R. Pomoć je naša u imenu Gospodina.
O. Koji stvori nebo i zemlju.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.
Pomolimo se.
Bože, utočište naše i kreposti, pristani na pobožne molitve Crkve svoje, koji si sam izvor pobožnosti, i podaj, da s uspjehom postignemo, što vjerno prosimo. Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.
Pomolimo se.
Svemogući vjekovječni Bože, koji si dao slavnomu i blaženomu Antunu, iskušanu različnim napastima, da prođe neozlijeđen kroz vihore ovoga svijeta, podaj slugama svojim, da i napredujemo po njegovu svijetlom primjeru i njegovim se zaslugama i zagovorom izbavimo od pogibli sadašnjega života. Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.
Pomolimo se.
Neka dobiju, Gospodine, tvoj blago+slov ove životinje, on im dao zdravlje tijela i zagovor ih blaženog Antuna izbavio od svakoga zla. Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.
Kako sam obaviješten, ove nedjelje umro je vlč. Domagoj Vuletić. Više o ovom svećeniku koji je umro dosta mlad (rođen je 1975.) možete pročitati na stranicama zadnje župe gdje je bio na službi do bolesti (stranica, arhiv). Ja vlč. Vuletića nisam poznavao, ali sam s raznih strana kroz više godina čuo da je naklonjen tradiciji. Možda bi kolege svećenici, pogotovo oni koji celebriraju tradicionalnu misu, mogli za njega služiti misu (recimo, srijeda ovaj tjedan je liturgijski slobodan dan kada mogu uzeti rekvijemsku misu ako ne slave sv. Ladislava). Laici se mogu pridružiti molitvi za pokojnog vlč. Vuletića.
Kvalitetne kratke priče koje nekad zađu u pretjeranu sentimentalnost, ali budući je autorica u hrvatskim okvirima vrlo vješta spisateljica, ostaju zanimljive i životno sadržajne.
Od nedjelje 24. lipnja 2018. tradicionalna latinska misa služi se svake nedjelje i zapovijedanog blagdana u 11 sati u crkvi Krista Kralja na Mirogoju u Zagrebu.
Mise 17. lipnja 2018. i 1. srpnja 2018. će biti u 19 sati zbog spriječenosti celebranta.
Starting from Sunday 24 June 2018 Traditional Latin Mass is celebrated every Sunday and Holy Day of Obligation at 11 am in the church of Christ the King at Mirogoj cemetery in Zagreb.
Masses on 17 June 2018 and 1 July 2018 will be in the evening at 7 pm.
Aleluja s mise prošle nedjelje bila je posebno lijepa, poslušajte:
Na kraju današnje tradicionalne latinske mise u crkvi Krista Kralja, zbor je otpjevao vrlo lijepu marijansku pjesmu (zapravo dvije u jednoj). Čini mi se da će i posjetitelji ovog bloga koji nisu mogli prisustvovati misi htjeti čuti ovu krasnu pjesmu.
Presvijetli gospodin o. Šime Milinović, nadbiskup barski, napisao je o našem slavlju [posvete hrvatske mladeži Presvetom Srcu Isusovu 1900 g.]: „Dao dragi Bog, da sva naša vrla omladina složno i potpuno odgovori uzvišenoj želji i plemenitoj nakani, pak pristupi i svečano se pokloni Isusu Kristu, svome Spasu. Zatim da svojevoljno i jednodušno unigje u otvoreno i Presveto Srce Isusovo, i ondje da se čistom i pravom njegovom ljubavi spoji, i nju raznese megju svoj narod, da iz njega otrijebi strasti, mržnje i nesloge, a posije sklad, mir i ljubav Kristovu, koja samo prinosi sreću svakom pojedincu, i skupa svemu narodu.“
U emisiji Mir i dobro emitiran je jučer, 3. lipnja 2018. i prilog o tradicionalnoj misi u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. Mislim da je kratka reportaža korektno odrađena, original možete pogledati od otprilike 24-te minute na HRTi, a dolje prenosim samo spomenuti isječak ako se ne želite ili ne možete ulogiravati na HTV-ov servis.
Nadam se da me nitko neće maltretirati oko copyrighta. Ako oni mogu mene i familiju (čak i maloljetnike!) snimati bez pitanja, valjda im neće smetati što prenosim prilog ovdje.
Netko će sigurno u komentarima spomenuti članak (arhiv) koji je danas izašao na blogu Katolička Tradicija, pa bolje da to odmah riješim. Najprije, drago mi je da je ovaj tekst puno razumnije i staloženije pisan od prošlog. Skoro sve bih potpisao, ipak uz neke ograde koje je, mislim, važno naglasiti.
Lako moguće da je jedna od važnijih ideja vodilja u određivanju redovitog služenja stare mise na Mirogoju bilo da se omogući vjernicima da ne idu na mise u kapelicu FSSPX-a u Dugavama. Ali ne smijemo zaboraviti da je misa u sv. Martinu uvedana prije nego je je Bratstvo sv. Pija X. imalo ikakvu prisutnost u Hrvatskoj i da se zajednica okupljena oko sv. Martina održala unatoč znatnim poteškoćama tijekom tri i pol godine bez svećenika. Svaki razborit pastir bi imao na umu takvu, premda malu, ipak poprilično živu i mladu zajednicu. Drago mi je da mogu reći da nisam nikoga vrbovao ili naređivao idi ovdje, idi ondje. Ako išta, znao sam reći nešto tipa "idi sam, provjeri i prosudi". Zapravo, nikad nisam čuo da je netko prvo išao na mise Bratstva, pa se onda predomislio i krenuo u crkvu sv. Martina ili Krista Kralja. Može biti da ima takvih slučajeva, ali ja ih ne poznajem. Obratni smjer je puno, puno zastupljeniji, tj. vjernici koji su kod nas upoznali i zavoljeli tradicionalnu misu, a onda su odlučili češće ili isključivo ići u kapelice Bratstva. Ne kažem da nam treba graditi spomenike za to, jedno promrmljano "hvala" bit će dovoljno. Također, ponovit ću se već po tko zna koji put, ali ako kažemo da nam je želja da se tradicionalna misa vrati u sve crkve, kako bi nam moglo smetati da se u jednom velikom gradu poput Zagreba služi redovita nedjeljna misa na dvije lokacije? To bi bilo automatsko potpisivanje kapitulacije.
Što se tiče promicanja prave vjere, istina je da svećenici Bratstva sv. Pija X. i svećenici koji služe staru misu u okviru biskupija ili Ecclesia Dei zajednica imaju drugačiji stil i naglaske u svojim propovijedima. Ali ja, hvala Bogu, još nisam prisustvovao heretičnoj propovijedi na tradicionalnoj misi. Mislim, takve propovijedi su bile rijetke i na puno brojnijim novus ordo misama kojima sam nazočio. Preč. Vitković je bio izvrstan propovjednik, gostujući svećenici u Martinčeku su odreda bili vrlo dobri, recimo p. Krolikowski je znao biti vrlo oštar prema negativnostima u crkvi, a propovijedi p. Bueckera su duboko duhovne i istovremno praktične. Preč. Kurečić je nastavio niz vrlo kvalitetnih propovjednika. Tko god je, primjerice, slušao propovijed na Tijelovo čuo je vrlo jasno i bistro rastumačen ne samo katolički nauk o Euharistiji, nego i u čemu su protestantski odmetnici zabludili. Ne mogu se požaliti ni na propovijedi koje sam slušao od FSSPX-ovih svećenika. Oni obično duže propovijedaju i više ističu katastrofičnost stanja u Crkvi nakon 2. vatikanskog koncila, ali to mi se čini potpuno prirodno. Primjerice, još i danas se sjećam kako je p. Vidko Podržaj pričao jednu poticajnu anegdotu iz španjolskog građanskog rata, doslovno se moglo osjetiti koliko proživljeno govori o strašnim progonima katolika.
Uglavnom, da skratim priču, nikome ne namećem svoj stav, uzimam u obzir različite valjane argumente, ali ne treba pretjerivati s pričama o kompromiserstvu i sličnome. Stanje na terenu nije tako jednostavno kako se nekima čini ili kako žele prikazati. Često se radi o nekim osobnim sukobima, problemima, odlukama,... Svakome tko bi se htio uključiti u diskusiju o ovim pitanjima najprije bih savjetovao da većinu energije uloži u promicanje tradicionalne vjere i mise. Možda nije loš ispit savjesti da se svatko od nas povremeno priupita: jesam li svaki puta kad sam mogao išao na staru misu i tražio druge sakramente i sakramentale po starom obredniku, jesam li mogao odvojiti više novaca i vremena za promicanje katoličke tradicije. O dubljim pitanjima kao što je prihvaćanje Božjeg poziva ili otvorenosti životu da i ne pričam.
