Velimir Deželić stariji
SPOMENI SE
Spomeni se, Djevice, Majčice moja,Sirotno Tvoje sam dijete,
Znam, ja bih davno u noć zaluto —
Bez pomoći Tvoje svete.
Dogara mi svijeća i mrak se već hvata,
Krv se u žilama ledeni,
Staklene skoro smračit će oči,
Smrt stupa već hladna k meni.
Već posljedna ruža na bokoru cvate,
Hladni znoj rosi mi čelo,
Djevice, uberi ružu za me,
Na moje je stavi čelo.
Da pokajno umrem, to Majčice divna,
Od svog mi Sinka ishodi,
Onda uz nebesni blagi osmijeh
Daj, k Njemu me, k Njemu vodi !
Kad stupim u strahu pred Višnjega obraz,
Srce Mu prikaži moje,
On će napisano na njemu naći
Veliko Ime Tvoje.
Smilovat će Višnji se osmijehom na me,
Ne će da prestrogo sudi,
Sklopit ću ruke i drhtat, klicat:
O hvaljen mi, Kriste, budi!
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.