Ljeto je u punom zamahu, pa je red da objavim nekoliko književnih i filmskih preporuka koje možete konzumirati ako ste pročitali i pogledali sve što sam do sada preporučivao.
četvrtak, 14. srpnja 2022.
petak, 30. srpnja 2021.
Uz lagano osvježavajuće piće
Kao mali predah nakon ozbiljnijih tema, evo nekoliko ljetnih preporuka knjiga i filmova ili serija. Prošle tekstove s preporukama naći ćete preko navedenih poveznica. Kako je već uobičajeno, ograđujem se od svake odgovornosti ako vam se određeno djelo ne svidi, za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama provjerite ocjene i osvrte na stranici IMDb ili Goodreads.
Crooked Letter, Crooked Letter - jedan od boljih romana s atmosferom američkog juga; nestanak nestašne djevojke dvadesetak godina ranije te nova ubojstva pozadina su za priču o dvojici ljudi koji su jednom bili prijatelji
A Wreath For the Enemy - pisano iz nekoliko isprepletenih perspektiva od kojih je najvažnija i najčešće se pojavljuje ona djevojke s boemskim roditeljima koji imaju neobičan hotelčić na francuskoj rivijeri; oko sredine zadnjeg dijela knjige zanimljivost pomalo opadne; važnije životne teme o kojima razmišljaju likovi prikazane su pristojno, a katolička vjera pojavljuje se dosta često u pozadini, prirodno i nepretenciozno, kako su to već znali napraviti anglofoni spisatelji sredinom prošlog stoljeća
The Loved One - crna, ali zabavna satira u kojoj Evelyn Waugh opisuje američku pogrebnu industriju
The Best of Archy and Mehitabel - žohar Archy koji je jednom bio pjesnik i mačka Mehitabel koja sebe drži damom pripovijedaju svoje dogodovštine u formi slobodnog stiha uz neobične prijelome teksta i bez velikih slova jer Archy piše redovitu novinsku kolumnu skačući i udarajući glavom tipke na pisaćoj mašini
The Dog of the South - glavni lik Ray je praktičan i načitan, ali izrazito dosadan dvadesetšestogodišnjak (premda ga svi smatraju starijim) koji objektivno opisuje svoje neuspjehe od kojih je zadnji bijeg njegove žene i kolege u Rayevu autu; Ray se s time ne miri i kreće za njima preko Meksika do Britanskog Hondurasa; humor je suptilan, ali toliko dobar da sam se više puta glasno nasmijao.
***
La isla mínima - neloš španjolski krimić, ne treba ga baš predetaljno proučavati, ali malo za promjenu ambijenta je ok
Never Take No For An Answer - simpatičan film o dječaku koji voli svoju magaricu dovoljno da zbog nje ishodi audijenciju kod pape (još u vrijeme kad su pape bili ozbiljni i pobožni ljudi)
The Secret World of Arrietty - crtani film studija Ghibli o malim i velikim ljudima; prikladan za cijelu obitelj
Mr. Inbetween - serija - jako dobra australska serija o no-nonsense plaćenom ubojici kojega savjest sustiže puževim korakom
This Country - serija - izvrsna britanska humoristična serija o dvoje mladih danguba
Dodatno:Wellington Paranormal - serija - pogledao sam nekoliko epizoda koje su bolje ocijenjene na imdbu; laka zabavaThe Outsider i Defending Jacob - (mini)serije - "šokantan" zločin u uspavanom američkom gradiću i "neočekivani" obrati u istrazi; gledljivo
subota, 4. srpnja 2020.
Šareno
Bumblebee - film s transformersima; za djecu, ali ne baš jako malu
Kingdom - drugu sezonu serije još nisam pogledao, ali prva je vrlo dobra korejska priča o zombijima u 17. stoljeću
The Expanse - serija koja je kroz tri sezone većinom bila interesantna, ali prema kraju postaje previše apstraktna
Big Night - simpa nepretenciozan film o dva brata Talijana koji vode restoran pred zatvaranjem
Chernobyl - razvikana miniserija koja zaslužuje pažnju koju je dobila; nema puno iznenađenja, ali su radnja i likovi vrlo dobri
Shoplifters - neloš japanski film, a i završetak je dosta realno osmišljen
Infinity train - animirana serija s kratkim epizodama, bajkovite priče su zgodno izmaštane; pomalo je naporno da su muški likovi redovito bezveznjaci, ali u tome je u duhu našeg vremena
The Mandalorian - dječja serija iz franšize ratovi zvijezda, u skladu s time likovi su plitki, ali su efekti privlačni
Tokyo Idols - tužan život drugačijeg tipa ovisnika izgubljenih u besmislu
One Child Nation - prikazuje banalnost zla koje prožima modernu Kinu (ali i zapad) u odnosu na vrijednost ljudskog života
King's Champion - lagana bajka o ratniku koji se mora ponovno aktivirati jer zlo, dakako, ne spava
We Have Always Lived in the Castle - dvije sestre i stari stric žive u velikoj kući na lijepom imanju; nakon velike tragedije sve je utihnulo, a oni bi jako htjeli da tako i ostane; neobična perspektiva i stil pisanja
The Murderbot Diaries - četiri pripovijetke od kojih je prva najbolja, a druga najlošija; sigurnosni robot koji se pokušava prilagoditi novim životnim okolnostima
Summer of Night - ima jedan neprikladan detalj, ali je u globalu izvrstan roman o zlu koje raste u uspavanom američkom gradiću
Swan Song - iz nekog razloga početkom ove godine pročitao sam (ili poslušao) više (post)apokaliptičnih romana, a ovo je najbolji od njih
They Thirst - od istog autora kao prethodno djelo, zamjetno slabije, ali za vampirske romane nije loše
Every Single Second - vidio sam da je Marko dobro ocijenio na Goodreads, pa sam i ja pročitao i nije mi žao; ima malo previše "važnih" tema, ali to je u knjigama za mlade i očekivano
Bad Blood: Secrets and Lies in a Silicon Valley Startup - što se događa kada karizmatična prodavačica magle osnuje firmu u društvu gdje je jedan od glavnih slogana "fake it till you make it"
Nothing to Envy: Ordinary Lives in North Korea - opis depresivne sjevernokorejske svakodnevice zanimljiv jer prikazuje sve iz perspektive običnih ljudi
Our Land and Our Lady - pročitao sam tek nekoliko poglavlja, ali svidjeli su mi se opisi doživljaja prvih misionara i istraživača u Americi
A Traveller in Rome - anegdote koje ilustriraju Rim od davne povijesti do pedesetih godina prošlog stoljeća kada je autor pisao; tek sam počeo čitati, no vrlo je privlačan stil i štikleci o Rimu
petak, 11. siječnja 2019.
Nova sezona
Naravno da je bilo puno više osrednjih ili loših filmova koje sam pogledao (ili počeo gledati), ali ne vjerujem da bi bilo korisno stavljati filmove za koje sam napisao primjerice "smeće od filma s možda dvije interesantne scene" ili "bezidejna serija u kojoj je posebno iritantno promicanje pederluka i transvestitizma". Sada vidim da je u opisu sljedećih, nešto uspješnijih filmova, moj vokabular izuzetno ograničen. Valjda tako mora biti po uzoru na onu Tolstojevu izreku o sretnim obiteljima. Bilo kako bilo, ako vidite da imamo barem donekle sličan ukus, ostavite svoju preporuku u komentarima.
Adventures in Babysitting (1987) - zabavan filmić za obitelj
Train to Busan - film o zombijima koji se može pogledati jer je nesto svježiji od standardne ponude
Hunt for the Wilderpeople - jako gledljiv i zabavan film
Arrival - ok film, dovoljno dubok da nije ni pretenciozan ni dosadan
Sacro GRA - interesantan talijanski dokumentarac iako se zapravo ništa ne događa u njemu
La La Land - film koji pokazuje posljedice ženske emancipacije
The Party (1968) - zabavna komedija, a indijski lik nije pretjeran iako u početku tako izgleda
What Ever Happened to Baby Jane? - simpatičan i jednostavan film, luda sestra dobro glumi
La cage dorée - simpatičan film s potpuno klišeiziranom radnjom, ali zgodan zbog francusko-portugalskog miksa
Detectorists - blaga i suptilno zabavna preporučljiva serija
Who am I, Kein system ist sicher - dobar njemački triler o hackerima
Komm, süsser Tod - zabavna i gledljiva austrijska kriminalistička komedija
The Punisher - dosta dobra akcijska serija, cijelo vrijeme se pitam zašto ameri rade od svojih veterana heroje, a mi svoje preziremo, ali to nema veze sa serijom
Bad Genius - zgodan film, ali je kraj razočaravajući, vjerojatno je takav zbog moralne pouke
Wyrmwood: Road of the Dead - dosta dobar film o zombićima
Happy Death Day - ok, lagani film bez ikakvih novih ideja
Tiempo De Valientes - simpatičan argentinski film o policajcu i psihoterapeutu koji otkriju zavjeru oko krijumčarenja uranija
The Terror - spora, ali gledljiva serija interesantna zbog atmosfere, dobrih glumaca i arktičkog krajolika
Cobra Kai - dobro osmišljena i balansirana serija dramskog i komičnog karaktera
Confessions (2010) - pamtljiv film o maloljetničkom nasilju i osveti s pomaknutim japanskim smislom za realnost
The Sting - malo usporen, ali zgodan film
Nightmares and Dreamscapes - prva epizoda - simpatična priča bez ijedne progovorene riječi o igračkama koje se osvećuju ubojici njihova tvorca
Searching - interesantan format gdje se sve događa na ekranu u različitim prozorima
The Guilty (2018) - s obzirom da se cijeli film odvija preko telefona i gledajući glavnog lika kako reagira na razgovore, dosta je kreativan
utorak, 26. rujna 2017.
četvrtak, 12. siječnja 2017.
Svoju izdaju pokrivaju
Dakle Vatikan je uzvitlao mnogo prašine oko zadnjega filmskog djela Martina Scorsesea “Šutnja”, u kojemu Scorsese, po vlastitom priznanju “posrnuli katolik”, još jednom izrabljuje svoje katoličko podrijetlo da bi karikirao vjeru, baš kao što je to učinio svojim zloglasnim “Posljednjim Kristovim iskušenjem”. Nakon posebne projekcije filma u Papinskom orijentalnom institutu u Rimu, namijenjene isusovačkoj publici, Scorsese je bio u privatnoj audijenciji kod pape.
Film, snimljen prema istoimenome povijesnom romanu, pripovijeda o dvojici isusovačkih misionara poslanih u 17. stoljeću u Japan da pronađu subrata, Christovaoa Ferreiru, koji je, izgleda, otpao od vjere i odrekao se Krista za strašnog progona katolikâ što ga je provodila tadašnja japanska feudalna vlast (šogunat), uključujući i ugušenje Šimabarske bune katoličkih seljaka. Jedan od dvojice isusovaca u potrazi za Ferreirom i sam se odriče Krista da bi spriječio mučeništvo skupine japanskih vjernika. Tako je njegovo odreknuće od Krista prikazano kao čin vrhunske ljubavi, koji se izdiže nad puko vjeroispovjedno prianjanje, dok jednostavni japanski vjernici ostaju voljni pretrpjeti mučeništvo koje otpali isusovac junački sprečava.
Film bi nas valjda trebao izazvati da si postavimo “duboko” pitanje: Tko je veći mučenik: otpadnik koji se odriče Boga da bi spasio tjelesne živote ljudi ili oni ljudi koji se odriču svojih tjelesnih života da bi bili poslušni Bogu i spasili svoje besmrtne duše? Ta “dvoznačna” i “kompleksna” tema bez sumnje je neizmjerno privlačna diletantima, pseudointelektualcima i znalcima “kompleksnosti” koji okružuju Franju, a on sam nikad ne propušta priliku da se naruga katoličkim “fundamentalistima”.
Naslov filma, kao i film, smjera na tobožnju Božju “šutnju” za vrijeme mučeništva drugog isusovca u potrazi i vjernikâ koji umiru s njim – kao da bi Bog izdavao s neba usmene proglase kojima osuđuje progon kršćana. U tom podmuklom upućivanju na Božju “šutnju” uključno je sadržan antropomorfizam kojim se previđa način na koji Bog govori u povijesti, kao što to čini kada krv mučenikâ – a japanski su mučenici među najvećima koje Crkva poznaje – postane sjeme za obraćenje drugih i doista čitave civilizacije, kako se dogodilo na Zapadu.
No to je preprejednostavna ideja za znalce kompleksnosti. Bolje je zaroniti u “duboko” pitanje o Božjoj “šutnji” – poput Franje, koji povodljivoj djeci izjavljuje da “nema odgovor” na Božju “šutnju” pred dječjom patnjom osim da “trebamo naučiti kako jecati”. Nije baš utješno, ali zadovoljava žudnju za “kompleksnošću” mnogo bolje od jednostavnog upućivanja na nadu u vječni život i beskrajnu radost blaženstva nakon što završe patnje ovoga kratkog života.
Glede ovog filma biskup Robert Barron usredotočuje se na problem koji postoji s elitama (i unutar i izvan Crkve) koje uživaju u ovakvim stvarima dok dižu nos na “simplicističku” religioznost:
“Zabrinut sam da sve to naglašavanje kompleksnosti, mnogostrukosti i dvoznačnosti ne bude u službi današnje kulturne elite, koja se ne razlikuje toliko od japanske kuturne elite prikazane u filmu. Hoću reći da su svjetovnom vrhu uvijek draži oni kršćani koji su neodlučni, nesigurni, rascijepljeni i zapravo željni privatizirati svoju religiju. I uvijek je spreman brže-bolje otpisati strastveno religiozne ljude kao opasne, nasilne i, priznajmo, ne odveć bistre. Pogledajte ponovo Ferreirin govor… o tobože simplicističkom kršćanstvu japanskih laika ako dvojite o tome.”No ima tu još jedan problem, na koji je upozorio Sandro Magister: znalci kompleksnosti, predvođeni Franjinim isusovačkim pouzdanicima, služe se ovim filmom kao kontekstom za od Vatikana odobrenu promidžbu o tome zašto Crkva, prema njihovu mišljenju, više ne može djelovati misionarski u tradicionalnom smislu. Magister citira iz papinski provjerenog isusovačkog časopisa La civiltà cattolica članak u kojem japanski isusovac Shun'ichi Takayanagi piše o “smjeni paradigme” – molim vas, samo ne još jedna smjena paradigme! – s obzirom na “pojam misija i način njihova ostvarivanja”.
Takayanagi priznaje da je još “prije nekoliko desetljeća” misionarska djelatnost u Japanu i dalje ciljala na “vidljive i konkretne rezultate, odnosno na velik broj krštenih”, ali sada, uvjerava nas, to “više nije moguće”. Danas nam je potrebna još jedna poslijedrugovatikanska novotarija: misionarska djelatnost koja ne teži za obraćenjima. Tj. misionarska djelatnost koja – savršeno pokoncilski dvokazano – nije misionarska djelatnost.
Takayanagi (kako ga citira Magister) svoju besmislicu ovako objašnjava:
“Čak i ako su misije imale velikih uspjeha u Japanu u 16. st., više nije moguće sličan uspjeh postići danas, u vrijeme ubrzanog napretka materijalne kulture i visokog životnog standarda. Baš iz tog razloga mora se zastarjelo poimanje misija, koje potječe iz zapadnoga kolonijalnog razdoblja 19. st. i preživjelo je u podsvijesti mnogih misionara, zamijeniti novim poimanjem ljudi s kojima se i za koje se radi. Nova strategija naviještanja evanđelja mora postati izraz potrebe današnjih ljudi za religijom. Dijalog mora produbiti naše poimanje drugih religija i naše shvaćanje zajedničke ljudske potrebe za religijskim vrednotama.”U prijevodu: nova, usavršena, poslijedrugovatikanska misionarska djelatnost mora evanđelje naviještati naviještanjem “religijskih vrednota” općenito, a ne kršćanstva napose, pogotovo ne katolicizma. Tj. naviještanjem evanđelja ne smije se naviještati evanđelje. Ovo nije vic. Naprotiv, to je pokoncilsko razmišljanje u svojoj srži, naime: posvemašnja besmislica prerušena u duboku “modernu misao” o “suvremenim pristupima” poslanju Crkve.
Istu besmislicu dalje razvijaju vodeće papinske novine L'Osservatore Romano, u članku koji Magister također citira. Stanoviti Marco Vannini, koji čak nije ni katolik, uglađeno uvjerava čitatelja (u prikazu knjige) da “u našemu globaliziranom svijetu religiji ima mjesta samo ukoliko je ‘religio duplex’, odnosno religija na dvjema razinama, koja je naučila poimati sebe kao jednu od mnogih i gledati na sebe očima drugih, nikad ipak iz vida ne gubeći skrivenog Boga, ‘onostranu točku’ zajedničku svim religijama.”
Drugim riječima, Crkva se mora odreći zamisli o stvaranju obraćenikâ na kršćanstvo, a to je kao da kažemo da se Crkva mora odreći samoga svojeg poslanja. I doista, svjedočimo pravoj demisionizaciji Katoličke Crkve, programskomu praktičnom odbacivanju božanskog poslanja od strane crkvenih ljudi koji misle da su pronicaviji, profinjeniji, kompleksniji u razmišljanju od svojih “fundamentalističkih” prethodnika iz mračnih vremena prije II. vatikanskog, kad su svećenici, biskupi i pape stvarno vjerovali da je njihovo poslanje učiniti Kristovim “učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam [Isus Krist] zapovjedio.” (Mt 28,20)
Ali što je Utjelovljeni Bog znao o “našemu globaliziranom svijetu” današnjice?
Za znalce kompleksnosti, uključujući i one koji nose mitre ili zovu sebe teolozima, Isus Krist svodi se na robnu marku na globalnom tržištu religija. Ako to ne znači da smo usred najveće krize u povijesti Crkve, onda riječ “kriza” nema nikakvo značenje.
http://www.fatimaperspectives.com/sv/perspective921.asp
Vidi također: 1, 2.
petak, 9. rujna 2016.
Novi prijedlozi filmova i serija
Evo novih, vrlo kratko obrazloženih, preporuka. Stavio sam i par filmova i serija za koje nisam baš siguran, ali to je naznačeno u opisu. Kao i uvijek, odričem se svake odgovornosti za možebitno loše iskustvo, a primam sve zahvale ako nakon filmske večeri ostanete zadovoljni.
ponedjeljak, 18. siječnja 2016.
Najbolja televizijska serija katoličke tematike
To je gotovo sigurno Teresa de Jesús (Terezija Avilska). Radi se o španjolskoj mini-seriji od 8 epizoda, svaka u trajanju oko 50 minuta, snimljenoj 1984. godine.
Serija prati život sv. Terezije od njezine 23. godine sve do smrti kada je imala 67 godina. Prikazuje njezine probleme, od bolesti koje su je pratile preko tjeskoba koje je trpila zbog nerazumijevanja njezinog mističnog života te posebno poteškoća i protivljenja na koje je nailazila pri reformi karmelskog reda. No ta životna borba premrežena je prijateljstvima i radostima susreta s Bogom i bližnjima, a ne nedostaje ni komičnih situacija.
Scena, kostimi i glazba su izvrsni, zaista prenose ono što meni izgleda kao autentična atmosfera 16. stoljeća i onodobne Španjolske. Glavna glumica je dobro odigrala ovu vrlo zahtjevnu ulogu, pročitao sam da joj je to uloga života. I ostali likovi su najčešće dovoljno jasno ocrtani i životni, tj. ne zasjenjuje ih svetičin lik što je u ovakvim filmovima vrlo realna opasnost. Meni se ipak najviše sviđa neprisiljeni tempo radnje i to što se gledatelje ne tretira kao tupane kojima se sve mora razjasniti. Redateljica se odlučila mistične fenomene svetičina života prikazati gotovo isključivo bez specijalnih efekata, Terezijinim vlastitim riječima i onim što ne govori riječima, ali odaju geste. Briljanto je izbjegla kako sladunjavu patetičnu svetačku sliku, tako i materijalistički bezdušni te zato krivotvoreni prikaz Terezije. Nisam gledao više od dva-tri filma o svetcima jer prikazi Božjih ljudi zaslužuju puno veću umjetnost i suptilnost, nego prosječna hollywoodska drama, a najčešće dobivaju tek nešto mrvicu bolje od karikature.
Serija je na internetu dostupna u nešto boljoj rezoluciji bez titlova (1, 2) ili u dosta lošoj kopiji s engleskim titlovima (čak i nedostaje barem desetak minuta na kraju prve epizode). Ja sam gledao dvd-ove (3, 4) koje mi je poklonio Ivan (hvala!). Svesrdno preporučujem!
petak, 26. prosinca 2014.
Još filmova
Anatomy of a Murder - jazz glazbena pozadina je naporna, ali ovo je jedna od najboljih sudskih drama uopće, više od dva i pol sata prođu neprimjetno
Captain Phillips - film je dobar prije svega zbog glume Toma Hanksa
Prisoners - težak i dug film, ali dobar triler
Dersu Uzala - lijep film, pogotovo prva polovica, treba ga polako gledati premda traje dva i pol sata
The Monster Squad - dječji filmić o čudovištima kakav treba biti, bez ikakvih iznenađenja
Kung Fu Hustle - zabavan film prepun scena koje bi u prosječnom filmu bile preglupe, ali ovdje su vrlo dobro osmišljene
Rush - najbolji film sportske tematike, unatoč tome što traje dva sata i bavi se sportom koji me gotovo uopće ne zanima
The Third Man - dobar film, lijepa kamera, jedna od boljih scena potjere uopće pri kraju
This is Martin Bonner - film o običnom životu koji mi je od prvog trenutka zadržao pažnju, takve fotografije bi svatko želio uslikati
The Singing Detective - vrlo dobra miniserija u kojoj se isprepliću drama, detektivski posao, razmišljanja o životu uzrokovana bolešću i glazbene točke
Les Choristes - jednostavan film s vrlo linearnom i nepretencioznom radnjom
Blue Ruin - ok film o spirali osvete, jednostavna radnja, ali dobra gluma glavnog glumca
No Clue - zabavan film, osvježenje iz Kanade
Vampire Hunter D: Bloodlust - zgodan film s dobrom animacijom
Edge of Tomorrow - ok akcijski film koji igra na deja vu kartu
The Judge - neloš film koji kombinira obiteljsku priču i sudničku dramu, pa iako traje skoro dva i pol sata može proći
Guardians of the Galaxy - zabavan film, ima par trenutaka za nasmiješiti se, a općenito za pustit mozak na pašu
Housebound - zabavna novozelandska horor komedija bez prenemaganja ustrašenih likova
Stand and Deliver - jedan od boljih filmova o učitelju koji preokrene loš razred
Happy Valley - dosta dobra policijska miniserija s puno dubljim sadržajem i likovima no što je uobičajeno
Napominjem da ovo nisu filmovi katoličke/kršćanske tematike! Čekam vaše preporuke u komentarima.
petak, 15. studenoga 2013.
srijeda, 28. kolovoza 2013.
Knjige, filmovi, glazba...
Iako se vrijeme pokvarilo, a većini ljudi godišnji odmori su završili, ljeto još uvijek traje. Pa sam u tom duhu odlučio navesti nekoliko laganih knjižnih i filmskih preporuka, a u komentarima očekujem vaše prijedloge. Svi naslovi mogu se u tekstualnom ili video formatu naći na internetu.
John Steakley: Armor - iako spada u znanstvenu fantastiku, ima vrlo malo znanstvenog i tehničkog brbljanja, a naglasak je na dobro izgrađenim likovima i zanimljivoj priči. Od istog autora tu je i Vampire$, nešto lošije djelo, ali ipak vrijedno čitanja, pogotovo ako vam se svidi Armor.
Max Brooks: World War Z - slobodno zanemarite istoimeni razočaravajući film, ako ste pogledali trailer, to je i više nego dosta. Knjiga je inteligentan i napet roman ispričan u formi svjedočanstava onih koji su preživjeli. Kao potpuno drugačiji pristup koji je meni manje zanimljiv, ako želite educirano filozofirati o ovoj temi, dostupni su vam dokumentarci: Zombie Apocalypse,
The Truth Behind Zombies (ili).
Dean Koontz: Odd Thomas - za one koji vole Koontzova djela, ovo je jedno od boljih. Nisam još pročitao ostatak serijala, ali djeluje obećavajuće. Još o Koontzu pročitajte i pogledajte ovdje. Usput, kao i gore, novi istoimeni film preskočite, nije tako loš kao World War Z, ali potpuno iskrivljuje i priču i likove do karikaturalnosti.
Konačno, žanrovski bliže ovom blogu, ali i dalje lagano pisano
John C. Lennox: God and Stephen Hawking: Whose Design Is It Anyway? - kratka i pristupačna knjiga, nadam se da ću imati prilike pročitati i ostala Lennoxova djela
Evo i nekih filmskih naslova, tek toliko da bude za svakog ponešto. S obzirom da o svakom filmu navodim vrlo vrlo malo, svakako provjerite IMDB ili neko drugo mjesto prije nego se odlučite nešto od ovoga pogledati. U suprotnom vam možda slijedi poprilično razočaranje. Znate kako je, sto ljudi, sto ćudi.
Millions - simpatičan film, malo prepatetičan u dijelovima, ali prikladan kao obiteljski film, a i glavni glumac je dobar
Charade - neloš lagani film, ni po čemu poseban, ali vrlo gledljiv
Witness for the Prosecution - dobar film ne toliko zbog radnje koliko zbog komičnosti i karizmatičnosti glavnog lika, odvjetnika
Alone in the Wilderness - dobar dokumentarac o životu jednog čovjeka u aljaškoj divljini, prikazuje prvu godinu koju je proveo ondje krajem 1960-ih, a nakon toga je ostao još više od trideset godina
Wreck-It Ralph - animirani film o likovima u arkadnim igricima, priča je ok
The Match Factory Girl - djevojka izolirana svojim repetitivnim poslom, šutljivim roditeljima i zanemarivanjem muškaraca postaje trovačica mišomorom, nije loš film i sat vremena koliko traje je taman
12 Angry Men (1957) - izvrstan film
Fargo - jako dobar film, glavna glumica je pogotovo dobra
The Conjuring - neloš film o opsjednuću i egzorcizmu, lijepo je što ozbiljno prihvaća moć molitve, nema ništa novo ili neobično
Behind the Mask: The Rise of Leslie Vernon - neobična perspektiva i dobra realizacija
Jack Reacher - poprilično predvidljiv, ali dobro odrađen triler
Le gamin au velo - prilično jednostavna radnja, ali nije naporna
Hot Fuzz - dobar zabavan akcijski film, jedan od boljih britanskih filmova koje sam pogledao
Strictly Ballroom - lagan film koji sebe nikad ne uzima ozbiljno, ali se ni ne ismijava vulgarno, zgodno
The Spirit of the Beehive - spor film u kojem se jedva nešto događa, ali lijepo prikazuje djetinjstvo hipersenzitivne djevojčice
Oslo, 31. august - besmisao života "bivšeg" ovisnika, dobar film
Damsels in Distress - film koji povezuje meni omiljene filmske teme od collegea do plesa i poskakivanja i sve to malo pomaknuto
Engrenages - dobra francuska serija i glumci, ljudi su sivi
Stake Land - nije loš film o zombivampirima
Znam da u naslovu piše i glazba, ali pretjerao sam s filmovima, pa ovo područje ostavljam potpuno vama.
nedjelja, 7. travnja 2013.
Roger Ebert, RIP
Preporučujem vam članak o Ebertu koji bi mogao zanimati čitatelje ovog bloga neovisno o tome jesu li filmofili ili ne. A za one koji vole gledati filmove, vjerojatno i ne treba spominjati stranicu s recenzijama i Ebertovu listu klasika koje bi valjalo pogledati. Nadam se da se na kraju života ovaj veliki filmski stručnjak vratio katoličkoj vjeri. Izmolite jednu zdravomariju za njegov pokoj.
subota, 25. kolovoza 2012.
Kratki animirani filmovi
ponedjeljak, 6. srpnja 2009.
Dobri katolički filmovi
Filmovi koje vam ja danas predstavljam vezani su, više ili manje direktno, uz pozitivan prikaz katoličke vjere koja čini bitnu odrednicu radnje, a pri tome ne negiraju kriterije kojima općenito prosuđujemo je li neki film kvalitetan ili ne. Pri sastavljanju liste nisam uključio novija djela poput Pasije ili Velike tišine koja su već dovoljno poznata, a ni horor uratke poput Egzorcista koji imaju svoju vrijednost, ali nisu baš za svakoga. Možda vam neki od filmova koje navodim nije poznat i bilo bi šteta da ga propustite.
Uz kratki opis filma u kojem pokušavam dati neke osnovne crte, ali ne i otkriti najvažnije dijelove filma, dajem i link na mjesto gdje pomoću torrenta možete skinuti film ako sam tako nešto našao na internetu (moram priznati da nisam previše tražio). O torrentima više pročitajte na wikipediji ili ovdje i ovdje (nisam čitao uputstva tako da ne odgovaram za točnost i prikladnost podataka), a jedan program za njihovo korištenje je μ-torrent. Ukoliko zbog bilo kakvog razloga (moralnog, sigurnosnog, pravnog, ...) ne želite koristiti ovu tehnologiju, uvijek možete iskoristiti klasične načine nabavljanja filmova poput videoteke ili kupnje u dućanu. Dajem i (neprovjereni!) link na titlove. Većinu audio i video datoteka možete gledati i slušati pomoću programa VLC Player, a titlove možete podesiti, ako je potrebno, pomoću programa Subtitle Workshop.
Evo filmova:

Ovo je meni definitivno jedan od najboljih filmova uopće. (torrent/titlovi 1, 2)




Ako vam ovo nije dosta, imate malo opširnije popise ovdje ili ovdje, a možda je zgodno podsjetiti i na jedan moj post od prije.
U komentarima možete ostaviti svoje filmske preporuke.
četvrtak, 22. siječnja 2009.
Priča o obraćenju

No Turning Back.
Neću puno opisivati ovaj film. To je priča o potpunom preokretu u životu koji je jednog buntovnog mladića iz grijeha i besmisla doveo do toga da postane gorljivi katolički svećenik. I to zagovorom Blažene Djevice Marije.
Film možete skinuti ovdje. Ima nešto manje od 250 MB, na engleskom je i traje oko sat i pol. Ukoliko link više ne funkcionira pokušajte ga skinuti preko torrenta (upišite Donald Calloway u tražilicu).
Ovdje je jedan kratki intervju s istim svećenikom koji priča svoje iskustvo. Film je puno bolji.
Evo i jednog nevezanog linka na vrlo kratka svjedočanstva na francuskom jeziku (nekoliko minuta) o katoličkoj vjeri.