Lucca: katedrale

U ovom postu proći ćemo katedralni muzej, katedralu sv. Martina te crkvu sv. Ivana i Reparate gdje je bila prva katedrala Lucce. S istom ulaznicom koja košta 10 eura može se popeti i na zvonike tih dviju crkava. Različite lokacije moguće je obići u više dana, pa mi se ova objedinjena ulaznica čini dosta isplativa. 

Tipične pruge crnog i bijelog mramora, nizovi slijepih lukova kao i stepenasta udubljenja u obliku romba koje ćete vidjeti na fasadama mnogih crkava, obilježja su toskanske romaničke i gotičke arhitekture koja je bila posebno značajna u Pisi. 

Nasuprot sjevernom boku katedrale sv. Martina smješten je katedralni muzej. 

List koji je trebao biti umetnut u sve misale u Lucci. Sadrži misne molitve za republiku koje se dodaju redovnim molitvama pojedinog dana. Iznenadilo me da ima čak i umetak u kanonu mise na mjestu gdje se u nekim zemljama spominjao kralj. 

Snimka ekrana na kojoj vidite najvažniju dragocjenost Lucce, Sveto Lice, tj. Volto Santo. To je navodno najstarija drvena skulptura na Zapadu koja potječe barem iz 8. stoljeća i od tada čini Luccu jednim od važnijih europskih hodočasničkih centara. 

Ovo raspelo posebno se štuje na blagdane Našašća i Uzvišenja sv. Križa, 3.5. i 14.9. Uvečer 13. rujna održava se procesija sa svijećama u kojoj je taj sveti lik nekoć bio nošen. Na idućim su fotografijama zlatni uresi kojima je Gospodinov lik ukrašavan. 

Čudo zlatne papuče

Priča kaže da je jedan siromašan putujući zabavljač, odan Svetom Licu, dolazio gorljivo moliti u svojim nevoljama. Kao znak pobožnosti prinosio je jedino što je imao - svoju umjetnost. Tako je u svetom prostoru, pred raspelom, zasvirao gusle, što je izazvalo negodovanje prelata i pobožnih vjernika.

No Sveto Lice, ukrašeno zlatnom krunom i odjećom, dalo je znak svoje naklonosti: s raspela je pala njegova dragocjena zlatna papuča. Time je siromahu pružena mogućnost da ublaži svoju bijedu. 

Kada je čovjek uzeo papuču, uhvatili su ga, optužili za krađu i zatvorili. No svaki pokušaj da se papuča ponovno stavi na stopalo raspela bio je uzaludan: kip ju je uporno odbacivao, kao da je već jednom nepovratno darovana nepravedno utamničenom siromahu. To je i uvjerilo sve da je riječ o pravome čudu.

Siromah je zatim oslobođen, a crkveni uglednici su mu, umjesto papuče, dali izdašnu novčanu pomoć, što je on rado prihvatio. Još i danas desna papuča Svetog Lica nije pričvršćena za stopalo raspela, nego leži pridržana zlatnim kaležom - kao da stopalo i dalje odbija obuću, u spomen na davno darovani znak milosti.

Lijevo su papuče kakve se spominju u legendi

Relikvije sv. Blaža

Relikvije sv. Tome Becketa često su čuvane u škrinjama izrađenim u Limogesu od emajla ukrašena scenama iz njegova života. Ovo je minijaturna verzija takve škrinje. 

Biskupski štap s prikazom sv. Martina i prosjaka

Svijećnjak za jutrenja svetog trodnevlja. Nadajmo se da će se u Hrvatskoj jednom naći svećenika koji žele obnoviti te sadržajne, no ne i posebno komplicirane obrede koji ostavljaju duboki dojam na sve vjernike koji u njima sudjeluju.  

S vanjske galerije muzeja može se razgledati gornji dio fasade katedrale. 

U Lucci se kao i u drugim talijanskim krajevima često susreće lik Blažene Djevice Marije koja štiti svoju djecu, tj. vjernike, od đavla.  

biskupova glava iz 11. stoljeća

maketa katedrale

Lik kojeg nazivaju fra Fazio, sudeći prema kesi, vjerojatno skuplja milodare

Crkva sv. Martina izgrađena u 6. stoljeću, postala je katedrala Lucce u 8. stoljeću premještanjem biskupskog sjedišta iz prijašnje katedrale sv. Reparate. Biskup Anselmo da Baggio (stariji) započeo je izgradnju današnje crkve, a posvetio ju je 1070. kao papa Aleksandar II. Iz njegova doba ostala je uglavnom fasada katedrale, a unutrašnjost je temeljito mijenjana u 14. i 15. stoljeću.

Na krajnje desnom stupu trijema pred ulazom u katedralu nalazi se labirint koji je postao jedan od simbola Lucce. 

U gornjem dijelu prikazana su čuda sv. Martina, a u sredini su prikazi mjeseci u godini.

Vatra se pojavila Martinu nad glavom dok je slavio misu; Martin istjeruje đavla iz opsjednutog

Martin oživljuje mrtvaca; Martin posvećen za biskupa

Paviljonček, odnosno hramić (tempietto) u kojemu se inače čuva Sveto Lice. Od 2022. to raspelo je premješteno u privremenu prostoriju unutar katedrale gdje se vrši restauracija. Obnovljena skulptura trebala bi biti ponovno otkrivena za desetak dana, u predvečerje blagdana Uzvišenja svetog Križa.

Čudo sjekire

Dogodilo se to u Pietralungi, 11. rujna 1334., kada je neki Ivan, sin Lovre, iz Pikardije u Francuskoj, na hodočašću u Luccu radi Svetog Lica, nepravedno optužen za ubojstvo i osuđen na smrt. Pun pouzdanja u moć Svetog Lica, čovjek se obratio njegovoj zaštiti. Kada je krvnik podigao sjekiru da mu odsiječe glavu, oštrica se neočekivano okrenula i odbila izvršiti smaknuće.

O ovom čudu postoje brojna svjedočanstva. Među njima je vlastoručno pismo Brance de’ Branci, podeste Pietralunge, zapis o događaju u rukopisu sačuvanom u biblioteci samostana kapucina na Monte San Quiricu u Lucci te sama sjekira, koja se i danas čuva u katedrali u Lucci, obješena pored kapele Svetog Lica kao trajni znak čudesnog događaja.

izvor

 kutija sa sjekirom nalazi se pričvršćena na stupu desno

Laboratorij za restauraciju u lijevom kraku transepta

Običaj je na Bijelu nedjelju slaviti oslobođenje Lucce od vlasti Pise koje se dogodilo 1369. godine. Danas je to turistička manifestacija sa zastavama i šarenim kostimima, ali ipak se prije pomole pred ovim oltarom slobode iz 16. stoljeća. 

Ova kopija postavljena je samo privremeno. Vidi drugu fotografiju ispod. 

Kapelu s Presvetim slikao sam prvenstveno zato što mi je pažnju privukla rešetka, sličan dizajn s četverolisnim uzorkom i šiljcima uočio sam i na svetištu sv. Gemme. 

Oslobođenje sv. Petra i mučeništvo sv. Klementa

Oltar u sakristiji

Navodno predivan sarkofag Ilarije del Carretto, druge od četiriju žena Paola Guinigija, vladara Lucce u prvoj polovici 15. stoljeća. Remek djelo koje je napravio kipar rane renesanse Jacopo della Quercia.

Zadnja od Tintorettovih Posljednjih večera

Jako lijepa skulptura sv. Martina i prosjaka iz 13. stoljeća koja je izvorno bila na fasadi crkve, a sada je ondje postavljena replika. 

Na šesterokutnu rešetku koju vidite na idućoj fotografiji povješaju kučinu. Kad započne Gloria tijekom svečane mise blagdana Uzvišenja svetog Križa, zapale tu kučinu i to simbolizira prolaznost zemaljske slave. Jedno od mogućih tumačenja nastanka tog običaja je kopiranje sličnog obreda iz papinskog krunjenja još od doba ranije spomenutog Aleksandra II. koji je izbor za papu dočekao kao biskup Lucce. 

Snimke iz 2024. i iz 2014.  

Idućeg dana posjetio sam crkvu sv. Ivana i Reparate. Ondje se na različitim razinama može naći ostatke rimske kuće iz 1. stoljeća prije Krista, rimskih termi, bazilike i paleokršćanske krstionice iz 5. stoljeća kada je to bila katedralna crkva, kripte iz 9. stoljeća te crkve i romaničke krstionice iz 12. stoljeća uz kasnije dodatke. 

desno se vidi zvonik obližnje katedrale sv. Martina

Sarkofag iz druge polovice 2. stoljeća s prikazom likova tipičnih za dionizijski kult. 

Sarkofag je pronađen krajem 17. stoljeća prilikom radova na izgradnji ove kapele sv. Ignacija Lojolskog.

krstionica

krsni zdenac iz 12. stoljeća

Silazimo na donju razinu. 

svod iz 14. stoljeća

Ovo su peći u kojima su lijevali zvona za crkvu. 

pod rimske kuće iz 1. stoljeća pr. Kr.

uspon na zvonik

Iako su radi sigurnosti postavljene zaštitne rešetke koje onemogućuju lijepo fotografiranje, na bitnijim pozicijama stavljene su rešetke s nešto širom očicom  što omogućuje fotografiranje finih veduta. 

zadnji uspon je po ljestvama

ali dalje se više ne može

Na mjestima gdje nije stavljena šira rešetka, kolege influenceri i kolegice instagramuše  rastrgali su metal i po cijenu slomljenih (umjetnih) noktiju. Hvala im!

Sa zvonika stare prelazim na zvonik "nove" prvostolnice, tj. katedrale sv. Martina koji se vidi na prethodnoj slici. 

pročelje katedrale s raznolikim stupovima

Na idućoj slici je crkva sv. Ivana i Reparate. Vidite krstionicu i zvonik s kojeg smo upravo došli. Kao što možete primijetiti, u Lucci je ostalo još nekoliko tornjeva od stotina njih koji su postojali u prošlosti grada. Meni su bila dovoljna ova dva zvonika uključena u istu ulaznicu. 

Već nakon dva dana zaželio sam se pojesti nešto na žlicu, pa sam na google maps upisao "soup" i stavio da mi označi samo restorane koji su otvoreni u to doba, tj. oko 15 sati. Našao sam restoran Sottosotto na trgu koji prati obrise antičkog amfiteatra i magnet je za nas turiste. 

Bilo je ukusno i ne toliko skupo koliko sam se bojao. Zapravo, u odnosu na hrvatske cijene, uopće nisam imao osjećaj da mi je nešto u Italiji bilo preskupo. 

Možda se sjećate mog zgražanja nad trgovinom s bačvama slatkiša i trgovinama s gumenim patkicama koje sam vidio u Dubrovniku. Ovdje su otišli korak dalje u trendovskom neukusu. U istoj trgovini nalaze se bačve sa slatkišima, gumene patkice, američki superjunaci i još da sve začini, Dubai čokolada. 

Za kraj ovog posta, nekoliko slika sa šetnje po zidinama Lucce.  U sat vremena ugodne šetnje, napravio sam puni krug. 

Ovdje slučajno nije bilo ljudi, inače ima puno džogera i šetača. 

Botanički vrt uz koji je vezana toliko glupa legenda da vam je neću ni ispričati. 

Lijevo je crkva sv. Frediana koju ćemo posjetiti u idućem članku, a desno je vrt palače Pfanner. Nisam smatrao potrebnim plaćati ulaz u taj vrt kad sam sve vidio sa zidina. 

Nije bilo ništa zanimljivo na programu, inače bih možda navratio u ljetno kino tijekom boravka u Lucci.