Sv. Bartol i sv. Rok

Večeras je bogoslov Luka održao katehezu o velikodušnosti (magnanimitas), kreposti kojoj trebamo težiti izbjegavajući malodušnost s jedne strane i oholost s druge.. Iako je i Luka ilustrirao svoje izlaganje konkretnim primjerima, sutra ćemo od drugog bogoslova čuti nastavak još više fokusiran na praksu velikodušnosti. 

Don Ante Sumić je pjevao misu o blagdanu sv. Bartola. 

U propovijedi se p. Ante osvrnuo na Bartolomejeva putovanja kojima je izvršavao Gospodinovu zapovijed da učinimo sve narode njegovim učenicima. P. Ante se usredotočio na pitanje koje si svi vjernici postavljaju u izvršavanju Božje volje: "How much is too much or how little is too little?" Neću vam prepričati cijelu propovijed, već ću završiti s time da je spomenuo vagu na kojoj su na jednoj strani Kristova gorka muka i smrt za nas. Nadopunite sami. 

Bogoslov Vedran vrlo je vješto preveo propovjednikove riječi i ideje. 

Poslije smo se zadržali u druženju i razgovoru uz vodu i sokove koje je priredio odgovorni predstavnik Društva Benedictus. 

Nekoliko fotografija s današnje trojne mise

Ljetni posjet članova Svećeničkog bratstva sv. Petra započeo je u petak, a jučer i danas održane su i svečane pjevane mise. Uključite se u program naznačen na sljedećem posteru. 

Osmina Uznesenja Blažene Djevice Marije

Štujemo njezino tjelesno Srce, ali ne mrtvo i rastavljeno od njezinog svetog tijela, nego kao najplemenitiji dio njezina djevičanskog tijela, s osobitim obzirom na ono, što njezino Srce predstavlja, to jest: ljubav prema Bogu i prema ljudima, jer slikovito uzimamo Srce kao nosioca ljubavi.

Sveti je Ivan Eudes ovako označio predmet štovanja: „Prvo Srce Majke Božje jest tjelesno Srce, koje je u njezinim djevičanskim grudima. Drugo, to jest njezino duhovno Srce, jest Srce njezine duše, koje je označeno ovim riječima Duha Svetoga: Sva je slava kraljeve kćeri iznutra, to jest iz njezina Srca.

Sveti Ivan navodi pet razloga, koji nas mogu ponukati, da štujemo Srce Marijino:

1. To je srce počelo života Majke Božje.

2. Jer je ono pripravilo i dalo Krv, iz koje će snagom Duha Svetoga nastati čovječje tijelo utjelovljene Riječi Božje: ZAČET ĆEŠ I RODITI SINA.

3. Jer je ono počelo Boga Čovjeka.

4. Jer je Božanski Spasitelj na tom Srcu mnogo puta otpočinuo: JA SJEDIM U NJEGOVU HLADU... (Cant. 2,3)

5. Jer je Marijino Srce onaj žrtvenik, na kojem se Bogu prikazuje neprestana žrtva svih osjećaja, što imaju svoje središte u srcu. KLICAT ĆE SRCE MOJE... PJEVAT ĆU GOSPODINU, KOJI MI UČINI DOBRO. (Na step. – Ps 12,6).

(izvor)

Gospode velji, po Njoj što nebo krasi od vijeka u Tvojoj želji, čistoj ko ljiljan bijeli, Ti nas, Gospode, spasi!

Krist je uzašao na nebo
i prečistoj Majci Svojoj
pripravio mjesto besmrtnosti ; 
i ovo je sjajna ona svečanost, 
neusporediva sa blagdanima svetih,
u kojoj sva slavna i presretna
u višnje je dospjela odaje, —
gdje nikada ne zaboravlja one,
koji Nje se sjećaju.

Haha, mislite da smo već zaboravili?

(izvor)

Prilika

U subotu navečer, nakon povratka s jednog sprovoda, imali smo u crkvi sv. Roka u Zagrebu pjevanu rekvijemsku misu. Pjevao je voditelj naše Schole cantorum sancti Blasii, koja se ove godine iskazala na misama hrvatskih tradicionalističkih mladomisnika. Prisjetio sam se da sam Bernarda prvi put uočio kad se spontano i samoinicijativno pridružio pjevanju rekvijemske sekvence u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. Bilo je to u doba kad je na našim tradicionalnim misama glavnu glazbenu riječ i notu vodila nezaboravna Ida. U subotu je uz Bernarda pjevao i Bruno, a u nedjelju mu se u crkvi sv. Blaža pridružio legendarni Ivan Kovačić, kojemu se među mnoge zasluge ubraja i pjevanje na prvoj misi u crkvi sv. Martina u veljači 2011. Toga se, zajedno sa suzama sv. Tome Akvinskog, sjetim kad god u letku za nedjelju sedamdesetnicu vidim tekst Media vita. 

Razmišljajući tako o prolaznosti i smrti, palo mi je na pamet da nikad nisam eksplicitno zapisao: bilo to sutra ili za 50 godina, kad ja umrem, želim da mi sprovod i misa budu isključivo po tradicionalnom ("pretkoncilskom") rimskom obredu! I bez ikakvih govora o pokojniku, ni kod mrtvačnice ni kod groba ni na misi. Najbolje bi bilo da se ne govori ništa što ne piše u obredniku (bilo općem bilo lokalnom) ili u misalu, ali ako moraju nešto reći, neka kažu: "Pokojnik je zamolio da se na sprovodu ništa ne propovijeda i ne govori izvan ceremonija koje su propisane!" Podrazumijeva se, naravno, da ćete moliti za moju dušu. Na karminama držite govore i pričajte o čemu god vas je volja. 

Eto tako, to je lijepo crno na bijelom zapisano, pa, ako treba, isprintajte prethodni odlomak i odnesite kome treba potvrda te pokojnikove posljednje i izričite želje. Ako nadređeni to ne budu mogli ispoštovati (kako se ovih dana veli na Kupresu "ne daju Sarajlije"), njima na savjest. Tko od vas bude živ, neka pročita/otpjeva tradicionalnu latinsku misu zadušnicu u kakvoj sobi iza zatvorenih vrata ili na kamenu usred šume. A laici mogu izmoliti Oficij za mrtve. Unaprijed puno hvala!

Vratimo se natrag u sadašnjicu. Jako mi je drago što sam mogao jutros prisustvovati pjevanoj misi o blagdanu blaženog Augustina Kažotića. Majku sam podsjetio da sigurno prije nije bila na misi na kojoj bi se u molitvama spominjao i Augustin Kažotić, koji je zaštitnik njezine (i moje) župe, ali i Našašće sv. Stjepana, koje je župni blagdan u dalmatinskom mjestu gdje inače u ovo doba godine boravi. Ministranti Frane, David i Danijel (uz Ivana u subotu) potrudili su se nabaviti sve što treba za pjevanu misu s kađenjem, a Bruno je lijepo pjevao. Teško da ima nešto bolje i poticajnije za započeti tjedan od ranojutarnje pjevane mise s kađenjem. 

Ako ste u Zagrebu ili okolici, imate priliku i sutra, u utorak. U crkvici sv. Roka u 7 ujutro će don Elvir imati pjevanu misu od dana, a nakon toga će u 8:30 vlč. Stjepan služiti pjevanu rekvijemsku misu. Zelenilo koje prekriva nekadašnje groblje, mir, cvrkut ptičica, niske sunčane zrake koje se probijaju kroz oblake tamjana (bez brige, otvorimo prozore), bezvremenska glazba gregorijanskog korala koja se skladno prožima s tihim molitvama svećenika i nečujnim vapajima skrušenog puka... Priliku za što? – pitaju se neki zbunjeni čitatelji. Pa što molite u petom otajstvu radosnom? "Koga si, Djevice, u hramu našla." Ako ga je Blažena Djevica našla u hramu, zašto i vi ne biste potražili Isusa ondje?