdgovoriIzbrišiZagrebačka katedrala priliči mjestu na kojem jest, a ne Sigetu, kao ni splitski sv. Duje ili šibenska katedrala.
Daleko je važnija živa Crkva koja se okuplja oko Euharistije. Što će i najljepša crkva na svijetu, ako je duhovno mrtva - par (pre)pobožnih bakica.
Nadam se da mi nitko neće odgovoriti: "Gdje su dvojica ili trojica...". Razumjeli smo se. Ta je zajednica mrtva. Full stop.
Treba nam duhovno živa crkva. I da... i dobri arhitekti.
Mario
Ako je tko bio u Lyonu, možda je vidio divnu marijansku baziliku, tzv. Fourviere. Imala sam prilike posjetiti je i divna je, što može vidjeti svatko tko pogleda slike. Reki su mi da je autor prije početka gradnje postio 40 dana. Pitam se koja je ideja vodilja vodila autore navedenih crkava.........
OdgovoriIzbrišim.
Evo ja sam arhitekt ali nitko mi neda da projektiram crkvu. Zašto? :)
OdgovoriIzbrišiVjerojatno zato što si predobar. Łongin
OdgovoriIzbrišiNeznan samo ko je onako lipo projektira crkvu u Sopnici Marije Anđeoske. Vjerojatno je čovik zaminija nacrte i da oni od nuklearke.
OdgovoriIzbrišiMeni su zakon naše klasične crkvice koje se urede sa puno ljubavi.
Posebno mi je lipa crkva u Kućan Marofu, nije neka za izgled ali odiše sa pono topline i ljubavi.
http://bambico-crkve.blogspot.com/2011/08/zupa-uskrsnuca-isusova-kucan-marof.html
Bambico.
Hocemo li poceti pisati svaki u svom dijalektu, pa da moram buljiti u recenicu i razmisljati je li "lipa" vrsta drva ili oznaka za ljepotu ili mozda ne bi bilo zgorega koristiti hrvatski knjizevni jezik? Jer ako ja pocnem kajkat, a netko drugi raguzinirati, nitko nas ziv nece sasvim razumjeti bez tumaca...uz isprike za slucaj da ste 5 generacija dalmatinskih emigranata u Americi...
OdgovoriIzbrišiPusti čovjeka da govori. Vidiš da nije pisao čistom čakavicom nego se potrudio pisati tako da ga svi mogu razumjeti. Uostalom, čakavski ima puno više legitimnosti nego ovaj vukovski mućkuriš iz otprilike prošlog stoljeća, koji se krivo zove "književni" jezik (koje to književnosti?).
IzbrišiEvo nekoliko mudrih riječi velikog Bartola Kašića, SJ (i to na pravom stoljetnom i drevnom književnom jeziku):
"Velekrat sam razmišljao i razgovarajući se s druzimi iziskovao, kojim bismo načinom najboljim i najugodnijim mogli upisati i izgovoriti naša besidenja slovinska; ne mogosmo nikakova posobita najći, s kojim bi se moglo ne samo svima rusagom [državama], paček ni jednomu samomu ugoditi gradu. Jere svaki človik svoga grada govor i besidenje hvali: Hrvat, Dalmatin, Bošnjak, Dubrovčanin, Srbljin. Što ćemo dakle reći i odlučiti? Razborito i razložito scinim [smatram] ja zaisto i mnim, da oni pisalac, koji hoće štogod upisati naški, ima nastojati, koliko najbolje može, onim govorom upisati, koga on višt u mnozih pozna, da je najopćeniji i koga može svak' lašnje razumiti i s koristju pročtiti: neka kakogodire mnozima ugodi. Ovim dakle načinom odlučih ja pismo ovega Rituala ili Običajnika istomačiti naški, bivši ja govorio i općio s ljudmi od razlicih rusaga slovinskih hodeći po svitu, i ja sam njih ovaka govorenja razumio i oni su moja (krstjani, Rašijani, Srblji poluvirci i Turci). Jur dakle, ako ja bosanski upišem ove riči: poslao sam, učio sam, rekao sam ili take ine, ne branim zato Dalmatinu našemu, da on ne obrati na svoj način ove iste riči i inake ter reče: poslal sam, učil sam, rekal sam; ni manje Dubrovčaninu, da ne reče: poslo sam, reko sam; ali gdi ja upišem: što ili šta, ne branim Dalmatinu, da on reče: ča, ter tako u inih ričih, koje ne budu upisane načinom svoga grada ili mista, svak' na svoj način navrnuvši slovo kojegodir po svojoj običaji: tako ne imamo koriti jedni druzih veleći, da zanose."
(p. Bartol Kašić, »Ritual rimski«, predgovor, 1640.)
Nazalost, nismo u 17 st. I imamo otprilike kodificiran standard, koji ni meni nije najmiliji, ali koji omogucava da se razumiju medjimurec i hvaranin, pod uvjetom da su zavrsili osnovnu skolu. Dakle, cista komunikacijska pragma, onkraj rasprave sto bi bilo bolje da je bilo...Nemam nista protiv cakavskog, osim sto imam povremenih poteskoca u razumijevanju...
IzbrišiEvo, treba li boljih argumenata u korist latinskog jezika? ;-)
IzbrišiPoništimo samo odluku Sabora iz Jelacicheva doba i "da vidiš miline moj pobro..."
IzbrišiU mojoj župi je unutar postojeće crkve pred nekoliko godina ponovno izgrađena kapelica. U pozadini priče su komunisti koji su pred više desetljeća župi oduzeli prostore pa je trebalo kapelicu prenamjeniti u sobe, sakristiju, župni ured i tako... Danas kada se uđe u kapelicu dobije se želja za molitvom. Kada sam o tomu razgovarao sa svećenikom sa župe rekao je da je tražio arhitektu sa "sakralnom dušom". Mislim da arhitekt koji nije vjernik, osoba duboko prožeta vjerom, koja se ne potrudi upoznati sa baštinom i zakonitostima sakralnog prostora ne može projektirati lijepu crkvu. Estetika+kršćanstvo+nadahnuće je formula za lijepo. Hangara mi je dosta.
OdgovoriIzbrišimeni je prekrasna (ljepotica) crkva-filijala u Koriji kod Virovitice koja je u sklopu župne crkve u Špišić Bukovici, a izgrađena je zahvaljujući divnom i požrtvovnom bivšem župniku fra Anti Barišiću koji je sada u Petrinji
OdgovoriIzbriši