Kako si, Spasitelju, došao među svoje učenike dajući im svoj mir, dođi i k nama i spasi nas.

Mirom Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 

O svišnjem mirje i spaseniji duš naših, Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 

O mirje vsego mira, blagostojaniji svjatih božijih cerkvej, i o sojedineniji vsjeh, Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 

...

O blagorastvoreniji vozduhov, o izobiliji plodov zemnih, i vremenjeh mirnih, Gospodu pomolimsja. 

Gospodi, pomiluj. 

...

Dobrih i poleznih dušam našim i mira mirovi, u Gospoda prosim. 

Podaj, Gospodi. 

...

Mir mirovi Tvojemu daruj, cerkvam Tvoim, jerejem, prederžaščim vlastem našim, i vsjem Ijudem Tvoim. Jako vsjako dajanije blago, i vsjak dar soveršen sviše jest, shodjaj ot Tebe Otca svjetov.

Jedan od načina kako podržati ukrajinski narod koji se bori protiv ruske agresije je svakako molitveni. Najjača veza Hrvatske i Ukrajine su vjerojatno naši grkokatolici, pa ne bi bilo loše prisustvovati, ako je moguće, božanskoj liturgiji u jednoj od njihovih crkava. U Zagrebu na Gornjem gradu liturgija se slavi od ponedjeljka do petka u 18 sati, a nedjeljom u 10 i 18 sati. 

Upozorenje o upozorenju

Dizajn korica slijedi filozofiju prevarantskih mailova: ako vas privuče, dobar ste materijal. 

Prošlih godina proširila se u nekim katoličkim krugovima teorija predstavljena u knjizi Christine Watkins "Upozorenje: Svjedočanstva i proroštva prosvjetljenja savjesti". Osnovna ideja te knjige i zagovornikâ pokreta koji ona predstavlja je da će Bog u skoroj budućnosti izvesti izvanrednu intervenciju. U jednom trenu svaki čovjek primit će prosvjetljenje savjesti po kojemu će potpuno spoznati stanje svoje duše. Neke od ljudi taj će šokantni uvid navesti na obraćenje, ali većina će se čak i na ovako čudesan događaj oglušiti. Napominjem da se ovo ne odnosi na posljednji sud za kojega većina katolika, pa i "karizmatskih" ipak ne tvrdi da zna kada će se dogoditi. 

Uz glavnu, nazovimo to tako, atrakciju,  pojavit će se i neki dodatni znakovi poput sudara nebeskih tijela i zaustavljanja svih aviona u letu petnaestak minuta dok se zbiva to Upozorenje. 

Ostavimo li po strani sve spektakularne događaje koji se predviđaju, ostaje nejasno zašto zagovornici tog Upozorenja uopće imaju potrebu za njime. Dragi Bog redovito prosvjetljuje individualne savjesti i vjernika, a i nevjernika pozivajući ih na obraćenje. Obično se to događa na jedan relativno neprimjetljiv i uobičajen način. No i izvanredna, pa čak i čudesna obraćenja uopće nisu nečuvena bilo u prošlosti bilo u našim danima. Komu onda treba ta najava i čemu ona koristi osim zaradi na prodaji prikladne literature i poticanju mašte ekscitabilnih katolika kojima su dosadili redoviti putovi posvećenja. 

Nisam našao dotičnu knjigu na internetu, ali ako vas vesele takve stvari, ima puno mjesta gdje ih možete naći počevši od stranice Odbrojavanje do Kraljevstva. 

Oni koji žele kratki pregled tvrdnji toga pokreta i ne baš uvjerljivih referenci na kojima se temelje, mogu poslušati dvije epizode podcasta Jimmyja Akina: 

• The Warning? The Illumination of Conscience? (stavio sam link na 43. minutu jer prije toga ima podosta manje bitnih i općenitih tema i objašnjenja) 
• The Apostle of the Last Times? (ovu epizodu nisam slušao jer traje dva sata, a dovoljno je pet minuta poslušati vlč. Michela Rodriguea i pogledati njegovo smijuljenje da se vidi kako čovjek nije sav svoj u glavi, da se pristojno izrazim) 

ili barem pročitati sažetak: 

• What Is Countdown to the Kingdom?

Naravno, apokaliptička proroštva, često lažna ili besmislena, oduvijek zanose ljude i katolici od toga nisu nimalo pošteđeni. U vremenima poput našeg kada ima dosta nesigurnosti, a vjernici su većinom napušteni od svojih pastira često prometnutih u vukove, nije iznenađujuće da i mnogi pobožni ljudi hrle za čudesima i viđenjima. Lakše je nositi se s teškom svakodnevicom kada znaš da će vrlo skoro nadnaravni vatromet iznenaditi neprobuđenu gomilu i opravdati tvoje nekonformističke stavove. 

No ipak mislim da bi ljudi koji su se profilirali kao katolički influenceri poput izdavača hrvatskog prijevoda ove knjige ili jedne kolumnistice koja ju je preporučavala trebali opreznije i razboritije javno pristupati ovim temama čak i ako su im privatno skloni. Možda nehotice, ali osobe koje ih prate usmjeravaju u krivom smjeru. To što promoviraju nije zdrava katolička duhovnost!

Komedija i ludorija

Misijonar O. Wilibald Czok pred sudom. 

Neki Karlo Weiss, katolik, vjenčao se god. 1877. u pravoslavnoj crkvi u Smederevu sa nekom Julijanom, katolikinjom. Ovu je ženu napustio i sa odobrenjem pravoslavne konzistorije u Nišu vjenčao se mjeseca augusta 1894. u pravoslavnoj sabornoj crkvi u Nišu sa jednom drugom katolikinjom Katarinom Ilijević, premda je njegova prva žena Julijana još bila u životu. Pod utiskom toga vjenčanja držao je Wilibald Czok u svojoj crkvi u Nišu 12. sept. 1894. govor o ženidbi i rekao, da je ženidba katolika nevaljana, ako nije sklopljena po propisima katoličke crkve, a po gotovo ako se netko vjenča po drugiput za života svoje prve zakonite žene. 

Na osnovu toga govora podnio je Inokentije, niški pravoslavni vladika tužbu protv misijonara Czoka, oslanjajuć se na svjedočanstvo Karla Weissa, Antuna Ungara i Terezije Hartlovice, da je Wilibald Czok 12. sept. 1894. u niškoj katoličkoj crkvi »psovao i klevetao pravoslavnu crkvu i njene obrede kazavši, da ljudi, koji se vjenčaju u pravoslavnoj crkvi, ne dobivaju blagoslov Božji, tamo su vjenčanja itd. ludorije, hulenja, komedije i bez ikakve vrijednosti, tamo se ljudi ne mole Bogu, nego đavolu.« 

Wilibald Czok branio se pred sudom i poricao, da je onako govorio, kako mu se to u tužbi pripisuje. Priznaje, da je rekao: »Katolici, koji se vjenčaju u drugim crkvama (t. j. nekatoličkim), ne dobivaju blagoslov Božji i da oženjeni katolici, koji se po drugi put vjenčaju, ili u svojoj katoličkoj ili u drugoj nekatoličkoj crkvi, a imaju zakonitu ženu u životu, prave komendije t. j. oni se nedostojno igraju sa svojom, ili sa tuđom vjerom«. Riječi »ludorije, hulenja, da se ljudi u pravoslavnoj crkvi ne mole Bogu, nego đavolu« poriče, da je rekao. Saslušavani su bili svjedoci za i protiv, mnogo se pisalo o tome i u novinama i na koncu je prvostepeni sud u Nišu 2. januara 1896. donio presudu, po kojoj se »Wilibald Czok kažnjava sa 4 mjeseca zatvora i plaćanjem svih parničkih troškova, što je iskazom dvojice zakletih svjedoka Antuna Ungara i Terezije Hartlovice a u nekoliko i svojim sopstvenim priznanjem utvrđeno i po zakonu dokazano, da je Wilibald Czok prilikom držane besede u katoličkoj crkvi kao sveštenik upotrebio izraze: da je vjenčanje katolika u pravoslavnoj crkvi jedna komendija i ludorija i što je u svojoj obrani tvrdio, da je i sadanji brak Weissov bigamija i ako je on stupio u drug brak po blagoslovu ovdašnjeg pravoslavnog vladike«. 

(V. Wagner, Povijest katoličke crkve u Srbiji u 19. vijeku, 1933.)

Život Gospodina našega Isusa Krista

Francuski isusovac p. Ferdinand Prat napisao je u prvoj polovici 20. stoljeća knjigu o Isusu koja slijedi i razjašnjava evanđelja koristeći povijesne spoznaje i tumačenja crkvenih otaca i teologa. Za ovu je knjigu poznati dominikanski teolog p. Marie-Joseph Lagrange rekao da je to najbolja biografija našeg Gospodina. (Kada sam jednom inteligentnom i načitanom svećeniku spomenuo tu Lagrangeovu ocjenu Pratova djela "C'est la meilleure Vie de Jesus qui existe", duhovito mi je odgovorio kako nije znao da je Isus imao nekoliko života.) 

Već sam vam duže vremena htio preporučiti ovu knjigu, ali nije ju sasvim jednostavno nabaviti jer su zadnja izdanja iz pedesetih godina 20. stoljeća. Onda bi me netko tražio da mu je posudim, što bih, naravno, morao odbiti, a to nije sasvim ugodno iskustvo. Srećom, prije par tjedana pojavila se prilično dobra kopija engleskog izdanja u pdf formatu, pa je i taj problem riješen.

Sviđa mi se što je autor sistematičan, ali nije opterećen suvišnim detaljima. Za problematična mjesta iznosi sva objašnjenja koja su predložena i ne libi se reći koje od njih mu se čini najvjerojatnije ili pošteno navesti da zadovoljavajućeg rješenja još nemamo. Pri tome se obilno poziva na tumačenja koja su dali crkveni oci i kasniji teolozi kao i spoznaje do kojih je došla povijesna znanost. Fusnote u kojima često citira i tumači različite varijante i značenja originalnog biblijskog teksta možete i ne morate čitati. Meni su bile interesantne, ali nisu nužne za praćenje glavnog teksta. 

Ja nisam pročitao puno "životâ Isusovih". Vimerovo djelo bilo mi je malo previše prepričavanje evanđelja za puk. Ratzingerovu trilogiju počeo sam čitati, ali sam brzo, ne mogavši zadržati pažnju, odustao. Privatna viđenja svetaca, ili bolje rečeno nekih svetica, svojim stilom i sadržajem nikad me nisu privlačila, a beskrajne fantazije poput Valtortinih ne treba ni spominjati. 

S druge strane, Pratova dva sveska su mi od početka do kraja (uključujući i brojne dodatke) baš po guštu. Naravno, vi se ne morate s time složiti, zato je uostalom ta neiscrpna tema uvijek i pozivala na različite pristupe i stilove pisanja. Ipak, kao i inače, predlažem vam da sami pročitate par odlomaka vezanih uz različite epizode iz života našeg Spasitelja te se uvjerite u valjanost ili nevaljanost mojeg vrlo pozitivnog suda. 

Slučajno sam primijetio da je baš danas kada slavimo blagdan sv. Skolastike i bl. Alojzija Stepinca 165. rođendan p. Prata. Neka ga Gospodin nagradi za sva dobra koja je učinio u svom marljivom djelovanju. 

Tradicija se odbija podložiti arogantnoj tiraniji

Papa Bergoglio (tako da svi budu iziritirani) i dalje baljezga bez znakova usporavanja. Primjerice, u propovijedi za Svijećnicu: 

"vratiti se unatrag, zbog sigurnosti, zbog straha, zbog konzerviranja vjere, konzerviranja temeljne karizme. To je iskušenje. Napast da se vratimo i da ‘tradicije’ rigidno konzerviramo. Zapamtimo: rigidnost je perverzija, ispod svake rigidnosti kriju se ozbiljni problemi."

Sreća pa se barem ovaj puta suzdržao i nije okupljene redovnice upoznao s još kojom perverzijom poput koprofilije. 

Velika napast današnjeg svijeta, pa i Crkve je da tradicije želi rigidno konzervirati. Svi znamo koliko je to aktualna i proširena opasnost. 

Iz audijencije isti dan nešto ranije: 

Naime, općinstvo svetih ne odnosi se samo na braću i sestre koji su kraj mene u ovom povijesnom trenutku, već se odnosi i na one koji su završili svoje ovozemaljsko putovanje te su prešli prag smrti. I oni su u zajedništvu s nama. Zamislimo, draga braćo i sestre: u Kristu nas nitko ne može uistinu odvojiti od onih koje volimo jer je to egzistencijalna veza, snažna veza koja je u samoj našoj naravi; mijenja se samo način na koji smo sa svakim od njih, ali ništa i nitko ne može prekinuti tu vezu. „Ali, oče, pomislimo na one koji su se odrekli vjere, koji su otpali od vjere, koji progone Crkvu, koji su se odrekli svoga krštenja: zar su i oni u kući?“ Da, i oni, i bogohulitelji, svi. Svi smo braća: to je općinstvo svetih. Općinstvo svetih drži skupa zajednicu vjernikâ na zemlji i na Nebu.

Iz katekizma sv. Pija X.:

■ 224. P. Tko su oni koji ne pripadaju općinstvu svetih?

O. Općinstvu svetih ne pripadaju u drugom životu oni koji su osuđeni, a u ovom životu oni koji su izvan prave Crkve.

■ 225. P. Tko su oni koji su izvan prave Crkve?

O. Izvan prave Crkve su: nevjernici, Židovi, krivovjernici, odmetnici, raskolnici i izopćenici.

■ 228. P. Tko su krivovjernici?

O. Krivovjernici su oni krštenici, koji tvrdoglavo odbijaju vjerovati neke istine koje je Bog objavio i koje Katolička Crkva naređuje vjerovati. To su npr. arijevci, nestorijevci i razne protestantske sljedbe.

■ 229. P. Tko su odmetnici? 

O. Odmetnici su oni koji su se odrekli ili vanjskim činom odbacili katoličku vjeru koju su prije ispovijedali.

■ 230. P. Tko su raskolnici?

O. Raskolnici su kršćani koji ne odbacuju izričito nijednu dogmu, ali se hotimično odvajaju od Crkve Isusa Krista i njezinih zakonitih pastira.

■ 231. P. Tko su izopćenici?

O. Izopćenici su oni koji su zbog vrlo teških propusta kažnjeni izopćenjem od pape ili od biskupa pa su prema tome odvojeni od tijela Crkve kao nedostojni. No Crkva očekuje i želi njihovo obraćenje.

■ 234. P. Možemo li na neki način koristiti izopćenicima?

O. Možemo pomoći ne samo izopćenicima, nego i svima ostalima koji su izvan prave Crkve tako da im dajemo dobre savjete, za njih molimo, da im pomažemo dobrim djelima, te molimo Boga da im dade milost obraćenja na pravu vjeru, da i oni uđu u općinstvo svetih.

Na kraju iste audijencije Franjo je sa zadovoljstvom podsjetio na Drugi međunarodni dan ljudskog bratstva kojim se obilježava potpisivanje heretične izjave koja tvrdi da je Bog želio pluralizam i raznolikost religija (1,2,3). 

Iza toga je još zaželio kineskim organizatorima olimpijskih igara najbolji uspjeh ne spomenuvši ni riječju grozote koje komunistička partija provodi nad katolicima i drugim nepoćudnim ljudima u kineskom društvu. 

Sve to i još mnogo više u jednom jedinom danu. Pa tko bi ga mogao (ili želio) pratiti?!

***

Kardinal Cupich bio je u posjetu Hrvatskoj. Naravno da se svaki normalan Hrvat stidi što takva osoba ima veze s našom domovinom, a ne piše nam se dobro ni ako on nakon svojih posjeta bude šaputao papi koje biskupe da nam postavi. 

Čikaški kardinal koji je željeznom čizmom nagazio na tradicionaliste u svojoj nadbiskupiji (npr. zabranio je sve tradicionalne mise na prve nedjelje u mjesecu, Božić, Uskrs,...) dao je intervju za Laudato koji vrijedi pogledati da malo upoznate tog opasnog bezveznjaka. 

U Dubrovniku je "predvodio misu" i procesiju na blagdan sv. Blaža, pa se i pohvalio kako je propovijedao o važnosti Tradicije. Bilo bi to urnebesno smiješno da iza takvih kao Cupich ne ostaje trag razaranja, razrovanih polja apostolata i slomljenih mladica zvanja. Kao i iza ostalih trolova njegovih dimenzija kad šeću šumom. 

Nekoliko rečenica iz Amerikančeve propovijedi: 

Tradicija nas ne povezuje samo s prošlošću. Ona nam također pomaže razumjeti sadašnjost te nas nadahnjuje za budućnost. [...]

To znači biti vjeran kulturnoj tradiciji koju su nam predali naši predci, istinskoj katoličkoj tradiciji koja cijeni jedinstveno jedinstvo koje dolazi u različitosti. [...]

Američki teolog Luke Timothy Johnson je primijetio da kad izgovaramo Vjerovanje proširujemo svoje obzore izvan vlastitih interesa, preokupacija ili briga. U vremenu u kojem svijet – piše – »nagrađuje novost i kreativnost mi mi koristimo riječi zapisane prije skoro tisuću sedamsto (1700) godina; u društvu u kojem se prihvatljiva mudrost mijenja iz minute u minutu, mi naviještamo vječne istine toliko važne da ih moramo ponavljati iz tjedna u tjedan.« Povezivanje s prošlošću pomaže nam vidjeti veličinu naših života te nas potiče biti u doticaju s težnjama naših predaka kako bismo živjeli živote otvorene vječnosti i stvarima koje traju umjesto da im se dopusti da budu usko definirani onim što je danas popularno ili pomodno.

Potrebna je poniznost da bi se poštivala tradicija, da bismo ostali povezani s onima koji su otišli prije nas. Naš suvremeni svijet nastavlja ostvarivati sve vrste znanstvenog i tehnološkog napretka te možemo početi misliti da je sve što pripada prošlosti bezvrijedno ili u najmanju ruku nije vrijedno naše pozornosti. Počinjemo misliti kako imamo sve odgovore i da od prošlosti ništa ne možemo naučiti. Britanski pisac Gilbert Keith Chesterton jedanput je tradiciju nazvao demokracijom mrtvih. Citiram: »Tradicija znači davanje prava glasa najneprimjetnijoj od svih klasa: našim predcima. To je demokracija mrtvih. Tradicija se odbija podložiti arogantnoj tiraniji onih čija je jedina prednost u tome što su živi. Upravo kao što demokracija prigovara ako se čovjeka isključuje zbog njegovog rođenja; tradicija prigovara kada ga isključujemo zbog njegove smrti. Demokracija nam kaže da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je konjušar; tradicija traži od nas da ne zanemarujemo mišljenje dobrog čovjeka, čak i ako nam je otac.« [...]

No naši su predci također predali i kulturnu baštinu koja nas ujedinjuje kao braću i sestre koji se brinu jedni za druge [...] Sve što trebamo sada učiniti je slijediti njihov primjer i posvetiti se prenošenju ove tradicije vjere i kulture budućim naraštajima. 

***

P. James Mawdsley održao nam je prije dvije i pol godine vrlo poticajnu i proročansku duhovnu obnovu. Nakon toga proslijedili bi mi povremeno audio snimke njegovih kratkih razmatranja koja su mi se jako svidjela upravo zato što su bila vrlo kratka (možda minutu do dvije), a sadržajna. 

Pater je izgleda nedavno napustio FSSP kako bi zaštitio svoju dojučerašnju subraću od posljedica njegova otvorena i jasna govora o svjetovnoj i crkvenoj tiraniji. Nove p. Mawdsleyjeve nagovore možete pratiti preko njegova kanala na youtubeu.