Vidjevši ovog crvenog lika na plakatu, zabilježio sam si da tu atrakciju definitivno ne planiram posjetiti.
Kartu za vlak do Lucce platio sam samo 3,90 €, ali morao sam malo bauljati po kolodvoru da nađem aparat za potvrđivanje. Da sam znao da mi neće otisnuti datum i vrijeme, nego samo jedva perforirati kartu, napravio bih to sam noktom i poštedio se nervoze.
Kolodvor u Lucci i park koji se nalazi ispred njega. Pretrčao sam cestu jer nisam uočio pothodnik (ulaz vidite skroz lijevo na idućoj fotografiji). Inače, u tom pothodniku svira klasična glazba. Možda od Puccinija koji je rodom iz Lucce, ali ne bih znao prepoznati. U gradu ima i muzej koji mu je posvećen, no nisam ga posjetio. Čini mi se dobra ideja jer stvara ugođaj za posjetitelje, a ujedno i odvraća nepoželjne elemente.
Krenuo sam stazom preko livade prema impresivnim zidinama.
Prešao sam opkop s potočićem i slijedeći neke ljude kroz hodnike popeo se na bedeme.
S druge strane je lijepa katedrala sv. Martina.
Kratka šetnja po zidinama.
Na većini dijelova nalaze se ograde da se tko ne surva preko.
Pogled prema brdima između Lucce i Pise koja se zovu Monte Pisano (ili Monti Pisani).
Ubrzo se spuštamo sa zidina i nastavljamo uz potok.
Porta San Gervasio jedan je od dva preostala ulaza inače potpuno srušenih srednjovjekovnih zidina. Lucca je imala zidove u rimsko doba, zatim ove srednjovjekovne zidine i konačno renesansne zidine koje i danas stoje i opsegom su najveće.
Utješno je slučajno primijetiti svete slike ili kipove na zgradama.
Posebno kad ih, kao ovdje prepoznajem. To je kopija Sassoferratove slike Gospe od ružarija, kakva stoji i dan danas u sobici kod ulaza u crkvu Kraljice svete Krunice na zagrebačkoj Koloniji (jedino normalno i lijepo umjetničko djelo u toj crkvi).
Uskoro sam došao do ovog kipa Blažene Djevice Marije.
Sreća da sam bacio pogled baš na ovu stranu gdje piše kako si vrlo jednostavno smanjiti kaznu za 40 dana. Samo nakloniš glavu i izmoliš Zdravomariju, kao da je to teško.
Rezidencija se zove La Gemma di Elena i čovjek koji me upisivao tvrdio je da je to bila kuća sv. Elene Guerre. Ja sam ostao malo skeptičan na te tvrdnje, ali ipak je bilo ohrabrujuće vidjeti ovakvu sliku pokraj vrata moje sobe.
Prvi razlog zašto sam odlučio posjetiti Luccu bila je sv. Gemma Galgani. Sekundarni razlozi bili su velika i lijepa crkva sv. Mihaela i to što su avionske karte Zagreb-Pisa bile jeftine. Usto me uvaženi Splendor podsjetio na Volto Santo (nedostupno do rujna), a jedan učeni prijatelj Talijan na Beatu Elenu Guerru, koja je od listopada prošle godine Santa.
Zato sam odmah krenuo prema Gemminom svetištu znajući da će vjerojatno već biti zatvoreno.
Usput sam naišao na neku crkvu s upaljenim svjetlom i otvorenim vratima i pomislio "baš dobro, provirit ću i kratko se pomoliti".
 |
| Na fotografiji je noć jer sam je slikao tek u povratku. |
Kad ono, svetište novca. Zapravo je ta bivša crkva pretvorena u knjižnicu, ali iznenadio me bankomat.
Ubrzo sam stigao do svetišta sv. Gemme koje se nalazi izvan starog grada. Bilo je zatvoreno kako sam i očekivao.
No Lidl pored bio je otvoren, pa sam navratio.
Opskrbljen živežju, sjeo sam na stepenice ispred crkve i jeo večeru, pileće medaljone i Actimel. Medaljona je bilo previše, ali prisilio sam se da ih sve pojedem. Pod Gemminim pogledom bilo bi me stid bacati hranu.
Vratio sam se u stari grad i prošetao centrom.
Ušao sam u knjižaru koja radi do ponoći.
Ima različite odjele, ali znanstvena i vjerska literatura nagurana je u neku pokrajnju prostoriju pored odlagališta suvišnih stvari.
Otišao sam se javiti sv. Mihovilu koji je bio gore u mraku na straži.
Po gradu su stavili ovakve gadne skulpture na sve važnije pozicije da bi bilo teže uslikati lijepu fotografiju. Kad već ljudi ne žele ići u muzeje suvremene umjetnosti, zašto ne staviti suvremenu umjetnost tamo gdje ljudi žele ići. Zašto ih ne šopati na silu?
Nije tako gadno kao gigantska zlatna crnkinja koja bulji u mobitel u Firenzi, ali ove skulpture u Lucci nemaju, po mom mišljenju, ni umjetničke ni geometrijske ili općenito matematičke ljepote.
Nije rijetko naići na neki satirični plakat zalijepljen na zidu zgrade. Čini mi se da je takvo izražavanje tipičan način pokazivanja nezadovoljstva i prezira još od antičkih vremena. Samo jedan primjer.
Vraćamo se nazad u smještaj. Primijetit ćete da na vanjskim fotografijama u ovom izvještaju automobila nema samo ako sam podigao kadar iznad njih. Po starom gradu redovito se vozi i parkira svuda. Jest da je meni iritantno, ali pretpostavljam da to govori kako stanovnici žele nastaviti živjeti u svojim drevnim urbanim područjima, a ne žele ih prepustiti samo turistima (kojih ima kao pljeve).
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.