Pomozi mi, draga sestro, utješi me u strašnoj muci koju podnosim. O kad bi znala strogost Sudca koji želi svu našu ljubav, kakvu zadovoljštinu zahtijeva za najmanje prekršaje prije no što nas pusti k nagradi! Kada bi samo znala koliko čisti moramo biti da bismo gledali Božje lice! Moli! Moli i čini pokoru za mene koja sebi više ne mogu pomoći!
(pokojna redovnica susestri, bl. Štefaniji Quinzani)
Više mi je ljudi reklo da ih je u mom prošlogodišnjem izvještaju iz Rima posebno zainteresiralo kratko spominjanje muzejčića duša u čistilištu. Namjeravao sam već tada, u studenom kad se na poseban način spominjemo svetih duša u čistilištu napisati kratku preporuku knjige koju vam danas predstavljam. Nažalost, oteglo se to sve do sada, no evo konačno je došlo na red. Žao mi je ako sam ovim kašnjenjem uskratio dušama toliko potrebne molitve, ali osnovni smisao ovog članka ostaje podsjetiti sve čitatelje koliko je važno moliti, prikazivati svakodnevne žrtvice i posebno dati da se za pokojnike u čistilištu prinose svete mise te namjenjivati za njih oproste.
Knjiga je dostupna u prijepisu francuskog izvornika iz 1888. godine:
Abbé François-Xavier Schouppe, Le Dogme du Purgatoire illustré par des Faits et des Révélations Particulières
kao i u engleskom prijevodu:
Purgatory: illustrated by the lives and legends of the saints (1893) ili
Purgatory (1920)
Naglasit ću odmah da ova knjiga nije obrana doktrine o čistilištu, tj. da pretpostavlja kako čitatelj prihvaća dvije tvrdnje koje Crkva uči de fide, tj. dogmatski, a to su ona da duše koje su umrle u milosti Božjoj, ali s lakim grijesima ili neizvršenim vremenitim kaznama za grijeh idu u čistilište te da vjernici mogu pomoći tim dušama svojim molitvama, dobrim djelima i posebno svetom misnom žrtvom.
Što je onda sadržaj ove knjige? Privatne objave svetaca, blaženika i pobožnih ljudi u kojima su oni vidjeli čistilište, doživjeli neke njegove karakteristike ili susreli neku od duša koja im je objasnila zašto je ondje završila, te ih zamolila za pomoć.
Ja ne volim privatne objave, pogotovo ne novijeg datuma, ali autor je u uvodu vrlo lijepo razložio koja je svrha radi koje je knjiga pisana. Ako nekome ne treba drugog poticaja da moli za duše u čistilištu osim što ga Crkva na uobičajeni način na to nuka, to je vrlo pohvalno i takva osoba ne treba ovu knjigu čitati. Nama ostalima dobro je vidjeti konkretne primjere koji nam pomažu da iz pomalo neosobnih definicija lakše primijenimo nauk i praksu Crkve u svom životu u ovom bitnom pitanju. Kao što i autor spominje, ako nam se neka od ovih objava učini nestvarnom, neuvjerljivom i slično, slobodni smo preko nje prijeći kao obične priče, tj. ne trebamo se zabrinjavati. No sama količina svjedočanstava, a radi se doslovno o desetinama i desetinama događaja, te imena koja iza njih stoje, vrlo često svetci i svetice uz koje su bili nazočni pouzdani svjedoci, garantiraju da će svaki vjernik koji ovoj knjizi priđe makar i sumnjičavim stavom, pronaći ovaj ili onaj događaj koji će ga dirnuti i potaknuti na molitvu za siromašne duše.
Na kraju navodim još samo jedan citat iz ove knjige. Naime, može se dogoditi da nakon dužeg čitanja (preporučujem ipak samo nekoliko poglavlja dnevno) ostanemo obeshrabreni videći kako se i sitne pogreške moraju mukotrpno i dugotrajno čistiti jer to zahtijeva božanska pravda. Sveti Franjo Saleški daje kao i uvijek širu sliku.
"Možemo", kaže ovaj sveti i dobroćudni duhovnik, "iz misli na čistilište crpsti više utjehu nego strahovanje. Većina onih koji se jako groze čistilišta misli više na vlastitu korist, nego nego na Božju slavu, a to proistječe iz toga što razmišljaju samo o trpljenjima bez da razmotre mir i sreću koju ondje uživaju svete duše. Istina je da su muke ondje tako velike da se ni najgora trpljenja zemaljskog života ne mogu s njima usporediti, ali se ni nutarnjem zadovoljstvu koje se ondje uživa ne može približiti nikakvo blagostanje ili zadovoljstvo na zemlji.
Duše su savršeno predane Božjoj volji, odnosno njihova volja je tako suobličena Božjoj da one žele samo ono što Bog želi, pa bi se, da im se otvori raj, radije strovalile u pakao, nego pojavile pred Bogom s mrljama za koje vide da ih izobličuju. Pročišćuju se drage volje i s ljubavlju jer se tako Bogu sviđa.
Duše žele biti ondje u stanju koje je Bogu po volji i dokle god mu to odgovara. One ne mogu sagriješiti niti osjetiti najmanji pokret nestrpljivosti, pa ni počiniti najmanju nesavršenost. Ljube Boga više no sebe same i više no bilo što drugo, ljube Ga savršenom, čistom ljubavlju koja ne traži probitka. Tješe ih anđeli, a ispunjene su nadom koja nikako ne može biti razočarana u onome što iščekuje. Najgorča tjeskoba ublažena je dubokim mirom. To je vrsta pakla s obzirom na muke, to je raj s obzirom na užitak koji im u duše ulijeva ljubav. Ljubav snažnija od smrti i moćnija od pakla."
Za one koji žele znati više: ovo i ovo.
i jedna molitvica.
OdgovoriIzbrišiU posljednje sam vrijeme popustio u revnosti molitve za duše u čistilištu. Postoji nekakav običaj, ako sanjate nekog pokojnika, obvezatno mu se pomolite za dušu.To se držalo kao nekakvih dopuštenjem Božjim da nam se jave u snu upravo iz tog razloga.
OdgovoriIzbrišiDok sam revnije molio za duše u čistilištu, znam da sam puno češće sanjao neke poznate ili susjede koji su preminuli, ali za koje se ne moli baš puno.
To je nekakav običaj. Ne znam koliko je teološki opravdan???
U svakom slučaju, dobro je pomoliti se za duše pokojnika, osobito onih kojih se nema tko spomenuti. Sjećam se nekadašnjih trećoredica koje su postile za duše u čistilištu te barem jednom godišnje naručile sv. Misu za duše kojih se nema tko spomenuti!
Kikii
molim vas,recite mi najiskrenije treba li se doista moliti za duše u čistilištu? Biblija to ne spominje,a o tome se ne govori puno u crkvi,ja bih željela moliti za duše u čistilištu ali ne znam kako ja mogu pomoći tim dušama svojim molitvama? Toliko sam zbunjena,zajednica u kojoj sam bila,ne pridaje važnost niti molitvama za naše pokojne,a kamoli za duše u čistilištu,zajednica je dio katoličke crkve da se razumjemo,inače ovaj blog sam otkrila nedavno i jako mi se sviđa,svako vam dobro želim!
OdgovoriIzbrišiBiblija to itekako spominje. Pogledajte kako je pobožni Juda Makabejac molio i prinio žrtvu naknadnicu za mrtve, da im se otpuste grijesi:
IzbrišiSabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. Sutradan su došli Judini ljudi – jer je već bio posljednji čas – da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. (2 Mak 12,38).
Uostalom, dogma je Crkva da duše koje umru u stanju lakog grijeha idu u Čistilište. Isto tako je trajan nauk Crkve da tim dušama možemo pomoći našim molitvama, a posebno prikazanjem svete mise, tj. žrtve naknadnice za počinjene grijehe.
Ta zajednica koja ne pridaje važnost molitvi za duše u čistilištu nije katolička, makar se ona možda tako naziva. Katolici su samo oni koji u potpunosti prihvaćaju nauk Crkve - oni koji uzimaju samo dio nauka, a neki drugi dio ignoriraju nisu katolici.
Inače, riječ "heretik" dolazi iz grčkog jezika i doslovno znači "ja biram". Zato je Crkva od početka one koji biraju što će vjerovati, a što ne (umjesto da prihvate cijelu Vjeru) nazivala upravo tom riječju.
Iskreno Vam stoga preporučam da se klonite zajednica koje zanemaruju tako važne aspekte katoličke vjere.
Svako dobro i Vama!
P.S. Običaj je potpisati se ispod komentara. Možete odabrati bilo koji nadimak ili inicijal, to služi samo zato da se u eventualnom razvoju razgovora zna tko je što rekao.
Svakodnevno. Uvijek. Kad god nam to pružaju mjesta i prilike. Uvijek je poželjno i znak je duhovnog milosrđa "za žive i mrtve Boga moliti". Kada molimo, prikazujemo kakvu žrtvicu, duhovnu patnju, postimo, pričešćujemo se, prikazujemo kakav oprost. Dušama u čistilištu zaista možemo pomoći na mnoge načine, a s druge strane - daleko od nas bio trgovački duh - ove svete duše pomažu nama. Pokušajte samo zamisliti jednu dušu koja se iz čistilišne vatre i bolnoga čišćenja pridruži nebeskome zboru u potpunosti. Neće li se zauzeti za nas, kada smo se i mi svim srcem molili da ih Gospodin po svom milosrđu oslobodi i po beskrajnom milosrđu usavrši njihovu ljubav do one punine koja je kadra uživati vječno blaženstvo svetih u Nebu. Longin
Izbriši"Crkva je,od prvih vremena, častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve,
Izbrišipoglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju
Boga. Crkva također preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist
pokojnika: Pružajmo im pomoć i obnavljajmo im spomen." (KKC 1032) Longin
Prvo treba znati zašto su duše u čistilištu - da se očiste od svih kazna za grijehe, od najmanje sitnice do najgorih stvari, koje su nakupile za vrijeme zemaljskog života (što je često jako puno).
IzbrišiU Svetoj ispovijedi otpuštaju se grijesi, čime se duše oslobađa od pakla, ali ostaje pravedna kazna za te grijehe, koju treba zadovoljiti molitvom i pokorom, bilo na zemlji ili u čistilištu. Zato na ispovijedi svećenik zadaje pokoru (iako većinom premalu za okajati teške grijehe). Iako danas svi svećenici za pokoru daju molitve, nekad su se za pokoru davala i razna pokornička djela.
Dakle, što više molimo i činimo pokore, to više smanjujemo kaznu i pokoru koju ćemo morati trpjeti u čistilištu.
Kad se molimo, a posebno kad prikazujemo Mise za duše u čistilištu, onda činimo isto to - pomažemo im da im se skrate muke što prije (jer u čistilištu su iste muke kao i u paklu, ali bez očaja, jer duše znaju da će jednoga dana biti s Bogom) i da što prije dođu u Raj.
Isto tako, Crkva svojom moći, koju je primila od Boga, daje vjernicima mogućnost da za pokojne dobiju potpune oproste (potpuno opraštanje svih kazna za grijehe), ne samo na Dušni dan nego i u drugim prilikama:
http://www.zuparemete.net/kalendar-potpunih-oprosta/
(uvjeti za dobivanje oprosta su na dnu)
P.S. Je li ta zajednica bila možda neokatekumeni? Znam da oni odbijaju neke crkvene nauke.
Ustvari, molitve za kako ste ih nazvali, naše pokojne, jesu molitve za duše u čistilištu. Mi živi smo Crkva vojujuća/putujuća, oni u čistilištu su Crkva trpeća, a oni u raju (kanonizirani sveci, nepoznati nekanonizirani sveci i svi koji su bili u čistilištu i pročišćeni su) Crkva slavna.
IzbrišiZa svakoga tko ne umre na glasu svetosti u načelu se smatra da je završio u čistilištu (čak ni za najteže grešnike nijedan čovjek ne može sa sigurnošću reći "on je u paklu"). Za tu osobu tj. njenu dušu treba moliti i prikazivati mise. Ako je duša u međuvremenu iz čistilišta otišla u raj, molitva odnosno misa neće biti zaboravljena i Bog će je uzeti u obzir za nekoga drugoga. Isto vrijedi i za molitvu za dušu nekoga za koga se kasnije beatifikacijom/kanonizacijom - koje uključuju čuda, dakako - ispostavi da nikad nije ni bio u čistilištu: npr. u danima nakon što je nadbiskup Stepinac umro, služila se posve sigurno normalna zadušnica. Ako molimo za nekog pokojnika koji je bio teški grešnik, a završio je u paklu (a to da je završio zna samo Bog), Bog će opet i tu molitvu odnosno prikazanu misu namijeniti nekome kome treba.
Kad pohodimo grobove svojih najmilijih trebamo se pomoliti. Oni su "naše" duše u čistilištu tj. oni za koje se posebno brinemo. Bilo bi dobro da se pomolimo ne samo za pokojne roditelje, djedove i bake nego i za pradjedove pradjedova. Ima i onih za koje nitko ne moli. Zato često mnogi kontemplativni redovnici i redovnice posvećuju dobar dio svojeg života molitvama za takve "anonimne". i akcije među vjernicima
Što se tiče sv. Pisma, molitva za duše u čistilištu, i to one koji su užasno zgriješili protiv prve Božje zapovijedi (mogli bismo "racionalno" zaključiti da su završili u paklu!) spominje se u Drugoj knjizi o Makabejcima ("2 Mak 12, 39-45): Sutradan su došli Judini ljudi - jer je već bio posljednji čas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. Rane knjige sv. Pisma spominju Šeol, "Had". Međutim, taj Had nije nije čistilište nego danas prazni "Limb otaca", mjesto u kojem su sveti koji su živjeli prije Krista i svi već pročišćeni u čistilištu iz naraštaja prije Krista čekali ulazak u raj koji nije bio moguć dok se Kristovom smrću i uskrsnućem nije prekinuo okov istočnog grijeha.
Luka i ja smo pisali paralelno pa sad imamo dvaput Makabejce.
IzbrišiČesto se sjetim ove zgode koju spominju Cvjetići sv. Franje. "Ovu povijest ispripovjedio je meni, bratu Hugolinu, brat Ivan. Brat Ivan bio je čovjek vesela i smirena duha i rijetko je govorio. Molio je vrlo mnogo i pobožno. Nikada se nije nakon Jutrenje vraćao u svoju sobu, već je molio sve do zore. Kad je jednom tako ostao nakon Jutrenje u molitvi, ukaza mu se anđeo Božji te mu reče: “Brate Ivane, tvoj se put - a to si dugo čekao - približuje kraju. Stoga te pitam, u ime Božje, koju milost tražiš od Boga. Dajem ti dvije mogućnosti, od kojih možeš jednu po volji izabrati: ili jedan dan u čistilištu ili sedam dana muke na ovom svijetu.” Brat Ivan odmah izabra sedam dana muke na ovom svijetu. Tada je obolio od različitih bolesti. Spopade ga jaka groznica, kostobolja u rukama i nogama, bolovi u bokovima i mnoge druge bolesti. Ali najteže od svega toga bilo je što je đavao stajao pred njim, držeći u ruci velik list ispisan svim grijesima što ih je on ikada počinio ili pomislio, te mu je govorio: “Zbog tih grijeha, koje si učinio mišlju, riječju i djelom, osuđen si na ponor pakleni.” Brat Ivan nije se mogao sjetiti nikakvih dobrih djela što ih je učinio, a isto tako se nije sjećao da je u Redu bio ili da je sada u Redu. Mislio je da je osuđen, kako mu je to đavao govorio. Zato, kad bi ga upitao koji brat kako mu je, odgovarao bi: “Osuđen sam.” Kad su to vidjela braća, poslaše po starog brata Matiju iz Monte Rubiana, koji je bio svet čovjek i velik prijatelj brata Ivana. Brat Matija dođe k njemu sedmog dana njegovih bolova i muka, pozdravi ga i upita kako mu je. On mu odgovori da je nesretan i da mu je slabo, jer je proklet. Tada mu reče brat Matija: “Zar se ne sjećaš da si se često kod mene ispovijedao i da sam te potpuno odriješio od svih tvojih grijeha? Zar se ne sjećaš više da si u ovome svetom Redu već više godina Bogu služio? Zar se ne sjećaš da je Božje milosrđe veće nego grijesi cijeloga svijeta i da je Krist, naš blagoslovljeni Spasitelj, platio za nas neizmjernu cijenu da nas spasi? Poslušaj, bez dvojbe, ti si sigurno spašen.” Dok je tako brat Matija govorio, završi se vrijeme njegove kušnje, napasti je nestalo i došla je utjeha. Tada reče brat Ivan s velikim veseljem bratu Matiji: “Ti si umoran a već je i kasno, zato te molim da odeš spavati.” Brat Matija ga ne htjede ostaviti. Ali, budući da je on to uporno zahtijevao, ode od njega i pođe na počinak, a brat Ivan ostade sam s bratom koji ga je posluživao. I gle! Blagoslovljeni Krist dođe u velikom sjaju i s neizrecivo ugodnim mirisom, kao što je obećao da će mu se ukazati drugi puta kad mu bude više potrebno, te ga potpuno iscijeli od svih bolesti. Tada brat Ivan sklopljenih ruku zahvali Bogu što mu je podijelio milost da svoj jedan put sretno završava. Preporuči se, preda svoju besmrtnu dušu u Kristove ruke i preseli se iz ovoga života u vječni, združen s Isusom Kristom, za kojim je mnogo godina čeznuo i želio ga vidjeti. Brat Ivan bi pokopan u penskom samostanu. Na hvalu Kristovu. Amen." Longin
IzbrišiTomislave, odličan post!
OdgovoriIzbrišiTrebali bismo se svi s vremena na vrijeme ovoga podsjetiti. Jako je lako upasti u mlakost nepridavanja velike važnosti lakim grijesima, a još lakše zaboraviti moliti za sirote duše u Čistilištu.
Dragi Luka,hvala vam na svim objašnjenjima,i ja ću se od sada moliti za duše u čistilištu i za one za koje se nema nitko spomenuti,iz dotične zajednice sam već izašla.Hvala i neka vas Gospodin blagoslovi svojim svetim blagoslovima.
OdgovoriIzbrišikarla
Da,mateo,zajednica u kojoj sam bila su neokatekumeni,ali više nisam u toj zajednici,istina je da oni ne prihvačaju u cjelosti katolički nauk i to me je sablaznilo.karla
OdgovoriIzbrišiBog vas blagoslovio. Drago mi je da ste izišli iz te zajednice, jer osim odbijanja cjelovite katoličke nauke, na njihovim posebnim i nedopuštenim liturgijama se čini bezbroj svetogrđa, jer se kod pričesti nepažljivo postupa sa Svetom Hostijom, i čak se čestice Presvetog Sakramenta otresaju s ruke na pod.
IzbrišiKao brat katolik kojemu je Bog također dao milost da upozna Istinu i kao nedostojni grješnik, savjetujem da ispovijedite svećeniku sve takve slučajeve svetogrđa i takvih svetogrdnih Misa, ako ste na njima bili.
Dragi Mateo,bila sam i ispovjedila,steknete dojam da se samo tamo možete spasiti,kažu vam izravno ili neizravno,u rukavicama rekla bih,mi katolici kažemo i vjerujemo da Crkvu vodi Duh Sveti,kako onda mogu stalno katehizirati i govoriti protiv Tridentskog sabora,"Tridenntski sabor je sve zaustavio" kiko osnivač neokatekumenskog puta,slavili euharistiju u crkvi na stolu koji smo kitili cvijećem,a oltaru i tabernakulu okretali leđa,negirali žrtveni karakter svete mise.....itd...Božji blagoslov,drago mi je da postoji ovaj blog i da evangelizirate na ovaj način.Božji blagoslov.karla
OdgovoriIzbrišiBogu hvala.
Izbrišihttp://www.pius.info/archiv-news/892-kirchenkrise/7870-neue-propsteikirche-in-leipzig
IzbrišiNova crkva u Leipzigu...monumentalno ružna i skupa!
Ne znam tko još vjeruje da ovakvo nešto može bilo koga privući molitvi, Bogu ili vjeri?!?
Osobito danas, kad ljudi žele mistiku, svijeće, kandila, škropljenje i procesije.
Svi oni kojima je "via pulchritudinis", često citirana u djelima pape emeritusa Benedikta XVI., put spoznaje Boga, mogu samo gorko plakati.
Osim toga, ne sumnjam da će "netko" slučajno ubaciti barem nekoliko okultnih i masonskih simbola.
U jednom hrvatskom svetištu u novoj kapelici s obje strane oltara stoji po jedan kameni svijećnjak u obliku četverostrane nedovršene piramide, na čiji se vrh stavlja svjetlo....lux...Meni se krv zaledila u žilama. Simbol lucifera!A na oltaru ima samo neki križi položen tako da ga vjernici ne vide.Sve slučajnost-moguće. A možda...
Kikii
Pitanje nekome tko to može teološki protumačiti: ako nekog pokojnika sanjate,može li se to držati nekakvim znakom da mu se trebate pomoliti za dušu, jedanput ili pak češće. Dopušta li to dragi Bog dušama naših dragih u čistilištu?
OdgovoriIzbrišiIli je to pak čisto pravilo pameti: ne ulazim ni u kakvo razmišljanje, samo se pomolim, jer je to ionako potrebno i ne mogu pogriješiti???
Unaprijed hvala!
Kikii
Članak Vjerovanja lijepo kaže: vjerujem u zajedništvo svetih. To se zajedništvo odnosi i na trpeću Crkvu. Oni u čistilištu mogu komunicirati s nama, upravo jer su dio tog zajedništva, a načini komunikacije nisu samo u izmjeni duhovnih dobara ( zasluga jednih za druge). Tako je mene Šagi učio ( znam, znam da će sad nekome perje narasti, ali moram lagano nekad i provocirati )
IzbrišiJa osobno imam praksu, kad me netko pita što bi trebao načiniti nakon što je sanjao nekog pokojnika, da kažem neka dade sv. Misu da se prikaže za dotičnu osobu. Smatram da se tu treba držati onog pravila da se slijedi sigurnije mišljenje, a u ovom slučaju sigurnije bi bilo da se barem pomoli za tog pokojnika ako se već ne može dati sv. Misa.
seoski župnik
Dragi Župniče, od srca zahvaljujem.
IzbrišiS jedne strane snovima se ne smije uopće pridavati pažnja, jer je to sklizak teren.Nečastivi to može zlorabiti.
S druge strane znamo iz Svetog Pisma da Bog čovjeku govori često u snovima.A upravo je to svakako mogućnost da nas se opomene, da nam se napomene da molimo za duše u čistilištu. Odsada ću još ozbiljnije uzeti dužnost molitve za nas.
Inače, glede snova-postoji jedno kazališno djelo o Ponciju Pilatu i Pilatovici koja uvijek ponovno ima snove u kojima vidi milijune i milijune ljudi, pokoljenja do konca svijeta koja u molitvi spominju, ni manje ni više, ime njezina muža...Poncija Pilata! Velika enigma za Pilatovicu, za koju se inače tvrdi da je bila kasnije revna kršćanka. Je li zbilja imala ove snove? Je li odgonetnula njihovu tajnu?
No, opet rješenje je vazda isto. Naš Spasitelj Isus Krist!
Kikii
Isus Krist, isti jučer, danas i uvijeke! (Heb 13:8)
Izbriši"Jedinome Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, čast i slava, vlast i moć prije svakog vremena i sad i u sve vijeke! Amen." (Jd 1:25)
Kiki, hoćeš li prihvatiti ruku koju sam ti pružio prošli put?
U slučaju da nisi vidio komentar, ponovit ću ga i malo proširiti:
Bez obzira na sukob oko tumačenja događaja i djela autoriteta prošle godine, svakog čovjeka tko uistinu svim srcem želi vratiti istinu Tradicije, cjelovitu katoličku nauku, Misu svih vremena ovcama izgubljenim i napuštenim od svojih pastira, smatram svojim prijateljem i bratom, jer u konačnici imamo istu zadaću i želju - da se spase duše i da se proslavi Sveto Ime Božje.
Zato predlažem da "zakopamo sjekiru", da se ponizno molimo da nam Gospodin pomogne da uistinu razlučimo Istinu i ono što On od nas želi, i da se vratimo onom što obojica od svega srca želimo, a to je nasljedovanje djela mons. Lefebvra, koje se može sažeti u dvije točke: borba za Tradiciju (za Misu i nauku), te borba protiv modernih zabluda.
Počinjem isprikom za sve što sam rekao u vezi tebe što ti je bilo uvredljivo.
Što kažeš?
Mislim da ovaj post nije primjeren za takve razgovore, mozes ostaviti svoj mail ili nek mi se Kikii javi na mail i proslijedit cu tebi, pa mozete nastaviti diskusiju.
IzbrišiUpravo je to moje mišljenje: ne može se takvo nešto rješavati na blogovima. Sada bih kao modernisti trebao hiniti koliko sam spreman oprostiti.
OdgovoriIzbrišiMeđutim, nije Mateo ni prvi(valjda ni posljednji) koji se obrušio na mene. Ovaj sam put bio javno proglašen liberalom, i to pismeno, što me je posebno zaboljelo...prvi put je prvi put.
Iskreno: naviknut sam na modernističke i neokonzervativne napade i sve me više zabavljaju!
Žalosno je da sam još uvijek jedina osoba u svom narodu koja javno i konzekventno zastupa ideje mons.Lefebvrea i poštuje autoritet njegovih nasljednika. I to držim tragedijom!
I da je to vazda kamenom smutnje: ako ne slijeva, onda zdesna...
Dosta mi je biti kamenom smutnje!
Dosta mi je većma svih naših hrvatskih oscilacija: od modernizma, preko neokonzervativizma,santosubitizma, ED skupina svih profila pa do guski u maglama sedisvakantističkih opsjena.
Dosta mi je inertnosti, učmalosti, popovanja modernistima...nikako da se pronađe put do onih koji zbilja nastavljaju konkretnu borbu za Crkvu kako je to činio mons.Lefebvre. Druge zemlje imaju već priorate, škole, staračke domove, izdavačke kuće, kuće za duhovne vježbe. Mi imamo stotinjak tradicionalista i tristo pogleda na tradiciju i ništa konkretno ostvareno.
Osim toga, napominjem: svakog tradicionalista koji nije nekome poslušan, strpao bih u ludnicu. Jer tada bismo zbilja bili, kako naš neokonzervativni zelot Mihovil ponavlja, samo neoprotestanti!
Kikii
Kao sto napisah, jedini daljni tekst vezan uz ovu temu koji cu ostaviti je email adresa.
IzbrišiKikii,
Izbrišimi hrvati u mnogo toga kasnimo, pa tako i u ovome.. Nosi nas nada da će jednom biti bolje. Svi koji smo okrenuli leđa modernizmu smo na udaru i bilo bi daleko lakse kad bi imali nekog iza sebe. Ili barem, često, uz sebe. Radujemo se u nadi da će nam takve muke biti oduzete od onih čistilišnih.
S.Š.
Sveti Josipe Radniče, moli za naš jadni, zaglupljeni i izmanipulirani narod!
OdgovoriIzbrišiMi nemamo većma identitet, nemamo cjelovitu katoličku vjeru, nemamo katoličku elitu...nemamo organiziranu tradicionalnu borbu protiv modernističke nemani!
Kikii
Jedino što mi trenutno pada na pamet je Gospina krunica. Mislim da je dovoljno katolička, tradicionalna i snažna da suzbije svako zlo i svaku neman. Longin
OdgovoriIzbrišiKad nam se napomenu istine o posljednjim stvarima, pojavi se odmah ćežnja za nebom, ali i svijest o čistilišnim mukama. Stoga je vrlo bitno ljubiti Boga i ljubiti bližnje, jer će po ljubavi biti oprošteni mnogi grijesi. Opraštanje se nameće kao sveudiljna nužnost u kršćaninovu životu!
OdgovoriIzbrišiKikii