Branimir Stanić (Glas Koncila): Svećenici su u svojoj službi često "okupirani" izravnim pastoralom: služenjem misa, podučavanjem, sakramentima, susretima... i mnogima vrijeme nije najbolji prijatelj za ostale aktivnosti. Može li se, u tom kontekstu, govoriti o paradoksu: da se korištenjem novih tehnologija, posredovanjem kojih se može naviještati i približavati riječ Božja, zapravo povećava fizička udaljenost između hijerarhije i vjernika? Koliko korištenje novih tehnologija ide na štetu izravnog pastorala?
Dr. Daniel Arasa: Iako se čini da je riječ o opravdanom pitanju, ono zapravo počiva na pogrešnoj premisi po kojoj je ono što je "fizičko" nešto stvarno, a digitalno "virtualno". Danas, u visokom tehnološkom okruženju, chat, kupovanje, "skidanje s interneta" i raspravljanje jesu realnost jer se događaju u sadašnjosti. To dakako ne znaći da bi svećenici svoje aktivnosti trebali svesti samo na online pastoral. Zapravo, susreti sa zajednicom, podjeljivanje i primanje sakramenata zahtijeva osobne susrete. Treba međutim promicati i online i offline aktivnosti. Dopustite mi reći i sljedeće. Na korištenje mnoštva mogućnosti koje nudi internet kler je osobno pozvan i odgovoran. Sve što svećenik radi, trebalo bi biti u skladu sa svećeničkim identitetom službenika Božjeg koji kao takav treba služiti za opće dobro ljudi i približavati ih Bogu. U tom smislu, svećenička bi savjest trebala voditi svećenika u odlučivanju kada je pravi trenutak za korištenje interneta, a kada je pravi trenutak za fizički susret s ljudima. Osobni kontakt, posjet bolesniku, podjeljivanje sakramenata - uvijek će zahtijevati fizičku prisutnost, ali i internetom se može doći do mnoštva ljudi i biti na putu njihova vjerskog sazrijevanja.
Tako pametno dr. Arasa u svom odgovoru novinaru Glasa Koncila ispravlja krivo razmišljanje o djelovanju svećenika na internetu. Možemo se zabrinuti kad vidimo da jedan novinar postavlja ovakvo pitanje. Što tek onda misle svećenici nevješti računalima i internetu? Inače, ovaj naš najčitaniji katolički tjednik napravio je prije nekoliko mjeseci veliki korak unazad ukidanjem svoje online arhive. Zato sam vam ovaj kratki tekst pretipkao iz tiskanog izdanja (GK 20 (1873) str. 8) jer mi je besmisleno da im usto plaćam i digitalno izdanje. Ne vidim baš što se dobiva time što starije članke više nije moguće pronaći na internetu. Čisto sumnjam da je tu neka vjerodostojna ekonomska računica, a čak i ako dobiju par kuna više trebali bi se zapitati da li na takav način ispunjavaju ili ograničavaju glavnu ulogu jednog katoličkog glasnika? Ili je možda stvar u tome da internet
duže pamti od novina?
No, nije mi namjera u ovom tekstu napadati Glas Koncila. Žao mi je samo što nisu doista prepoznali mogućnosti koje im internet pruža. Pravi je povod da pišem o ovoj temi
svečano otvaranje nove stranice
Zagrebačke nadbiskupije. Naravno,
Križ Života je vrlo brzo
napao novu stranicu i preko nje kardinala Bozanića. Uostalom, njima je svaki povod za takve stvari jednako dobar, ali je problem što ne znaju odmjereno izreći kritiku, nego se pilselovski ridikuliziraju pa završe s jednim od glupljih naslova koje sam pročitao u zadnje vrijeme: "Kaptol i HBK beatificirali
Joomlu".
Evo i nekoliko mojih zapažanja. Najprije bih trebao reći da to što
Zagrebačka nadbiskupija ima internetsku stranicu neću posebno hvaliti jer je, da parafraziram jednu poznatu izreku, ne imati stranicu na internetu za takvu instituciju danas puno veća sramota, nego što je imati ju vrijedno pohvale. Meni je potpuno svejedno jesu li pri tome uzeli besplatni predložak ili su platili da im ga netko izradi. Dakako da drugo rješenje pokazuje veću ozbiljnost u odnosu prema takvom obliku komunikacije. Ali, ono što je važnije jest da takva stranica funkcionira, da je upotrebljiva i, ono najvažnije, da ima potrebne informacije koje se redovito obnavljaju i dopunjuju. Bez ovog zadnjeg ni najljepša i najfunkcionalnija stranica ne vrijedi mnogo. Nadam se da će to odgovorni iz tiskovnog ureda imati na umu. Čini mi se da su od otvaranja stranice krenuli u tom smjeru jer sam primjetio da su se u međuvremenu pojavile nove stvari (poput potpunijih adresa za kontakte s različitim osobama i uredima u Nadbiskupiji što je apsolutna nužnost). Naravno, ovih nekoliko tjedana nije dovoljno da bi se moglo procijeniti koliko su ljudi zaduženi za vođenje stranice stvarno odgovorni. Sigurno da bi im svatko od nas mogao dati različite prijedloge što bi se moglo popraviti ili unaprijediti na stranici, ali čini mi se da osnovne stvari već sada ima. Primjerice, gdje biste drugdje mogli naći vrlo detaljno
tumačenje biskupskog grba biskupa Šaška. Dobro, ovo zadnje je bila šala, ali mislim da opis osnovnog ustrojstva nadbiskupije, arhiva najvažnijih kardinalovih propovijedi, najave događanja u nadbiskupiji i slično mogu biti dobar početak. Neke su hrvatske biskupije već odavno shvatile da to treba učiniti, listu s linkovima možete naći na
stranici HBK koja također konačno na nešto sliči (
otvorena tek prije tjedan dana). Možete tako naći raznih zanimljivih stvari, poput
svjedočanstava svećenika Riječke nadbiskupije o njihovom pozivu,
govora biskupa
Mahnića na stranici Krčke biskupije ili
molitvenika Vojnog ordinarijata. Ovo je samo nekoliko primjera koji su meni privukli pažnju, siguran sam da ćete i vi nešto naći. Stranice različitih
redovničkih zajednica također su često vrlo sadržajne i lijepo uređene.
Zapravo, uvijek postoji bojazan da se stranica koja se bavi takvom crkvenom tematikom nakon početne izgradnje ne pretvori u servis koji samo prenosi vijesti
IKA-e ne posvećujući dovoljno pažnje stvaranju vlastitih sadržaja. Recimo, žalosno je da se papini govori, propovijedi i slično objavljuju samo u onom opsegu u kojem ih je prevela IKA. Tako da nemamo na hrvatskom npr. prekrasan čin predanja i posvete svećenika bezgrešnom Srcu Marijinu (
engleski /
ostali jezici) koji je nedavno izrekao u Fatimi. Postoji široko polje djelovanje za svaku internetsku stranicu posvećenu ili barem blisku katoličkoj vjeri.
Posebno se osjeti nedostatak svećeničke prisutnosti na internetu. Rijetko se koji svećenik odvažuje na "susret u dijalogu" s ljudima preko interneta. Jasno mi je da su svećenici zaposleni i imaju različitih obaveza, a dio njih ima i strah od nekakvih napada nesklonih komentatora. Ali, postoji veliki interes za takvim komuniciranjem. Ljudi su, kao i u svakoj generaciji, željni Božje riječi, osjećaju u srcu, priznavali to ili ne, privlačnost prema osobi Isusa Krista. Ako im pravovjerni i revni svećenici neće prići i ući s njima u razuman dijalog (koji nije teško moderirati da ne postane destruktivan), ne čine im time nikakvu uslugu. Samo ih ostavljaju onima koji su spremni iskoristiti njihove slabosti i neznanje i učiniti štetu.