Mi čekamo da s nama podijelite dar koji proglašavate tako neizmjerno vrijednim

Georges Bernanos

Propovijed jednog agnostika na spomendan svete Terezije od Djeteta Isusa*

Svijetu će suditi djeca. Duh djetinjstva sudit će svijetu!

Naravno, svetica iz Lisieuxa nikad nije napisala takvo što. Ona možda nikad nije imala sasvim jasnu predodžbu o proljeću kojega je vjesnicom. Teško da je naime mogla očekivati da će se ono jednog dana proširiti svijetom i prekriti svojom miomirisnom plimom i snježnobijelom pjenom gradove od čelika i armiranog betona, nevina polja ustravljena pred mehaničkim čudovištima, pa čak i crnu zemlju grobalja. “Poslat ću pljusak ruža”, rekla je dvadeset godina prije 1914.

Ali nije znala kojih ruža.

*

Ponekad zamišljam što bi kakav čestit agnostik prosječne inteligencije mogao govoriti kad bi mu na spomendan svete Terezije iz Lisieuxa kojim čudom jedno od onih nepodnošljivih blebetala nakratko ustupilo svoje mjesto na propovjedaonici. Primjerice:

Oni bi palili crkvu

Pored crkve sv. Blaža je kafić koji je kao i neki drugi prostori u vlasništvu župe. Izgleda da krajem ove godine istječe najam kafića koji neće biti produžen. U tom sam kafiću bio samo par puta nakon mise i nemam nikakvih posebnih dojmova, popio sam sok ili čaj kao i u desetcima drugih birtija po Zagrebu. No nekim ljudima ipak su prirasli srcu ugođaj i voditelji kafića koji su prije povremeno organizirali i glazbene nastupe. Vjerojatno bih tu informaciju koja se pojavila na nekim portalima (1, 2) registrirao samo usputno da nisam slijedio izvor informacija do facebook stranice neke gospođice s bijelim psom. Radi se dakako o javno dostupnom tekstu koji je takvim učinila autorica koja organizira "konkretnu akciju podrške" Exkinoteka caffe baru. Normalno iskazivanje nezadovoljstva je legitimna stvar i uopće neću ulaziti u to tko su najmoprimci, najmodavci, smije li upravitelj upravljati vlasništvom itd. Ono što me pomalo iznenadilo čitajući neke komentare nije, dakako, "ljevičarska" ekipa koja se u njima okupila, nego lakoća kojom neki ljudi otvoreno i konkretno pozivaju na nasilne akcije prema crkvi sv. Blaža i vjernicima koji u nju dolaze. Evo, uvjerite se sami što bez pardona pišu javno i pod svojim imenom i prezimenom: 

Potpuno nepoznavanje materije pokazao je i neki gospodin koji komentira "...važno da [župnik] org[anizira] nedjeljom misu na latinskom, koja izgleda kao Opusdei druženje...".  Neću objašnjavati unutarcrkvene nesuglasice tim osobama jer bi im to vjerojatno bilo prekomplicirano. Ali ako gospoda i gospođe tako cijene kulturu i klize im suze na spomen nekih glazbenih izvedbi koje su doživjeli u navedenom kafiću, onda bi trebali posebno cijeniti gregorijansko pjevanje koje se gotovo svake nedjelje može čuti na tradicionalnim misama u sv. Blažu. Nećete baš naći u Hrvatskoj drugih sličnih mjesta. Da ne govorim o tome kako povjesničari umjetnosti, arhitekti i druge kreativne duše među njima mogu na tradicionalnoj misi vidjeti zbog čega je crkva sv. Blaža i sve naše vrijedne crkve projektirana i uređena tako kako jest. 

Jedne nedjelje kad su počele naše mise u sv. Blažu sjedio sam na zidiću ispred crkve. Provezla se na biciklu djevojka s kričavo obojanim umetcima u kosi, a možda je imala i neke zakovice u labrtama. Ne zaustavljajući se, ružno je opsovala Crkvu i vjernike. Možda to oni i ne znaju, ali upravo za takve ljude, kao i one iz gornjih komentara je veliki blagoslov što je prava misa došla u njihovu župu. Daj Bože da sveti obredi izagnaju demone koji ih glođu iz njihovih duša te nam se pridruže u štovanju jedinog pravog Boga. 

Smiljana Rendić, 2. put

Još kada sam za prvi članak o Smiljani Rendić na ovom blogu istraživao što ima dostupno o njoj i od nje na internetu, naišao sam na neke reference s člancima neobičnih naslova. Podsjetio me nedavno netko na te naslove, pa sam otišao do Gradske Knjižnice i potražio dotične članke. Nažalost, u knjižnici ne dopuštaju fotokopiranje, pa sam ono što mi se učinilo zanimljivim fotografirao i kasnije na kompjuteru pretočio(?) u tekst. Ispravio sam pogreške koje u tom automatskom procesu često nastaju, ali mi se nije dalo dodatno uređivati tekst, prije svega unositi kurziv. Fusnote sam prebacio na kraj svakog članka.

Toliko o tehničkim detaljima, a možda bi bilo dobro reći i koju riječ o čemu se ovdje zapravo radi. Dominikanac p. Tomo Vereš napisao je za časopis Matice Hrvatske članak Kršćanin i suvremena tehnika (Kolo, 1969, 3, str. 213-220). Ni po čemu izniman članak ostao bi vjerojatno vrlo brzo prekriven prašinom zaborava da se nije javila Smiljana Rendić svojom reakcijom u članku "Bog, to su drugi"  (Kolo, 1970, 7, str. 818-825). Vereš odgovara člankom Judaiziranje kršćanstva (Kolo 1970, 7, str. 826-829), a Rendić na to odvraća tekstom Knut oca Tome (Kolo 1970, 10, str 1187-1190). S rečenicom u Verešovu Umjesto odgovora (Kolo 1970, 10, str 1193) završava ova diskusija.

Dok sam listao stranice od prvog do posljednjeg gore navedenog članka, naišao sam na jedan tako prikladan tekst da sam jednostavno morao i njega uvrstiti. Mene je nenamjerna ironija tog teksta, samog po sebi ne posebno vrijednog, postavljenog nekako unutar ove diskusije, jako zabavila. No, isto tako mi je ilustrirala zašto je Rendić postajala sve ogorčenija u svome viđenju stanja u Crkvi. Doista mislim da je Vereš ovdje bio samo katalizator za njene vrlo opravdane izljeve nezadovoljstva. Interesantno mi je bilo čitati ove tekstove jer se u nekim stvarima slažem i s Verešom iako se s Rendićkom slažem u onim važnijim. Isto tako mislim da ako znaš dijeliti, trebaš znati i primiti, ali je to sigurno puno teže ako stojiš sam protiv svih. Razumjet ćete o čemu pričam. 

Na kraju je i jedna poslastica (ostavlja gorki okus) koja izvrsno opisuje neka moderna blebetanja ili mistificiranja, kako bi rekla Rendić. Otkrit ćete je sami, ali nemojte preskakati. Pročitajte i tekstove koji vam se čine dosadni. Posebno je prvi tekst takav. Prije nego krenete, evo vam nekoliko natuknica:

• Koje rečenice vama iskaču kod čitanja prvog teksta? (Meni iste kao i Rendićki.)
• ekrazantan - uništavajući, eksplozivan, snažan, razoran, rasprsan, ubitačan, porazan; ekrazirati - razbiti u parampačad (Klaić, Rječnik stranih riječi)
• knut - kožni bič s olovnim kuglicama ili bodljama na kraju koji se upotrebljavao za kažnjavanje u Rusiji za vrijeme carizma (do 1845. kada je zamijenjen trostrukim kožnim remenom) (Klaić, Rječnik stranih riječi)
•  Marcion - utemeljitelj marcionita. Oko 140. u Rimu prima kršćanstvo, ali je uskoro (144) zbog svog nauka i protužidovskog stava isključen iz Crkve. Odbacivao Stari zavjet, držeći da Bog stvoritelj Starog zavjeta nema ništa zajedničko s Bogom ljubavi Novog zavjeta. Jedino je Pavao to ispravno shvatio i suprotstavio milost Zakonu, dok su ostali evanđelisti bili previše pod utjecajem židovstva. Kanonskim spisima Novog zavjeta Marcion je priznavao samo 10 Pavlovih poslanica i svoje izdanje Lukina evanđelja, izbacivši iz njih sve što bi, po njegovu mišljenju, kvarilo izvorno Pavlovo učenje. Marcionovo učenje potaknulo je Crkvu da 150-200. proglasi kanon Staroga i Novog zavjeta.

Ne berite brigu

Vidim ovdje da se u najmanju ruku blesava kampanja za promicanje ateizma siri i na Italiju. I dok se ona tako smjeska na ovoj slici tesko mi je razumjeti zasto ateisti smatraju da postojanje Boga na neki nacin covjeka cini sklonim brigama. Ovaj drugi dio "uzivajte u zivotu" je standardna uzrecica, trkeljanje u koje necu ulaziti. Ono sto nikako ne mogu shvatiti je zasto bi nepostojanje Boga znacilo svijet bez briga. Nekoliko ljudi koji poznajem i koji se izjasnjavaju kao ateisti na jedan ili drugi nacin pokazuju svoje brige. Jedan od njih cak mi je i konkretno rekao da ne voli razmisljati o smislu i razlozima postojanja jer
svaki put kada se zatekne u takvom razmisljanju ne vidi razloga zasto bi se probudio ujutro. Pa onda ispunjava zivot sitnim radostima (tako ih on zove) sportom, druzenjem, kladionicom...
Kod mene osobno vjera ukida podosta razloga za brigu, a ove preostale stavlja u perspektivu.

Ima i zanimljivijih prijedloga za oglasavanje na busevima, neki od njih na drugim blogovima...












Ili ovako nesto...

Uostalom najbolje je zavrsiti sa Chestertonovim citatom:
"If there were no God, there would be no atheists."