Put me krajem lipnja nanio u Dubrovnik. S obzirom da sam prije tri godine pisao nadugačko i u više nastavaka o svom posjetu tom lijepom gradu i okolici (1, 2, 3), ovaj ću put samo ažurirati te tekstove.
Najprije nekoliko nevezanih fotografija samo tako.
Krasan kip sv. Antuna u katedrali.
Pogled na Srđ.
Tvrđava Lovrijenac po noći i po danu.
U dominikanskoj crkvi u gradu, radovi još traju.
Ajde, barem su ostavili lijepi kip ranjenog Isusa i preko puta kip Gospe da ipak čovjek ima dojam kako će ovo opet jednom biti aktivna crkva.
Nasmijalo me kad sam uočio da su vrijedne slike spremili na sigurno, a za ovog Voldemorta i neki bezvezni metalni reljef, ako se i oštete ili nestanu, koga briga.
Nasuprot ulaza u crkvu sv. Dominika nalazi se neka crkvica u koju su se premjestili za vrijeme radova. Bila je zatvorena kad sam ja prolazio.
No, najveća lakuna u svim mojim dosadašnjim posjetima ovom kraju, odnosila se na Cavtat. Morao sam ga ponovno posjetiti, prvenstveno zbog mauzoleja obitelji Račić. Prvo sam obišao rodnu kuću Vlaha Bukovca.
U prizemlju je bila izložba slika jednog njegovog učenika. Donosim samo jednu, ali tužnu.
Čini mi se da se mladi Bukovac u uređenju kuće inspirirao muralima starih rimskih vila poput onih u Pompejima.
Bitka kod Lepanta.
Autoportret. Izgleda melankolično, ali čudno bi bilo da je drugačije.
Najsuvremenija kada s grijanjem.
Elegantna znate već što.
Mora se priznati da je bio vrhunski slikar.
Malo morbidan prikaz članova obitelji, naslovljen "glave obitelji", ali interesantna ideja.
Ako ste željni više informacija, možete slušati audio vodič po kući.
Navratio sam i u crkvu Gospe od snijega koja je prošli put bila puna skela. Čini mi se da obnova nije do kraja gotova. Barem se nadam jer se na nekim dijelovima zidova ljušti boja.
Mahnuo sam sv. Mihaelu i krenuo dalje.
Penjući se prema groblju, nailazimo na ovaj natpis iznad vrata. Neki vrlo skroman čovjek, zadovoljan svojom vilom i sličnim malim stvarčicama koje ima.
Konačno se vidi i odredište, Meštrovićevo remek-djelo, mauzolej obitelji Račić.
Pogled s groblja prema otočićima Mrkan i Bobara.
Ajmo sad razgledati taj famozni mauzolej.
Arhitektura, kao i inače kod Meštrovića, djeluje malo slobodnozidarski, ali neće nas to zaplašiti.
Sveti Ćiril. Piše apostol, ali na istoku ga nazivaju ravnoapostolskim tako da je to ok.
Sveti Metod, također moj stari znanac s Gornjeg grada, sigurno će me pustiti unutra.
Grgur Ninski. Ok, isto smo u dobrim odnosima, glagoljaška liturgija nije mi strana.
Sveti Sava!!!??? Jel mi se to samo čini ili mi se kesi. O ne, o ne!
Naravno da je bilo zaključano.
Ovdje se ništa ne vidi kroz ključanicu. Mislio sam da se čuvar možda zatvorio unutra za vrijeme marende, ali nije.
Kao što vidite po ovim sjenama, odmah mi je pao mrak na oči.
Spustio sam se na rivu i našao prvi brod koji ide za Dubrovnik. Nije mi se dalo vraćati busom kako sam došao. Ja dišperan san judi. Naravno, glazbena pozadina je za vas, ja sam slušao brundanje motora.
Malo sam se tijekom vožnje smirio i odlučio da ću probati još jednom ako za par godina opet dođem u Dubrovnik.
Inače, to su bili dani pred svetkovinu Presvetog Srca Isusova, pa sam se jedne večeri zatekao kod jezuita na molitvi zlatne krunice i litanija. Nažalost, ovoga puta nisam mogao prisustvovati tradicionalnoj misi u Dubrovniku.
I za kraj dvije bezvezne trgovine. Ako ovaj gusarski kič s obojanim šećerom i mogu shvatiti...
...ovi dućani s patkicama mi uopće nisu jasni. Dva dućana na top lokacijama (Stradun i Ulica od Puča) na kojima prodaju bezvezne patke koje apsolutno nikakve veze nemaju s Dubrovnikom (ni filmskim ni stvarnim). ChatGPT me uvjerava da se tu ne radi o nečem demonskom, nego da je u igri samo viralni marketing. Ako je stvarno u pravu, meni ovo više izgleda kao paravan za mafijašku praonicu love.
Da, znam da sam jučer snimio i hvalio onog patka, ali to je neusporedivo. Mislim, veseli patak koji pleše, pjeva, svijetli i maše lizalicom s jedne strane. A s druge strane, tisuće nepomičnih pataka koje tupo bulje i čekaju. Čekaju da se ugase svjetla. Čekaju da okreneš leđa i zaspeš. Nije to ni slično.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.